Newsletter, broj 96., 27. 8. 2019.

MDC – poziv na sudjelovanje na 38. izložbi muzejske knjige

Poštovane kolegice i kolege, sa zadovoljstvom vas pozivamo na sudjelovanje na 38. izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja će se održati u organizaciji Muzejskoga dokumentacijskog centra s ciljem promocije godišnje izdavačke produkcije hrvatskih muzejskih ustanova i udruga, njihovih djelatnosti i fondova.

Izložba će se, kao i ranijih godina, održati u sklopu Interlibera – 42. međunarodnog sajma knjiga – od 12. do 17. studenoga 2019. godine na Zagrebačkome Velesajmu.

Organizacijom 38. izložbe muzejske izdavačke djelatnosti, nastavljamo kontinuitet izložaba koje svojim jedinstvenim sadržajem, recentnom građom i definiranom izložbenom koncepcijom privlače pozornost brojne publike. Naime, ideja javnoga i šireg predstavljanja recentne muzejske izdavačke djelatnosti u redovnom jednogodišnjem intervalu, u okruženju malih i velikih, domaćih i inozemnih nakladnika, a na uvid postojećih i budućih poklonika čitanja i knjiga, na bilo kojemu mediju, već je 38. godinu jednako zanimljiva. Kao takva, izložba muzejskih publikacija jedina je i najstarija manifestacija u hrvatskome i širem europskom okruženju.

Stoga vas pozivamo da i ove godine sudjelujete na izložbi svojim recentnim tiskanim i elektroničkim publikacijama – muzejskim katalozima stalnih i povremenih izložaba, vodičima, likovnim, kulturno-povijesnim i arheološkim monografijama, priručnicima, pretiscima i bibliofilskim izdanjima, zbornicima i časopisima, publikacijama za djecu i mlade, publikacijama za osobe s invaliditetom te muzejskim plakatima, razglednicama i mapama i drugim vrstama publikacija.

Nadamo se da ćete i ove godine podržati inicijativu MDC-a i svojim publikacijama doprinijeti što cjelovitijoj prezentaciji hrvatskog muzejskog izdavaštva.

Molimo vas da se u pripremi sudjelovanja na ovogodišnjoj izložbi rukovodite Uputama za sudionike (u prilozima I. i II.) i svoje publikacije dostavite najkasnije do 1. listopada 2019. godine. Sve najnovije vijesti o izložbi pratite na mrežnim stranicama MDC-a.

Srdačan pozdrav,
voditeljica akcije:
mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić

Upute muzejima za sudjelovanje

►vrh

EGMUS – objavljeno najnovije nacionalno izvješće za hrvatsku muzejsku statistiku

Na stranicama Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS) upravo je objavljeno nacionalno izvješće za hrvatsku muzejsku statistiku koje je sedmi put pripremio Muzejski dokumentacijski centar.

Za razumijevanje specifičnih okolnosti i pravnih okvira koje utječu na muzejsku statistiku, izvješća koja se objavljuju na EGMUS-ovim stranicama pružaju uvid u okolnosti unutar pojedinih nacionalnih okvira, odnosno jasnije rečeno pružaju uvid koji su to muzeji uključeni u statističke prikaze što određuje nacionalna definicija muzeja, navode izvore, način i redovitost prikupljanja podataka, daju sliku o kategorijama za vrste zbirki, kategorijama vlasništva muzejskih ustanova te prikazuju osnovne dijagrame s podacima.

U izvješćima se navode ključne značajke, zakoni koji se odnose na muzejsku djelatnost i kulturnu baštinu koju muzeji čuvaju, a to sve pridonosi boljem razumijevanju pojedine situacije unutar nacionalnih okvira muzejske zajednice. EGMUS kontinuirano, već gotovo dva desetljeća radi na harmonizaciji muzejske statistike među različitim zemljama u čemu nacionalna izvješća imaju važnu ulogu u interpretaciji statističkih podataka, a od prošlogodišnjeg plenarnog sastanka Europske grupe za muzejsku statistiku, po prvi put održanog u Muzejskom dokumentacijskom centru, u suradnji s Eurostatom radi na razvoju kategorija za izvješća kako bi prikaz stanja mogao biti čim jasniji i usklađeniji u međunarodnim okvirima.

Nacionalna statistička izvješća za muzeje možete pregledati i preuzeti na mrežnim stranicama EGMUS-a. (Tea Rihtar Jurić)

Izvor: MDC

►vrh

Dubrovnik – novi stalni postav Biskupske palače

Nakon tridesetogodišnje obnove sredinom kolovoza otvoren je novi stalni izložbeni postav Biskupske palače u Dubrovniku, domu dubrovačkog biskupa i jedne od najraskošnijih i najvećih dubrovačkih baroknih palača koja u sebi sabire slojevitu povijest Grada.

Nekadašnja palača obitelji Sorkočević, a sadašnja Biskupska palača, izgrađena je početkom 16. stoljeća u jugoistočnom dijelu Dubrovnika u četvrti Pustijerna. Smještena sučelice katedrali posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije u nebo, kao i sam grad Dubrovnik izgrađivana je kroz više epoha, u više stilova i od više majstora, koji su spretno uklopili / posložili sve njihove različitosti u skladnu cjelinu.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća u svrhu obnove palače, ponovo teško stradale i iseljene nakon potresa 1979. godine, Zavod za restauriranje umjetnina pod vodstvom akademika Vladimira Markovića počeo je s provedbom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Prije početka Domovinskog rata demontirane su i premještene slike, namještaj i oslikani drveni stropovi, a elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja dovršen je 1993. godine. Do 2000. godine dovršena je izrada projektne dokumentacije za obnovu palače, a nedugo zatim Hrvatski restauratorski zavod kreće u realizaciju metodološki, tehnološki i logistički izuzetno zahtjevnog projekta konzerviranja i restauriranja umjetnina. Napravljen je retuš i rekonstrukcija zidnih slika i štukatura palače, a obnovljeni su i cvjetni grednjak, vrata empore te ormari i zidne oplate iz knjižnice. Zbog velikih dimenzija i stupnja oštećenja posebno su zahtjevni bili konzervatorsko-restauratorski radovi na drvorezbarenim, pozlaćenim i oslikanim stropovima (velikom i malom tabulatu) iz prostorija prvog kata palače, zaista posebnima u hrvatskoj kasnorenesansnoj stambenoj arhitekturi.

Autori novog stalnog postava su dizajner Marko Baus i povjesničari umjetnosti Ivan Viđen i Nikola Bojić, koji kroz pet tematski zaokruženih izložbenih cjelina prezentiraju renesansne i barokne slojeve palače zajedno s pomno odabranim umjetničkim djelima iz bogate biskupske zbirke. Jedna od glavnih atrakcija postava je salon na drugome katu Palače, u kojem se nalazi rezbareni i pozlaćeni maniristički tabulat, svojevrsna „vremenska kapsula“ koja svjedoči o ukusu i bogatstvu predpotresnog, renesansnog Dubrovnika, ali i ekonomskoj i političkoj moći obitelji Sorkočević koja je podigla palaču. Tu je i 16 vrijednih slika talijanskih renesansnih majstora koje je oporukom 1687. godine katedrali ostavio kanonik i vlastelin Bernard Đorđić (1621.-1687.), dobivenih na ime novčanog duga od mletačkog kolekcionara Alvise Raspija.

Predstavljeni su i neki od temelja na kojima počiva identitet Dubrovnika poput pripovijesti o sv. Vlahu, zaštitniku i simbolu Grada, koji se nalazio na gradskim pečatima, brodovima, novcu i zastavi, prvoj stranici dubrovačkog Statuta, ali i žigovima za žigosanje zločinaca. Njemu su posvećene dvije prostorije u kojima se mogu razgledati njegovi najljepši i najpoznatiji kipovi poput onog koji je izradio istaknuti renesansni kipar Petar Martinov iz Milana 1445. godine ili Meštrovićev prikaz Svetog Vlaha izrađen 1924. godine za unutrašnjost Vrata od Pila. Posjetitelji mogu pogledati i projekciju dokumentarnoga filma Grad na srcu sveca snimljenoga 1972. godine na 1000. obljetnicu Feste Svetoga Vlaha. Posebnost filma je u tome što je riječ o jedinoj cjelovitoj snimci Feste iz razdoblja socijalizma čija je originalna filmska vrpca slučajno pronađena prije nekoliko godina u obiteljskome arhivu festanjula Zvonimira Kisića zaslužnoga za nastanak toga filma.

U sljedećim fazama uređenja Palače u stalni postav trebalo bi se uključiti njezin suterenski dio kao i lapidarij u kojemu bi bili prezentirani bogati arheološki slojevi pronađeni u podzemlju katedrale i Bunićeve poljane. Riječ je o preko tisuću ulomaka kamene plastike i više desetaka tisuća ulomaka zidnih slika koji su činili dio dekorativnoga programa prethodnica barokne prvostolnice, te ulomcima keramičkih, staklenih i metalnih predmeta različite namjene iz širega razdoblja od kasne antike do baroka. Time bi se zaključila slojevita prezentacija jednoga od najznačajnijih dubrovačkih lokaliteta, pri čemu bi novootvorena Biskupska palača sa stalnim postavom postala sabirna točka šire baštinske topografije Dubrovačke biskupije. (I.G.)

Fotografirao: Baldo Marunčić / HINA

►vrh

Creski muzej – izložba sakralne kiparske baštine

Nakon prošlogodišnje izložbe posvećene tekstilnim liturgijskim predmetima, početkom mjeseca u Creskom muzeju otvorena je druga izložba koja tematizira sakralnu baštinu otoka Cresa pod nazivom „Drveni sveci: polikromirana drvena skulptura Creskog dekanata“, kojom su obuhvaćene drvene skulpture nastale u razdoblju od 15. do 18. stoljeća.

Autorice izložbe Franka Toljanić i Jelena Dunato dale su prvi objedinjeni prikaz creske sakralne kiparske baštine predstavivši 27 skulptura svetaca iz različitih stilskih razdoblja - od gotike preko renesanse do baroka. Šest skulptura je iz fundusa Creskog muzeja, a ostale su posuđene iz creske župne crkve i Samostana sv. Frane u Cresu, te župe Beli. Djela predstavljena na izložbi nastala su u razdoblju naglog procvata otoka Cresa koji se vezuje se uz dva važna događaja, slabljenje Osora koje je dovelo do toga da Cres 1450. godine postaje središte komune, a samim time i gospodarsko i ekonomsko središte, te uz razdoblje druge venecijanske uprave koje je trajalo od 1409. do 1797. godine. Razvoj gospodarstva, jačanje plemićkih obitelji, nagli razvoj bratovština, jačanje važnosti creske zborne crkve te obnova i jačanje samostana franjevaca konventualaca znatno su doprinijeli razvoju umjetnosti. U tom razdoblju kasne gotike, renesanse i baroka sagrađene su sve važnije i monumentalnije građevine, sagrađene i obnovljene brojne crkve i samostan, a podignuti su i gradski bedemi.

Publika može razgledati djela venecijanskih majstora poput reljefa Bogorodice s Djetetom slikara i rezbara Andree da Murana (1462. - 1512.), njegovog jedinog potpisanog i datiranog djela izrađenog u drvu na temelju kojeg je bilo moguće atribuirati i druga njegova djela – reljefe Bogorodice s Djetetom iz Šijane, Vrbnika, Krka te Pulski poliptih, najraskošniji i najbolje sačuvan poliptih iz 15. stoljeća na istočnoj obali Jadrana. Iz Venecije potiču i dva triptiha nepoznatih majstora - triptih Bogorodice s Djetetom, sv. Sebastijanom i sv. Fabijanom iz župne crkve u Cresu te triptih Bogorodice s Djetetom, sv. Sebastijanom i sv. Kristoforom koji se čuva u župnom uredu u Belom.

Osim skulptura nastalih u Veneciji ili onih koje se direktno naslanjaju na venecijanske utjecaje, posjetitelji mogu razgledati i djela uvezena sa sjevera poput Madone s Djetetom koja se čuva u župnom stanu u Cresu, nastale početkom 15. stoljeća pod utjecajem internacionalne gotike i mekog stila te „lijepih Madona“ koje podrijetlo vuku iz Češke. Djelo internacionalne gotike je i Pietà s početka 15. stoljeća koja se nalazi na bočnom oltaru sv. Petra i Pavla župne crkve sv. Marije Velike u Cresu. Zastupljeni su i radovi lokalnih radionica poput skulptura sv. Blaža i sv. Jeronima koje su se izvorno nalazile u crkvi sv. Blaža, karakteristični za Istru i Kvarner, rustikalniji i manje elegantni od uvezenih radova, ali važni kao dokazi lokalne pučke pobožnosti.

Sve skulpture detaljno su obrađene u katalogu u boji na 72. stranice koji je pripremila Franka Toljanić. Uz detaljne opise i fotografije skulptura, katalog donosi tekstove o umjetnosti u drvu i razvoju drvene skulpture od gotike do baroka, dajući pregled povijesnih prilika i značajnih događaja u Cresu od 15. do 17. stoljeća.

Izložba ostaje otvorena do 15. listopada 2019. godine. (I.G.)

Izvor: Creski muzej

►vrh

Ivan Meštrović za sve – nova „Lako razumljiva knjiga“

Mnogi se projekti pokreću vrlo ambiciozno, promišljeno i s mnogo entuzijazma, ali na žalost mnogi se od njih, bez obzira na njihovu iznimnu kvalitetu, originalnost i svrhovitost, i ugase vrlo brzo uslijed niza različitih okolnosti. Stoga je veliko zadovoljstvo izazvao sadržaj nevelikog poštanskog paketića pristigloga na adresu knjižnice MDC-a sa splitskim žigom i adresom Muzeja Ivana Meštrovića kao pošiljatelja. Na stol nam je stigla knjiga manjih dimenzija, tvrdo ukoričena, s tek tridesetak stranica, i možda bi bila jedna od mnogih sličnih muzejskih publikacija skromnijega obima da se ne radi o drugoj knjizi iz jedinstvene edicije u hrvatskome muzejskom izdavaštvu „Lako razumljiva knjiga“ koja je namijenjenu onom dijelu muzejske publike koji ima intelektualne poteškoće ili poteškoća s čitanjem, ali i za one koji ne govore dobro hrvatski jezik.

Biblioteku je 2017. godine pokrenula viša kustosica Maja Šeparović Palada s knjigom u kojoj je predstavila život i rad Ivana Meštrovića primjenjujući europske standarde za izradu lakorazumljivih informacija i pravila Inclusion Europe – europske udruge osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji.

I u drugoj knjizi „Ivan Meštrović u Splitu“ Maja Šeparović Palada dosljedno primjenjuje osnovna načela europskoga standarda među kojima je i ono čijom primjenom je kraći tekst i manji broj znakova bitna oznaka kvalitete: „Razmislite o dužini vašeg dokumenta. Knjiga od 100 stranica je predugačka. Ljudi će možda imati osjećaj da ne mogu čitati tako dugačku knjigu.“

Vjerujemo kako je bilo potrebno mnogo znanja i umijeća primijeniti načelo: „Kada je moguće, 1 rečenica treba stati u 1 red. Ako morate pisati 1 rečenicu u 2 reda, podijelite rečenicu tamo gdje bi ljudi zastali da čitaju naglas.“ Ili pak: „Nemojte stavljati previše teksta na vašu stranicu.“, kao i druga načela u publikaciji dostupnoj na mrežnim stranicama.

Dodatnoj kvaliteti publikacije pridonosi i 14 ilustracija Ivana Svaguše koji je osim osnovnoga općeg načela kako ilustracija treba upotpunjavati pisani tekst, poštovao i načela lako razumljive knjige poput: „Koristite istu sliku da objasnite istu stvar u cijelom dokumentu.“ ili „Uvijek koristite slike koje su dobre i točne za ljude za koje pišete. Na primjer, nikad ne koristite slike za djecu kada pišete za odrasle.“

Druga knjiga govori o trajnoj povezanosti Ivana Meštrovića i Splita u koji dolazi 1900. godine kako bi kod klesara Pavla Bilinića učio klesati kamen, kao i o njegovom kasnijem sudjelovanju u različitim kulturnim, umjetničkim i političkim događajima u Splitu. Predstavljeni su Meštrovićevi javni spomenici koji prikazuju Luku Botića, Marka Marulića, biskupa Grgura Ninskog te kip „Majka i dijete“, dane su i osnovne informacije o Galeriji Meštrović te imanju Crikvine-Kaštilac gdje su izloženi Meštrovićevi drveni reljefi sakralne tematike.

Jednostavno, jasno, informativno... za sve muzejske posjetitelje uvažavanjem inkluzivnog koncepta.

Na žalost, ova je knjiga s europskim znakom za lako razumljive informacije – Inclusion Europe još uvijek usamljena u hrvatskoj muzejskoj zajednici, ali može poslužiti i kao poticaj da se sa sličnim projektima obilježi Međunarodni dana muzeja 2020. godine koji će se prema preporuci ICOM-a održavati na temu „Muzeji za različitost i uključivost“ (Museums for Diversity and Inclusion). (Snježana Radovanlija Mileusnić)

ŠEPAROVIĆ PALADA, Maja
Ivan Meštrović u Splitu / Maja Šeparović Palada ; ilustracije Ivan Svaguša.- Split : Muzeji
Ivana Meštrovića, 2019.- [32] str. : ilustr. u boji ; 15 x 21 cm.- (Lako razumljiva knjiga ; 2)
Na knjizi je otisnut znak za lako razumljive informacije: Inclusion Europe
ISBN 978-953-7396-56-5

►vrh

Nacionalni pomorski muzej – Houston, Orao je sletio u Greenwich

Obilježavajući 50. obljetnicu spuštanja na mjesec, 20. srpnja 1969. godine, Nacionalni pomorski muzej smješten u Greenwichu ljetos je otvorio izložbu pod nazivom “The Moon”, izložbu kojom je velikim brojem eksponata prikazana povijesna, kulturna i znanstvena priča o dvije tisuće godina naše zemaljske opčinjenosti mjesecom.

Obljetnicu su popratili i drugi britanski muzeji od Muzeja znanosti do Prirodoslovnog muzeja u Londonu no ova priređena u Greenwichu najšire je posegnula u temu. Uronjene u nadrealno plavičasto svjetlo i Debussyjevu “Mjesečinu” ova vas izložba vodi od dubina drevnih praznovjerja do budućnosti života na mjesecu, od vračanja do znanosti, od najranijih astroloških spoznaja do umjetničkih viđenja mjeseca - prikazujući ulogu i značenje koje je taj planet imao u ranoj medicini, religiji, umjetnosti i pop kulturi.

Najstariji izložak seže dvije tisuće godina u prošlost. Riječ je o mezopotamskom prikazu iz 172 godine prije naše ere koji prikazuje kako su pomrčine mjeseca smatrane lošim znakom. Tu su mjesečevi kalendari i egipatska božanstva, Galilejeva otkrića, mjesečeve karte i modeli, doktorska pomagala iz 16. st. kojima su se liječnici služili kako bi prema položaju mjeseca znali kada pacijentu treba pustiti krv, a kad je najizglednije da će mjesec odrediti rast vrućice. Na izložbi su svoje mjesto našli i Jules Verne i Fritz Lang, i Turner i Constable, Cardinova “svemirska moda” 60-ih, i Tintin i plakat za film Stanleya Kubricka “Odiseja u svemiru”, nastao godinu dana prije spuštanja Apolla 11.

Među 180 predmeta posebno se ističu oni vezani uz sam Apollo 11, svemirsku letjelicu koja se 1969. spustila na mjesec i čija je posada prva u povijesti kročila na mjesečevu površinu, predmeti koji su otputovali, bili i vratili se s mjeseca, uzorci mjesečeva tla koje su prikupljale NASA-ine misije i sovjetski Luna programi, Hasselblad kamera kojom su snimljene ikoničke fotografije svemira, Snoopy-jeva kapa, nosač komunikacija koju je nosio astronaut Edwin “Buzz” Aldrin.

Izložba predstavlja cijelu misiju i ekipu Apolla 11 od zapovjednika misije Neila Armstronga, prvog čovjeka koji je zakoračio na mjesec i izgovorio legendarnu rečenicu “Mali korak za čovjeka, ogromni skok za čovječanstvo”, njegov tim koji su činili piloti Edwin ‘Buzz’ Aldrin I Michael Collins, ali i žene u svemiru od prve, Ruskinje Valentine Terješkove koja je 1963. godine 70 sati sama kružila oko zemlje do toga da na izložbi saznajemo da su od 500 ljudi koji su do danas plovili svemirom samo 11 posto bile žene. Dobrom pripremom izvučeni su i drugi manje poznati podaci poput onog da je ekipa astronauta Apolla 11 na povratku na zemlju morala proći kroz carinu - prijavili su mjesečevu prašinu i kamenje, a da se spriječi mogućnost mikroskopskih “slijepih putnika” završili su u NASA-inim lazaretima.

Mjesečevo kamenje, preciznije mrvice mjeseca uronjene u neku plastiku, dio su poklon paketa koje je američki predsjednik Nixon slao predsjednicima država svijeta, a neki su imali tu privilegiju da im je uz mjesečeve mrvice poslao i same astronaute. Naime, ubrzo po povratku iz svemira članovi posade Apolla krenuli su u obilazak 23 države svijeta, a među odabranima našla se i Jugoslavija. Nakon posjeta papi Pavlu VI Armstrong i ekipa iz Vatikana su u listopadu 1969. sletjeli u Beograd kod Tita. Danas se u Muzeju Jugoslavije u Beogradu čuvaju iste mjesečeve mrvice izložene u Londonu zajedno s jugoslavenskom zastavom koja je uz britansku i sve ostale putovala na mjesec i vraćena zemlji koju je predstavljala.

Izložba se pozabavila i razdobljem “svemirske utrke” koja je rasla paralelno s onom u naoružanju, političkom propagandom, čak i teorijama zavjere, pola stoljeća dugim prepucavanjima skeptika koji tvrde da slijetanja na mjesec uopće nije bilo. Profesor Anu Ojha, direktor Nacionalnog centra za svemirska istraživanja na primjerima fotografija i pripadajućih teorija zavjere znanstveno je povodom ove izložbe opovrgao i demistificirao jednu po jednu teoriju od one da je sve bilo “fake news” snimano u nekom pješčaniku u Nevadi jer se ne vide zvijezde na crnome mjesečevom nebu do teorije koja tvrdi da je sve lažirano jer američka zastava zapiknuta u mjesečevu površinu vijori, a zna se da na mjesecu nema maestrala. Naime, kad se bolje pogleda vidi se da je NASA mislila na sve tako da je američka zastava bila opremljena ne samo stijegom već i malom teleskopskom “karnišom” koja ju je pridržavala kako bi se sto bolje vidjela.

Premda je tema ove izložbe rađene za posjetitelje svih dobi i interesa svemirski široka Nacionalni pomorski muzej iz nje je isplivao izložbom očaravajućom poput planeta kojim se bavi - našeg nebeskog susjeda mjeseca. (Maja Kocijan)