U Hrvatskome državnom arhivu (HDA) od 22. do 24. svibnja 2019. godine održan je trodnevni međunarodni simpozij Capturing the Past posvećen zaštiti fotografske baštine u srednjoj i istočnoj Europi, na kojemu su se okupili stručnjaci raznih profila koji se skrbe o fotografskim zbirkama. Simpozij je bio organiziran u suradnji s američkom ustanovom Northeast Document Conservation Center (NEDCC) iz Andovera (Massachusetts), specijaliziranom za konzervaciju i restauraciju građe od papira poput knjiga, karata, dokumenata i fotografija, a namijenjen konzervatorima-restauratorima, arhivistima, muzejskim djelatnicima i ostalim skrbnicima fotografske građe sa spomenutog područja.

Simpozij je okupio gotovo stotinjak sudionika iz europskih zemalja kao što su Francuska, Španjolska, Rusija, Mađarska, Latvija, Bugarska, Češka, Slovačka, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Italija i Hrvatska.

Uvodno predavanje održala je Monique Fischer, restauratorica specijalizirana za fotografsku građu iz NEDCC-ja. U svojem izlaganju dala je povijesni pregled višegodišnjeg projekta izobrazbe namijenjenog u prvom redu stručnjacima iz središnje i istočne Europe. Ideja o usavršavanju stručnjaka u ovim regijama i osvještavanju ustanova o potrebi očuvanja vrijednih zbirki fotografija začeta je 2004. godine kada je održana prva u nizu radionica o zaštiti fotografija u Akademiji lijepih umjetnosti i dizajna (AFAD) u Bratislavi. Tijekom petnaest godina više od četrdeset stručnjaka iz jedanaest država usavršilo se u restauraciji fotografske građe zahvaljujući NEDCC-ju. Od 2010. godine NEDCC je u Andoveru organizirao i individualne dvomjesečne stipendije (engl. Advanced Photograph Conservation Internship) za kvalificirane polaznike, omogućivši im tako naprednije usvajanje znanja i vještina u očuvanju fotografija.

Nastavljajući se na uvodno izlaganje, prvi dan simpozija bio je posvećen predstavljanju projekata NEDCC-jevih bivših stipendista iz Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Latvije i Rusije te njihovu doprinosu u zaštiti fotografskih zbirki i daljnjem prenošenju znanja u svojim zemljama. Neke od predstavljenih tema bile su iskustva polaznika, mogućnosti i izazovi restauracije fotografija te prednosti znanja o zaštiti u razumijevanju fotografija, očuvanju kulturne baštine i kustoskoj praksi. Drugi dan simpozija ostali stručnjaci iz Hrvatske, Slovenije, Bugarske, Češke, Slovačke, Italije i Španjolske predstavili su fotografsku građu kojom se bave i raznolikost tema koje pokriva to područje s naglaskom na problematiku očuvanja ove građe. Neke od tema drugog dana bile su konzervacija i restauracija u pojedinim zemljama i ustanovama, problemi s brigom o fotografijama i posebnim zbirkama fotografija, a posebno izazovi u zaštiti dagerotipija, negativa na staklu i fotografskih albuma. Posljednji dan sudionici simpozija prisustvovali su obilasku prostora i čuvaonica Hrvatskoga državnog arhiva te posjetili izložbu 1918. – prijelomna godina u Hrvatskoj u Hrvatskome povijesnom muzeju, uz razgled odabrane fotografske građe za čiju su skrb zadužene ove ustanove.

Izlagači – dijelom konzervatori-restauratori, a dijelom kustosi i ostali stručnjaci iz baštinskih ustanova – upozorili su na probleme s kojima se susreću u radu s nerijetko velikom količinom fotografske građe u svojim zbirkama. U većini zemalja iz kojih potječu primjećuje se nepostojanje standarda za primjerenu brigu o fotografskoj baštini, ali i senzibiliziranosti za važnost očuvanja te vrste građe koja se, posebice u muzejima, često smatra tek usputnom, a ponekad i nametnutom, u usporedbi s muzejskim predmetom. Upravo zbog toga njezinoj se zaštiti ne posvećuje dovoljno pozornosti. Dodatni je problem i nedostatak primjerenog obrazovanja stručnjaka specijaliziranih na području preventivne zaštite i restauracije fotografskih materijala. Tako se, umjesto restauracije izvorne građe, fotografije češće umnažaju, kopiraju ili digitaliziraju, smatrajući da je to odgovarajući i dovoljan oblik zaštite građe. Pozitivni primjeri rezultat su tek pojedinačnih napora stručnjaka ili ustanova u zemljama iz ovih regija.

Jedno od važnih pitanja koje se također istaknulo u raspravi bila je i nužnost primjerene reakcije u zbrinjavanju fotografske građe u slučaju katastrofa, odnosno važnost poznavanja procedura, postojanja plana postupaka s uključenim popisom bitnih kontakata za pomoć te preventivne digitalizacije građe i njezina udaljenog pohranjivanja.

U Hrvatskoj je posebno naglašen manjak odgovarajuće izobrazbe stručnjaka u području poznavanja, razlikovanja i zaštite fotografske građe te primjerene manipulacije njome. Hrvoje Gržina, arhivski savjetnik (HDA), istaknuo je kako je u odabiru primjerene zaštite i uvjeta pohrane ključno poznavanje fotografskih, fotomehaničkih i digitalnih procesa. Održavanje ovog simpozija, srećom, prati pojavu povećanog zanimanja za zaštitu i vrednovanje fotografske baštine u posljednje vrijeme. Aktualizacija problematike u hrvatskim muzejima počela je sa skupom Fotografska baština u muzejima koji je Muzejski dokumentacijski centar održao u listopadu 2017. godine, a priloge potom objavio u Informatici Museologici 49. Osim toga, početkom travnja ove godine MDC je organizirao Radionicu o preventivnoj zaštiti fotografija, koju je vodila Martina Bagatin, viša konzervatorica-restauratorica iz Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, a koja je pobudila veliko zanimanje među muzejskim djelatnicima.

S obzirom na činjenicu da još uvijek ne postoji dovoljan broj stručnjaka ni pružatelja izobrazbe u zemljama srednje i istočne Europe, uloga američkog NEDCC-ja time je važnija jer je Centar omogućio dragocjenu prekooceansku suradnju i usvajanje praktičnih znanja koja se na lokalnom području ne mogu steći. Istodobno, ovaj program izobrazbe, u okviru kojega je organiziran i simpozij, doveo je do povezivanja stručnjaka iz različitih zemalja srednje i istočne Europe, pruživši im platformu za razmjenu iskustava i praksi. Polaznici su time dobili jedinstvenu priliku da usvojena znanja šire dalje u svojim sredinama.

Više o pojedinačnim izlaganjima na simpoziju pročitajte u knjižici sažetaka Capturing the Past: A Symposium On Photograph Conservation. (Ivona Marić i Dunja Vranešević)

Umjetnička galerija Ontario (engl. Art Gallery of Ontario) ovih dana odvažno kreće u jednogodišnji eksperiment. Kako prenosi The Art Newspaper, na nedavno održanoj konferenciji za novinare izvršni direktor Galerije Stephan Jost najavio je da će se od 25. svibnja ove godine početi primjenjivati novi model godišnje ulaznice (AGO Annual Pass) – besplatne ili po znatno reduciranoj cijeni – s pomoću koje će se moći razgledati i galerijski fundus i povremene izložbe.

Pravo na besplatan ulaz tijekom sljedećih godinu dana moći će ostvariti posjetitelji u kategoriji od 18 do 25 godina. Jedini je uvjet da se posjetitelj registrira kako bi potom preuzeo digitalnu iskaznicu na svoj pametni telefon. Digitalni kod skenira se pri svakom ulasku što eliminira potrebu stajanja u redu. Besplatan ulaz već imaju mlađi posjetitelji u kategoriji od 14 do 17 godina, koji se mogu registrirati s pomoću svoje e-adrese ili posjetiti Galeriju bez ikakve propusnice, dok djeca od 13 godina ili mlađa mogu ući bez ulaznice, u pratnji odrasle osobe. Galerija je dosad nudila besplatan ulaz srijedom, što je privlačilo znatan broj posjetitelja, pa se iz toga javila ideja o besplatnom ulazu za posjetitelje do 18 godina, međutim osoblje je predložilo pomicanje dobne granice na 25 godina.

Odrasli posjetitelji, dakle svi stariji od 25 godina, godišnju ulaznicu, odnosno već spomenutu digitalnu iskaznicu za pametni telefon, mogu dobiti za samo 35 kanadskih dolara (otprilike 173 kn), što je smanjenje u odnosu na prethodni model naplate. Štoviše, taj je iznos tek nešto viši od cijene jednokratne ulaznice, koja se povećala s 20 na 25 kanadskih dolara, ali zato sad uključuje posjet zbirkama i povremenim izložbama.

Kako navode iz rukovodstva ustanove, ciljevi su proširenje muzejske publike i udvostručenje broja članova, svojevrsnih prijatelja Galerije, s trenutačnih sto tisuća na 220 tisuća. Zapravo, ova progresivna politika naplaćivanja (ili nenaplaćivanja) uvelike počiva na brojnom članstvu koje se, osim neograničenim pristupom i brojnim drugim pogodnostima, motivira donatorskim pobudama. Postoji nekoliko razina članstva, od 45 dolara za studente, osnovnog individualnog članstva za 110 dolara godišnje, do najviše razine članstva (engl. fellow membership) koja iznosi najviše 2499 kanadskih dolara.

Iz uprave Umjetničke galerije Ontario istaknuli su da će u slučaju neuspjeha modela u dostizanju zadanih ciljeva vratiti stari model.

Politika nenaplaćivanja ulaznica za posjet muzeju izaziva veoma podijeljena mišljenja u svjetskoj muzejskoj zajednici. S jedne strance, pobornici smatraju da sve što je financirano javnim novcem treba biti (i ostati) u svako vrijeme dostupno javnosti bez dodatne naknade. Nasuprot tomu, protivnici smatraju da takvom politikom muzeji dovode u pitanje svoju financijsku održivost u već ionako nepovoljnim uvjetima izazvanim smanjivanjem javnih sredstava.

Primjer koji funkcionira već duže vrijeme na nacionalnoj razini je model Ujedinjenog Kraljevstva koje je 2001. godine uvelo slobodan ulaz u nacionalne muzeje za sve posjetitelje. Istraživanja iz 2009. godine pokazala su da je mjera dovela do znatnog povećanja posjećenosti. Međutim, istodobno nije došlo do većih promjena u profilu posjetitelja, što je također jedan od argumenata protivnika politike slobodnog ulaza.

Muzejski dokumentacijski centar prošle je godine u listopadu bio domaćin plenarnog sastanka Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS) na kojem je glavna tema bila statistika besplatnog ulaza u muzeje u posljednjih deset godina s izvještajima o nacionalnim podatcima zemalja sudionica. Za potrebe analize i predstavljanja trenutačnog stanja hrvatskih muzeja obrađeni su podatci iz Registra muzeja, galerija i zbirki u RH koji se odnose na cijenu ulaznica. Radi usporedbe obrađeni su i podatci iz 2011. godine objavljeni u Vodiču kroz hrvatske muzeje i zbirke, a iz grafičkog prikaza može se vidjeti da nije bilo većih razlika u tom razdoblju.

Kategorije posjetitelja kojima neki hrvatski muzeji omogućuju besplatan ulaz najčešće su članovi strukovnih udruga ICOM-a, HMD-a, DPUH-a i sl., a potom neke starosne (predškolska djeca, umirovljenici ) ili ranjive društvene skupine (osobe s invaliditetom, branitelji).

Mnogi muzeji pružaju besplatan ulaz određene dane u mjesecu, a ne treba zaboraviti ni besplatne manifestacije Međunarodni dan muzeja, a posebno Noć muzeja koja se ističe posjećenošću. Nasuprot tomu, mjera besplatnog ulaza na nacionalnoj razini koja ne bi bila povezana s izdvojenim manifestacijama ne spominje se u strateškim dokumentima Ministarstva kulture.

Vrijeme će pokazati hoće li Umjetnička galerija Ontario uspjeti u svojem naumu približavanja umjetnosti sve većem broju posjetitelja uz istodobno povećanje članova i podržavatelja takvog modela rada. U svakom slučaju, muzeji u Hrvatskoj (a i njihovi osnivači) dobili su još jedan razlog za promišljanje o uvođenju mjere koja bi se mogla pozitivno odraziti na posjećenost njihovih stalnih postava. (Ivona Marić)

Prestižno multimedijsko natjecanje za baštinske projekte Heritage in Motion objavilo je poziv za prijavu projekata za svoje šesto izdanje, koje će se održati 20. rujna 2019. u Ljubljani u sklopu godišnje skupštine Europske muzejske akademije.

Heritage in Motion zajednički su utemeljile Europska muzejska akademija i Europa Nostra uz podršku Europeane s namjerom promoviranja novih digitalnih koncepata u popularizaciji baštine koji omogućavaju da se europsko kulturno nasljeđe publici približi na razumljiv, primamljiv i jednostavniji način, odnosno da se građani Europe kroz digitalne kulturne sadržaje potaknu na promišljanje zajedničkih vrijednosti. Prethodna natjecanja održana su u Glasgowu (Škotska), Bresciji (Italija), Lesbosu (Grčka), Skopju (Sjeverna Makedonija) i Aarhusu(Danska).

Natjecati se mogu muzejski projekti, programi baštine koji prijavljuju gradovi i regije te autori filmova, igara, mobilnih aplikacija, multimedijskih instalacija i internetskih stranica koje promiču ili istražuju europsku kulturnu i prirodnu, materijalnu i nematerijalnu baštinu. Nagrade i pohvale se dodjeljuju najboljim multimedijskim proizvodima koji na kreativne i inovativne načine usmjeravaju pozornost javnosti na vrijednosti europske kulturne i prirodne baštine u svim njezinim aspektima.

Prošle godine na završnoj ceremoniji održanoj u rujnu u Aarhusu žiri je jednoglasnom odlukom dodijelio Best Achievement Award portugalskom muzeu PO.RO.S – Museu Portugal Romano em Sicó, koji „koristeći inovativan prostor, arheološke eksponate i najnovije tehnologije omogućava posjetiteljima putovanje kroz povijest Rimskog Carstva, prikazujući okrutnost njegovih vojski, način života njegovih stanovnika, jedinstvene umjetničke pravce i inovativne tehnologije koji su promijenile svijet, odnosno uspjeh Carstva u sjedinjavanju različitih kultura, jezika i religija u društvo koje je postalo kolijevka zapadne civilizacije. “

Rok za prijavu projekata je 1. srpnja 2019., a više informacija o natjecanju i načinu prijave možete pronaći na službenim stranicama. (I.G.)