.jpg)
izložba
Slavko Grčko – izbor iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci
Galerija Prica
MJESTO
<p>
U organizaciji Galerije Prica povodom <strong>Dana grada Samobora u </strong>Maloj dvorania Galerije Prica bit će u utorak 20. listopada 2020. u 18 sati<strong> o</strong>tvorenje izložbe<strong> „Slavko Grčko – izbor iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci“. </strong></p>
<p>
</p>
<p>
</p>
<p>
<strong>Tragovi prisustva</strong></p>
<p>
</p>
<p>
Osebujan likovni izričaj, eksperimentiranje različitim likovnim disciplinama, spajanje naizgled nespojivih elemenata i likovnih postupaka okarakteriziralo je umjetnički rad Slavka Grčka. Medij grafike je, međutim, ostao uvijek primaran u njegovu izričaju: razmišljao je poput grafičara kojemu u procesu izrade rada pogreške nisu dopuštene jer svaka nepreciznost rezultira neuspjehom. Kod Grčka vlada red, a tehnička preciznost u izradi svojstvena je svim njegovim radovima, bez obzira na to u kojem su mediju nastali.</p>
<p>
</p>
<p>
Grčkov je opus slojevit, svaki je likovni ciklus promišljen, a njegovo se stvaralaštvo može okarakterizirati kao logičan slijed koji je rezultat umjetnikova sazrijevanja. Birajući ključne asocijativne slike, teme uz koje se u riječkom likovnom krugu može staviti znak jednakosti uz Grčkovo ime jesu: ruke, opušci, <em>slike-objekti</em> i objekti izrađeni od odbačenih predmeta.</p>
<p>
</p>
<p>
Ruci je Grčko posvetio cijeli ciklus radova, a lako čitljiv i upečatljiv motiv utiskuje se u svijest promatrača te postaje prepoznatljiv autorov vizualni znak. U početku će raditi crno-bijele predimenzionirane, plošne i jednostavne ruke koje ispunjavaju čitavu kompoziciju slike, crteža ili grafike. Podsjećaju na grafički otisak pa ostajemo iznenađeni kada shvatimo da nije riječ uvijek o grafici, već o crtežu laviranim tušem, crnim flomasterom ili kojoj drugoj likovnoj tehnici. S vremenom će jednostavni motiv ruke postati razvedeniji, u crne plohe dodavat će bijela polja, a uskoro će akromatske ruke biti zamijenjene i kolorističkim izvedenicama.</p>
<p>
</p>
<p>
Ruka, kao najjednostavniji i najneposredniji trag koji čovjek ostavlja, nudi višestruku interpretaciju. Prva i osnovna jest oznaka čovjekove prisutnosti, nehotičan ili namjerni <em>potpis</em> autora. Zanimljivo objašnjenje Grčkove ruke nalazimo u monografiji čiji je autor vidi kao <em>simbol kulture koja polako nestaje, ustupajući svoje mjesto medijima koji su u izražavanju stvarnosti puno eksplicitniji, sveobuhvatniji i prodorniji (fotografija i film) </em>(...).<a href="#_ftn1" name="_ftnref1" title="">[1]</a> Grčkov je odnos prema novim tehnikama uvijek bio afirmativan, u svome je radu koristio tehnike poput zračnog kista, fotokopija, serigrafija, <em>ready made</em>, kompjutorske grafike, a sve su to mediji koji su u trenutku kad ih je on primjenjivao bili noviteti. Prihvaćao je novo i drukčije poimanje uloge umjetnika u suvremenom društvu.</p>
<p>
</p>
<p>
Ruka, u vrtoglavim tehnološkim promjenama u društvu, ostaje najsavršeniji ljudski motorički organ, dragocjen umjetnikov <em>alat</em>, a Grčko joj je, posvećenošću motivu, stvorio svojevrsni <em>hommage.</em></p>
<p>
</p>
<p>
Repertoar tema posebno je poglavlje u Grčkovu opusu. Naizgled nevažne i trivijalne asocijacije i motivi iz svakodnevnog života potiču njegov kreativni impuls pa ti isti, obično neprimjetni znakovi, postavljeni u novi kontekst, dobivaju i novo značenje. Jedna je od takvih tema opušak koji u radovima s početka osamdesetih godina postaje glavni sadržaj slike. Sam po sebi opušak je bez značajnije estetske vrijednosti, međutim Grčko ga stavlja u različite kompozicije, obrađuje u bezbroj inačica i uzdiže na razinu likovnog znaka. Uvećava ga, multiplicira, varira mu oblik i položaj u kadru. Kombinira ga s kolažom koji izrađuje od novinskih isječaka, autobusnih karata ili pronađenih predmeta, a nerijetko u kompoziciju inkorporira i tekstualne dijelove koji su uglavnom vezani uza <em>kulturu</em> pušenja.</p>
<p>
</p>
<p>
U leksikonu likovnih simbola vrlo vjerojatno nećemo naići na opušak, a ni njegov dublji smisao nije toliko transparentan kao što je to simbolika ruke. U doslovnom prijevodu, opušak ili dogorena cigareta nije ništa drugo do trag, čija je konotacija <em>a priori</em> negativna, koji je čovjek ostavio. Nije li i ruka u prethodnom ciklusu isto tako simbolizirala trag čovjeka? </p>
<p>
</p>
<p>
Dok je ruka sama po sebi oznaka ljudskosti, neposredan znak čovjekove prisutnosti, opušak ima dijametralno suprotnu semantičku konotaciju. Dodajmo tome da je neestetizirani uporabni predmet koji u svojoj istrošenosti ima i određeni stupanj ružnoće, autor uzdignuo na razinu umjetničkog predmeta koji tretira s istom pažnjom i posvećenošću kao bilo koju drugu vizualnu temu kojom se bavio.</p>
<p>
</p>
<p>
U usporedbi s ciklusom ruka, koji je sazdan od ploha i u kojem je svaki trag spontanosti ili subjektivnosti sveden na najmanju moguću mjeru, u osnovi je opušaka linija koja svojom razigranošću podastire oprečnu vizualnu percepciju rada. Opušci su profinjeni i minuciozni radovi u kojima do izražaja dolazi Grčkovo crtačko umijeće. Crteži reduciranog sadržajnog repertoara, razvedeni, dinamični i neposredni, emanacija su grafičkog načina razmišljanja, ali ne plošnog, već onog bazičnog, <em>tradicionalnog</em> grafičkog temeljenog na urezivanju grafičke matrice i otisku u kojemu je linija okosnica kompozicije. Saturirani istanjeni linijski oblici gotovo su uvijek smješteni u okvire koji podsjećaju na grafički otisak: isto kao što grafička ploča pri otiskivanju boje ostavlja trag na papiru, na ovim je radovima iscrtan okvir u koji je smješten crtež. Bez obzira na to je li riječ o slikarskoj, crtačkoj ili kojoj drugoj likovnoj tehnici, Grčkov će rad uvijek biti strukturiran i mišljen na grafičarski način.</p>
<p>
</p>
<p>
Grčko odlazi u mirovinu 1997., a iste godine nastaje serija radova koja spada u sam vrh autorova kritičkog odnosa prema aktualnim društvenim trendovima. Njegovo je stvaralaštvo od samih početaka bilo pod utjecajem suvremenih zbivanja i pratilo duh vremena, međutim ovaj segment rada ide korak dalje te ga se prema odabiru tema i načinu kako im pristupa može okarakterizirati kao približavanje angažiranom umjetničkom djelovanju. Grčko podrobno istražuje negativne aspekte socijalnog miljea, od globalizacije, konzumerizma i popularne kulture do sredstava masovne komunikacije, te ih na sofisticiran način bilježi i podvrgava kritici.</p>
<p>
</p>
<p>
Promjene u ekonomskoj politici, sve veće naznake globalizacije, društvo obilja čije posljedice autor potkraj života sve više osjeća u svome neposrednom okružju, odražavaju se u seriji radova koji se prema oblikovnom i semantičkom pristupu mogu interpretirati i kao minijaturne replike nusproizvoda konzumerizma. Sačinjeni su od industrijski proizvedenih predmeta različite kakvoće i sadržaja, od limenki <em>Coca-Cole</em>, omota žvakaćih guma, kartonske ambalaže i spužvica za pranje posuđa do raznoraznih nedefiniranih i teško raspoznatljivih oblika uporabnih predmeta koji su svoju osnovnu funkciju obavili i spremni su za bacanje. Riječ je zapravo o potrošnim i potrošenim predmetima, otpacima. Grčko im različito pristupa: katkad se njima koristi kao cjelovitim <em>ready made</em> objektima u koje ni na koji način ne intervenira, već ih kao takve upotrebljava i njima gradi kompoziciju djela ili pak uzima njihove dijelove, redizajnira ih, slaže i stavlja u nov vizualni kontekst. Vrsta upotrijebljenog materijala i način na koji se njime koristi uvjetovali su i promjenu likovne tehnike te prelazak iz dvodimenzionalne slike u <em>sliku-objekt</em>, a potom u trodimenzionalne predmete, prepoznatljive i tipične objekte koji će biti karakteristika jedino toga likovnog ciklusa.</p>
<p>
</p>
<p>
Materijali kojima se koristi tragovi su ljudskog postojanja, čija uporabna funkcija više nije važna – ustupila je mjesto likovnoj funkciji predmeta, a sadržajna komponenta materijala izgubila se u krajnje estetiziranim kompozicijama. Grčko i u tim radovima pokazuje koliko je sklon perfekcionizmu te velikom minucioznošću od odbačenih predmeta slaže umjetničke radove. Upravo u načinu građenja kompozicije pronađenih predmeta leži ljepota njegovih radova. On ne pokazuje njihovu ružnoću, kao što to svojedobno nije radio ni s opušcima, već predmete upotrebljava tako da do izražaja dolazi njihova estetska kvaliteta.</p>
<p>
</p>
<p>
Radovi sastavljeni od odbačenih i sakupljenih predmeta izrazite su vizualne ljepote, vrhunac perfekcije i umjetničke produkcije, što ciklus kojim Slavko Grčko zaključuje svoje stvaralaštvo svrstava u najplodonosnije i najoriginalnije u njegovu opusu.</p>
<p>
</p>
<p>
Vilma Bartolić, viša kustosica MMSU Rijeka</p>
<p>
</p>
<p>
n.b. Dijelovi teksta objavljeni u: Vilma Bartolić, Slavko Grčko, retrospektiva. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2018.</p>
<p>
</p>
<p>
</p>
<p>
<strong>O umjetniku:</strong></p>
<p>
</p>
<p>
<strong>Slavko Grčko</strong> rođen je 1934. u Rijeci, na Sušaku. Za vrijeme rata, uoči talijanske okupacije Sušaka 1941., prisiljen je napustiti rodni grad i otputovati s cijelom obitelji u Zagreb gdje je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije te Grafičku školu i stekao zanimanje – litocrtač. Srednju školu primijenjene umjetnosti, Odjel za primijenjenu grafiku, završio je 1956. s izvrsnim uspjehom. Potom upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesorâ Frane Baće i Krste Hegedušića, a diplomirao je 1962. Na Akademiji stječe 1975. akademski naziv – magistar za područje grafičkih izraza kod profesora Alberta Kinerta. Za vrijeme studija radio je kao grafički dizajner, ponajviše na uređenju revija i novina. Povratkom u Rijeku, godinama izrađuje ilustracije i grafičku opremu, između ostalog za publikaciju <em>Galeb</em>, list za djecu i omladinu.</p>
<p>
</p>
<p>
Jedan je od prvih profesora koji predaje na novoosnovanom Odsjeku za likovni odgoj pri Pedagoškoj akademiji u Rijeci, gdje započinje raditi već 1964. Prerastanjem Pedagoške akademije 1978. u četverogodišnji studij, prelazi na Pedagoški fakultet, Odsjek za likovne umjetnosti, gdje radi kao redovni profesor do 1997., zapravo do odlaska u mirovinu.</p>
<p>
</p>
<p>
Predavao je Grafiku, Dekorativno oblikovanje, Crtanje i Slikanje te Metodiku nastave likovnog odgoja. Kao likovni pedagog i nastavnik zaslužan je za unapređenje suvremene likovne pedagogije i stručno obrazovanje studenata i nastavnika. Tijekom svoga pedagoško-likovnog djelovanja unio je niz inovacija u nastavne sadržaje i tako izbjegao sklonost prema šablonsko-receptivnim metodama rada.</p>
<p>
</p>
<p>
Grčko se, uz pedagoški, bavi i umjetničkim radom. Tijekom života imao je dvadeset pet samostalnih i više od dvjesto skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, na kojima je izlagao slike, crteže i grafike. Primio je mnoge nagrade, zahvalnice, priznanja, diplome, povelje, medalje i pohvale. Od najznačajnijih izložbi treba spomenuti: III. bijenale mladih u Rijeci, I. zagrebački salon, Suvremena jugoslavenska grafika u Buenos Airesu, IV. plavi salon u Zadru, II. smotra međunarodne moderne umjetnosti u Firenzi, IV. međunarodna izložba originalnog crteža u Rijeci, I. bijenale suvremene hrvatske grafike u Splitu, I. bijenale akvarela Jugoslavije u Karlovcu i Vinkovcima, VIII. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, IV. Premio de Grabado Maximo Ramos u Ferrolu, VIII. trijenale savremenog jugoslavenskog crteža u Somboru, XIII. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, V. internacionalni bijenale grafike Intergraf Alpe-Adria u Udinama. O njegovim likovnim radovima pisali su Vanda Ekl, Radmila Matejčić, Janez Mesesnel, Franc Zalar, Josip Škunca, Guido Quien, Milan Zinaić, Liliana Domić, Ervin Dubrović, Berislav Valušek i dr. Izraz Slavka Grčka razvijao se od nadrealizma, preko pop-arta do nove figuracije. U grafici i crtežu kombinira geometrijsku apstrakciju s organskim oblicima.</p>
<p>
</p>
<p>
Bio je član Društva likovnih pedagoga Istre i Hrvatskog primorja, član HDLU-a Zagreb te dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Rijeci.</p>
<p>
Preminuo je 2007. u Rijeci.</p>
<p>
</p>
<p>
(Životopis preuzet iz autorove osobne arhive, prijedloga HDLU-a Rijeka za dodjelu Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2001.)</p>
<div>
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1">
<p>
<a href="#_ftnref1" name="_ftn1" title="">[1]</a> Boris Toman, <em>Slavko Grčko</em>, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka, Rijeka, 2013., str. 27.</p>
</div>
</div>
<p>
</p>
Trg Matice hrvatske 6, Samobor
Trg Matice hrvatske 6, Samobor
VRIJEME
20.10.2020. / 15.11.2020.
izložba
Šaša Ćetković / Maksi Mir
Moderna galerija
MJESTO
<p>
<em>Nadam se da ćete u ovoj gužvi, buke i galame, koju živimo da bismo opstali pronaći trenutke tišine za Maksi Mir, baš kao što su ga pronašle ptice grabljivice lebdeći nekoliko stotina metara iznad naših glava u potpunoj tišini. Kada sam lebdio u balonu iznad Zagreba spoznao sam tu njihovu apsolutnu tišinu usprkos zagrebačkoj vrevi koja se dolje odvijala. Nažalost, rijetki su oni koji su sposobni usred najveće gužve pronaći svoj mir. Ovom bismo izložbom voljeli podsjetiti ljude da im nisu potrebna krila kako bi se vinuli iznad svojih problema. Dovoljno je na trenutak pobjeći u tišinu Maksi Mira. S razlogom sam napisao „našom“ jer je prapradjed kustosice izložbe Ive Körbler , botaničar Franjo Serafin Körbler, koji je na poziv nadbiskupa Jurja pl. Haulika iz Beča došao živjeti u Zagreb kako bi napravio Hortikulturni plan na kojem se temelji današnji izgled perivoja Maksimir </em>- izjavio je suvremeni hrvatski fotograf Saša Ćetković uoči svoje izložbe <em>Maksi Mir</em>, koju će javnost od 20. listopada do 5. studenoga imati priliku razgledati u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“. U autorskoj koncepciji povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Ive Körbler, izložba će pokazati četrnaest digitalnih kolor fotografija koje je u posljednje dvije godine umjetnik snimio u jednom od najljepših europskih parkova. </p>
<p>
<em>…Veliki dijelovi plavih jezera, snježne bjeline i smeđi tonaliteti drveća daju ovom ciklusu autentičan kontemplativni i meditativni ton. Mijene godišnjih doba ne mijenjaju trajnu ljepotu prirode maksimirskog perivoja, već mu svaki put iznova daju nov koloristički plašt, otkrivaju nove nepravilne, razvedene volumene i cjeline vegetacije, kao što bismo i mi, gradski ljudi trebali kroz godinu mijenjati sebe u skladu s prirodnim ritmovima i ciklusima. Ideja Saše Ćetkovića želi pokazati kako to nije tek jedna od postneoromantičarskih utopija, već sasvim stvarna opcija bijega od gradske histerije i teških dnevnih energija metropole u divnu kreaciju perivoja Maksimir… </em>Iva Körbler, citat iz teksta u katalogu izložbe.</p>
<p>
<br />
</p>
<p>
<strong>Životopis umjetnika</strong></p>
<p>
Rođen 1968. u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, Odjel fotografije. Treća je generacija fotografa u obitelji koja se posvetila fotografiji. Surađuje s vodećim reklamnim agencijama, agencijama za odnose s javnošću i Hrvatskom turističkom zajednicom. Bio je službeni fotograf HNK-a u Zagrebu gdje je snimao operne, baletne i dramske predstave, te portrete njihovih protagonista. U novinskoj fotografiji bio je urednik fotografije, fotograf i stručni suradnik u svim relevantnim hrvatskim mjesečnim i tjednim izdanjima. Imao je 11 samostalnih izložbi fotografija i sudjelovao na više od 50 skupnih. Član je ULUPUH-a i HZSU-a.</p>
<p>
<br />
</p>
<p>
</p>
<p>
</p>
Andrije Hebranga 1, Zagreb
Andrije Hebranga 1, Zagreb
VRIJEME
20.10.2020. / 05.11.2020.
izložba
Oksana Veber / Stakleni budoar
Muzej antičkog stakla u Zadru
MJESTO
<p>
Oksana Veber, umjetnica međunarodnog ugleda, porijeklom je iz Barnaula u Altaju, sibirskog grada na ruskoj granici s Mongolijom, Kinom i Kazahstanom. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Kijevu u Ukrajini, a Umjetničku akademiju u Brjansku u Rusiji. Oksana Veber je prvenstveno slikarica jakog kolorita s izborom tema od morskih pejzaža, posebno nadahnutih čestim boravcima na otoku Ugljanu, mrtvih priroda do dominantnog motiva ženskog lika. U svom širokom spektru umjetničkih interesa bavila se i vitrajem te je njezin afinitet za radom u mediju stakla rezultirao i suradnjama s Muzejom antičkog stakla u Zadru.</p>
<p>
Oksana Veber stvara u Londonu, Pragu te na otoku Ugljanu, gdje je do sada imala više izložbi. Izlagala je na 24 samostalne te tridesetak grupnih izložbi diljem svijeta. U Muzeju antičkog stakla u Zadru prvi put je izlagala povodom obilježavanja Dana grada Zadra 2009. godine na samostalnoj izložbi slika „Ples sjena“ (23. 11. – 24. 12. 2009.). Inspiraciju je za ovaj ciklus pronašla upravo u stalnom postavu Muzeja, odnosno raznolikim oblicima antičkog stakla, koji se na njenim slikama nalaze uz sugestivne kolorističke pejzaže i meditativne ženske likove.</p>
<p>
Svojim čestim dolascima na otok Ugljan i u Zadar, Oksana Veber je ostala vezana uz Muzej antičkog stakla te je, 10 godina nakon prve izložbe, u Noći muzeja 2019. godine predstavila svoje nove radove inspirirane zadarskim antičkim staklom na izložbi „Čarobno staklo“ (1. 2. – 11. 3. 2019.).</p>
<p>
Muzej antičkog stakla u Zadru potiče suradnju s umjetnicima, posebno kroz svoje radionice za izradu staklenih predmeta, antičkih replika te suvremenih umjetničkih radova. Oksana Veber je u formi umjetničke rezidencije (<em>artist in residence</em>) u više navrata kroz 2019. godinu boravila u Muzeju antičkog stakla u Zadru istražujući tehniku staklene fuzije te realizirajući svoje slikarstvo u mediju stakla. Tehnika fuzije stakla je tehnološki postupak u kojem se višestrukom toplinskom obradom u pećima za fuziju na temperaturi od 800 - 850°C stapaju staklene ploče, oslikane ili posute pigmentima u prahu i granulama, u kalupima ili bez njih.</p>
<p>
Oksana Veber inspiraciju nalazi u prirodi, posebno u dalmatinskoj obali, ambijentu, nijansama plave u moru i nebu. Sliku konstruira oko tijela ili lica žene, arhetipske ženstvenosti, uokvirujući je morem, jedrilicama, pticama, ribama, cvijećem, voćem, staklenim bocama…, uključujući i svoje uspomene, asocijacije te svakodnevno upijanje života. Kako često naglašava, svaki od tih portreta je dijelom i autoportret. Naslov izložbe „Stakleni budoar“sugerira upravo tu izrazitu ženstvenost likova Oksane Veber, intimnu atmosferu, popraćenu motivom poljupca, akta, voća, cvijeća, ali kao i do sada antičkih staklenih boca, čaša, zdjelica….</p>
<p>
Slaveći univerzalni pojam žene i ženstvenosti, umjetnica daje poetične naslove svojim radovima, ali oni ipak nose jednu jedinu moćnu legendu: „Žena.“</p>
<p>
Autor izložbe i teksta je Jadranka Belevski, viši kustos dokumentarist Muzeja antičkog stakla u Zadru.</p>
<p>
</p>
Poljana Zemaljskog odbora 1, Zadar
Poljana Zemaljskog odbora 1, Zadar
VRIJEME
20.10.2020. / 18.11.2020.
izložba
Plavo - ženske perspektive
Muzej suvremene umjetnosti - Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš-Richter
MJESTO
<p>
Drugu godinu za redom, zahvaljujući suradnji ISO - Izložbenog salona Izidor Kršnjavi i kustoskog dvojca Koraljke Kovač i Maje Strgar Kurečić ispred Hrvatske udruge za boje, u Zagrebu se Međunarodni dan boja 21. 3. obilježava i tematskom izložbom. Ove godine, planirana izložba PLAVO - ŽENSKE PERSPEKTIVE, skupna izložba 11 autorica koje okuplja motiv plavog u medijima crteža, slika, fotografije i instalacije prekinuta je <em>lockdownom</em> i razornim potresom koji je oštetio ISO i Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Međutim, zahvaljujući našem, sada već višegodišnjem partneru MSU, na naše veliko zadovoljstvo izložbu možemo u cijelom njezinom obimu realizirati u gostovanju u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. Čini nam to iznimnu radost u ovim nesmiljenim vremenima. Tako je izložba PLAVO - ŽENSKE PERSPEKTIVE prva izložba iz programa ISO-a koju organiziramo nakon lockdowna. Do kraja godine Zbirka Richter ugostit će još tri izložbe obogaćene dodatnim programima, radionicama i <em>artist talkovima.</em> Autorice koje izlažu na izložbi od 20. 10. su redom Gordana Bakić, Andrea Pavetić, Lea Popinjač, Petra Lidia Ševeljević, Marta Živičnjak, Koraljka Kovač, Maša Bajc, Rebeka Legović, Petra Slobodnjak, Vladimira Spindler, Maja Strgar Kurečić. Međunarodni dan boja tradicionalno organizira Hrvatska udruga za boje u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Tekstilno - tehnološkim fakultetom, Grafičkim fakultetom i Arhitektonskim fakultetom.<br />
Autorica predgovora Višnja Slavica Gabout, koja vrijedno prati ovaj kustoski tim, napisala je "Ono što u izložbi pod nazivom Plavo – ženske perspektive povezuje jedanaest različitih, samosvojnih autorskih osobnosti, koje u fotografskom i slikarskom mediju odgovaraju na temu plave boje (boje bezbrojnih pojavnosti te snažne simbolike i asocijativnosti) je gender pogled. Pogled na svijet sa stavom, iz osviješteno ženske perspektive. To znači da zajednički nastup ovih autorica, unatoč svim autorskim i rukopisnim suprotnostima, kao i izričajnim razlikama, ovdje ima zajedničku potku i zajednički diskurs, povezujući izrazite umjetničke individualnosti u neočekivanu cjelinu i intrigantno zajedništvo. U vizualnu komunikaciju, suglasje i medijski razgovor."</p>
<p>
Pozivamo Vas draga publiko, da podržite ovu izložbu svojim dolaskom u jednom od ponuđenih termina do 31. 10. 2020. te koristite ovu priliku da razgledate i Zbirku Richter (cijena ulaznice za sve je simboličnih 10,00 kn) te se utisnete u mogućnosti plavih svijetova. Na prvi dan izložbe/klizno otvorenje ulaz je besplatan od 17 do 20 sati, a od 18 sati u prostor Zbirke pridružit će se i autorice.</p>
<p>
</p>
<p>
ISO – Izložbeni salon Izidor Kršnjavi<br />
Trg Republike Hrvatske 11, Zagreb<br />
e-mail: izlozbenisalon.izidorkrsnjavi@gmail.com<br />
web: ss-primijenjenaumjetnostidizajn-zg.skole.hr<br />
fb: @isospud</p>
<p>
<br />
Muzej suvremene umjetnosti /<br />
Zbirka Vjenceslava Richtera i<br />
Nade Kareš Richter<br />
Vrhovac 38, Zagreb<br />
ut – pet 15 – 19 sati, sub 11 – 16 sati,<br />
(ostalim danima uz prethodnu najavu)<br />
Tel: 01/60 52 700; 01/ 37 04 892<br />
Voditeljica zbirke: Vesna Meštrić, viša kustosica</p>
<p>
Izdavač deplijana: Škola primijenjene umjetnosti i dizajna<br />
Za izdavača: Filip Pintarić<br />
Voditeljica ISO-a: Bernarda Cesar<br />
Asistent: Igor Kozlina<br />
Savjet ISO-a: Martina Božić, Marija Juza,<br />
Irena Kraševac, Vinka Mortigjija Anušić,<br />
Matej Pašalić, Filip Pintarić, Ivan Skvrce</p>
<p>
Organizatorice i koordinatorice izložbe:<br />
Koraljka Kovač i Maja Strgar Kurečić<br />
Postav: Koraljka Kovač, Maja Strgar Kurečić i Višnja Slavica Gabout<br />
Predgovor: Višnja Slavica Gabout<br />
Na naslovnici: fotografija Iz serije Pešča blues, Petra Slobodnjak</p>
<p>
dodatni program<br />
– vodstva kroz izložbu, radionice</p>
Vrhovec 38, Zagreb
Vrhovec 38, Zagreb
VRIJEME
20.10.2020. / 31.10.2020.
izložba
Novosti Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU (rujan i listopad 2020.)
Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU
MJESTO
<p>
Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU s obzirom na izmijenjene okolnosti u ovoj godini zbog pandemije COVID-19 i potresa, Muzej nastoji povećati vidljivost za prijatelje Muzeja i muzejsku publiku u virtualnom obliku.</p>
<p>
</p>
<p>
Stoga Vam u prilogu šaljemo naše <em>Novosti</em> za rujan i listopad 2020. i pozivamo Vas da pratite naše objave na web stranici i Facebooku:</p>
<p>
</p>
<p>
<a href="https://hmmf.hazu.hr">https://hmmf.hazu.hr</a></p>
<p>
</p>
<p>
<a href="https://www.facebook.com/Hrvatski-muzej-medicine-i-farmacije-HAZU-1821994688078134">https://www.facebook.com/Hrvatski-muzej-medicine-i-farmacije-HAZU-1821994688078134</a></p>
<p>
</p>
<p>
<a href="/files/images/2020/HMMF_Novosti-rujan-listopad-2020.pdf"><em>Novosti</em> za rujan i listopad 2020. (pdf.)</a></p>
<p>
</p>
<p>
</p>
<p>
<strong>Kontakt:</strong></p>
<p>
Silvija Brkić Midžić, prof.</p>
<p>
muzejska savjetnica, upraviteljica</p>
<p>
Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU</p>
<p>
Gundulićeva 24, 10000 Zagreb</p>
<p>
Tel. 4825 413</p>
<p>
e-mail: <a href="mailto:hmmf@hazu.hr">hmmf@hazu.hr</a></p>
<p>
URL: <a href="https://hmmf.hazu.hr">https://hmmf.hazu.hr</a></p>
<p>
</p>
<p>
</p>
VRIJEME
20.10.2020. / 31.10.2020.
izložba
Moć zlata
Tehnički muzej Nikola Tesla
MJESTO
<p style="text-align: justify;">
Izložba se može razgledati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb, IZLOŽBENA DVORANA, u periodu o<strong>d 20. listopada do 30. studenog 2020.</strong></p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>RADNO VRIJEME IZLOŽBE:</strong> utorak – petak od 10 do 17 sati, subota i nedjelja 9 do 13 sati, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>ULAZ SLOBODAN</strong></p>
<p style="text-align: justify;">
Rudarstvo je gospodarska grana koja se bavi dobivanjem mineralnih sirovina iz njihovih ležišta u dostupnom dijelu Zemljine kore primjenom rudarskih radova.</p>
<p style="text-align: justify;">
Na izložbi su prikazane različite primjene zlata kroz niz predmeta koji nas okružuju u svakodnevnom životu. Zanimljivo je bilo istraživati u kojim se sve područjima upotrebljava zlato, u početku kao nakit i novac, a tijekom vremena za izradu statusnih simbola i nagrada, u industriji, stomatologiji, medicini, zrakoplovstvu i svemirskoj tehnologiji, arhitekturi, kozmetici te kao hrana i dekoracija u gastronomiji i kulinarstvu. </p>
<p style="text-align: justify;">
Cilj izložbe jest predstaviti široj javnosti jedan od najstarijih oblika rudarenja, primjerice ispiranje zlata iz rijeka i potoka. Na taj način bi se prikazanim sadržajima zbirka Rudarska tehnika dodatno promovirala s tendencijom prikupljanja najzanimljivijih informacija na ovu temu i u budućnosti.</p>
<p style="text-align: justify;">
Zlato je u našim krajevima bilo prva mineralna sirovina koja se dobivala rudarskim radom. Tehnikom ispiranja naplavina uz rijeke Dravu i Muru dobivalo se elementarno zlato. Prvi dokumentirani počeci rudarstva u Hrvatskoj datiraju iz 14. stoljeća. U to vrijeme Frankopani su u Gorskom kotaru i Lici dobivali rudu željeza te zlato i srebro. U Čabru je 1651. radila peć za taljenje željeza, kada su slične peći građene i u Europi, što upućuje na to da je Hrvatska u to vrijeme bila u tehnološkom vrhu Europe. Ležišta zlata i srebra bila su osnova za tadašnje kovnice koje su Zrinski imali već početkom 16. stoljeća i nalazile su se u Gvozdanskom (na Zrinskoj gori). Prema profesoru Vladimiru Abramoviću, u to vrijeme kovnice su bile u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Virovitici, Pakracu, Požegi i Srijemskoj Mitrovici. Rudnici metala radili su u Gvozdanskom (Zrinskoj gori), Lici (Rudopolje), Gorskom kotaru (Lič i Čabar), Samoborskom gorju (Rude) i na Medvednici.</p>
<p style="text-align: justify;">
U Hrvatskoj su nalazišta zlata bila relativno brojna, ali siromašna, te su većinom naplavinskoga podrijetla. Budući da Hrvatska ima dugu tradiciju rudarenja, na izložbi je prikazano ispiranje zlata iz starih nanosa rijeka i potoka, a to je najstariji oblik rudarenja, koji seže u predmetalno doba razvoja civilizacije. Na šljunčanim sprudovima Drave i Mure nekada se ispiralo zlato. Dravsko i mursko zlato smatra se najčišćim prirodnim zlatom na svijetu. Zlato se u Međimurju ispiralo još za grofova Zrinskih. Carica Marija Terezija izdala je 1776. ispiračima zlata iz Donjeg Vidovca posebnu povelju, koju je primio nositelj zlatarskog ceha Bolta Embriuš. <br />
Danas se zlato ispire pred turistima i živi u sjećanju onih koji su životni vijek proveli tragajući za grumenjem ili su imali sreće biti posljednja generacija znalaca tog umijeća. </p>
<p style="text-align: justify;">
Rudarstvo je potkraj 16. stoljeća zamrlo prodorom Turaka. Nastavak rudarstva u Hrvatskoj započeo je početkom 19. stoljeća pridobivanjem ugljena i trajalo je sve do kraja 20. stoljeća.</p>
<p style="text-align: justify;">
Zlato je jedan od najkorisnijih i najtraženijih minerala od svih koji su izvađeni iz Zemljine kore te ima široku primjenu zbog različitih korisnih svojstava. Dobar je provodnik električne energije, ne hrđa, vrlo se lako obrađuje, podatno je za izvlačenje u žicu, može se kovati u tanke listiće, legirati s mnogim drugim metalima, može se rastopiti i lijevati u vrlo detaljne oblike a usto ima prekrasnu žutu boju i atraktivan vrlo visoki prirodni sjaj.<br />
Kada su španjolski istraživači prvi put stigli u Novi svijet, upoznali su domoroce u Južnoj Americi. Te su dvije kulture bile razdvojene nepreglednim oceanom, nikada nisu imale nikakve kontakte, govorile su različitim jezicima i živjele potpuno drugačijim načinom života. Ipak, imali su jednu zajedničku stvar – veliko poštovanje prema zlatu, koje su upotrebljavali za izradu svojih najvažnijih predmeta.</p>
<p style="text-align: justify;">
Kroz povijest gotovo su sve kulture upotrebljavale zlato kao simbol moći, ljepote, čistoće i uspjeha. Današnje kulture nastavljaju tradiciju upotrebe tog plemenitog metala kako bi obilježile svoje najznačajnije događaje: vjenčanim prstenjem, olimpijskim medaljama, nagradama poput Oscara i Grammyja, izradom novca, raspela i sakralnog posuđa. Nijedan drugi rijetki metal nije nadmašio vrijednost zlata u našem društvu.</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>IMPRESUM IZLOŽBE</strong></p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Organizator</strong><br />
Tehnički muzej Nikola Tesla</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Autorica izložbe</strong><br />
Davorka Petračić</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Autor likovnog postava</strong><br />
Hrvoje Đukez</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Grafičko oblikovanje izložbe s pripremom plakata</strong><br />
Hrvoje Đukez</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Grafičko oblikovanje kataloga</strong><br />
Luka Gusić</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Ustanove i osobe koje su posudile građu i dokumentaciju</strong><br />
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb<br />
BankaZlata.com (Saiva d.o.o.), Zagreb<br />
Katarina Filić, Zagreb<br />
Hrvatski novčarski zavod d.o.o.<br />
Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb<br />
Kozmetika Afrodita d.o.o., Rogaška Slatina, Slovenija<br />
Kreativni laboratorij, Velika Gorica<br />
KUC Travno Posudionica i radionica narodnih nošnji, Zagreb<br />
Mario Ruff, Zagreb<br />
Muzej Međimurja Čakovec, Čakovec<br />
Royal Bank Plaza, Toronto, Kanada</p>
<p style="text-align: justify;">
<strong>Izložba je realizirana sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija</strong></p>
Savska cesta 18, Zagreb
Savska cesta 18, Zagreb
VRIJEME
20.10.2020. / 30.11.2020.