#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

The Best in Heritage – svjetska baštinska elita krajem rujna u Dubrovniku

17. izdanje Best in Heritage konferencije koja okuplja najbolje muzejske i baštinske projekte iz cijelog svijeta održat će se u Dubrovniku od 26. – 28. rujna 2018. godine.

Prošle je godine 40-ak relevantnih nagradnih shema nagradilo više od 300 muzejskih, baštinskih i konzervatorskih projekata međunarodnim i nacionalnim strukovnim nagradama. Iz mnoštva značajnih postignuća Savjetodavni odbor Europske udruge za baštinu odabrao je 42 najinovativnija i najinspirativnija projekta koji će biti predstavljeni javnosti kao reprezentativni pregled najboljih svjetskih praksi.

Konferencija započinje jednodnevnim Imagines programom na kojem će se predstaviti laureati usredotočeni na upotrebu novih tehnologija i multimedije, nakon čega slijedi dvodnevni Core program, a publiku očekuju mnoge „Q&A“ sesije, „Spotlight“ prezentacija na temu programa Europske godine kulturne baštine 2018. i dva headline predavanja koje će održati prošlogodišnji dobitnici Project of Influence nagrada – Micropia muzej mikroba iz Amsterdama koji je Muzejski dokumentacijski centar predstavio u broju 46. Vijesti iz svijeta muzeja te inovativni storytelling projekt Provincie Limburg: Limburg 1914-1918, Small Stories From a Great War.

Ukupno će biti prezentirano 42 laureata, uključujući predstavnike iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Kine, Japana , Velike Britanije, Švedske i Rusije. Hrvatsku će predstavljati kapela sv. Martina u Starom Brodu, prošlogodišnji dobitnik nagrade Europa Nostra u kategoriji zaštite baštine, a svoje mjesto među najboljima našao je i jedan muzej iz susjedstva - Slovenski planinski muzej iz Mostrane, dobitnik Živa nagrade Foruma slavenskih kultura za 2017. godinu.

Publika će zajedno s programskim moderatorima i glavnim predavačima za svaki od programa glasati za Project of Influence 2018., nagradu koja se dodjeljuje za inovacije i izvrsnost u zaštiti i komunikaciji baštine. Oba pobjednika bit će glavni predavači na Best in Heritage 2019 konferenciji te će imati priliku predstaviti svoje projekte pred još većom publikom na dva prestižna međunarodna sajma muzejske i baštinske opreme – EXPONATEC-u koji će se održati 2019. godine Kölnu i Museums and Relevant Products and Technologies Exposition-u koji će se održati 2020. godine u Kini.

Skup je organiziran je u partnerstvu s Europom Nostrom (uz podršku programa Kreativna Europa) i Međunarodnim vijećem muzeja (ICOM), s podrškom Grada Dubrovnika, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država, te pod sponzorstvom tvrtke Meyvaert Glass Engineering.

Članovi ICOM-a imaju mogućnost registrirati se s povlaštenim kotizacijama. (I.G.)

Više o programu i registraciji možete saznati na službenim stranicama.


 
 

Foto: Matevž Paternoster/MGML

Plečnikova kuća Ljubljana – “hiša" učenja, znanja i zabave

Kad će se u Berlinu 22. lipnja dodjeljivati nagrade Europa Nostre za najveća postignuća u istraživanju, konzervaciji i predanom radu na očuvanju europske baštine, u kategoriji onih koji su nagradu dobili za edukaciju, osposobljavanje i podizanju razine osviještenosti uz Muzej Sinjske alke naći će se i Plečnikova kuća iz Ljubljane, obiteljska kuća u kojoj je 36 godina živio i radio Jože Plečnik.

Foto: Matevž Paternoster/MGML

Plečnik je u kuću uselio 1921., godinu dana nakon što je na poziv tadašnjeg češkog predsjednika Tomaša Masaryka postao glavni arhitekt u projektu obnove Praškog dvorca. Dok je za potrebe Hradčana smišljao monumentalne dvorane, vrtove, obeliske i stepeništa vlastita mu je kuća s ulične strane ostala ista, mala trnovska prizemnica dok je svoje želje i potrebe pogurao u dvorište s velikim vrtom.”Vrlo sam nekulturan patron, s malo smisla za dom. Unatoč tome već mi se desetljećima poput more glavom mota kula…” pisao je Plečnik praškom prijatelju i uz obiteljsku kuću dogradio “kulu” u kojoj je živio i radio sve do smrti. Kuća je srećom po Plečnikovoj smrti ostala u rukama obitelji tako da se sačuvala i ona i njezin sadržaj, no bila je u izuzetno lošem stanju.

 

Projekt obnove, od pripreme dokumentacije do otvaranja, trajao je osam godina, a sami radovi, na koje je potrošeno 2,3 milijuna eura Grada Ljubljane i sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj, od 2013. do 2015. godine. Danas se autentično sačuvana Plečnikova kuća doima kao da ju je veliki meštar jučer napustio. Njegova radna soba, ujedno i spavaća puna je njegovih osobnih predmeta koji su se tamo nalazili do njegove smrti, njegov vrt također je obnovljen, a pod krošnjama trešanja i današnji se posjetitelj može odmoriti uz vrtnu biblioteku.

Foto: Matevž Paternoster/MGML

Obnovom je Kuća Plečnik od memorijalnog doma prerasla u muzej i novi istraživački centar posvećen velikom arhitektu i njegovom djelu, dobio se veći prostor za servisne prostorije i odličnu stalnu izložbu o opusu najslavnijeg slovenskog arhitekta kao i prostor za povremene izložbe i edukativne aktivnosti u organizaciji Muzeja i galerija grada Ljubljane namijenjene različitim skupinama korisnika. I sam je postav izložbe o Plečnikovom djelu rađen tako da će se u njemu sa zanimanjem zadržati i dijete u igri maskirajući se u Plečnika i fotografirajući se s njegovim psom Sivkom, ali i stručnjaci koji će moći pregledavati njegove originalne crteže ostvarenih i neostvarenih projekata.

Ovakvim pristupom obnovi Plečnikova “hiša”, koja je od 1974. bila muzej prerasla je u centar koji i danas čuva Plečnikovu zbirku od 17605 predmeta, a istovremeno se bavi i promoviranjem Plečnikova djela širom Europe i svijeta. Izložba "Plečnikova Ljubljana" već je gostovala u Madridu, Sarajevu, Pragu, Berlinu i Moskvi, a maketa za njegov ikonički prijedlog Slovenskog parlamenta trenutno je u MoMA-i u New Yorku. Zahvaljujući novom konceptu povećao se broj posjetitelja za 130 posto što čini oko deset tisuća godišnje. Upravo elaborirani edukacijski programi koji su bili sastavni dio projekta obnove, njihova pristupačnost i ciljanje različitih grupa posjetitelja, uključivanje različitih društvenih skupina, inovativnost i interdisciplinarnost razlozi su zašto je međunarodni žiri Europa Nostre odlučio nagraditi ovaj projekt koji je zapravo model kako neku memljivu memorijalnu zbirku i zaboravljeni spomen-dom učiniti živim, samoodrživim središtem učenja, znanja i zabave. (Maja Kocijan)


 

Ilok – prazni okviri podsjetnik na otuđenu baštinu

S namjerom da aktualizira problematiku nezakonite trgovine umjetninama, destrukcije baštine u ratu i pljačke baštinskih arheoloških nalazišta Muzej Grada Iloka otvorio je krajem svibnja u suradnji s Ravnateljstvom policije izložbu „Ukradena baština / Stolen heritage“, na kojoj je predstavljen dio otuđene hrvatske nacionalne baštine iz Muzeja u razdoblju od 1988. do 1998. godine.

Izložba je realizirana u sklopu projekta Europska godina kulturne baštine 2018., a prema riječima autorice Andree Rimpf izložbom se želi upoznati javnost s važnošću očuvanja kulturne baštine kroz važeće međunarodne konvencije i nacionalne propise o očuvanju i zaštiti kulturne baštine od krađa i nezakonite trgovine, ali i educirati imatelje kulturnog dobra koji pravilnom dokumentacijom građe, digitaliziranjem inventarnih kartica i stvaranjem fotodokumentacije mogu spriječiti da vrijedna građa jednog dana ne završi u slobodnim carinskim zonama Ženeve, Luxemburga, Monaca i Pekinga.

Nestale slike dočarane uz pomoć virtualne stvarnosti

Izložba donosi kronologiju nestanka 50 vrijednih umjetnina u razdoblju koje počinje okupacijom Iloka od strane JNA 1991, a završava 1998. završetkom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Muzej grada Iloka bio jedini muzej koji je radio na okupiranom području. Otuđivanja iz Muzeja započela su već 23. siječnja 1992. godine kada je nestalo djelo akademske kiparice Mire Sandić Moj pas o čemu je odmah izviještena Komanda grada Iloka (okupacijska uprava), a najvrednija i najvažnija djela muzejske zbirke Galerijskog odjela otuđena su između 9. i 12. svibnja 1997. godine kada je nepoznati počinitelj iz okvira i blind – ramova povadio 23 umjetnička djela koja bi danas vrijedila 424 500 eura.

Dio izložbe je virtualan – koristeći aplikaciju za androide Vuforia augmented reality, originalne okvire umjetničkih djela ukradenih iz Muzeja i detaljnu fotodokumentaciju iločki su muzealci uspjeli restaurirati izgled 12 ukradenih umjetnina, tako da publika u originalnim okvirima može vidjeti i originalne slike. Pored umjetnina otuđenih za vrijeme okupacije na izložbi se može vidjeti i fotografija slike ukradene iz muzeja 1988. godine - Cvijeće u vazi Pierrea Augusta Renoira. Iste godine iz Muzeja su ukradena još dva djela - Žena s bijelim velom Heinricha Strupmayera te Bouchartovo djelo Vojnici u krčmi se kockaju – kockari, a vrijednost otuđenih umjetnina tadašnji je ravnatelj Muzejskog dokumentacijskog centra prof.dr.sc. Antun Bauer prema ondašnjem tržištu umjetnina procijenio na 340 000 dolara.

Prazni okviri u postavu ujedno su i upozorenje da Hrvatska, za razliku od zemalja iz našeg susjedstva, još uvijek nije kreirala nacionalni registar ukradenih kulturnih dobara kao ni ostale registre kojima bi bili povezani svi heterogeni sustavi od Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva kulture i Ministarstva financija do Državnog odvjetništva.

Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku dostupan besplatno na mrežnoj stranici Muzeja grada Iloka koji sadrži podatke i fotografije o ukradenim djelima te savjete i smjernice po pitanju zaštite građe namijenjene muzealcima i svima onima koji skrbe o baštini. Izložba se može pogledati do početka rujna, a potom će u povodu Dana policije 28. rujna biti otvorena u Muzeju Mimara u Zagrebu. (I.G.)

 

Foto: Muzej grada Iloka


 
 

Foto: Admir Buljubašić/HINA

Nova monografija – o Gorgoni s odmakom od pola stoljeća

Grupa Gorgona (1959.–1966./1968.) dobila je monografiju, rezultat višegodišnjeg istraživanja zajedničkog i samostalnog djelovanja članova grupe Josipa Vanište, Julija Knifera, Ivana Kožarića, Marijana Jevšovara, Đure Sedera, Dimitrija Bašičevića Mangelosa, Radoslava Putara, Matka Meštrovića i Miljenka Horvata.

Okosnicu knjige čine tekstovi povjesničara umjetnosti prof.dr.sc Ješe Denegrija, uz tekstove povjesničarke umjetnosti Ivane Janković i umjetnika Željka Kipkea, kao i preuzeti povijesni i tekstovi drugih stručnjaka dok je autor cijelog projekta i urednik monografije Marinko Sudac , kolekcionar avangardne i neoavangardne umjetnosti Istočne Europe koji ovaj projekt vidi tek kao početak daljnjeg rada i istraživanja. Digitalizacijom materijala iz svoje kolekciji, čiji je manji dio, dostupan za istraživanje i pregledavanje preko platforme Virtualnog muzeja avangarde, samo se dodatno povećao interes stranih kustosa, istraživača i ravnatelja najvećih centara, od Tate galerije i MoMa-e do nacionalnih muzeja u Pragu, Bukureštu, Brazilu, Pekingu, Madridu…

Nova monografija doista je velik projekt na kojem se radilo godinama. Riječ je o knjizi od 760 stranica i više od 1600 reprodukcija u čijih 30 poglavlja možete pročitati o kontekstu u kojem nastaje Gorgona, domaćem i međunarodnom okruženju, o predgorgonskom periodu djelovanja umjetnika, svim oblicima njihova zajedničkog gorgonskog (anti)djelovanja/postojanja (antičasopis „Gorgona“ i druge zajedničke projekte, izložbe u „Studiju G“). Knjiga monografski obuhvaća samostalno djelovanje svakog od članova grupe te u zasebnom poglavlju postgorgonski period ili razdoblje nakon razilaženja. Za svakog umjetnika – sagledava njihovu poziciju i važnost u regionalnom, ali i globalnom kontekstu. Posljednje poglavlje donosi opsežnu kronologiju aktivnosti povezanih s članovima grupe od 1950-ih do danas. Uz monografiju je priložen i DVD dokumentarnog filma „Gorgona“ (2012.), nastao u produkciji HRT-a, uz suradnju Muzeja suvremene umjetnosti i Kolekcije Marinko Sudac.

Projekt je iznimno važan za hrvatsku kulturu i umjetnost, o čemu svjedoče i, ako sagledamo samo prošlu godinu, velike europske izložbe na kojima su predstavljeni radovi i arhivski materijal grupe Gorgona kao što su: "NEO DADA: GORGONA | Absurd Freedom", Zürich; „Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art and Archives from the Marinko Sudac Collection“ u FM Centro per l'arte Contemporanea, Milano, a koja je postavljena u Ludwig muzeju u Budimpešti pod nazivom „Non-Aligned Art. Marinko Sudac Collection“; "Postwar: Art Between the Pacific and the Atlantic, 1945 – 1965", München; u sklopu velikog izložbenog projekta "ART IN EUROPE 1945 – 1968: Facing the Future" koji se događa dvije godine na tri lokacije – u Bruxellesu, Karlsruheu i Moskvi; Kunstmuseum Liechtenstein, Vaduz. Osim grupnih predstavljanja, članovi grupe imali su svoja mjesta na samostalnim ili važnim kolektivnim izložbama. (MSU)


 
 

Foto: HINA/HAZU I.K.

Strossmayerova galerija starih majstora – nova saznanja o zbirci

Kako se razvijala Strossmayerova ideja o kolekcionarstvu, kako je gradio Zbirku kupujući slike diljem Europe, s kime je pregovarao i koje su okolnosti nabave 250 umjetnina inicijalnog fundusa Strossmayerove galerije starih majstora-HAZU neke su od do sada nepoznatih tema koje nam otkriva nova knjiga Strossmayerova galerija starih majstora, autorica, viših znanstvenih suradnica i kustosica dr. Ljerke Dulibić i dr. Ive Passini Tržec, koja je predstavljena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Dugogodišnjim istraživanjem slika u posjedu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kolegice su utvrdile okolnosti kupovanja i nabave slika i umjetnina za zbirku Josipa Jurja Strossmayera, u čemu su se koristile mnogobrojnim pisanim izvorima: Arhiva HAZU, ARLIKUM-a Hrvatske akademije znanosti , Nadbiskupijskim arhivom Đakovačko-osječke nadbiskupije, Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije, Hrvatskim državnim arhivom, Državnim arhivom Zagreba, Arhivom zavoda svetog Jeronima u Rimu, Središnjeg instituta za povijest umjetnosti u Münchenu, Instituta za povijest umjetnosti u Firenci, aukcijskim katalozima te katalozima zbirki i izložaba, monografskim studijama, znanstvenim i stručnim novinskim člancima, različitim djelima putopisne literature, ljetopisima i kronikama, neobjavljenim arhivskim dokumentima i slikovnim izvorima.

U knjizi je na 440 stranica identificirana i reproducirana 251 umjetnina od kojih su mnoge popraćene i dodatnim reprodukcijama kojima se ilustriraju oznake zatečene na poleđinama slika. Upravo te oznake su poslužile autoricama kao polazna točka istraživanja provenijencije pojedine umjetnine te nam otkrivaju niz osoba koje su prije biskupa Strossmayera imale pojedinu umjetninu u svom posjedu. Istraživanja predstavljena u knjizi otkrivaju i suradnike biskupa Strossmayera (Nikola Voršak, Giovanni Simonetti, Imbro Ignjatijević Tkalec, aukcijska kuća Heberle-Lempertz) koji su, kao osobe od posebnog povjerenja biskupa Strossmayera, aktivno sudjelovali u nabavci, ali i formiranju i razvijanju Strossmayerove ideje o kolekcionarstvu kao takvom.

Strossmayerova galerija starih majstora je ujedno vrijedna stručna uputa kustosima, ali i kako je to lijepo na promociji rekao akademik Fisković ova knjiga “nije tipično djelo povijesti umjetnosti, nego historiografski orijentiran rad koji se temelji na vrlo slojevitom i zanimljivom istraživanju kakvo u Hrvatskoj dosad nije provođeno”. (Iva Validžija)


 

Zaklada Adris – natječaj za dodjelu sredstava

Najveća korporativna zaklada u Hrvatskoj - Zaklada Adris objavila je natječaj za dodjelu sredstava za program Znanje i otkrića te program Stvaralaštvo, ekologija, baština i dobrota.

Sredstva Zaklade Adris namijenjena su kao potpora znanstvenim i istraživačkim projektima i inovatorima odnosno kao potpora umjetničkom stvaralaštvu i umjetnicima, projektima zaštite prirode, projektima koji pridonose zaštiti i očuvanju hrvatske izvornosti te humanitarnim projektima.

Pri vrednovanju prijavljenih projekata uzimat će se u obzir kvaliteta projekta i njegov doprinos ostvarenju ciljeva Zaklade, originalnost i stupanj inovacije i napretka, objektivna i transparentna financijska procjena, doprinos projekta ukupnom razvoju društva te ugled i postignuća institucije i/ili nositelja projekta koji predlaže dodjelu potpore, a pored Općih propisani su i Posebni kriteriji za odabir.

Posebni kriteriji za područje stvaralaštvo:

  • vrhunska umjetnička ostvarenja
  • originalnost projekta/programa i njegova moguća važnost za hrvatsku kulturu (prednost imaju oni koji promiču hrvatsku izvornost i stvaralaštvo te koji su deficitarni u Hrvatskoj)

Posebni kriteriji za područje ekologija i baština:

  • inovativnost, kvaliteta i jasnoća projekta/programa (prednost imaju oni koji su namijenjeni širem sloju ljudi, koji su laki za provedbu i razumijevanje)
  • mogućnost provedbe i konkretne koristi koje donose projekti/programi namijenjeni podizanju ekoloških standarda u lokalnim zajednicama
  • vrijednost elemenata hrvatske kulture i prirodnog okoliša te smisao njihova očuvanja/promicanja u svijetu

Za sredstva Zaklade mogu se natjecati pojedinci (fizičke osobe) i institucije (pravne osobe) koji udovoljavaju uvjetima natječaja, osim trgovačkih društava (d.o.o. i d.d.) i obrta.

Zaklada ne određuje maksimalni iznos koji se može potraživati, on ovisi o projekciji troškova potrebnih da bi se projekt ili jedan (ili više) njegov dio realizirao, a rok za realizaciju projekta ne smije biti prije objave rezultata koji su obično krajem rujna.

Prijave su moguće do 26. lipnja 2018. putem službenih obrazaca Zaklade koji se mogu preuzeti na internetskim stranicama kojima se Zaklada koristi. Natječajnu dokumentaciju možete pogledati na mrežnim stranicama Zaklade Adris.


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr