izložba
Zlatan Vehabović / Atlas manjeg svijeta
Muzej za umjetnost i obrt
MJESTO
<div>
Izložba slikarskih kolaža jednog od vodećih hrvatskih slikara današnjice Zlatana Vehabovića „Atlas manjeg svijeta“ / „An Atlas of the Lesser World” inspirirana predmetima iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt zagrebačkoj će publici biti predstavljena u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu. Iako je izvorno bila namijenjena predstavljanju upravo u Muzeju za umjetnost i obrt, zbog radova na njegovoj obnovi, izložbu će javnost moći razgledati u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu od 9. veljače do 12. ožujka 2023. </div>
<div>
</div>
<div>
Riječ je o izložbi za čiju je pripremu Muzej za umjetnost i obrt Zlatanu Vehaboviću još 2019. godine omogućio uvid u više od 110.000 digitaliziranih predmeta iz svih zbirki u vremenskom razdoblju od gotike do danas. Umjetnik je pregledavajući bogati muzejski fundus napravio osobnu selekciju umjetnina koje su mu poslužile kao inspiracija za izradu slikarskih kolaža velikih dimenzija. Kako sam umjetnik kaže „Atlas manjeg svijeta“ ciklus je slika koji nastavlja njegovo osobno istraživanje slikarskog izraza i njegovih formalnih određenja. Atraktivnost i vrijednost nastalih kolaža odraz su slikareva pogleda i doživljaja muzejske baštine i suvremenog slikarskog izričaja.</div>
<div>
</div>
<div>
<strong>Tekst iz monografije:</strong></div>
<div>
<a href="/files/images/2023/Zlatan-Vehabovi%C4%87_Miroslav-Ga%C5%A1parovi%C4%87.doc">M. Gašparović</a></div>
<div>
<a href="/files/images/2023/Zlatan-Vehabovi%C4%87_Sandra-Kri%C5%BEi%C4%87-Roban.doc">S. Križić Roban</a></div>
Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, Andrije Hebranga 1
Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, Andrije Hebranga 1
VRIJEME
09.02.2023. / 12.03.2023.
izložba
Boka Kotorska okom fotografa Laforesta
Hrvatski pomorski muzej Split
MJESTO
<div>
U Hrvatskom pomorskom muzeju Split bit će 9. veljače (četvrtak) 2023. godine u 18 sati otvorenje gostujuće izložbe "<strong>Boka Kotorska okom fotografa Laforesta</strong>". Organizatori izložbe su Pomorski muzej Crne Gore Kotor, Hrvatska bratovština "Bokeljska mornarica 809" Split i Hrvatski pomorski muzej Split.</div>
<div>
</div>
<div>
O obitelji :Laforest </div>
<div>
Franz Thiard de Laforest rođen je u Beču 1838. godine. Potomak je burgundske obitelji Thiard de Bissy, koja se početkom 19. stoljeća doselila u Beč iz Francuske. Završio je trgovačku školu 1856. godine i već tada počinje se baviti fotografijom, koja će postati njegovo životno zanimanje. Putovanja po Nizozemskoj i Francuskoj bila su samo uvod u ona koja će poduzimati tijekom života. Već od 60-ih godina 19. stoljeća nižu se gradovi u kojima djeluje: kratko u Trstu, a zatim Bakar, Zadar, Šibenik, Split, Mostar i najzad Kotor. Na početku svoje fotografske karijere bavio se portretnom fotografijom, ali vrlo brzo izlazi iz ateljea i okreće se ambijentu, panorami, pejzažu, arhitekturi i arheološkim nalazištima.</div>
<div>
</div>
<div>
Franz Laforest, fotograf i pisac, objavio je dvije knjige koje je ilustrirao svojim fotografijama: jedna predstavlja jedinstven zapis o starinama Splita i objavljena je 1878. godine, dok je knjiga Bokokotorski zaljev objavljena 1898. godine. Iste godine objavio je i Album o Dalmaciji, koji je kruna njegovog tridesetogodišnjeg rada, jer su se na jednom mjestu našle fotografije snimane duž cijele dalmatinske obale, uključujući i Boku kotorsku. Za svog radnog vijeka u Splitu i Mostaru ostavio je trag fotografirajući najuglednije ličnosti tog doba, snimio je vrijednu kolekciju zadarskih veduta, izdao mapu s 28 fotografija s gradilišta pruge Metković–Mostar. Boraveći u Dubrovniku, snimao je panoramu grada i razne gradske motive. Za svoj rad Franz Laforest nagrađen je brončanom medaljom na izložbi u Trstu 1882. godine, kao i zlatnom medaljom na izložbi u Parizu 1900. godine.</div>
<div>
</div>
<div>
Od 1889. godine u njegovom ateljeu u Kotoru su fotografirane poznate osobe gradskog života, obiteljske fotografije, članovi Bokeljske mornarice. Radio je grupne portrete van ateljea, bilježio sve važne društvene događaje koji su se događali u Kotoru, kao i svakodnevni život grada. Njegovu umjetničku prirodu privlačili su predjeli i arhitektura Boke Kotorske, zaleđa Boke, Njeguši, Cetinje. Fotografije načinjene okom vještog fotografa zauvijek su sačuvane kao vrijedan dokument o ljudima i predjelima Boke kotorske na razmeđi dva vijeka.</div>
<div>
</div>
<div>
I Franz Laforest tada počinje sa izradom razglednica, a tu praksu nastavljaju i njegova supruga i sin. Na tim razglednicama su prikazana razna mjesta po Boki Kotorskoj, kao i panoramski prikaz cijelog Bokokotorskog zaljeva fotografiranog sa lovćenskih padina.</div>
<div>
</div>
<div>
Nakon smrti Franza Laforesta, 1911. godine njegov posao nastavlja supruga Gabrijela (rođena von Lachmann), a kasnije i sin Feliks, koji proširuju djelatnost na Tivat i Herceg Novi.</div>
<div>
</div>
<div>
Međutim, nakon Drugog svjetskog rata Feliks je bio proglašen narodnim neprijateljem, te mu je skoro sva imovina oduzeta. Godine 1950., nakon smrti supruge, sa kćerkom Lidijom seli se u Zagreb, gdje otvara atelje sa Slavenom Smodlakom.</div>
<div>
</div>
<div>
Stopama svojih predaka Lidija Laforest Čukvas zagazila je u umjetničke vode u kojima je bila jednako uspješna kao i njeni preci. „Velika dama iz svijeta umjetnosti“ bila je poznata grafičarka, dizajnerka i fotografkinja. Još u srednjoj školi opredijelila se za umjetnost, upisavši Obrtnu školu, Grafički odjel u Zagrebu, a zatim Akademiju primijenjene umjetnosti, u Zagrebu, gdje stječe zvanje akademskog slikara primijenjenog smjera. Nakon očeve smrti, da bi mogla profesionalno nastaviti njegov posao, polaže majstorski ispit iz fotografije.</div>
<div>
</div>
<div>
Čitav svoj radni vijek provela je kao samostalna umjetnica. Radila je cjelokupni grafički dizajn kongresnih materijala. Na Zagrebačkom velesajamu je nekoliko godina projektirala i likovno oblikovala izložbene prostore. Bila je autorica idejnih rješenja za grbove Herceg Novog, Tivta i Kotora. Radila je dizajn za proizvode kozmetičke tvrtke „Neva“ iz Zagreba. Oblikovala je i propagandni materijal za Turistički savez Hrvatske i Turistički savez Boke Kotorske. Svojom umjetničkom rukom opremila je niz knjiga. Radila je i na filmu. Bila je član ULUPUH-a i sudjelovala je na velikom broju kolektivnih izložbi, a svoju retrospektivnu izložbu imala je 2013. godine u zagrebačkoj galeriji „Karas“. Lidija Laforest ovako je govorila o umjetnosti: „Za mene je umjetnost bila potreba mojeg bića, a ako me pitate na široj društvenoj razini zašto nam je umjetnost bitna – zato što nas oplemenjuje.“ Ona je bila plemenita, prefinjena, nenametljiva. Pomorskom muzeju Crne Gore donirala je 396 staklenih negativa, sa kraja 19. i iz početka 20. stoljeća, zatim foto-album narodnih nošnji, autorski rad Franza Laforesta, 56 fotografija Feliksa Laforesta, kao i umjetničku sliku, portret „Mali Franz Laforest u majčinom skutu“, rad nepoznatog bečkog autora iz sredine 19. vijeka.</div>
<div>
</div>
<div>
Od 396 negativa na staklu koje su izradili članovi obitelji Laforest, a donirala Lidija Laforest Čukvas, za ovu priliku izdvojen je 131 negativ na staklu, koji obuhvaća panoramske fotografije Boke kotorske i njenog neposrednog zaleđa. Na fotografijama vidimo Boku u svoj svojoj ljepoti, fotografiranu u svim godišnjim dobima. Svjetlopisci – obitelj Laforest zabilježili su i ostavili za buduće naraštaje ljepotu netaknute prirode Zaljeva, srednjovjekovnu i suvremenu arhitekturu, brodove na jedra i parobrode u kotorskoj luci. Obuhvaćena su gotovo sva mjesta Bokokotorskog zaljeva fotografirana u prvim desetljećima 20. stoljeća, točnije do 1929. godine.</div>
Glagoljaša 18, Tvrđava Gripe, Split
Glagoljaša 18, Tvrđava Gripe, Split
VRIJEME
09.02.2023. / 28.02.2023.
izložba
18 ti je desetljeća tek... 180 godina Matice hrvatske 1842–2022.
Hrvatski povijesni muzej
MJESTO
<div>
Hrvatski povijesni muzej priredio je u suradnji s Maticom hrvatskom izložbu „<strong>18 ti je desetljeća tek... 180 godina Matice hrvatske 1842–2022.</strong>". Riječ je o gostujućoj izložbi za vanjske prostore koja se sastoji od 20 dizajniranih panoa na prosvjetljenim postamentima. Nakon Osijeka, Pule i Zadra, izložbu možete pogledati u Zagrebu i to u periodu kada Matica hrvatska slavi svoj 181. rođendan!</div>
<div>
</div>
<div>
Matica hrvatska, najstarija kulturna ustanova i nakladnička kuća hrvatskoga naroda, samostalna je, neprofitna i nevladina udruga koja sa Središnjicom u Zagrebu i sa stotinu dvadeset ogranaka u Hrvatskoj i inozemstvu djeluje kao književno, znanstveno i kulturno društvo radi promicanja hrvatskoga narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života. Njezin rad danas podržava više od 4000 redovitih članova.</div>
<div>
</div>
<div>
Utemeljena je nastojanjem hrvatskih preporoditelja 1842. u Zagrebu pod imenom Matica ilirska, u doba buđenja nacionalne svijesti i konstituiranja moderne hrvatske nacije sa svrhom promicanja općekulturnih, književnih i gospodarskih ideja Hrvatskoga narodnog preporoda putem knjiga i časopisa tiskanih na jedinstvenom književnom jeziku. Od 1874. djeluje pod današnjim imenom sa zadaćom prosvjećivanja hrvatskog naroda – izdaje beletrističku i poučnu literaturu, promiče glazbene i likovne umjetnosti te potpomaže domaće zaslužne pisce, napose Matičine članove, u stvaralačkom radu »i na nevolji«.</div>
<div>
</div>
<div>
Visoki umjetnički i znanstveni dometi Matičinih beletrističkih i znanstveno-popularnih izdanja, jasan stil i vrstan jezik njezinih autora te lijepa grafička i likovna oprema knjiga postali su prepoznatljivim obilježjima Matičinih izdanja. Zahvaljujući Matici hrvatskoj, početkom 20. stoljeća pokrenut je rad Društva hrvatskih književnika. Za vrijeme monarhističke Jugoslavije Matičin je kulturni program u Hrvatskoj bio prihvaćan i kao alternativna politička platforma otpora prema centralističkim i hegemonističkim tendencijama uperenima protiv interesa hrvatskoga naroda.</div>
<div>
</div>
<div>
Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, kada joj je omogućeno osnivanje ogranaka diljem Hrvatske, Matica kreće s ozbiljenjem koncepta policentričnog razvoja hrvatske kulture. Zahvaljujući Matičinim ograncima u Hrvatskoj se stvara gusta mreža časopisa i drugih povremenih izdanja koja su imala presudnu ulogu u obnavljanju zamrlih i buđenju novih kulturnih snaga, a na komercijalno-trgovačkim temeljima 1960. utemeljen je u Zagrebu Nakladni zavod Matice hrvatske. Godine 1962. Matica pokreće biblioteku Pet stoljeća hrvatske književnosti, najutjecajniju hrvatsku književnu ediciju 20. stoljeća, a pet godina kasnije Matica inicira donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika čime djelotvorno pokreće borbu za ravnopravan tretman hrvatskoga jezika u državnoj, političkoj, upravno-pravnoj, administrativnoj i prosvjetnoj praksi. Putem izdavaštva, društvenog i znanstvenog rada Središnjice i ogranaka početkom 1970-ih Matica sa svojih četrdesetak tisuća članova postaje jednim od glavnih nositelja ideja Hrvatskoga proljeća. Matičina periodika (posebice Hrvatski tjednik, Kritika, Dubrovnik) postaje javnom tribinom za rasprave oko »duhovne i teritorijalne integracije« Hrvata na kulturnom i političkom polju te politike »čistih računa« na privrednome planu. Matica se zalagala za legitimizaciju hrvatskoga nacionalnog identiteta, za političku, gospodarsku i kulturnu ravnopravnost te redefiniranje savezne jugoslavenske države. Na taj se način iz Matičine intelektualne jezgre širi ideja hrvatske jezične, kulturne i političke samostalnosti koja je političkom represijom ugušena krajem 1971. zajedno s Maticom kojoj je onemogućen rad sve do 1989. Nasreću, objavljivanje knjiga kao najvažniji aspekt ukupna Matičina rada nije prekinut jer je njezin nakladnički program nastavljen kroz rad Nakladnoga zavoda.</div>
<div>
</div>
<div>
Uspostavljanjem hrvatske samostalnosti i nezavisnosti tijekom 1990/1991. obnavlja se rad Središnjice i Matičinih ogranaka izdavanjem knjiga, časopisa i novina te priređivanjem brojnih kulturnih i znanstvenih događanja, poput predstavljanja knjiga, znanstvenih simpozija, okruglih stolova, tribina, rasprava, stručnih i znanstvenih predavanja, koncerata klasične glazbe, likovnih izložbi. Zbog bogata kulturnog rada Matičini su ogranci u pojedinim hrvatskim mjestima nezaobilazni, a ponegdje i jedini nositelji kulturnoga života.</div>
<div>
</div>
<div>
Matičinu povijest i djelatnost obilježava prije svega njezino nakladništvo. Već s prvom objavljenom knjigom, Osmanom Ivana Gundulića iz 1844., Matica hrvatska svojim je pristupom u odabiru rukopisa, redakcijskom i tehničkom pripremom te kvalitetnim tiskom knjiga i časopisa postavila temelje modernomu hrvatskom nakladništvu, dajući mu obrise zapadnoeuropskih izdavačkih uzora. U 180 godina postojanja, Matica hrvatska objavila je oko 4.500 naslova knjiga i časopisa u Zagrebu i više od 4.000 naslova knjiga i časopisa Matičinih ogranaka tiskanih po hrvatskim i drugim europskim gradovima. Matica hrvatska raspačala je među čitatelje nekoliko milijuna knjiga, stvorivši preko svojih povjerenika krajem 19. i početkom 20. stoljeća i vlastitu knjižarsku mrežu koju po učincima hrvatski knjižari nisu nadmašili sve do danas. Svojim programom i kontinuitetom rada Matica je izrasla u nacionalnu ustanovu i gotovo da nema značajnije hrvatske knjige, autora, društvenoga dogovora ili pokreta koji nije potekao iz kruga njezinih članova. Za ovu staru, ali iz desetljeća u desetljeće idejama i duhom obnavljanu ustanovu, književni povjesničar Antun Barac ustvrdio je kako njezina povijest predstavlja ujedno i povijest hrvatske kulture. Ovom prigodnom putujućom izložbom želimo pokazati da za takvu tvrdnju postoje nepobitni dokazi.</div>
<div>
</div>
<div>
Organizatori: Hrvatski povijesni muzej, Matica hrvatska</div>
<div>
Autor idejne koncepcije izložbe: Josip Brleković</div>
<div>
Autori izložbe: Josip Brleković, Petra Braun, Ana Filep</div>
<div>
Grafičko oblikovanje: Ana Filep</div>
<div>
</div>
Trg Josipa Jurja Strossmayera
Trg Josipa Jurja Strossmayera
VRIJEME
09.02.2023. / 15.02.2023.