U siječnju ove godine navršilo se 12 godina otkako nas je napustio prof. dr. sc. Ivo Maroević (1937.-2007.). Tim je povodom u ponedjeljak 21. siječnja na Filozofskom fakultetu na Katedri za muzeologiju Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti održana prezentacija projekta "Digitalizacija Zbirke dijapozitiva Ive Maroevića".

U svojoj dugoj karijeri sveučilišnog profesora od 1983. pa sve do smrti 2007. godine, prof. Maroević je stvorio pozamašnu zbirku dijapozitiva koje je koristio kao nastavno pomagalo na svojim predavanjima. Ono što je iznimno, čak i iz današnje perspective, jest to da je prof. Maroević otpočetka prepoznao baštinski značaj svoje zbirke pa je tako svakom dijapozitivu dodijelio inventarnu oznaku i zabilježio bitne podatke, što na okvirima dijapozitiva, što na zasebnim popisima. Zbirku je podijelio u podzbirke prema temama kojima se bavio, a to su Muzeologija, Zaštita spomenika i Urbanizam. Ostavio je i radnu klasifikaciju ključnih koncepata vezanih uz te teme.

Katedra za muzeologiju, koju je prof. Maroević osnovao 1984. godine, provela je digitalizaciju i započela stručnu obradu Zbirke dijapozitiva. Zbirka bi kroz mjesec dana, prema najavi prof. dr. sc. Gorana Zlodija, trebala biti objavljena na web stranici projekta. Prvi projekt digitalizacije i obrade građe pokrenuo je sam prof. Maroević još 2001.-2002. godine. Desetljeće kasnije (2012. - 2013. godine), u drugom projektu digitalizacije Zbirke građa je zaštićena i adekvatno pohranjena u beskiselinske arhivske kutije. Projekt je nastavljen 2017. godine kada se intenzivnije krenulo u sadržajnu obradu dijapozitiva, u čemu je značajnu ulogu odigralo uključivanje studenata muzeologije.

Zbirka broji sveukupno 9161 dijapozitiv te je sada u cijelosti digitalizirana. Dosad je katalogizirano 3583 dijapozitiva što čini gotovo 40 % Zbirke. Vrlo strukturirane bilješke prof. Maroevića kao što su podaci o mjestu, vremenu i svrsi snimanja pomogle su pri obradi i katalogizaciji građe. Dijapozitivi su nastajali u grupama, veoma često vezano uz inozemne strukovne konferencije kojima je profesor sudjelovao, a mogli su se prepoznavati i po nekim formalnim karakteristikama (npr. karakteristični filteri). Na početcima pripremanja nastave prof.Maroević je koristio jako puno presnimljenog materijala, što se pomoću literature moglo identificirati. Prof. Žarka Vujić se osvrnula i na „autorski rukopis“, odnosno on što se dade zaključiti o prof. Maroeviću pregledavajući njegove dijapozitive pa tako ističe njegov smisao za kadriranje, bilježenje šaljivih trenutaka i posebnu naklonost prema muzejima na otvorenom.

Ovaj projekt digitalizacije značajan je i po tome što se u realizaciji uvelike koristio model sustava potpomognutog radom mnoštva (tzv. crowdsourcing systems). Dr.sc. Tomislav Ivanjko, docent na Katedri za organizaciju znanja Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti objasnio je model te se osvrnuo na primjere iz svjetske prakse kao što su Smithsonian Digital Volunteers i dr., u kojima se najčešće poziva nestručna javnost da svojim radom doprinese realizaciji većeg projekta. U obrazovnom okruženju kao što je to bio slučaj s digitalizacijom Zbirke prof. Maroevića bilo je logično angažirati studente za obavljanje poslova skeniranja i katalogizacije. Korist takvog modela suradnje je višestruka: iz pozicije studenata bi to bilo stjecanje praktičnog iskustva rada sa zbirkom pod nadzorom profesora, dok bi s druge strane takav model ponudio profesoru potencijalno novu metodu nastave.

U sklopu projekta započeta je i suradnja Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Getty Research Institute pa se tako započelo s prijevodom pojmova iz Art and Architecture Thesaurus na hrvatski jezik. Proizvod te suradnje trebao bi biti višejezični katalog Zbirke.

Zbirka dijapozitiva prof. dr. sc. Maroevića trebala bi dobiti na vidljivosti i dostupnosti prijavom u Svjetsku bazu (direktorij) sveučilišnih muzeja i zbirki kojeg vodi UMAC - Međunarodni komitet za sveučilišne muzeje i zbirke pri ICOM-u. Naime, prije nepuna dva mjeseca u Muzejskom dokumentacijskom centru predavanje je održala predsjednica UMAC-a dr. sc. Marta Lourenço, prilikom kojeg je istaknula problem nedovoljnog čuvanja i dokumentiranja sveučilišnih zbirki na svjetskoj razini, odnosno nepostojanja svijesti da bi se kulturna i prirodna baština unutar sveučilišta trebala ciljano čuvati i proučavati te predstavljati javnosti. Kao što je prof. dr. sc. Vujić napomenula na početku predavanja, Filozofski fakultet u Zagrebu je prepun takvih sveučilišnih zbirki koje se smatraju opterećenjem, a mogle bi se gledati kao kapital. U takvim okolnostima primjer digitalizacije i obrade Zbirke dijapozitiva prof.dr. sc. Ive Maroevića primjer je za kojim bi se akademska zajednica trebala povesti. (Ivona Marić)

Biografija prof. dr. sc. Ive Maroevića iz Personalnog arhiva zaslužnih muzealaca MDC-a.

Bibliografija prof. dr. sc. Ive Maroevića iz kataloga knižnice MDC-a.

U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka prošli utorak održana je osnivačka skupština Građanskog muzejskog vijeća, čime je riječki muzej postao prvi u Hrvatskoj koji je započeo s procesima direktnog uključivanja zajednice u rad muzeja i njegove demokratizacije, a svoj glas u radu te institucije od sada će imati umirovljenici, nadareni učenici i osobe s invaliditetom.

Vijeće je osnovano u sklopu provođenja projekta Muzej budućnosti – Građansko muzejsko vijeće kao model sudioničkog upravljanja Europskog socijalnog fonda Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., koji je usmjeren na razvoj dobrog upravljanja u kulturi jačanjem suradnje organizacija civilnog društva i javnog sektora. Cilj je stvoriti platformu koja će organizacijama civilnog društva i širem građanstvu omogućiti da se uključi i sukladno svojim potrebama usmjerava djelatnost muzeja, a projekt se provodi u suradnji s petero partnera: Udrugom Žmergo, Kreativnim kolektivom Kombinat, Centrom za poticanje darovitosti, Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije te Maticom umirovljenika Grada Rijeke.

Sastavljeno od 15 članova (članova partnerskih udruga, zaposlenika Muzeja i zaposlenika Primorsko-goranske županije kao osnivača Muzeja), Građansko muzejsko vijeće bit će zaduženo za osluškivanje i posredovanje potreba lokalne zajednice prema muzejskim djelatnicima te za kreiranje minimalno jednog muzejskog programa godišnje. Također, Vijeće će se brinuti i za prvu Civilnu zbirku muzejskih predmeta čiji će kustos biti zajednica, a građani će predlagati i odabirati predmete iz svakodnevice za koje smatraju da posjeduju vrijednost i identitetski potencijal da postanu baština u budućnosti.

Projektom će se provoditi aktivnosti senzibiliziranja građanstva o potrebi i načinu njihova uključivanja u procese donošenja odluka u lokalnoj zajednici te o dugoročnim učincima spomenutog pristupa koji se očituju čitavom nizu pozitivnih društvenih promjena - od većeg pristupa građana sadržajima u kulturi do paradigmatskog pomaka od građanina korisnika u građanina (su)kreatora kulture.

Više o konceptima demokratizacije kulture, decentralizaciji i sudioničkom upravljanju u kulturi možete saznati u broju 78 Vijesti iz svijeta muzeja, u kojem smo predstavili besplatni online priručnik pod nazivom Uradimo zajedno. Prakse i tendencije sudioničkoga upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj, kojim je obuhvaćeno sedam različitih modela sudioničkoga upravljanja društveno-kulturnim centrima koji se razvijaju u različitim dijelovima Hrvatske. (I.G.)

Ove se godine diljem svijeta od Sao Paula preko Londona do New Delhija obilježava stota godišnjica osnutka Bauhausa, najpoznatije umjetničke škole koja je prvoga travnja 1919. otvorena u srcu Weimarske Republike da bi ubrzo, kao i Republika, pala kao žrtva nacističkog režima. Njemačka je tim povodom priredila čak šest stotina programa među kojima su i otvorenja novih muzeja posvećenih Bauhausu u Weimaru i Dessau, a zagrebački Muzej suvremene umjetnosti otvorio je početkom siječnja izložbu Jozef i Anni Albers: Putovanje kroz slijepo iskustvo, kojom je predstavljen opus umjetničkog para, pionira modernizma 20. stoljeća.

Na izložbi koja omogućuje višeosjetilni doživljaj umjetničkog djela i videćim i slijepim osobama izložena su 63 vrijedna djela koji pričaju priču o predanom radu i stvaralaštvu Jozefa i Anni Albers, od studija nastalih 20-ih godina 20. stoljeća pa sve do ulja i grafika nastalih tijekom 1960-ih i 70-ih posuđenih iz Fundacije Josefa i Anni Albers (Connecticut, SAD). Posebno se izdvajaju ciklus Josefa Albersa pod nazivom Posveta kvadratu koji obilježava naglasak na boji, a ne obliku, radovi koji odišu utjecajem Latinske Amerike, koju su umjetnici rado posjećivali, dizajn omota ploča eksperimentalne jazz glazbe (koja je još i danas vrlo progresivna), prikazi nastajanja fontova, tkanja Anni Albers kojima je nadišla očita ograničenja medija kroz koji se izražavala i udisala neotkrivenu ljepotu nitima i čvorovima tkanja. Kroz svoj pedagoški rad ukazali su na neobičnost i dubinu naoko očitih stvari - arbitrarnost doživljaja boje, kroz kolaže razno bojanih papira i razumijevanje prirode i interakcije materijala, kroz svoje poznate Matière vježbe.

Ova izložba dobar je primjer prakse inkluzivnosti u oba smjera. Videćim osobama pruža se iskustvo sljepoće prolaskom kroz mračnu komoru odnosno hodnik u kojem rukama i dodirom istražuju različite teksture i reakcije različitih materijala, a slijepim i slabovidnim osobama omogućeno je praćenje izložbenih legendi pomoću brajice, audio vodiča i dizajnerskog odabira (na oko običnog, ali neophodnog) serifnog crnog fonta na bijeloj pozadini. Sve radove prate taktilne reprodukcije koje omogućuju svim posjetiteljima dodatnu dimenziju istraživanja djela dodirom. Detalji reprodukcija razrađeni su vrlo pomno da što više odgovaraju originalu koji predstavljaju pa se tako pazilo na teksturu površine (gustoća nanosa boje, smjer tkanja slikarskog platna), a gradacija boja kroz oblike kvadrata pretočena je u dubinu i/ili isturenost oblika. Do sada su izložbe dostupne taktilnom istraživanju bile uglavnom vezane uz figurativno slikarstvo i skulpturu pa je ovo vrijedan primjer kako se i apstraktnu umjetnost lako može učiniti dostupnom i slijepim i slabovidnim osobama. Osim reprodukcija, za taktilno istraživanje dostupno je čak i 5 originalnih radova Josefa Albersa koji nose naziv Nedovršena posveta kvadratu.

Izložba je rezultat međunarodne suradnje velikog broja dionika unutar projekta VIBE – Voyage Inside a Blind Experience. Projektom se nastoji stvoriti „funkcionalni model privremene izložbe“ koji omogućava prilagodbu na različite prostore i može odgovoriti različitim potrebama čineći tako sadržaj koji je interesantan i videćim osobama, ali i osobama s oštećenjem vida.

Josef i Anni Albers upoznali su se i zaljubili dok je on bio profesor, a ona studentica na školi Bauhaus. Kasnije, oboje su se kao predavači zalagali za konkretnu apstraktnost kojom bi umjetnost približili što većem broju ljudi i ublažili epitet elitnosti, napuštajući figurativne reprezentacije kako bi se posvetili istraživanju apstraktne umjetnosti i njenih mogućnosti. Najbolje ih opisuje Nicholas Fox Weber, ravnatelj Fundacije Josef i Anni Albers: ...“htjeli su da njihova umjetnost donosi radost i nova iskustva u živote što više ljudskih bića“.

Upravom svojim zalaganjem i shvaćanjem novog pristupa umjetnosti Josef i Anni Albers predstavljaju važnu kariku u razvoju apstraktne umjetnosti, ali i obrazovanja, za ono vrijeme, novog umjetničkog promišljanja.

Izložba ostaje otvorena do 21. travnja 2019., a ulaz je besplatan za sve posjetitelje. (Melita Nikolić)