Rino Gropuzzo / Izvor i radost svijeta

<p> U Muzeju grada Rijeke&nbsp;bit će 26.svibnja 2022. u 19,30 sati (Palača &scaron;ećera, Kre&scaron;imirova 28) otvorenje izložbe&nbsp;<strong>Rina Gropuzzoa</strong>. Izložba &quot;<strong>Izvor i radost svijeta</strong>&quot; trajat će&nbsp;do 30. lipnja 2022.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Rino Gropuzzo</strong> je fotograf koji zna spojiti nagon ka ljepoti s potrebom za istraživanjem i stvaranjem. Ima i poriv za istraživanjem moralnih zasada bližnjih i uznemiravanje okoline. Svojedobno je podosta zbrke izazvao fotografijom nage djevojke koja čuči nad bodljama kaktusa, a za izložbu suvremenih hrvatskih umjetnika u Kini morao je, na zahtjev Kineza, povući svoju prilično bezazlenu fotografiju nage djevojke i zamijeniti je krajolikom.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba fotografija počinje kao interpretacija slavne realistične slike Gustava Courbeta <em>L&#39; Origine du Mond</em> (<em>Izvor ili podrijetlo svijeta</em>). Slikar je sve napore uložio da se potpuno približi stvarnosti, a posve je uspio u samo dvije slike, u <em>Tucačima kamena</em> i u <em>Izvoru svijeta</em>, slici žene koja leži ra&scaron;irenih nogu, s jasno prikazanim genitalijama. Uvijek je iznova začuđujuće koliko ljude duboko uznemiruje lijepo golo tijelo, a koliko ih malo muči najcrnje zlo koje ih okružuje.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izvor &ndash; ili Ishodi&scaron;te &ndash; svijeta u Gropuzzovoj je interpretaciji ishodi&scaron;te u doba korone. Vjerno ponavljanje Courbetove slike pridodavanjem medicinske maske koja prekriva obrijanu (ipak smo u 21. stoljeću) ključnu točku slike, samo je po sebi dovoljno rječito. Sredi&scaron;te je - ili ishodi&scaron;te - izložbe dovoljno nagla&scaron;eno upravo tom jednom, ključnom slikom.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Sve ostalo je ugoda i igra. Gropuzzo je poželio da upravo u Palači &scaron;ećera, u tri dvorane gdje je prethodno prikazana izložba <em>Klimt</em>, postavi svoju izložbu. Tu je, u Palači, dok je jo&scaron; bila gradili&scaron;te kojim su gospodarili zidari i restauratori, snimio fotografije barokno kostimirane i djelom razodjevene djevojke nježnog lika, koja se dobro uklopila u oblike i &scaron;tukature interijera. Zatim mu se nametnula zamisao da pridoda i druge radove, da uključi ciklus aktova snimljenih u raznim ambijentima: u uljari u Bujama, u vinskom podrumu kod &Scaron;čureka u Gori&scaron;kim Brdima, u pogonima riječke Tvornice papira. Ma&scaron;ta i igra, nježni erotizam i otvoreni hedonizam u novija su vremena gotovo i&scaron;čeznuli iz umjetnosti, vlast su preuzeli oporost i nasilje. Onaj tko posegne za igrom i nježno&scaron;ću mogao bi biti progla&scaron;en čistim dekoraterom ili običnim kičerom.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Gropuzzo se toga ne boji. Aktualnom izložbom je spojio vi&scaron;e razina i iznova podsjetio da svijet nije jednodimenzionalan te da jo&scaron; uvijek nije izgubljen. Izazovan prikaz ishodi&scaron;ta svijeta spojio je sa slikama ljepote i zaigranosti. Da, svijet ima i svoj izvor i svoje radosti.</p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p>

U redu za ples. Zbirka plesnih redova u Muzeju Slavonije

<div> U Muzeju Slavonije otvorena je izložba &bdquo;<strong>U redu za ples. Zbirka plesnih redova u Muzeju Slavonije</strong>&ldquo; autorice Gabrijele Odoba&scaron;ić. Izložba posjetitelje približava naizgled jednostavnom, nezamijećenom umjetničkom predmetu nazvanom plesni red.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Definicija plesnog reda određena je funkcijom. Tumači ga se kao galanterijski proizvod namijenjen sudionicima plesne svečanosti, najče&scaron;će damama, koji sadrži neophodne informacije o plesu: naziv događaja, vrijeme i mjesto održavanja, organizator i red plesova. Veličinom je manjih dimenzija i pripada grupi predmeta od luksuznog papira (njem. Luxuspapier). U hrvatskom jeziku uobičajen je izraz plesni red. Na njemačkom govornom području upotrebljava se nekoliko izraza koji podrazumijevaju plesni red: Tanzordnung, Ballspende i Damenspende. Plesni red izvorno potječe od izraza Tanzordnung koji označava jednostavnu kartu ili knjižicu s redom plesova. Ballspende ili Damenspende predstavlja spoj knjižice s redom plesova i odgovarajućeg originalnog privjeska kao modnog dodatka. Sam izraz govori da je namijenjen ženskoj osobi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj oku dopadljiv, pomalo zanemaren predmet umjetničkog obrta smatra se blagom galantnog doba u habsbur&scaron;koj kulturnoj povijesti. Karakteristični su za područje Habsbur&scaron;ke Monarhije tijekom 19. i u prvoj četvrtini 20. stoljeća. Javljaju se na bečkom dvoru pa se smatraju habsbur&scaron;kim izumom koji se nakon održavanja Bečkog kongresa 1814./1815. godine pro&scaron;irio cijelom Europom. Povijest uporabe prvotno se veže uz dvostruku funkciju &ndash; zami&scaron;ljeni su za pohranjivanje i upisivanje pravila o plesu, poput malih notesa, te kao suveniri ili uspomene.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izdvajanjem iz Zbirke modnog pribora i Zbirke varia nastala je neobična i bogata Zbirka plesnih redova, spomenara i straničnika u Odjelu umjetničkog obrta Muzeja Slavonije. Među njima, brojem je najveća kolekcija plesnih redova. Ona daje kvalitetan pregled razvoja ovih neobičnih umjetničkih galanterija. U cjelini zbirke može se pratiti pregled od najranijih primjera iz prve polovice 19. stoljeća do jednostavnih, plo&scaron;nih plesnih redova iz 1920-ih i 1930-ih godina. Zbirka je bogato zastupljena &bdquo;historicističkim draguljima&ldquo; iz vremena između 1880. i 1900. godine te plesnim redovima sofisticiranih secesijskih motiva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi primjeri bile su manje knjižice ili papirnate plesne karte (Tanzkarte) na preklop koje su posjedovali podjednako i žene i mu&scaron;karci. Obilježje darivanja zadržalo se kod plesnog reda, ali je funkcija upisivanja reda plesova i potpisivanja plesnih partnera postala najvažnijom. Plesni se red pojavio iz ljupke nužnosti. Najstariji poznati plesni redovi datiraju u vrijeme bidermajera. Kako bi se izbjegao nesporazum oko poziva na ples, partner se morao na vrijeme upisati u plesni red i tako &bdquo;rezervirati&ldquo; svoj ples. Za upis je služila mala olovka koju je plesni partner ili imao uz sebe ili je bila pričvr&scaron;ćena uz knjižicu. Na plesnim redovima namijenjenim damama nalazila se alkica kojom se predmet vje&scaron;ao za pojas haljine. Plesna večer u osnovi je bila podijeljena u dva dijela &ndash; prije i nakon stanke. Takav raspored pratio je otisnuti plesni red. Plesovi su morali biti jasno utvrđeni, a uz svaki ples ostavljena je prazna linija za upis imena. Ovisno o naručitelju, aranžmani plesnog reda bili su opsegom od jednog lista do formata knjižice. Od sredine 19. stoljeća plesni red postaje galanterijski proizvod i obvezatni ženski modni dodatak za ples.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vrhunac u vje&scaron;to osmi&scaron;ljenim i umjetnički oblikovanim predmetima ostvaren je u Beču između 1880. i 1900. godine kada plesni redovi postaju vrijedni minijaturni ručni radovi specijaliziranih obrta. Remek-djela u izradi modela stvarao je bečki proizvođač August Klein, a u Budimpe&scaron;ti J&oacute;zsef Morzs&aacute;nyi. Izrađuju se od finog materijala u raznovrsnim i ma&scaron;tovitim oblicima. Izgled plesnog reda ovisio je o financijskoj moći organizatora ili o njegovoj vje&scaron;tini privlačenja donatora koji bi se tako reklamirali. Tako je plesni red doživio razvoj od &bdquo;obične&ldquo; knjižice do prestižnog suvenira i minijaturne rukotvorine. Na kraju 19. stoljeća svrha plesnog reda pro&scaron;irila se s funkcionalne uporabe na predstavljanje i promidžbu organizatora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Plesni redovi primjenjuju se i početkom 20. stoljeća sve do Prvoga svjetskog rata, ali ih pod utjecajem secesijskog stila odlikuje nova estetska vrijednost. Naglasak se stavlja na jednostavan dizajn i plo&scaron;nost pa secesijski plesni redovi djeluju elegantno i sofisticirano, za razliku od prethodnih historicističkih plesnih redova, materijalom bogatih i oblikovno ma&scaron;tovitih (gotovo kičastih). Nakon Prvoga svjetskog rata ponovno se organiziraju plesne večeri, ali djelomično izostaje podjela plesnih redova. Koriste se usputno na pojedinim plesovima i predstavljaju tek blijedu sliku svojih dragocjenih prethodnika. Zlatno doba zavr&scaron;ilo je prije Prvoga svjetskog rata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako plesni redovi svjedoče o građanskom načinu života druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, tako je izložba pro&scaron;irena i obogaćena građanskom plesnom, večernjom odjećom te modnim dodatcima tog vremena. S obzirom na to da su većinom prikupljeni u lokalnoj zajednici, važni su za usporedbu umjetničkih dosega i naručiteljske moći pojedinaca i dru&scaron;tva općenito, a u lokalnoj, osječkoj sredini kao dragocjeni trag u otkrivanju kulturne povijesti grada. Posebnost izložbi daju fotografije Osječana i Osječanki u plesnoj i pokladnoj odjeći, ženski portreti, prikazi zgrada u kojima su bile plesne dvorane te sitni tisak s pozivnicama i obavijestima o održavanju plesne večeri.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U sklopu izložbe organiziramo tematske edukativne aktivnosti poput predavanja ili radionica za djecu i odrasle. Izložbu prate katalog i tematske legende na hrvatskom i engleskom jeziku, a može se razgledati do prosinca 2022. godine, od utorka do subote u vremenu od 10 do 18 sati.</div>

Kuzma Kovačić / Kiparevo svjedočenje vjere

<p> U Katedrali sv. Petra u Đakovu u četvrtak 26. svibnja 2022. u 12 sati bit će otvorena izložba &bdquo;Kiparevo svjedočenje vjere&ldquo; akademika Kuzme Kovačića. O kiparevu djelu govorit će autor izložbe Milan Be&scaron;lić, a nazočnima će se obratiti i akademik Kovačić. Izložbu će otvoriti nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Uvodnu riječ održat će izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, a pozdravnu riječ Marin Mandarić, dipl. oec., gradonačelnik Đakova.</p> <p> &nbsp;</p> <p> O kiparevu djelu govorit će Milan Be&scaron;lić, autor izložbe, a zahvalnu riječ akademik Kuzma Kovačić.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Akademik Kuzma Kovačić je 2018. godine u&nbsp;<a href="https://narod.hr/kultura/kuzma-kovacic-ususret-otkrivanju-spomenika-franji-tudmanu-kultura-je-ciljana-zrtva-one-politike-koja-djeluje-protiv-dobra-nasega-naroda">intervjuu</a>&nbsp;za Narod.hr istaknuo:</p> <p> &ldquo;Jednostavno, moja se kiparska umjetnost rodila iz vjere. Kad sam osjetio poziv, u gimnazijskim danima, mislio sam upravo na to da bih kroz umjetnost mogao svjedočiti o svojoj i na&scaron;oj kr&scaron;ćanskoj, katoličkoj vjeri, u nadi da bih tako mogao biti bliže Bogu. Utjelovljenjem Sina Božjega i umjetnost je postala (i zauvijek ostala) &ndash; nova. Po utjelovljenskome principu po kojemu i sama postoji i djeluje, umjetnost, a osobito kiparstvo, najizravnije očituje i posreduje tu veliku radost i nadu ljudskim nara&scaron;tajima kroz dvije tisuće godina. Znajući to, postavio sam sebi zadaću da tako bude i danas, u na&scaron;oj suvremenosti. Nastojao sam svoju vjeru utkati u samu bit kiparske forme, prihvaćajući nadahnuće odozgor. Koliko zahtjevna zadaća!</p> <p> &nbsp;</p> <p> Znamo, međutim, da u tzv. suvremenoj umjetnosti (onoj koja samo sebi dopu&scaron;ta to ime), kr&scaron;ćanska vjera veoma rijetko prebiva. U općem relativizmu postmoderne vjera je zastrta velikim zastorom i zaboravlja se na Tvorca svega vidljivoga i nevidljivoga, dakle i umjetnosti same. Umjetnost tako zdu&scaron;no radi na vlastitoj propasti. Ali, ne i svi umjetnici, jer se neki jo&scaron; uvijek raduju biti sustvaratelji Božji.&rdquo;</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izvor:&nbsp;<a href="https://narod.hr/hrvatska/izlozba-kiparevo-svjedocenje-vjere-akademika-kuzme-kovacica-odrzat-ce-se-26-5-u-dakovu">https://narod.hr/hrvatska/izlozba-kiparevo-svjedocenje-vjere-akademika-kuzme-kovacica-odrzat-ce-se-26-5-u-dakovu&nbsp;</a></p>

Željko Lesar / Arhajski torzo

<p> <img alt="" src="/files/images/2022/les.jpg" style="width: 380px; height: 628px;" /></p>

Nina Atević Murtić / Veze i slaganja

<p> U Galeriji Vladimir Bužančić 26. svibnja 2022. U 19 sati bit će otvorenje izložbe <strong>Nine Atević Murtić</strong> naslova <em><strong>Veze i&nbsp;slaganja.</strong></em></p> <p> &nbsp;</p> <p> U sklopu godi&scaron;njeg programa pod nazivom&nbsp;<em>Umjetnost kao čin slobode</em>&nbsp;Galerija Vladimir Bužančić predstavlja umjetnicu Ninu Atević Murtić na jedan novi način. Prihvativ&scaron;i izazov teme, autorica je ostvarila posve autentičan rad koji sažima njezin svakodnevni život, ono umjetničko i ne-umjetničko u njemu, a u kojemu hvata tragove slobode. Njezin rad čini slikarska ambijentalna instalacija kojom je iskoračila u prostor pro&scaron;irenog polja slike. Umjetnica čiji se dosada&scaron;nji umjetnički rad kretao unutar okvira apstraktnog modernističkog slikarstva, u kojemu se slika pojavljuje kao autoreferentni estetski artefakt, sada premje&scaron;ta pažnju na prostor i odnose koje u prostornoj cjelini uspostavljaju tri dijela i tri teme. Na taj način, ne možemo vi&scaron;e govoriti o fiksnim estetskim objektima nego, da parafraziramo Mondriana, modelima procesa koji nisu fiksni, već nestalni, promjenjivi i međusobno uvjetovani.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> Evo &scaron;to je Nina Atević Murtić kazala o svom izložbenom projektu:</p> <p> Moj odgovor na zadanu temu&nbsp;<em>Umjetnost kao čin slobode</em>&nbsp;je rad koji razvijam kroz tri teme, tri dijela i tri prostora moga djelovanja, kretanja i osjećanja u kojima mogu uhvatiti tragove slobode u različitim aspektima i aktivnostima u svom životu: kretanje, slikanje, obitelj. Ti dijelovi i prostori su u sinergiji, stalnom prožimanju i međusobnom uvjetovanju.<br /> <br /> Na podu ateljea, prostora slobode na mapi moga dnevnog kretanja, iscrtava se moj život. Slobodno od bilo kakve namjere i svjesne kontrole ostavljam na podu ateljea tragove vođene potpunom intuicijom i slučajem. Pod kao da bilježi privatne aritmije, različite smjerove dnevnog kretanja, nemire i izbore. Pod se na taj način transformira u sliku nastalu u vremenu, sliku koja je nedovr&scaron;ena i nedovr&scaron;iva, jer se svakodnevno iznova stvara i iznova poni&scaron;tava. Tu arheologiju svoje slobode prenosim iz ateljea u galeriju projekcijom. Podižem ga u vertikalnu ravninu i projiciram na zid galerije, čime se mijenja i narav samog predmeta i perspektiva gledanja te otkrivaju nova značenja. Samim ulaskom u galeriju pod dobiva novu dimenziju artefakta, umjetničkog otiska koji nastaje na osobit način.<br /> <br /> Nasuprot zidu s projekcijom poda izlažem niz apstraktnih slika u tehnici akrilika i pigmenta. Slikanje je moja izravna sloboda, sabiranje energija vanjskoga i unutarnjega, hvatanje sadržaja, bijeg predmeta i predstavnoga. Slikanje kao proces je čin slobode, čin tetoviranja sebe u drugom mediju. Zavr&scaron;ena slika pak neminovno gubi ne&scaron;to od te slobode.</p> <p> <br /> Treći dio rada čini sustav zamr&scaron;enih odnosa, četiri vertikalna transparentna platna, dijelom obrađena i tretirana (vodenim staklom, epoksidnom smolom). Moja obitelj je prikazana kao prostorna opna, najsnažniji filter kroz koji se moja stvarnost mijenja, intenzivna nesloboda ljubavi i odgovornosti koja slobodi daje smisao. Platna su obje&scaron;ena od stropa do poda, između njih se uspostavlja prostorna interakcija,&nbsp;a kroz njih se pod određenim kutom segmentira projekcija slika nastalih u ateljeu.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <b><span style="font-size: 11pt; line-height: 115%; font-family: Calibri, &quot;sans-serif&quot;;">Nina Atević Murtić</span></b><span style="font-size: 11pt; line-height: 115%; font-family: Calibri, &quot;sans-serif&quot;;">&nbsp;(Zagreb, 1970.) nakon zavr&scaron;ene &Scaron;kole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirala na pedago&scaron;kom odjelu (slikarstvo i povijest umjetnosti) u klasi prof. Miroslava &Scaron;uteja i Zlatana Vrkljana. Od zavr&scaron;etka Akademije bavi se slikarstvom te je izlagala na nizu samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Pored toga, radila je na raznim kostimografskim i dizajnerskim projektima, ilustrirala knjige za djecu te surađivala na likovnim radionicama. Intenzivno se bavi i primijenjenim umjetnostima: izradom visokokvalitetnih i originalnih radova specijalno za određene interijere te dizajnom i raznim segmentima unutarnje opreme. Surađivala je na dizajniranju izložbenih postava i u galerijskom radu. Članica je HDLU-a i i HZSU-a.</span></p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Izložba se može pogledati do 21. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 18 sati te subotom od 10 do 13 sati.</strong></p> <p> &nbsp;</p> <p> Impresum:<br /> Autorica:&nbsp;<strong>Nina Atević Murtić</strong><br /> Kustosica:<strong>&nbsp;Anita Zlomislić</strong><br /> Realizacija projekcije:<strong>&nbsp;Ivan Maru&scaron;ić Klif</strong><br /> Grafički dizajn:<strong>&nbsp;Boris Greiner</strong></p> <p> &nbsp;</p> <p> Program su financijski podržali Grad Zagreb - Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno dru&scaron;tvo te Ministarstvo kulture i medija.<br /> Sponzor izložbe: Lari &amp; Penati.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <br /> <span style="font-size: 11pt; line-height: 115%; font-family: Calibri, &quot;sans-serif&quot;;"><!--[if !supportLineBreakNewLine]--><br /> <!--[endif]--></span></p>

Čudesni svemir - predavanje Ante Radonić

Ante Radonić upoznati će nas sa raznovrsnim istraživanjima raznih svemirskih objekata i pojava. Poseban osvrt biti će na upravo objavljenu sliku siluete supermasivne crne rupe u središtu naše galaksije. Na predavanju ćemo saznati i koja je najdalja poznata galaksija te koliko je staro najstarije zabilježeno zračenje. Što smo naučili iz detekcije gravitacijskih valova? Predavanje se održava u kino dvorani Tehničkog muzeja Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb. ULAZ NA PREDAVANJE JE BESPLATAN. BROJ ULAZNICA JE OGRANIČEN. MOLIMO OBAVEZNU REZERVACIJU MJESTA NA TELEFON 01/4844 050 U VREMENU OD 9.30 DO 16.30 SATI.

„Kotači snova“ - projekcija dokumentarnog filma

„Kotači snova“ („Driving Dreams“, 52 min., 2016.) dokumentarni je film Daniela Tomičića i Gianluce Migliarottija o zlatnom dobu talijanskog dizajna automobila koje je počelo završetkom drugog svjetskog rata i zavšilo naftnim krizama 1970-ih. Od dizajna Cisitalie 202 do odlaska Marcella Gandinija iz Bertonea, Torino je bio svjetska prijestolnica dizajna automobila. Kotači snova prvi puta donose priče najvažnijih dizajnera te scene, danas živih legendi: Leonardo Fioravanti, Marcello Gandini, Aldo Brovarone, Ercole Spada, Tom Tjaarda, Filippo Sapino… Video najava dostupna je na https://www.youtube.com/watch?v=Ru47_wzyf2Q Projekcija filma dio je popratnih događanja uz izložbu La Grande Bellezza - talijanski automobilski dizajn u Tehničkom muzeju Nikola Tesla https://tmnt.hr/izlozba?id=8306

Karlovačke slikarske okosnice

<p> U Galeriji Prica bit će u&nbsp;srijedu&nbsp;25. svibnja 2022. u 20 sati otvorenje izložbe &bdquo;<strong>Karlovačke slikarske okosnice</strong>&ldquo; na kojoj će biti prezentirani izabranih umjetnina iz zbirki Galerijskog odjela Muzeja grada Karlovca.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Galerijski odjel Muzeja grada Karlovca predstavlja svoje umjetnine povremenim tematskim izložbama ili posuđujući ih drugim muzejima i galerijama.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba je dvodijelna, u skladu s prostornim uvjetima Galerije &bdquo;Prica&ldquo;. U dvorani u prizemlju, dostupnoj sa &scaron;etnice, ambijentalno je izložen dio ciklusa digitalnih fotografija u boji Gorana Vranića pod naslovom Portret grada Zvijezde (2012.). Ciklus ističe bogatstvo arhitektonskih detalja na kućama karlovačke Zvijezde uz koje ljudi prolaze u vrevi svakodnevnice ne uočavajući i ne videći dekoracije i detalje na njima. Portret je nestale pro&scaron;losti i ogledalo izazovna (su)života s arhitektonskom ba&scaron;tinom. Okružena fotografijama izložena je skulptura Studija za spomenik Vjekoslavu Karasu (1970.) autora Koste Angelija Radovanija (1916. &ndash; 2002.), tzv. Mali Karas, da bi se razlikovao od Spomenika Vjekoslavu Karasu postavljena 1974. na izlazu iz karlovačke Zvijezde prema Korani u kojoj je Karas skončao život.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Studija čini poveznicu s izabranim slikama, akvarelima i crtežima iz zbirki Galerijskoga odjela Muzeja grada Karlovca koje su izložene u velikoj dvorani Galerije &bdquo;Prica&ldquo;. Izbor predstavlja okosnicu fizionomije umjetničkih zbirki Muzeja grada Karlovca. Izloženi izbor slika 19. i 20. stoljeća predstavlja ponajbolja djela najznačajnijih slikara koji su djelovali u Karlovcu, a zastupljeni su u zbirkama Galerijskog odjela Muzeja grada Karlovca.&nbsp;Većina djela u posljednje je vrijeme izlagana te je na njima obavljen konzervatorsko-restauratorski postupak, a neka su nedavno nabavljena pa ih izlažemo prvi put.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Iz teksta predgovora Antonija &Scaron;krtić</p> <p> &nbsp;</p> <p> Vi&scaron;e o izložbi:&nbsp;<span id="OBJ_PREFIX_DWT813_com_zimbra_url" role="link"><a href="https://www.samobor.hr/galerija-prica/karlovacke-slikarske-okosnice-n7912" target="_blank">https://www.samobor.hr/galerija-prica/karlovacke-slikarske-okosnice-n7912</a></span></p> <p> &nbsp;</p>

Ivana Petan / Iz pozadine

<p> U Galeriji umjetnina bit će&nbsp;<strong>u srijedu, 25. 5. 2022. u 18 sati</strong> otvorenje izložbe slovenske keramičarke <strong>Ivane Petan</strong> &nbsp;naslova &bdquo;<strong>Iz pozadine&ldquo;.</strong><br /> &nbsp;<br /> Ivana Petan već gotovo dva desetljeća gradi specifičan autorski pristup radu s glinom i svojim kontinuiranim radom na polju primijenjene i umjetničke keramike zauzima istaknuto mjesto u suvremenoj keramičkoj produkciji u Sloveniji.<br /> <br /> Izražena svijest o glini kao materijalu pogodnom za vrlo istančanu, intuitivnu komunikaciju s kreativnim principom koji prožima sva bića i određuje njihovu slojevitu međusobnu povezanost je ono &scaron;to Ivanu Petan ističe među rastućim brojem autorica i autora koji su keramiku odabrali kao svoju primarnu umjetničku praksu.&nbsp; Tako, polazeći od neposrednosti kontakta i rada s materijalom, autorica proces stvaranja umjetničkog djela shvaća kao utjelovljene svog osobnog odnosa prema iskustvenom doživljaju života i svijeta. Pritom se konačna forma njezinih radova, bilo da je riječ o pojedinačnim plastikama ili složenijim prostornim instalacijama, formira u komunikaciji sa specifičnim prostornim i vremenskim kontekstom u kojem stvara. Upravo je zbog toga kreativni proces Ivane Petan uvijek fluidnog predznaka, otvoren eksperimentu u formalnom i tehnolo&scaron;kom smislu.<br /> <br /> U Galeriji umjetnina autorica realizira instalacije u dva bitno različita prostora. Otvoreni prostor muzejskog atrija i&scaron;čitava kao nužnu poveznicu s prirodom i na travnjak postavlja dvadesetak keramičkih skulptura čija forma evocira izgled plemenite periske, dok neutralni&nbsp;<em>white cube</em>&nbsp;prostor izložbene dvorane tretira kao mjesto inscenacije gotovo ritualnog karaktera.<br /> &nbsp;<br /> <strong>Ivana Petan</strong>&nbsp;(Zagreb 1974.) je od 1999. do 2001. godine učila keramiku i lončarstvo u lončarskoj radionici Magu&scaron;ar u Ljubljani. Godine 2000. je diplomirala socijalnu pedagogiju na pedago&scaron;kom fakultetu Sveučili&scaron;ta u Ljubljani. Diplomu geomantije je stekla 2011. godine na &scaron;koli geomantije, Dru&scaron;tvo za sožitje človeka, narave in prostora VITAA u Ljubljani. Godine 2015. je magistrirala filozofiju i teoriju vizualne kulture na Univerza na Primorskem, FH&Scaron; Koper, Slovenija. Od 2004. godine redovito sudjeluje na nizu keramičkih izložbi, radionica, simpozija i rezidencija u Sloveniji i inozemstvu.<br /> <br /> vi&scaron;e o izložbi</p> <p> <span class="object"><span style="font-size: 11pt; font-family: Calibri, &quot;sans-serif&quot;; color: blue; background-image: initial; background-position: initial; background-size: initial; background-repeat: initial; background-attachment: initial; background-origin: initial; background-clip: initial;"><a href="https://galum.hr/izlozbe/izlozba/1748/" target="_blank">https://galum.hr/izlozbe/izlozba/1748/</a>&nbsp;</span></span></p>

Hrvatska arheološka baština / Croatian Archaeological Heritage Arheološkog muzeja u Zagrebu

<div> Izložba &quot;<strong>Hrvatska arheolo&scaron;ka ba&scaron;tina / Croatian Archaeological Heritage Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu</strong>&quot; otovrena je u utorak, 24. svibnja 2022. godine u Helsinkiju. Izložbu publika može razgledati do 10. lipnja u Eurooppasali, Malminkatu 16, Helsinki.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izložba Hrvatska arheolo&scaron;ka ba&scaron;tina postavljena je u povodu obilježavanja 30. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova, EKSO - Euroopan Kulttuuriyhdistys ry / Europske kulturna zaklade i Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na otvorenju izložbe nazočne su pozdravili veleposlanik Republike Hrvatske u Finskoj, njegova ekselencija Josip Buljević i Johanna Lindstedt, dopredsjednica EKSO &ndash; Europske kulturne zaklade. U sklopu otvorenja Sanjim Mihelić, ravnatelj Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu, ujedno i autor izložbe Hrvatska arheolo&scaron;ka ba&scaron;tina održao je predavanje o hrvatskoj arheolo&scaron;koj ba&scaron;tini koje je pobudilo velik interes prisutnih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na izložbi Hrvatska arheolo&scaron;ka ba&scaron;tina povijesni spomenici i arheolo&scaron;ki lokaliteti Hrvatske predstavljeni su na plakatima velikih dimenzija te tako posjetiteljima sugeriraju &scaron;etnju kroz hrvatsku arheolo&scaron;ku ba&scaron;tinu. Izložba tematizira očuvanje nacionalne arheolo&scaron;ke ba&scaron;tine, njezin značaj i ulogu u turizmu, ali i poveznicu sa zajedničkom europskom kulturnom ba&scaron;tinom.</div>

Fotografija kao ''suvremeni medij''

<p> U Gradskom muzeju Vukovar bit će &nbsp;24. svibnja 2022. godine u 13 sati &nbsp;otvorenje zavr&scaron;ne izložbe polaznika radionice &bdquo;<strong>Fotografija kao &bdquo;suvremeni medij&ldquo;</strong>. Radionica je bila organizirana u sklopu projekta FoTo Muzej pod pokroviteljstvom Europskog socijalnog fonda.</p> <p> &nbsp;</p>

#MDM2022 / Tolerancija. Međunarodna putujuća izložba plakata

<div> <p> Povodom Međunarodnog dana muzeja, koji se u ovogodi&scaron;njem izdanju obilježava&nbsp; temom <em>&ldquo;</em><em>Moć muzeja&rdquo;</em> (<em>The power of museums</em>), Etnografski muzej Istre ugo&scaron;ćuje međunarodnu putujuću izložbu plakata <strong><em>&ldquo;</em></strong><em><strong>Tolerancija</strong>&rdquo;</em>. Autor i voditelj projekta je dizajner Mirko Ilić, a radove predstavljene kroz izložbu potpisuju dizajneri i umjetnici iz cijelog svijeta. Od ukupno dvjestotinjak radova, odabrano je njih &scaron;ezdeset i osam. Vizualno moćni i upečatljivi, tehnički, konceptualno i sadržajno različiti, osim &scaron;to odgovaraju na različite oblike nasilja, mržnje, dru&scaron;tvene nepravde i nejednakosti, poku&scaron;avaju dočarati dublji smisao pojma, kompleksnost, različita lica i naličja tolerancije. Kustos pazinskog izdanja izložbe <em>&ldquo;</em><em>Tolerancija&rdquo;</em> je Mario Buletić, vi&scaron;i kustos Etnografskog muzeja Istre, a grafički dizajn i postav izložbe potpisuje Matko Plovanić.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> Na dan otvaranja, 20. svibnja u 18 sati Mirko Ilić održat će (na daljinu) u pazinskom Ka&scaron;telu tematsko predavanje<em> &ldquo;</em><em>S desna na lijevo&rdquo;</em> o ikonografiji, vizualnoj simbolici, utjecaju dizajna u na&scaron;im životima kroz konkretne primjere i teme usko povezane sa sadržajem izložbe. Predavanje je posebno prilagođeno i namijenjeno mladima.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Cilj ovog programa je senzibilizacija javnosti, poticanje rasprave i dijaloga na temu kulturnih i dru&scaron;tvenih različitost, socijalne osjetljivosti i tolerancije, a &scaron;to se poklapa s idejom i porukom izložbe i predavanjem Mirka Ilića. Tijekom trajanja izložbe planirana je i panel rasprava otvorena za javnost. Tema panela je dru&scaron;tveni angažman muzeja, participacija i suradnja lokalne zajednice, pojedinaca i grupa u osmi&scaron;ljavanju zajedničkih programa na temu kulturnih i dru&scaron;tvenih različitosti, promicanja uključivosti i tolerancije. Želja je sa zajedničkim angažmanom i dijalogom potaknuti na aktivnu suradnju u nadolazeće vrijeme.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Panel rasprava održat će se 06. lipnja u 11 sati u prostorima Etnografskog muzeja Istre. Na panelu sudjeluju: Duga Mavrinac (Kustosko-istraživački kolektiv Ipak); Kosjenka Laszlo Klemar (Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb); Jan Franjul (Udruga Proces, Pula); Danijela Ustić (Volonterski centar Istre); Mauricio Ferlin (grafički dizajner); Darko Babić (ICOM Hrvatska; Katedra za Muzeologiju FFZG ); Mario Buletić (moderator panela). Poželjno je da zainteresirani za sudjelovanje na panelu prethodno najave svoj dolazak na email adresu: <a href="mailto:mario@emi.hr">mario@emi.hr</a>.</p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> <div> <strong>Web - virtualni sadržaj #MDM22:</strong></div> <div> Web adresa: <a href="http://www.emi.hr">www.emi.hr</a></div> </div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <strong>Radno vrijeme:</strong></p> <p> Međunarodni dan muzeja,&nbsp;<strong>18. svibnja 2022.</strong>:&nbsp;10 - 18 sati</p> </div> <p> &nbsp;</p>

#MDM2022 / Otvorenje u Livnu izložbe „Velištak – život naselja kasnog neolitika“ (gostovanje MGŠ)

<p> Izložba o neolitičkom naselju Veli&scaron;tak, nalazi&scaron;tu nedaleko grada Vodica.</p> <p> Na izložbi &bdquo;Veli&scaron;tak - život naselja kasnog neolitika&ldquo;&nbsp;su predstavljeni arheolo&scaron;ki nalazi iz istraživanja nalazi&scaron;ta. Na Veli&scaron;taku su sačuvani ostaci naselja iz početka kasnog neolitika, datiranog 5000. - 4700. pr. Kr. U dosada&scaron;njim istraživačkim kampanjama otkriveni su brojni elementi naselja (kuće, jame, jarci), a skupljena je velika količina lončarije tzv. hvarskog stila, te primjerci oruđa i nakita od kamena, kostiju i &scaron;koljaka. Nadalje, rezultati analiza životinjskih kostiju i karboniziranih biljnih sjemenki svjedoče o gospodarskim osnovama kasnoneolitičkog stanovni&scaron;tva Veli&scaron;taka. Veli&scaron;tak je prvo dosad sustavno istraživano naselje na otvorenome iz kasnog neolitika na području Dalmacije te predstavlja značajan uvid u način života i materijalnu kulturu stanovnika na&scaron;eg prostora prije gotovo 7000 godina.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Web adresa virtualnog sadržaja:</strong></p> <p> <a href="http://www.muzej-sibenik.hr/">http://www.muzej-sibenik.hr</a></p> <p> <a href="https://hr-hr.facebook.com/muzejsibenik/">https://hr-hr.facebook.com/muzejsibenik/</a></p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Radno vrijeme:</strong></p> <p> Međunarodni dan muzeja,&nbsp;<strong>18. svibnja 2022.</strong>: 8 &ndash; 20 sati</p> <p> &nbsp;</p>

Slavimo arheološku baštinu Irske

<p> Izložba<strong> Slavimo arheolo&scaron;ku ba&scaron;tinu Irske </strong>u organizaciji Veleposlanstva Irske, Nacionalne službe za spomenike Irske i Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu gostuje od 19. svibnja do 31. kolovoza u Muzeju hrvatskih arheolo&scaron;kih spomenika u Splitu.<br /> <br /> Izložba fotografija&nbsp;<strong>Slavimo arheolo&scaron;ku ba&scaron;tinu Irske</strong>&nbsp;prikazuje bogatu&nbsp;povijest, arheologiju&nbsp;i nacionalnu&nbsp;ba&scaron;tina Irske. Na tridesetak fotografija predstavljaju se neki od najznačajnijih arheolo&scaron;kih spomenika, povijesne građevine i krajolici Irske, koje Irci smatraju samim identitetom zemlje. Riječima glavnog arheologa Državne službe za spomenike Irske i jednog od autora izložbe Michael MacDonagha ta kulturna ba&scaron;tina potiče na razmi&scaron;ljanje, svjedoči o kontinuitetu i promjenama te se ogleda u irskoj kulturi, književnosti, umjetnosti i jeziku tijekom 12 tisuća godina ljudskog naseljavanja. Također fotografiranjem spomenika stvaraju se za generacije arheologa iznimno važni konzervacijski zapisi, ali se time njihova ljepota i značaj može podijeliti i s čitavim svijetom, &scaron;to upravo čini ova izložba.<br /> <br /> Posjetitelje će izložba uvesti&nbsp;u svijet irske arheologije, izložiti odgovornosti održavanja ba&scaron;tine bez obzira na izazove s kojima su suočeni, potaknuti na istraživanje, te možda i na posjet samim lokalitetima u Irskoj.<br /> <br /> <em>Foto:<br /> Dvorac Clogh Oughter u okrugu Canvan na otoku jezera Lough Oughter</em><br /> <em>National Monuments Service Photographic Unit (Ireland)</em></p>

Graditeljski odjeci Translajtanije: Mađarska arhitektura 19. i početka 20. stoljeća na hrvatskom tlu''''

<div> U četvrtak, 19. svibnja u 19 sati, u Izložbenom prostoru POUVG (Zagrebačka 37, Velika Gorica) otvara se izložba &#39;&#39;<strong>Graditeljski odjeci Translajtanije: Mađarska arhitektura 19. i početka 20. stoljeća na hrvatskom tlu&#39;&#39;.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Izložba se održava u sklopu Dana mađarske kulture u Velikoj Gorici. Nastala je u sklopu bilateralnog znanstvenog projekta &bdquo;Arhitektonski susreti Hrvatske i Mađarske: Modaliteti strukovne razmjene znanja, 1900.&ndash;1945.&ldquo;, a realizirana je u suradnji Pučkog otvorenog učili&scaron;ta Velika Gorica i Instituta za povijest umjetnosti. Autor i kustos izložbe je Boris Dundović.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izložba se temelji na autorovom vi&scaron;egodi&scaron;njem znanstvenom istraživanju mađarsko-hrvatskih kulturnih veza i njihovoga odjeka u izgrađenom okoli&scaron;u. Vremenski okvir izložbe ujedno je i umjetnička sinteza osam stoljeća dugog bliskog monarhijskoga suživota mađarske i hrvatske kulture, koji je upravo u nagodbenom razdoblju Austro-Ugarske doživio svoj vrhunac. U sklopu Dana mađarske kulture 2022. godine, ovom izložbom predstavit će se bogato naslijeđe ugarske arhitekture na na&scaron;em tlu, ali i učiniti doprinos razumijevanju snažne ba&scaron;tinske isprepletenosti dvaju naroda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istražena arhitektonska ostvarenja svojim su smje&scaron;tajem, brojno&scaron;ću i namjenom vodila ka definiranju četiri tematske cjeline izložbe &ndash; Rijeke i Zagreba kao dvije metropole u nastajanju, zatim manjih gradova tada provincijskog karaktera te naposljetku dvoraca i kurija kao produkata specifične ladanjske kulture. U pojedinim tematskim cjelinama naglasak je stavljen na prijenos znanja, arhitektonske prakse toga vremena, a posebice na pojedine oblikovne značajke koje predmetnu arhitekturu izdvajaju i čine jedinstvenom. Iako je uglavnom riječ o vodećim ugarskim arhitektima 19. i početka 20. stoljeća, razdoblja koje je dobro istraženo u mađarskoj povijesti arhitekture, njihova se uloga integrira u novu problemsko-tematsku istraživačku cjelinu koja pojedinačne autorske opuse sagledava s pozicije prijenosa na hrvatsko tlo. Izložba otvara pitanja valorizacije tih projekata kako unutar pojedinih autorskih opusa, tako i u odnosu perifernog, rubnog djelovanja arhitekata izvan urbanih centara moći.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Korpus arhitekture mađarskih arhitekata na tlu Hrvatske, usustavljen za ovu izložbu, jasno pokazuje kako je riječ o realizacijama koje odražavaju različite stupnjeve arhitektonskog doprinosa, od veličine samih zdanja i smje&scaron;taja, preko odabira povijesnih i drugih stilova, do dru&scaron;tvene i kulturne uloge. Odabir stila uglavnom je pratio namjenu zgrade, a projektantski trendovi &ndash; uključujući i primjenu tada najsuvremenijih prostornih i tehničkih rje&scaron;enja građevina &ndash; u skladu su s onodobnim tendencijama, bez vremenskog odmaka na&scaron;ih prostora od Budimpe&scaron;te. Pažnje je vrijedna činjenica da se većina arhitekture realizirane u ovom razdoblju i danas koristi za iste ili srodne namjene. Izvedba radova često je prepu&scaron;tana većinom lokalnim graditeljskim poduzećima, čime je bila ostvarena izravna suradnja mađarskih projektanata i hrvatskih građevinskih poduzetnika. To, međutim, nije bio jedini modalitet suradnje jer u to doba arhitekti međusobno surađuju i kroz rad strukovnih udruženja i posredovanjem stručnih putovanja na kojima mađarski arhitekti upoznaju hrvatsku povijesnu i onodobnu arhitekturu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izložba je za posjetitelje otvorena do 2. lipnja 2022. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autor i kustos izložbe:</div> <div> Boris Dundović</div> <div> &nbsp;</div> <div> Znanstvena i stručna suradnja:</div> <div> Tamara Bjažić Klarin</div> <div> &nbsp;</div> <div> Suradnici:</div> <div> Marina Bagarić, Eszter Baldav&aacute;ri, Paolo Mofardin, Mauro Sirotnjak, Lina &Scaron;ojat</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vizualni identitet, grafičko oblikovanje i prijelom:</div> <div> Marinela Žinić Ačkar</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lektura:</div> <div> Marijana Čovčić</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditeljica Izložbenog prostora POUVG:</div> <div> Antonia Vodanović</div> <div> &nbsp;</div> <div> Partneri i organizatori:</div> <div> Pučko otvoreno učili&scaron;te Velika Gorica, Velika Gorica &ndash; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pokrovitelji:</div> <div> Veleposlanstvo Mađarske u Republici Hrvatskoj, Institut Liszt &ndash; Mađarski kulturni centar Zagreb, Grad Velika Gorica</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div>

Katarina Ivanišin Kardum / Isto nebo

<div> Izložba pod naslovom Isto nebo prvo je samostalno predstavljanje u Muzeju suvremene umjetnosti te ujedno i prvo prezentiranje najnovijih crteža i slika nastalih kao rezultat terenskih istraživanja oblika reljefa geografskog prostora planinskih masiva Dinarida i Prokletija tijekom protekle dvije godine Katarine Ivani&scaron;in Kardum, autorice koja se kontinuirano bavi prirodom kroz tematski i medijski različite cikluse i čiji rad pratimo niz godina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njezina &bdquo;metafora nežive prirode&rdquo;, slikarski triptih Still Landscapes III, 2014., izvrsna kompozicija s prikazom diorama iz Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku u kojima je propitivala &bdquo;uvjetovanost same prirode u kulturnim diskursima&rdquo; koristeći se starim i novim fotografijama muzejskih interijera te ih prenoseći u slikocrteže velikih formata, zahvaljujući otkupnoj nagradi na natječaju za suvremenu umjetnosti 2015. godine nalazi se i u fundusu na&scaron;eg muzeja. Katarina se odazvala i na&scaron;em pozivu na suradnju na projektu FB misao na dan, kada smo u jeku izolacije i zatvorenosti Muzeja za javnost u pandemijskoj 2020. godini svakodnevno predstavljali recentne radove umjetnika na na&scaron;oj Facebook stranici[1]. Katarina je tada predstavila svoje pejzažne minijature, eksperimentalne monotipije Pogled na Medvednicu u zrcalu, vraćajući se &bdquo;meditaciji prozora&rdquo;, temi koja ju je zaokupljala na počecima stvarala&scaron;tva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ciklusom Isto nebo Katarina Ivani&scaron;in Kardum nastavlja svoje promi&scaron;ljanje i pro&scaron;irivanje tematike suvremenog pejzažnog slikarstva, teme koja danas sve vi&scaron;e i vi&scaron;e dolazi u fokus javnosti zbog iznimno brzih i opasnih klimatskih promjena kojima svjedočimo i koje nas potiču na osvje&scaron;ćivanje neizbježne i neraskidive povezanosti čovjeka i prirode, prirode koja nas ugrožava i koja je istovremeno rje&scaron;enje brojnih na&scaron;ih problema. Katarina Ivani&scaron;in utoči&scaron;te od pandemije i potresa prona&scaron;la je u kamenim masivima planina, otkrivajući njihovu &bdquo;mineralo&scaron;ku snagu&rdquo; o kojoj je s toliko životne i umjetničke snage govorio i Joseph Beuys.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umjetničin statement:</div> <div> &nbsp;</div> <div> &quot;Na izložbi su izloženi radovi nastali od 2019. do 2022. godine koji su nastavak mog istraživanja na temu prirodnog svijeta. Prirodu promatram kao odraz na&scaron;eg unutra&scaron;njeg stanja, koji nije pred nama bez razloga. Priroda je pokretač na&scaron;eg razmi&scaron;ljanja i ma&scaron;te na najdirektniji način. U jednom kamenu ili prizoru zgužvane stijene svjedočanstvo je stvaranja. Iza predmeta ili prizora netko će razumjeti neprekidnu petlju nastajanja i nestajanja. Netko drugi u istom će otkriti geometrijski uzorak ili čak iskru u dubini zemlje, neviđeni energetski potencijal.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iskusiv&scaron;i nedavni potres u gradu u kojem živim, stvarnu opasnost, posebno me okupira tema planine, epicentar tog potresa. Tema je to kojoj se posvećujem, sagledavajući planinu koja podrhtava sa svih strana, zadivljena i užasnuta njenom snagom. Planina pripada neživoj prirodi &ndash; mineralnom svijetu, pa ipak se naočigled mijenja kako se pomiče njeno teži&scaron;te u dubini zemlje. U uvodu svoje knjige o Mont Blancu (1877.), Viollet-le-Duc primjećuje da u djelatnoj prirodnosti visokih planina organski svijet ima malo udjela, pa se čovjek usred tog svijeta koji nije napravljen za njega osjeća usamljenim. Kao da je oživio, sad se taj mineralni svijet pred nama giba i otpu&scaron;ta energiju. Povratak prirodi kao izvoru ne znači odbacivanje suvremenog svijeta, već povratak razlogu na&scaron;eg postojanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U početku sam baveći se ovom temom birala tehnike poput tekućeg grafita ili flomaster transfera (monotipije) jer ne podrazumijevaju brisanje ili pretjerano mijenjanje te isključuju mogućnost potpune kontrole, ba&scaron; kao &scaron;to je prirodne sile / prirodu nemoguće predvidjeti/kontrolirati. U kojem sam trenutku i za&scaron;to pre&scaron;la iz jedne krajnosti u drugu, tehniku rada u slojevima, kroz dug vremenski period realizirajući &scaron;est ulja na platnu, nisam sigurna.&quot;</div> <div> &nbsp;</div> <div> (Katarina Ivani&scaron;in Kardum)</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kustosica izložbe: dr.sc. Snježana Pintarić, Voditeljica zbirke slikarstva MSU</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izvor: <a href="http://www.msu.hr/dogadanja/katarina-ivanisin-kardum-isto-nebo/954.html"><span style="color:#009ee3;">http://www.msu.hr/dogadanja/katarina-ivanisin-kardum-isto-nebo/954.html</span></a></div>