Kako je sastanak uslijedio ubrzo nakon Generalne skupštine Međunarodnog odbora za muzeje (ICOM) održane ovog rujna u Kyotu, na kojoj je predložena nova definicija muzeja, a zatim i na izvanrednoj sjednici odgođeno glasovanje o odluci za prihvaćanje, tijekom EGMUS-ovog sastanka je održana konstruktivna rasprava o prijedlogu nove definicije, njezinoj implementaciji i utjecaju na muzejsku statistiku. Zaključeno je kako će predstavnici grupe sastaviti preporuku odboru ICOM-a zaduženom za muzejsku definiciju (the Committee on Museum Definition, Prospects and Potentials - MDPP).
Osim naglaska na jasnoj definiciji koja omogućuje operacionalizaciju – bilo u smislu administrativnih izazova (osiguravanje financiranja, realizacija projekata itd.) s kojima se muzeji suočavaju kako bi mogli izvršavati svoju primarnu funkciju - onu muzejsku, nije još poznato što će sve sadržavati preporuka Europske grupe za muzejsku statistiku kao skupine stručnjaka upućena Međunarodnom odboru za muzeje ICOM-u u procesu razvijanja nove muzejske definicije. Ono što je poznato jest da će svakako uključivati iskazanu potrebu za praktičnom primjenom definicije.
Kada je o zakonima riječ, treba spomenuti da česta promjena legislative i kaskanje podzakonskih akata koji prate zakon otežavaju, pa čak i onemogućuju održavanje kontinuiteta u statistici, nužnog za valjanu usporedbu podataka tijekom godina. Jasnijoj statističkoj slici ne pomaže ni činjenica što, na primjer u Hrvatskoj, Državni zavod za statistiku istraživanja o muzejima, galerijama i zbirkama ima mogućnost provoditi tek svake treće godine (posljednji dostupan za 2018. godinu), a čak i uz taj vremenski prorijeđeni upit, valjani odaziv predstavlja problem.
Izdvojena tema EGMUS-ovog sastanka bila je upotreba velikih setova podataka – Big data u svrhe muzejske statistike. Većina zemalja, odnosno njihovih muzeja u velikoj mjeri ipak ne koristi prednosti obrade velikih količina podataka suvremenom tehnologijom. Zasad, ti se alati koriste više u komercijalne svrhe, no u utrci za posjetiteljima – a posebno onima koji to čine digitalnim putem, može se očekivati razvoj i na ovom području.
U diskusijskim radionicama iskušana je primjenjivost odrednica novog predloška za izradu nacionalnih statističkih izvješća u okviru različitih nacionalnih muzejskih okvira.
Posljednje statističke podatke koje je o muzejima u Hrvatskoj priredio MDC za 2018. godinu možete pronaći ovdje. (Tea Rihtar Jurić)
Ovogodišnji 23. seminar AKM okupio je u Poreču od 27. do 29. studenog brojne stručnjake iz različitih kulturnih ustanova koji su na temu „Upravljanja podacima u AKM zajednici“ održali pedesetak izlaganja, prezentacija i postera. Prema uvodnim riječima Vlaste Krklec, predsjednice Hrvatskog muzejskog društva na seminar se prijavilo ukupno 120 osoba.
Prvo izlaganje održao je Boris Bosančić s osječkog Filozofskog fakulteta na temu "Pojam podataka u teoriji i praksi" kojim je, između ostalog, pojasnio termine poput podatkovne znanosti (eng. data science), skladišta podataka (eng. data warehouses), povezanih podataka (eng. linked data) i sličnih termina. Vlatka Lemić, predsjednica ICARUS-a Hrvatska govorila je o međunarodnom projektu Time Machine koji je započeo 2012. godine i u koji je uključeno više od trideset država. O istom projektu bilo je riječi i na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji „Digital Art History – Methods, Practices, Epistemologies“.
Breza Šalomon-Cindori iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) u Zagrebu održala je prezentaciju o webometriji i mrežnim uslugama baštinskih ustanova, Jagoda Mesić sa Sveučilišta u Zagrebu o propisma i arhivskim praksama u pismohranama rektorata, a djelatnice Knjižnica grada Zagreba (KGZ) Višnja Cej, Janja Maras i Ismena Meić napravile su prezentaciju o implementaciji Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka u KGZ. Iz KGZ-a je došao i Igor Mladinić, koji je sudionike seminara proveo kroz povijest zvučnih zapisa na raznim medijima, a problematiku obrade takve građe predstavio je na primjeru jedne digitalizirane gramofonske ploče s kraja 1920-ih. Denis Gaščić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta bavio se pitanjem treba li u muzeje uvesti programe vjernosti, a u svrhu istraživanja proveo je i anketu kojom se utvrdilo da bi potencijalni posjetitelji bili zainteresirani za takav program, ponajviše ako bi postojalo unificirano sredstvo za prikupljanje bodova unutar više muzeja u usporedbi s mogućnošću da svaki muzej ima posebnu karticu ili slično sredstvo programa vjernosti.
Nakon održanih prezentacija sudionici su mogli sudjelovati i u jednoj od dvije ponuđene radionice. Na muzejsko-pedagoškoj radionici moglo se čuti o iskustvima u prikupljanju, zaštiti, obradi i prezentaciji podataka muzejskih, ali i pedagoških ustanova. Prezentirala su se iskustva vezana uz edukativne programe na tematskoj izložbi „Povratak u Vojnu krajinu“ Gradskog muzeja Varaždin, koraci u vođenju prirodoslovnih zbirki u Prirodoslovnom muzeju Rijeka te kreativno-edukativni programi Dječjeg vrtića Grigora Viteza u Zagrebu. Druga radionica bavila se već dugo aktualnim pitanjem Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima, te se na nju prijavilo čak četrdesetak sudionika. Cilj ove radionice, koja je ujedno i treća takva održana u sklopu AKM-a, bilo je predstavljanje problematike, konkretnih primjera i potencijalnih rješenja pri standardizaciji opisa u baštinskim zajednicama. Goran Zlodi, jedan od izlagača na radionici, govorio je o britanskom standardu Spectrum koji bi se mogao primijeniti i na hrvatske muzejske zbirke, o čemu je nedavno govorio na radionici održanoj u MDC-u. Prvi dan završio je predstavljanjem zbornika radova s prošlogodišnjeg AKM seminara i drugih publikacija.
Drugi dan AKM-a započeo je predavanjem dvaju inozemnih stručnjaka. Prvi je bio Gordon Dunsire iz Edinburgha koji je u okviru izlaganja na temu "Functional interoperability and choice in RDA" predstavio RDA (Resource Description and Acces) alat za metapodatke koji se zbog mnoštva opcija i prilagodljivosti može upotrijebiti u različitim kulturnim institucijama. Nakon njega je izlaganje održala Branka Kerec Prekoršek iz Univerzitetne knjižnice Maribor na temu obrade fotografija u slovenskim knjižnicama. Tamara Štefanac govorila je o ispitivanju i obradi vodenih znakova na građi iz fonda NSK, a Milena Bušić iz Muzeja grada Zagreba usporedila je knjižničnu i muzejsku stručnu obradu, naglasivši da je kod obrade muzejske građe vidljiv nedostatak smjernica, standarda i pravilnika. Nekoliko djelatnika iz Hrvatskog povijesnog muzeja (HPM) u Zagrebu održalo je dvije prezentacije. Mislav Barić bavio se trogodišnjim projektom reorganizacije muzejskih čuvaonica HPM-a na koje je primijenjena ICCROM-ova metoda „Re-Org“. Kao neke od problema muzejskih depoa naveo je dislociranost zbirke, udaljenost lokacije i otežan pristup građi. Jelena Balog Vojak, Maja Mladinov i Zdenka Šinkić u prezentaciji su se osvrnule na profil i utjecaj korisnika na procese koji se odvijaju unutar muzeja, u ovom slučaju Dokumentacijskog odjela i Knjižnice HPM-a, kao što je digitalizacija kojom se izvornik želi zaštititi, ali i omogućiti da informacije budu što dostupnije korisnicima.
Zoran Svrtan iz zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt održao je prezentaciju na temu „Tezurusi izgubljeni u višejezičnosti“. Naglasio je važnost prevođenja pojmova i njihovo povezivanje na različitim jezicima, što često nije lak zadatak jer, između ostalog, neki pojam u jednom jeziku može imati više naziva, a u drugom samo jedan ili taj naziv ponekad može i ne odgovarati u potpunosti. Osvrnuo se na portal Europeana na kojem se nalazi više od 58 milijuna zapisa o objektima kulturne baštine, od čega iz Hrvatske samo 0,15%. Predstavio je i projekt e-kultura za koji su u studenom odobrena sredstva. Vikica Semenski i Andrea Šušnjar iz KGZ održale su prezentaciju o projektu Digitalizirana zagrebačka baština, odnosno sustavu koncepata u repozitoriju navedenog projekta, kao primjeru važnosti uporabe točno definiranih pojmova, elemenata opisa koncepata i hijerarhijske strukture. U svome izlaganju dotakle su se i baze Struna te platforme INDIGO. Posljednju prezentaciju održao je Kristijan Crnković iz koprivničke tvrtke ArhivPRO, koja je tvorac platforme INDIGO i koja je radila na digitalizaciji građe brojnih hrvatskih kulturnih ustanova i programskim rješenjima. Predstavio je projekt digitalizacije i katalogizacije knjiga Franjevačkog samostana u Vukovaru.
Sudionici su potom opet mogli odabrati sudjelovanje na nekoj od radionica. Na konzervatorsko-restauratorskoj radionici imali su priliku saznati o mikrostrukturnim istraživanjima na različitim materijalima, i to na primjeru različitih ustanova koje su se bavile navedenim. Druga radionica bavila se međunarodnom digitalnom platformom Topoteka, kojoj je pridonijelo i dvadesetak hrvatskih ustanova. Mogli su se čuti primjeri Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Muzeja grada Iloka i Hrvatskog željezničkog muzeja. Radionica muzejskih dokumentarista većim je dijelom bila posvećena raspravi o Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije i Priručniku za korištenje Pravilnika. Otvorilo se pitanje važnosti definiranja vlasništva i razmjene podataka, razvoja online alata, načina i mogućnosti financiranja, mogućnosti povezivanja s Pravilnikom za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima i osnivanja savjetodavne skupine koja bi se bavila navedenim problemima.
Treći dan AKM-a bio je posvećen posterskim prezentacijama, tijekom kojih je predstavljeno više od deset postera iz različitih hrvatskih ustanova. Sudionici seminara na kraju svih izlaganja mogli su i glasovati za najbolji poster. Najviše glasova prikupio je poster Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, koji je predstavio Tihomir Tutek, s temom izrade muzejskih suvenira 3D printerom. Uz opis tehnike izrade, Tutek je sudionicima pokazao i neke od alata za izradu takvih suvenira, a prezentirao je i nastale proizvode. Popis ostalih autora postera, voditelja i izlagača na radionicama, kao i cijeli program seminara možete vidjeti na službenim mrežnim stranicama AKM-a.
Sudionici 23. AKM-a mogli su u tri dana čuti brojne primjere upravljanja podacima iz različitih hrvatskih, ali i inozemnih ustanova. Primjeri pojedinačnih dobrih praksi mogu poslužiti kao inspiracija i model za ostatak AKM zajednice, ali ono što je kod nas još uvijek problematično jest čvrsta teorija na kojoj se praksa može graditi, odnosno jasne smjernice, standardi i pravilnici koji bi definirali kako što napraviti da bi moglo najbolje funkcionirati i za djelatnike kulturnih ustanova koji se bave građom i unose podatke i za korisnike izvan ustanova. Pojedine teme o kojima se raspravljalo nisu novonastale komplikacije uslijed osuvremenjivanja sustava, novih trendova i načina djelovanja zajednice, već su odavno uočeni problemi koji se prenose iz godine u godinu poput štafete. Seminari poput ovoga nude tek fragmentarna rješenja, a za otvorena i goruća pitanja potrebna je otvorenost i ostatka zajednice prema promjenama, ali i zakonodavna i financijska podrška institucija. (Zrinka Marković)
Hrvatski povijesni muzej – izložba "Varvaria / Breberium / Bribir: razotkrivanje slojeva"
Izložba "Varvaria / Breberium / Bribir: razotkrivanje slojeva", posvećena jednom od najvažnijih lokaliteta rane hrvatske povijesti, otvorena je 21. studenog 2019. godine u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu.
Bribirska glavica jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Zbog povoljnoga prometnog i strateškog položaja oduvijek je imala funkciju utvrde, a poznato je kako se tu nalazila liburnska i rimska Varvaria pa srednjovjekovni Breberium, sjedište najmoćnijeg hrvatskog srednjovjekovnoga roda Šubića Bribirskih. Vidljive ruševine na Bribirskoj glavici i bogata prošlost pobudile su zanimanje arheologa koje traje više od 100 godina.
Izložba je rezultat suradnje dvaju nacionalnih muzeja – Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu. U prikazu i prezentaciji teme suradnji dvaju muzeja priključio se i Muzej grada Šibenika. Lokalitet Bribirska glavica sa svojim bogatim arheološkim slojevima – od prapovijesti pa sve do kasnog srednjeg vijeka – tema je zajedničke arheološko-povijesne izložbe, ali i spona budućih stalnih postava dvaju muzeja.
Izložba nosi naslov po arheološkom projektu Varvaria / Breberium / Bribir, istraživanjima koja su u tijeku, a koja je prije 110 godina započeo fra Lujo Marun – otac hrvatske arheologije. Naslovom ukazujemo na značenje lokaliteta, opravdanost daljnjeg istraživanja, njegove zaštite i prezentacije. S druge pak strane, podnaslov Razotkrivanje slojeva simbolički ocrtava koncepciju izložbe koja uz kratki historijat istraživanja u cijelosti prezentira povijesni kontinuitet života na Bribiru od prapovijesti do kasnoga srednjeg vijeka.
Osnovica izložbe arheološki je materijal, pronađen stoljetnim naporima generacija arheologa, a arheološki materijal bribirskoga srednjovjekovnog sloja predstavljen je u širem povijesnom kontekstu, putem prvorazrednih pisanih povijesnih izvora te likovnih i umjetničkih djela, od kojih je dio po prvi put izložen na takav način da tvori jedinstvenu kulturno-povijesnu cjelinu. Kako bi se muzeološki prikazalo i interpretiralo široko postavljeno vremensko razdoblje i prostor, izbor građe značajno je proširen. Arheološki nalazi s Bribirske glavice upotpunjeni su građom velike povijesne i umjetničke vrijednosti iz fundusa HPM-a, posudbama iz srodnih arhivskih i muzejskih ustanova, privatnog vlasništva te građom koja se čuva in situ u crkvenim riznicama te vrijednom rukopisnom građom i relikvijarima iz samostana sv. Frane u Šibeniku.
Nekoliko je ciljeva koji se žele postići izložbom: ukazati na povijesni kontinuitet života na Bribiru i potaknuti mjerodavne institucije na shvaćanje važnosti daljnjeg istraživanja, njegove zaštite i prezentacije, ukazati na stanje i položaj obaju muzeja bez stalnih postava, izborom građe istaknuti njihov nacionalni značaj i međusobno nadopunjavanje muzejskih fundusa te naglasiti interdisciplinarnost arheologije, historiografije i povijesti umjetnosti koja se ogleda u koncepciji izložbe.
Sukladno tomu, prilagođavajući se prostornim datostima barokne palače HPM-a (240 m2 izložbenoga prostora), osmišljeno je šest izložbenih cjelina koje kronološki prate razvoj naselja i života na Bribirskoj glavici. Prve četiri cjeline pod nazivima Povijest istraživanja, Bribirska glavica prije dolaska Rimljana, Antička Varvaria, Ranosrednjovjekovni Breberium na temelju najnovijih rezultata i spoznaja arheologije prezentiraju građu kronološki raspoređenu po razdobljima. Likovni postav sugerira fragmentarnost materijalnih ostataka, ali i fragmentarnost naše spoznaje o vremenu, događajima i procesima. Cilj je prikazati poticajne rezultate i važne odgovore koje je hrvatska arheologija dosad ponudila te nova pitanja koja je otvorila. Za potrebe izložbe, izloženi materijal iz fundusa MHAS-a značajno je dopunjen predmetima iz stalnoga postava Muzeja Grada Šibenika, poput vrijednoga nalaza Ratnika iz Vaćana koji je po prvi put prezentiran javnosti.
Nazivi izložbenih cjelina Rod Šubića Bribirskih – župani, kneževi, banovi i Sumrak Bribira sugeriraju i kronološki prate razvoj roda. U Hrvatskoj južno od Gvozda Šubići Bribirski na prijelomu 13. i 14. stoljeća postali su gotovo samostalni vladari, banovi i gospodari Hrvata, koji su u svojim rukama koncentrirali veliku moć, aktivno sudjelujući u međunarodnoj politici svoga vremena. U cjelini, simbolično nazvanoj Sumrak Bribira, bavimo se pitanjem slabljenja roda, gubitkom Ostrovice i ostalih posjeda, prelaskom jedne grane roda na Zrin te konačno osmanlijskim osvojenjem Bribira 1522. godine.
Nažalost, to je samo jedna od tema koja je i dalje nedostupna javnosti nepostojanjem stalnih postava dvaju ključnih nacionalnih muzeja, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika – Split i Hrvatskog povijesnog muzeja. Izložba, dakle, otvara pitanje realizacije i ingerencije budućih stalnih postava u kojima će se vrjednovati i prezentirati značajni procesi i događaji kao i „topografija“ hrvatske nacionalne povijesti. (Hrvatski povijesni muzej)
Izvor: Hrvatski povijesni muzej
Predavanje u MDC-u – digitalne rekonstrukcije kao čuvari sjećanja
„Postoji li u Europi kriza sjećanja na žrtve holokausta? Mogu li u 21. stoljeću, 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, digitalne rekonstrukcije pomoći u čuvanju sjećanja?“ samo su neka od pitanja o kojima će govoriti prof. dr. Paul Verschure s Instituta za znanost i tehnologiju iz Barcelone na predavanju „Projekt sjećanja za budućnost - digitalne rekonstrukcije kao čuvari sjećanja na žrtve holokausta“ koje će se, u suradnji sa Spomen područjem Jasenovac, održati u Muzejskom dokumentacijskom centru 11. prosinca u 11 sati.
Prof. dr. Paul Verschure psiholog je čiji znanstveni interesi se temelje na istraživanju jedinstvene teorije uma, mozga i tijela oslanjajući se na sintetičke metode s ciljem da se rezultati njegovih istraživanja primijene na razvoj novih kognitivnih tehnologija. Uz istraživački rad kojim se bavio na institutima i sveučilištima od San Diega, preko Amsterdama do Zuricha i Barcelone profesor Verschure osnivač je i predsjedavajući „Future Memory Foundation“ koja se bavi praktičnom primjenom onoga što jest u središtu profesorova znanstvena interesa, a to je kako kroz inovativne i interdisciplinarne metode rada razviti nove alate koji će pomoći u prezentaciji, obrazovanju i čuvanju sjećanja na žrtve holokausta i nacističkih zločina.
Prof. Verschure je s istraživačkom grupom SPECS-Lab te softverskom tvrtkom Eodyne Systems S.L. sudjelovao u izradi digitalnih rekonstrukcija logora Bergen-Belsen, logora Falstad te u posljednjem projektu, logora Jasenovac. U Spomen području Jasenovac digitalna rekonstrukcija, kao nova metodologija učenja o logoru putem tablet-računala, pruža vjernu rekonstrukciju prostora Jasenovca te ju istovremeno povezuje s opisima logora, izvornim fotografijama i svjedočanstvima, čime se želi omogućiti integrirani pristup i bolje razumijevanje logora, kako najmlađim generacijama, tako i svim posjetiteljima memorijala. Takav način digitalne prezentacije omogućuje posjetiteljima da, ovisno o vlastitim mogućnostima i prethodnim znanjima o pojedinoj temi, sami istražuju in situ.
Primjer vezan uz čuvanje sjećanja na žrtve holokausta, metodologije i tehnologije na kojima je temeljen ovaj projekt rađen za Jasenovac primjenjive su na svim područjima muzejske djelatnosti gdje postoji potreba za rekonstrukcijom sadržaja. (MDC)
Muzej Mimara – predstavljena „Biblija“ hrvatske grafike
Knjiga "Hrvatska grafika" autorice Mikice Maštrović, enciklopedijski svezak koji na 800 stranica donosi pregled višestoljetne tradicije i prepoznatljive suvremene produkcije hrvatske grafike, predstavljen je prošli utorak u Muzeju Mimara u Zagrebu. Knjigu su predstavili ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković-Bukovčan, bivši ministar kulture Božo Biškupić, Ivana Ljevak Lebeda iz Naklade Ljevak te recenzenti izdanja akademci Frano Paro i Tonko Maroević.
Riječ je o prvom sustavnom pregledu hrvatske grafike, objavljenom u biblioteci "Povijest umjetnosti u Hrvatskoj" Naklade Ljevak, koji osvještava bujnost, dinamičnost i vitalnost grafičkog stvaralaštva u Hrvatskoj., Kako je na predstavljanju rekao Božo Biškupić, ova „Biblija“ hrvatske grafike sadrži 566 reprodukcija najznačajnijih hrvatskih grafičara od 16. stoljeća do danas, dajući čitatelju impresivan povijesni pregled koji započinje drvorezom na naslovnom listu Kožičićevog „Hrvatskog misala“ tiskanog u Rijeci 1532. godine. Dan je prikaz suvremenog stanja, dotaknuto je područje ex librisa, posebne discipline kojom se bavi manji broj grafičara, pojašnjene su različite grafičke tehnike te načini signacije.
Grafika se kao vizualni medij javlja usporedo s tiskarstvom u drugoj polovici 15. stoljeća, a popularizira se u doba renesanse zahvaljujući ilustracijama u liturgijskim knjigama tiskanima u Veneciji, Senju, Rijeci, Nedelišću i Varaždinu. Publikacija ističe kreativni doprinos povijesti europske grafike nekolicine umjetnika koji podrijetlo vuku iz hrvatskih krajeva - Andrije Medulića (Andrea Meldolla Schiavone), Martina Rote Kolunića, Natalea Bonifacija i Jurja Julija Klovića (Giorgio Giulio Clovio). Također , izdvojen je i vrlo vrijedan grafički doprinos književnika i povjesničara Pavla Rittera Vitezovića koji se okušao kao grafičar izradivši niz veduta hrvatskih i slovenskih gradova te burgova u tehnici bakropisa.
Posebno poglavlje Maštrović posvećuje studiju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu koji je od utemeljenja Akademije 1907. godine do osnutka Grafičkog odsjeka 1956. godine bio samo jedan od kolegija studentima Slikarskoga i Kiparskog odsjeka, ispunjen uglavnom litografskim i bakropisnim vježbama. Iznimno važnim ocijenjen je doprinos Mencija Klementa Crnčića, jednog od utemeljitelja Akademije i prvog visokoškolovanog hrvatskog grafičara koji se školovao se u Beču kod prof. Williama Ungera. Autorica također predstavlja ostvarenja zapaženih hrvatskih grafičara 20. stoljeća, od Bele Čikoša Sesije, Miroslava Kraljevića i Tomislava Krizmana, pa sve do suvremenih hrvatskih grafičara kao što su Igor Čabraja, Ivana Franke i Mirjana Vodopija.
Obrađene su najvažnije grafičke smotre i grafičke mape koje su izišle u Hrvatskoj, od one Tomislava Krizmana iz 1907. godine i mape Proljetnoga salona iz 1920. godine pa sve do recentnih iz 2019. godine na kojima se još nije osušila boja. Uz bogati grafički pojmovnik, čitatelj će naći i brojne biografije grafičara i uglednih slikara i kipara koji su se bavili grafikom uz svoj osnovni interes, te vrlo detaljne informacije o čuvanju i restauraciji grafičkog lista. (Ivan Guberina)
Mikica Maštrović, Hrvatska grafika
Izdavač: Naklada Ljevak d.o.o.
Urednica: Nada Bernardić
Recenzenti: Frane Paro, Tonko Maroević
Tisak: Printera Grupa d.o.o.
Grafička i likovna oprema: Luka Gusić
ISBN 978-953-355-335-1
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr