#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izložba u Tehničkom muzeju – propali izum ili poljubac budućnosti

„Ako bismo slali poruke na daljinu, prva poruka poslana bežičnim putem trebala bi glasiti: 'Radujte se, o milijuni! Ovaj poljubac ide cijelom svijetu!'“ riječi su Nikole Tesla koje, premda su zabilježene 1896., i danas kad se obilježava 162. godišnjica njegova rođenja zvuče kao da su ispisane jučer.

Zagrebački muzej koji nosi njegovo ime, Tehnički muzej Nikola Tesla, upravo je u spomen na ovog velikog izumitelja i vizionara otvorio izložbu pod nazivom Teslin Svjetski sistem, koja tematizira njegov kontroverzni, neuspjeli, ali nadasve genijalni izum iz područja bežičnog prijenosa energije.

Izložba autorice Zorice Civrić Flores, nastala u suradnji zagrebačkog Tehničkog muzeja Nikola Tesla i beogradskog Muzeja nauke i tehnike, donosi kronološki prikaz razvoja Teslinog rada i ideja. Među izloženim predmetima nalaze se oni koji su prethodili njegovu oscilatorskom transformatoru, maketa njegova laboratorija u Colorado Springsu, gdje je pokušavao komercijalno primijeniti svoj patent bežičnog prijenosa energije, ostvariti prijenos signala preko Atlantika i dokazati teoriju o rezonanciji Zemljine kugle te maketa laboratorija na Long Islandu, gdje je priča o 'Svjetskom bežičnom sustavu' počela 1899. godine. Paneli s prikazanim nacrtima i patentima posjetiteljima približavaju analitički i neumoran um Nikole Tesle u traganju za svojim najvećim postignućem.

Prikazani su i predmeti koji predstavljaju vremensku crtu razvoja tehnologije za prijenos signala. Telegraf, telefon i telefonska centrala, kristalni radiodetektor, teleprinter, kalkulator i na kraju kućno računalo i mobiteli svjedoče o nezaustavljivom razvoju tehnologije započetom zahvaljujući, među ostalima, i Tesli.

Jedan od zanimljivijih panela izložbe posjetitelje upoznaje sa svim tehničkim mogućnostima koje je Tesla predvidio 1904., godine kada je objavio svoj projekt 'Svjetski bežični sustav'. Tako Tesli možemo zahvaliti što danas imamo WhatsApp, PDF format, Instagram, internet, e-mail, mikroprocesore i drugo. Ovime se, na maštovit način, postiže trenutna povezanost naše i Tesline nekadašnje svakodnevice.

Svi ovi eksponati koji ilustriraju razvoj telekomunikacijskih i informatičkih tehnologija ispričani su kroz priču o projektu koji je zasnovan na Teslinim izumima i viziji, projektu koji je obećavao bežični prijenos velikih količina energije i koji nikada nije ostvaren. Tesla je smatrao da bežični prijenos energije, ako ikada bude postignut, neće biti izum već umjetnost, umjetnost koja ga je gotovo stajala karijere i ugleda, ali je svejedno pokrenula kotač razvoja i odredila budućnost koju mi danas živimo.

Izložba ostaje otvorena do 30. listopada. (Melita Nikolić)

 

Foto: Staša Popadić


 

Kairo – otvara se najveći muzej posvećen jednoj civilizaciji

U predgrađu Kaira, na autentičnoj lokaciji uz rub egipatskih piramida u Gizi, krajem godine otvara se Veliki egipatski muzej u kojemu će se posjetiteljima na jednome mjestu predstaviti sedam tisuća godina drevnog Egipta.

Otvaranjem dugoočekivanog muzeja dragocjeno faraonsko blago bit će izloženo pokraj mjesta na kojemu je prije gotovo stotinu godina i pronađeno. Time će se umjetnine vratiti na izvorno nalazište iz skučenoga i veličinom neprikladnoga Egipatskog muzeja u središtu Kaira, koji je u svojih 116 godina postojanja s vremenom počeo više nalikovati na odlagalište nego na izložbeni prostor, te ujedno premjestiti i iz čuvaonica drugih arheoloških nalazišta u Egiptu u moderni muzejski prostor u kojemu će se moći primjereno izlagati i čuvati.

Tijekom godina projekt egipatskog Ministarstva kulture suočio se s nizom odgoda i neplaniranih troškova, na koje su dodatno utjecali politički prevrati u državi i velika ekonomska kriza. Prva ideja o izgradnji novog muzeja pojavila se još 2000. godine. Na međunarodnome arhitektonskom natječaju za muzejski kompleks, održanom 2002. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a, pobijedila je arhitektonska tvrtka Heneghan Peng iz Dublina, a s ukupno 1557 pristiglih prijava iz 82 države natječaj je po svojem opsegu zabilježen kao drugi takav natječaj u povijesti. Nakon pripreme zemljišta izgradnja glavne muzejske zgrade započela je 2012. godine, a skorašnje otvorenje bit će tek prva faza u planiranom otvaranju javnosti.

S 480 tisuća kvadratnih metara zemljišta i više od 100 tisuća predmeta Veliki egipatski muzej postat će najveći svjetski muzej posvećen jednoj civilizaciji i jedan od najvećih arheoloških muzeja. Muzej će moći primiti do 15 tisuća posjetitelja dnevno, a procjenjuje se da će kroz njega proći i do pet milijuna posjetitelja godišnje, što je više od prosječne godišnje posjećenosti hrvatskih muzeja. Grandiozan kompleks uključivat će i dječji muzej, muzej za osobe s posebnim potrebama, konzervatorski centar i specijalizirane restauratorske laboratorije, konferencijski centar, obrazovni centar, tematske parkove i vrtove. U projekt je dosad uloženo više od milijardu američkih dolara, a zanimljivo je da je velik dio novčanih sredstava pristigao iz Japana.

Muzejski kompleks zamišljen je kao suvremeni produžetak piramida, most između prošlosti i sadašnjosti, sjecište antičke umjetnosti i napredne tehnologije. Jedan od vizualnih naglasaka bit će golemo prozirno ulazno pročelje sastavljeno od Sierpińskijevih trokuta koje će povezati prirodni okoliš s unutrašnjim prostorom. S galerija posjetitelji će imati nesmetan pogled na visoravan s piramidama, kao i na egipatsku metropolu s druge strane, a planira se i povezivanje parkovima i šetnicama s egipatskim znamenitostima udaljenim svega dva kilometra.

U prvoj fazi krajem ove godine otvorit će se trećina muzejskog postava. Mnogi od predmeta koji će biti izloženi izvučeni su iz čuvaonica starog muzeja i prvi će se put prikazati javnosti. Očekuje se da će najveća muzejska atrakcija biti jedinstvena Tutankamonova zbirka s više od pet tisuća predmeta. Otkako je grobnica otkrivena 1922. godine, tek je trećina pronađenih predmeta bila izložena, a sada će se prvi put izložiti potpuna zbirka – jedina cjelovita zbirka vladarevih osobnih predmeta u egipatskoj povijesti. Među restauriranim predmetima u postavu se nalaze i Tutankamonove sandale, stare više od 3500 godina, njegova kočija, krevet, odjeća, nakit, uporabni predmeti te prvi put i njegove igračke, koje pokazuju dječačku stranu velikog faraona koji je s nepunih deset godina zasjeo na prijestolje.

Opremljen najnaprednijom tehnološkom opremom, Veliki egipatski muzej planira pružiti najbolju moguću zaštitu svojim zbirkama, kao i omogućiti iscrpnije predstavljanje veličanstvenog blaga drevnih faraona upotrebom svih sredstava moderne tehnologije poput virtualne stvarnosti i drugih muzeografskih pomagala, a sve u vidokrugu svjetskih spomenika koji su to blago stoljećima čuvali. Unatoč prekoračenim rokovima i proračunu Egipćani u skupocjenom projektu i dalje prije svega vide važnu i nužnu ulogu u očuvanju svjetske baštine, otvaranju novih radnih mjesta, oporavku vlastitog turizma i gospodarstva, ali i u učenju o egipatskoj povijesti i kulturnom nasljeđu. (Dunja Vranešević)


 

Splitska Stara gradska vijećnica – Izložba „Koraci, susreti, splitske mijene“

U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu otvorena je izložba pod nazivom Koraci, susreti, splitske mijene kojom se prezentira dio povijesne odjeće i modnog pribora iz fundusa Zbirke tekstila i modnog pribora Muzeja grada Splita i replike splitske pučke odjeće iz fundusa Etnografskog muzeja u Splitu.

Izložba obuhvaća dva kata i bit će otvorena za javnost do kraja kolovoza. Popraćena je dvojezičnim letkom na hrvatskom i engleskom jeziku.

Muzeografski materijali poput legendi i panoa također su prevedeni na engleski jezik. Iako izložena građa obuhvaća vrijeme od prve polovice 18. stoljeća do kraja prve desetine 20. stoljeća, cilj izložbe nije kronološko prikazivanje povijesti odijevanja. Izložbom Koraci, susreti, splitske mijene promišljaju se mijene socijalnih odnosa u gradu Splitu od razdoblja prisutnosti sitnog plemstva za vrijeme mletačke uprave do formiranja građanskog sloja u 19. stoljeću te prigradskog pučkog stanovništva koje je kroz 19. stoljeće sve više poprimalo građanska obilježja. S obzirom da se društveni odnosi najočitije vide kroz stilove i mijene odijevanja u javnim prostorima, odnosno na ulicama, trgovima, u fotografskim atelijerima i obrtničkim radnjama, izložba je koncipirana kroz pet cjelina koje tematiziraju te javne prostore. Naime pojavom fotografije od sredine 19. stoljeća u Splitu se javljaju i prvi fotografi koji rade portretne, ali i skupne fotografije. Za potrebe ove izložbe odabran je mali dio fotografija iz bogatog fundusa Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, jedan dio portreta iz privatnih zbirki i zbirke Etnografskog muzeja Split. Fotografije su obrađene, neke i kolorirane te otisnute na velike formate. Ovako obrađene i prikazane fotografije imaju ulogu popratne scenografije koja sadržajem upotpunjuje izloženu građu. Osim portretnih fotografija prezentiranih kroz rekonstruirani fotografski atelijer kakvih je u Splitu bilo više, prezentirane su i fotografije koje dokumentiraju zaustavljene trenutke, susrete, slučajne geste naših sugrađana u prepoznatljivim javnim prostorima: ispred Caffea Troccoli oko 1910. godine, ispred mehaničarske radnje Jurja Kezića oko 1900. godine, ispred Općinskog kazališta oko 1908. godine. Upravo taj odlučujući zaustavljeni trenutak uprizoruju davno izgubljene susrete sa životne pozornice našega Grada kojim laganim koracima ovom izložbom idemo ususret.

Autorica izložbe je kustosica Muzeja grada Splita Darka Perko Kerum, a stručna suradnica je viša restauratorica Dina Vuletin Borčić. Vizualni identitet izložbe potpisuje Dina Vuletin Bočrić, a na likovnom postavu je uz autoricu i stručnu suradnicu radio i viši restaurator Mirko Gelemanović. (Darka Perko Kerum, Muzeja grada Splita)

Izložba je otvorena do 31.8.2018. godine.

 

Foto: Muzej grada Splita


 

Narodna galerija Ljubljana – retrospektiva Ivane Kobilce

Narodna galerija iz Ljubljane u povodu svojega stotog rođendana priredila je izložbu o životu i djelu najpoznatije slovenske umjetnice Ivane Kobilce (Ljubljana, 1861. – 1926.), slikarice, fotografkinje i žene koja je kročila ispred svojeg vremena.

„Ono što dosad nisu uspjeli naši muški slikari, to je učinila nježna ruka mlade slikarice te nam pokazala što može talent“, zapisao je 1890. u Ljubljanskom zvonu Vatroslav Holz, zadivljen hrabrošću žene koja se koncem 19. stoljeća nije plašila ulaska u tada muški svijet slikarstva, o čemu najbolje svjedoči i ova izložba koja prati umjetnicu, ali i krug suvremenika u kojemu je rasla – Jurija Šubica (1855. – 1890.), Antona Ažbea (1862. – 1905.), Jožefa Petkovšeka (1861. – 1898.) i Ferdu Vesela (1861. – 1946.).

Vremenu usprkos Kobilca je bila poput svojih muških kolega znatiželjna i slobodna. Iskusila je sve, od boemskog života u nekoj vrsti pariške komune do vegetarijanstva i mačevanja. Portret njezine sestre Fani s obnaženim rukama izazvao je toliki skandal na prvoj izložbi u Ljubljani 1889. da je nakon toga sama cenzurirala i obrezivala svoja platna izbacujući nepoćudne dijelove.

Ivana Kobilca slikarski se oblikovala tijekom posljednja dva desetljeća 19. stoljeća. Studirala je u Beču i Münchenu, živjela i radila u Parizu, 1890. godine boravila i izlagala u Zagrebu, od 1897. do 1905. djelovala i živjela u Sarajevu, 1899. boravila kod Strossmayera u Đakovu, 1906. preselila se u Berlin, a na početku Prvoga svjetskog rata vratila se u Ljubljanu u kojoj je i umrla 1926. godine. Za njezino školovanje ključne su bile minhenske godine tijekom kojih se od tamnoga atelijerskog realizma okrenula francuskom plenerizmu.

Izlagala je po cijeloj Europi, bila je pridružena članica Salona francuskog udruženja Société Nationale des Beaux-Arts, na čijim se izložbama triput predstavila, slikala je u Barbizonu s ostalim pleneristima, izlagala u Pragu, Beču, Baselu i Budimpešti te zajedno s Ferdom Veselom na Venecijanskom bijenalu kao jedina slovenska slikarica.

Na prvoj retrospektivnoj izložbi njezina opusa nakon gotovo pola stoljeća u devet dvorana novog krila Narodne galerije izloženo je 140 djela iz svih razdoblja, podijeljenih prema razvoju motiva kojima se bavila: od minhenskih portretnih studija i orijentalizma, dječjih portreta, žanr-scena i ženskih interijera do aktova i građanskih portreta među kojima je i jedan biskupa Strossmayera.

Izložba kojom su istraženi i manje poznati dijelovi umjetničina života, evidentirano gotovo 350 njezinih djela, a velik dio i restauriran, upotpunjena je i izborom osobnih predmeta – slikarskim priborom, naočalama, suncobranom, priborom za manikuru, ali i svime potrebnim za prženje prave turske kave. U bočnim prostorijama autor postava Ranko Novak izložio je fotografije, kataloge i plakate s izložbi djela Ivane Kobilce održanih u Ljubljani tijekom gotovo cijelog stoljeća.

Izložba je otvorena do 10. veljače 2019. godine. (M. K.)

 

Foto: Maja Kocijan


 
 

Foto: Beatlesi u Hlebinama, Josip Generalić

Uz 50. obljetnicu hlebinske Galerije – nova monografija o Galeriji po mjeri čovjeka

Bogatim izložbenim i izdavačkim programom, Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama u 2018. godini obilježava 50. obljetnicu svojega osnutka (1968. – 2018.). Tako je publici na izložbi „Borba titana“ predstavljen izbor 22 remek-djela Ivana i Josipa Generalića iz vrijedne privatne zbirke Ivanova unuka i Josipova sina Gorana Generalića, organiziran je okrugli stol „Pedeseta obljetnica hlebinske galerije – naiva nekad i danas“ te promovirana monografija „Putevima Hlebinske škole“ autorice Helene Kušenić, kustosice Muzeja grada Koprivnice.

Monografija je objavljena kao 42. knjiga u Biblioteci Podravskoga zbornika i ujedno je prva monografija posvećena hlebinskoj Galeriji, njezinim osnivačima i fundusu.

Galerija skrbi o Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice i čuva slike (ulja na staklu, ulja na platnu ili ljepenki), crteže (tuš na papiru, olovka na papiru), grafike i mape grafika, skulpture i reljefe, a kronološki pokriva razdoblje od sredine 20. stoljeća do suvremenosti. Prema riječima autorice teksta, Zbirka pruža relevantan uvid u radove majstora hrvatske naivne umjetnosti, od prve generacije (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius), preko najznačajnijih umjetnika koji nastavljaju taj stil do živućih umjetnika koji i danas stvaraju u tradiciji naivne umjetnosti.

Uvodno poglavlje donosi kratku povijest osnutka i rada Galerije čiju je zgradu osmislio arhitekt Miroslav Begović kako bi bila – „Galerija po mjeri čovjeka“ smještajući ju u samo središte sela Hlebine, uspješno spajajući ruralnu i suvremenu arhitekturu. Ukratko je dana i povijest Hlebinske škole koja se rađa iz ideje kako umjetnost mora izaći iz elitističkih krugova te biti pristupačna i razumljiva širim masama.

Zasebnim je poglavljima predstavljen 21 umjetnik triju generacija Hlebinske škole. Kronologija započinje Ivanom Generalićem (Hlebine, 1914. – Koprivnica, 1992.) čiji su „prvi crteži nastajali ugljenom na plotovima kuća, šibom na zemlji ili na papiru – šarenilom dobivenim od razmočenih šarenih vrpca koje su služile za ukrašavanje božićnog drvca“. Generalićevo ime usko je vezano uz pojavu i uspostavu Hlebinske škole i suradnju s Krstom Hegedušiće kako i za inicijativu izgradnje Galerije, a njegova se donacija iz 1980. čuva kao poseban dio Zbirke.

Kraćim biografskim tekstom i izborom likovnih radova u monografiju su predstavljeni: Franjo Mraz, Hegedušićev učenik; Mirko Virius čiji su crteži surovi kao i seoska svakodnevica; Ivan Večenaj i njegova Galerija Ivan Večenaj u Goli, Mijo Kovačić te Zaklada i galerija Mijo Kovačić (Zagreb – Koprivnica), Franjo Filipović kao jedan od prvih pripadnika druge generacije Hlebinske škole koja se formira 1940-ih i 1950-ih godina; Dragan Gaži, majstor psihološkoga portretiranja; Martin Mehkek, slikar marginaliziranih pojedinaca ili skupina ljudi; Josip Generalić i Galerija Josip Generalić u Hlebinama sa starom obiteljskom kućom Generalića; Martin Hegedušić kao svojevrsni začetnik skulpture Hlebinske škole; skulptori Mato Generalić i Mijo Kuzman; skulptorice Bara Mustafa i Dragica Belković koje su opovrgnule mišljenje kako je „samo za muškarce dlijeto i bat“; Franjo Vujčec; Ivan Lacković Croata i Galerija Batinske koja posjeduje donaciju od 300 radova koje je slikar darovao svome rodnom mjestu; Branko Lovak i njegove crvene jabuke i zreli žuti suncokreti kao simboli zdravlja i životne radosti; sin Mate Generalića Milan Generalić koji se potpisivao kao Milček Barberov dok se nije afirmirao; Dragica Lončarić i njezini čisti apstrahirani pejzaži; Nada Švegović Budaj i prikazi s mnoštvom figura, uskomešanih skupina ljudi u pokretu; Katarina Henc koja logikom zavičajnoga podrijetla pripada Hlebinskoj školi.

Osim o autorima Hlebinske škole, monografija donosi i poglavlje posvećeno predstavnicima autsajderske umjetnost (Ilija Bašičević Bosilj – Mangelos, Matija Skurjeni, Drago Jurak, Josip Horvat-Ždalski i dr.) te popis udruga i pojedinaca – suvremenih nastavljača tradicije Hlebinske škole.

Monografija je pisana dvojezično na hrvatskome i engleskom jeziku, donosi bibliografske bilješke uz tekstove i ilustrirana je reprodukcijama umjetnina u boji te portretima umjetnika. Tekst obljetničke monografije čitak je i prohodan, s pomno izabranim citatima, popularnoga stila te monografiju čini vrijednim kulturno-povijesnim izdanjem i vodičem kroz svijet naivnoga slikarstva hlebinske škole udomljenoga u hlebinskoj Galeriji naivne umjetnosti. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

KUŠENIĆ, Helena
Putevima Hlebinske škole = Following the routes of the Hlebine school / Helena Kušenić ;
[prijevod Ivana Polančec ; fotografije Stjepan Dolenec].- Koprivnica : Muzej grada Koprivnice,
2018.- 144 str. : ilustr. u boji ; 26 cm.- (Biblioteka Podravskog zbornika ; Knj. 42)

Tekst usp. na hrv. i eng. jez.- Bibliograf. bilj. uz tekst.
ISBN 978-953-8138-27-0


 

Museum Sector Alliance project – besplatna online edukacija za muzealce

Museum Sector Alliance project otvorio je prijave za besplatni online tečaj koji počinje u listopadu pod nazivom Essential Digital Skills for Museum Professionals, namijenjen muzejskim djelatnicima koji žele unaprijediti svoje digitalne vještine i kompetencije.

Tečaj je kreiran na Massive Online Open Course platformi (MOOC) kao doprinos konceptu cjeloživotnog učenja u smislu usavršavanja profesionalnih kompetencija u tehnološkom okruženju koje se konstantno mijenja. Namjera je povećati produktivnost muzejskih djelatnika u digitalnoj eri kreiranjem multimedijskih i digitalnih obrazovnih sadržaja, traženjem nove publike putem online zajednica i mreža te dijeljenjem znanja s drugim profesionalcima i organizacijama unutar i izvan muzejskog sektora.

Polaznici će imati pristup edukativnim video materijalima, prezentacijama i problemskim zadacima, a svoje ideje i pitanja moći će iznositi na interaktivnim forumima koji prate edukaciju. Napredak polaznika pratit će online asistenti koji će ih usmjeravati u učenju i izvršavanju zadataka.

Svi sudionici steći će praktičnih znanja i vještine iz uporabe informacijsko – komunikacijskih tehnologija (ICT):

  • kreiranje multimedijskih dokumenata i animacija
  • razvoj digitalnih sadržaja
  • učinkovito komuniciranje u online okruženju
  • dijeljenje sadržaja pomoću online alata
  • korištenje Web 2.0 alata u muzejskom okruženju
  • primjena ICT alata na muzejskim predmetima

Platforma je posebno dizajnirana za muzejsku zajednicu – prijaviti se mogu muzejski profesionalci i svi oni koji to jednog dana žele postati, uključivši studente i volontere te nezaposlene osobe koji jednog dana žele graditi karijeru u muzejskom sektoru.

Predavanja su na engleskom jeziku, predviđeno vrijeme trajanja tečaja je 8 tjedana, a po završetku polaznici će imati prilike polagati ispit za certifikat.

Po završetku programa moguće je aplicirati za sudjelovanje u šestomjesečnom programu specijalizacije koji polaznicima nudi napredna digitalna znanja namijenjena kreatorima digitalnih strategija, kustosima digitalnih zbirki i dizajnerima digitalnih interaktivnih iskustava u kulturnom sektoru.

Rok za prijavu je 30.9.2018. Više o prijavi pročitajte na stranicama Mu.SA projekta. (I.G.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr