Sljedeći tjedan, od 8. do 13. studenoga 2022., Zagrebački velesajam u svojim paviljonima ugošćuje 44. po redu Međunarodni sajam knjiga Interliber, a svi posjetitelji naše najveće knjižne manifestacije moći će se, u skladu s već ustaljenom tradicijom, upoznati s bogatstvom i potencijalima hrvatske kulturne baštine na 41. Izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija (paviljon broj 6, štand 7c).
Najdugovječniji projekt Muzejskoga dokumentacijskog centra objedinit će na jednom mjestu 109 muzeja iz 60 hrvatskih gadova s ciljem predstavljana najnovijih muzejskih izdanja, prezentiranja bogatog kulturnog nasljeđa iz svih krajeva Hrvatske i upoznavanja s drugim važnim i odgovornim ulogama muzejske djelatnosti kao što su poticanje demokratskih vrijednosti, socijalne uključenosti i dijaloga među različitim kulturama, odnosno pružanje različitih mogućnosti za cjeloživotno učenje i obrazovanje. Na ovogodišnjoj izložbi publika će imati prilike razgledati 516 novih naslova – muzejske vodiče kroz stalne postave i pojedine muzejske zbirke priređene u različitim formatima za djecu i odrasle, kataloge povremenih izložaba, opsežne monografije posvećene različitim autorima, umjetničkim pravcima ili samim ustanovama, muzejske slikovnice i edukativne publikacije za djecu i mlade, te brojna druga izdanja koje otkrivaju mnoge zanimljive teme kao što su povijest farmaceutske botanike ili revitalizacija industrijskog nasljeđa.
U vrlo širokom rasponu tema koje su muzeji nakon izložaba ukoričili u svojim knjigama i katalozima, nalaze se i brojne poznate ličnosti. Tako je svoju muzejsku knjigu dobila naš poznata skladateljica, pijanistica i violinistica Dora Pejačević koja je ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj glazbenoj literaturi (Izazovi baštine Dore Pejačević, Zavičajni muzej Našice), kao i jedna od najznačajnijih i najmoćnijih hrvatskih plemićkih obitelji (Zrinski i čakovečki Stari grad, Muzej Međimurja). U životu i smrti – crtice iz zajedničkoga života Bele i Miroslava Krleže (Muzej grada Zagreba) otkriva nam privatni život Bele i Miroslava Krleže iza zatvorenih vrata vile na zagrebačkom Gvozdu, dok Poetski skalpel Vesne Parun (Nacionalni muzej moderne umjetnosti) predstavlja radove umjetnica i umjetnika s kojima je naša istaknuta književnica i pjesnikinja surađivala. Tu i bogato ilustrirana monografija Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963. (Muzej suvremene umjetnosti), posvećena najistaknutijem zagrebačkom gradonačelniku za čijeg je mandata grad „iskoračio“ na drugu obalu Save šireći se prema jedinstvenom primjeru planske izgradnje.
Međunarodni simpozij PREVENT – smanjivanje rizika od požara na baštini održan je 17. i 18. listopada 2022. u Trogiru u organizaciji Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne baštine (ICCROM-a), Ministarstva kulture i medija te Grada Trogira, uz potporu Hrvatske vatrogasne zajednice. Simpozij je u hibridnom obliku pratilo više od dvjesto sudionika iz cijelog svijeta, a osmišljen je upravo radi razmjene iskustava i perspektiva stručnjaka različitih disciplina koji se bave kulturnom baštinom i njezinom zaštitom kako bi se bolje razumjela izloženost požarima u muzejima i drugim baštinskim ustanovama.
Za razliku od drugih katastrofa, šteta od požara na kulturnoj baštini je nepovratna. S druge strane, požari se većinom mogu izbjeći. Zbog toga je ključna tema simpozija bila prevencija, odnosno upoznavanje s mjerama i postupcima sprečavanja požara. U tom smislu kao glavna vodilja više se puta isticala nužnost interdisciplinarne i međusektorske suradnje – baštinskih stručnjaka, konzervatora, vatrogasaca i ostalih pripadnika civilne zaštite – koji samo zajedničkim djelovanjem mogu razviti uspješne strategije i spriječiti gubitak neprocjenjive baštine.
Aparna Tandon, voditeljica ICCROM-ova programa First Aid and Resilience for Cultural Heritage in Times of Crisis, u sklopu kojega je bila organizirana i radionica nakon zagrebačkog potresa, istaknula je da je samo u 2020. godini više od tristo lokaliteta u svijetu teško oštećeno zbog požara, dok je u 2022. u Europi uništeno gotovo 660 tisuća hektara zemljišta, s brojnim prijetnjama gradovima. Upravo zbog takvih statistika nastao je poseban program izobrazbe Prevent, kao temelj za razvoj kapaciteta za ublažavanje rizika od požara na kulturnoj baštini, čija je prva međunarodna radionica održana krajem prošle godine. Simpozij u Trogiru završna je faza projekta kojom su predstavljene studije slučaja polaznika iz Brazila, Čilea, Irske, Izraela, Kanade, Nigerije, Palestine i Hrvatske, koji su nakon radionice primijenili naučeno te izradom planova i scenarija požara procijenili ugroženost svojih muzeja i osmislili korake u upravljanju rizicima. Osim njih, stručnjaci iz područja zaštite baštine, prevencije rizika od požara i nacionalne sigurnosti iz Hrvatske, Švedske, Estonije, Italije, Australije, SAD-a i Velike Britanije podijelili su svoja iskustva u procjenjivanju rizika.
Izlaganja su pokazala da su muzealci često u početku pretjerano optimistični i uvjereni u svoje sposobnosti i spremnost, no suočeni s morem pitanja o proceduri uviđaju da reakciju na kriznu situaciju ipak treba planirati. Brojni muzeji još uvijek nemaju plan za hitne situacije. Lea Vainult iz Estonskog odbora za spašavanje istaknula je da muzeji trebaju imati plan s jasnim ulogama – tko zna što treba spasiti, tko zna gdje su ključevi, koga prvoga zvati za evakuaciju umjetnina, kamo ih odnijeti, tko pušta vatrogasce ili policajce ako čuvar pomaže ljudima, kako izvući posjetitelje… Treba napraviti analizu rizika, pripremiti se za različite scenarije i sve uvježbati u stvarnom životu, inače ne znamo koliko će nam trebati vremena, ljudi ni kakav će biti ishod (u tome mogu pomoći i MDC-ov priručnik Muzej u kriznim situacijama i druga korisna literatura).
Učinkovita spremnost na reakciju pritom nužno proizlazi iz dvosmjerne suradnje. S jedne strane, djelatnici muzeja moraju unaprijed surađivati s vatrogascima da nauče kako se pripremiti te spriječiti veću štetu. Svi su izlagači naglasili da su od vatrogasaca stekli nove uvide kojih prije nisu bili svjesni – znali su kako reagirati, koje materijale upotrijebiti, što im u planovima nedostaje. S druge strane, vatrogascima je nužan prethodni dogovor s muzejskim stručnjacima, poznavanje kontakata i uloga, pristupa lokaciji, uvid u tlocrt i smještaj najvažnije građe da znaju što ima prednost u spašavanju i postoje li posebni zahtjevi. Luca Nassi iz Državne vatrogasne službe Talijanske Republike u prilog tomu naveo je dva slikovita primjera. Prvi je požar u katedrali u Torinu 1997., kada su vatrogasci usred vatrene stihije morali razbijati neprobojno staklo vitrine s Torinskim platnom i jedva ga spasili jer u kriznom trenutku nisu mogli doći do osobe koja je imala ključ. Drugi je požar u Dvorcu Moncalieri 2008., tijekom kojega su vatrogasci, pokušavajući spasiti nešto od umjetnina, iznijeli vazu za koju su mislili da je važna, no zapravo je najvažniji bio dokument obješen na zidu koji bi se mogao lako iznijeti, no bio je preskočen i uništen je u požaru.
Ximena Pezoa, koordinacija s vatrogascima
Među predstavljenim uspješnim pričama sudionika ICCROM-ove radionice ona je iz Trogira. Jasna Popović, pročelnica Konzervatorskog odjela u Trogiru, i Marin Buble iz Javne vatrogasne postrojbe grada Trogira plan reagiranja i spašavanja umjetnina u slučaju požara primijenili su na Muzeju sakralne umjetnosti Župe sv. Lovre, najvrednijoj zbirci u gradu i time jednom od najugroženijih mjesta u staroj jezgri. Kao polazište poslužila im je metodologija Javne vatrogasne brigade Londona i društva Historic England. Izradili su dokument koji sadržava korisne podatke za osoblje zbirke te za vatrogasce i spasilačke službe, u koji su uvrstili i obrazac potvrde o primitku umjetnine u slučaju da se privremeno pohranjuje u drugu ustanovu. Najvažniji dio plana su kartice spašavanja (obrasci s fotografijom predmeta, opisom i smještajem) za svaku umjetninu u objektu po važnosti spašavanja – na temelju kojih su vatrogasci odredili koliko ih je potrebno za izvlačenje i koja je ruta u prostoru najbolja. Djelotvornost kartica dodatno je potvrdila radionica scenarija izbijanja požara s dionicima jer su u svega 15 minuta pripreme sudionici koji nikada nisu bili u prostoru zbirke bez problema znali pronaći umjetninu. Nakon simpozija u Trogiru je održana i prva nacionalna radionica smanjivanja rizika od požara na kulturnoj baštini namijenjena stručnjacima, čime će se prvotno zamišljeni projekt za povijesnu jezgru Trogira hvalevrijedno proširiti na ostale dijelove države.
Kada je riječ o protupožarnim mjerama na (povijesnoj) građevini, Johan Hanberger iz Odbora za državnu imovinu Kraljevine Švedske navodi da je potrebna ravnoteža. Najlakše je u povijesnoj građevini prekrižiti ruke i ne napraviti ništa jer, primjerice, ne možemo ugraditi sprinklere i alarme da je ne oštetimo. S druge strane, napraviti sve i učiniti je bunkerom isto nije rješenje jer pritom gubimo kulturnu vrijednost građevine. Cilj su razumne mjere, što podrazumijeva dugotrajnu održivost i otpornost uvedenih sustava zaštite koji neće brzo otkazati. Vrijedi učiti od prethodnika i pogledati u arhivskim dokumentima kakva su rješenja prije bila uvedena za pojedinu lokaciju – neka se možda mogu i dalje rabiti kao dobra preventivna mjera. Erika Hedhammar iz Švedskoga nacionalnog odbora za kulturnu baštinu dodaje da u procjeni rizika i primjeni mjera može biti korisna i statistika – što se prije dogodilo u muzeju i kako to izbjeći.
U izlaganju o upravljanju rizicima u kompleksu palače Itamaraty u Riju de Janeiru konzervatorice Catherine Gallois i Cynthia Tarrisse naglasile su ulogu izrade scenarija. Na dva zamišljena scenarija požara u muzeju, u dvorani koja je otvorena prema drugim prostorijama, pokazale su kako se brzina i površina širenja požara mogu drastično smanjiti s ugrađenim vatrodojavnim alarmima i sprinklerima, te s vatrogascima koji bi brzo reagirali. Dok bi se bez njih požar iz prostorije proširio na cijeli kat i dio prizemlja u roku od pola sata uz velike gubitke (od 10 m2 do gotovo 2000 m2 okolnog prostora), s ugrađenom opremom požar bi zahvatio tek mali dio dvorane (20 m2), odnosno imao bi 1 % učinka od požara iz prvog scenarija i trajao 5 % njegova vremena (do dva sata za gašenje požara u odnosu na 12 do 18 sati iz prvog scenarija).
Catherine Gallois i Cynthia Tarrisse, scenariji požara u palači Itamaraty
Konzervatorica Jessica Lewinsky i čuvar Oded Rahamim iz Muzeja Izraela govorili su o načinima poboljšanja suradnje među muzejskim odjelima, uvidjevši da je potrebno govoriti isti jezik u muzeju i imati holistički plan. Budući da su najčešće čuvari u svakom trenutku u muzeju, učili su ih kako rukovati umjetninama i služiti se opremom ako dođe do nesreće, koje su najbolje rute za kretanje i dr. Istaknuli su da plan procjene rizika i popis najvažnije građe za evakuaciju treba shvatiti kao žive dokumente, koji se moraju stalno revidirati jer se smještaj, broj predmeta, ali i okolnosti mijenjaju, što je zadnje pokazala pandemija. Helena Bergin i Cathal Dowd Smith, koji su izlagali o smanjivanju rizika u Kući Newbridge u okolici Dublina, također su spomenuli da je izazov i u tome što se ljudi mijenjaju na radnim mjestima, stoga je bitno smisliti protokol koji će vrijediti na razini ustanove, tj. moći će ga lako usvojiti i novi zaposlenici – i muzeja i vatrogasci.
Jessica Lewinsky i Oded Rahamim, pribor za pomoć
Ximena Pezoa, ravnateljica Muzeja primijenjene umjetnosti i Muzeja povijesne dominikanske umjetnosti iz Santiaga u Čileu, pokazala je kako se s malim proračunom i malo djelatnika i dalje može puno postići. S obzirom na veliku količinu građe (više od sto tisuća knjiga), osmislili su postupak jednostavnog označavanja predmeta koji se trebaju zaštititi in situ i onih koji se trebaju evakuirati – primjenom beskiselinskih, vodootpornih, fluorescentnih te financijski prihvatljivih naljepnica u bojama, koje omogućuju vatrogascima brzo i lako identificiranje.
Svi izlagači potvrdili su iz svojih perspektiva važnost suradnje, utvrđivanja i prevencije rizika, redovitog uvježbavanja, testiranja scenarija uvažavajući posebnosti pojedine lokacije te izrade prioritetnih popisa građe. Svi polaznici Preventa naglasili su kako u provedbi projekata nisu imali gotovo nikakve troškove, samo u smislu uloženog vremena, jer je riječ o primjeni onoga što imate, okupljanju ljudi i vježbanju. Svatko može učiniti nešto da poveća preventivu, a bilo kakva mjera i dalje je bolja od nikakve. U suočavanju sa sve češćim i većim katastrofama koje ugrožavaju kulturnu baštinu, trebamo se usredotočiti na one akcije koje mogu donijeti najviše pogodnosti i spriječiti njezino nepovratno nestajanje. (Dunja Vranešević)
Pomorski i povijesni muzej – posjetiteljima približeno "Djetinjstvo iza željezne zavjese"
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je izložba “Djetinjstvo iza željezne zavjese” koja publici približava djetinjstvo u „sutonu“ socijalizma, formativni period u kojem su djeca s jedne strane odrastala u njegovanju kulta ličnosti Josipa Broza Tita, a s druge bila pod utjecajem zapadnoeuropskih i američkih junaka iz stripova, crtanih i igranih filmova.
Djetinjstvo je razdoblje života koje smo u odrasloj dobi skloni idealizirati, pa čak i ako se događalo u posve „grubim“ povijesnim okolnostima. Njezini su autori odrastali u „suton“ jugoslavenskog socijalizma 70-ih i 80-ih godina 20. Stoljeća, te pamte primanje u pionire, omladince, radne akcije, sletove, fingirane uzbune i akcije pod motom „ništa nas ne smije iznenaditi“, kao i „živimo u miru, a pripremamo se kao da će sutra biti rat“. Ova izložba zaustavlja se na pragu raspadanja svijeta našeg djetinjstva koje smo proveli u „velikoj žudnji“ za materijalnim s one druge strane „zavjese“, za onim što smo gledali u filmovima, časopisima i izlozima trgovina u ne tako dalekom Trstu. Ovo je izložba o djeci, koja su s jedne strane odrastala u njegovanju kulta ličnosti Josipa Broza Tita, a s druge bila pod utjecajem zapadnoeuropskih i američkih junaka iz stripova, crtanih i igranih filmova.
Izlošci, većim dijelom iz kolekcije Muzeja djetinjstva udruge Peek&Poke iz Rijeke koji su godinama prikupljani donacijama građana, evociraju uspomene na djetinjstvo generacija rođenih između 1945. i 1985. Tu su nezaobilazni plišani medvjedići, lutke, autići i bicikli, te jedan rođendanski kutak s fotografijama snimljenih uz kartonsku tortu u fotografskom studiju. Evocirane su i uspomene na pionire koji su se istovremeno igrali „kauboja i Indijanaca“, „partizana i Nijemaca“; dječje sobe čiji su zidovi bili ukrašeni posterima iz „Brava“ i policama s Disneyevim slikovnicama, albumima sa sličicama i stripovima. Izložba je otvorena simbolično u 19:15 sati jer je tada na jednom od dva tv programa započinjao crtani film. Jedan dio izložbe posvećen je i domaćim crtićima proizvedenim u Zagreb filmu.
Većinu izložaka čine igračke, one proizvedene u tvornici igračaka Biserka iz Zagreba, Mehanotehnici iz Izole, splitskoj Jugoplastici ili labinskom „25. maju“. Pored njih su i uvozni „proizvodi“ kao što je kultna Barbika, prve kompjutorske igrice ZX Spectrum i Comodore 64, motocikl Švrća, walkman, kazetofon s dvije glave, skejt, karet i koturaljke.
Ono što je određivalo izbor ovih predmeta kao i naraciju izložbe je činjenica da su djeca u tom vremenu bila uvelike pod utjecajem konzumerizma kao i amerikanizacije. Na posjetiteljima je da sami zaključe o rezultatima takvog jednog hibridnog odrastanja pred „željeznom zavjesom“.
Autori izložbe su Tea Perinčić (PPMHP) i Svetozar Nilović (Peek&Poke), dizajn postava potpisuje Vera Ružić (Kabinet 13), dok je za oblikovanje kataloga zaslužan Ivan Antunović.
Izložba se može razgledati u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja do 15. svibnja 2023. (Tea Perinčić)
Hušnjakovo – objavljeni planovi za nadogradnju Muzeja krapinskih neandertalaca
Prošlo je nešto malo više od 50 godina otkako je 11. rujna 1971. godine u staroj Kneippovoj zgradi, podno nalazišta krapinskog pračovjeka, otvoren Muzej evolucije. Muzej je od samih početaka bio velika atrakcija te su zbog njega tisuće ljudi dolazili u Krapinu, a pogotovo organizirano škole iz cijele bivše države. Muzej je bio smješten na prvom katu Kneippove zgrade u svega 350 m² te je u nekoliko prostorija bio stalni muzejski postav koji je posjetiteljima prezentirao geološku prošlost zemlje, razvoj čovjeka, a poseban naglasak je bio na krapinskom neandertalcu. U svega tri muzejske zbirke: arheološku, paleontološku i geološku bilo je pohranjeno 1048 predmeta. U obližnjem perivoju, kao i na samom nalazištu, već krajem 60-tih godina prošloga stoljeća bile su postavljene prve skulpture pleistocenskih životinja (jelen, los, toplodobni nosorog, vuk, špiljski medvjed te špiljski lav), ali i neandertalaca. S obzirom da je Muzej evolucije bio prvi takve vrste u Hrvatskoj, godišnje ga je obišlo do 40.000 posjetitelja. Da je Muzej od svojih početaka rada bio velika atrakcija, uvijek su tome u prilog išle i brojke, ali i činjenica da je na Nalazištu Hušnjakovu prikupljena najbogatija i najbrojnija zbirka neandertalskog čovjeka na svijetu.
Uz Muzej i nalazište, vrlo brzo se revitalizira i okolno područje pa se u prizemlju zgrade otvara Galerija Hušnjakovo, namijenjena povremenim izložbama i pjesničkim večerima, a u neposrednoj blizini se održava i Međunarodni simpozij kipara „Forma prima“. Riječ je o jedinstvenim drvenim skulpturama koje se i danas nalaze u parku te imaju svojstvo kulturnog dobra. Obzirom da je Kneippova zgrada bila u vrlo lošem stanju, ubrzo se počelo razmišljati o novoj muzejskoj zgradi. Tako je povodom stote obljetnice otkrića krapinskog pračovjeka javnosti prezentiran novi projekt. Muzej krapinskih neandertalaca, autora Željka Kovačića i Jakova Radovčića, za javnost je otvoren 27. veljače 2010. godine.
Bio je to veliki projekt u hrvatskoj kulturi, a po prvi puta jedna prapovijesna priča ispričana na drugačiji, posebniji način uz pomoć multimedijskih instalacija te hiperrealističnih skulptura. U deset godina rada, Muzej je obišlo više od milijun posjetitelja, a krapinsko nalazište nalazi se u programu osnovnih škola pa tako i dalje mnogo djece iz cijele Hrvatske upravo u Krapini održavaju svoju terensku nastavu. Međutim, svih ovih jedanaest godina priča s Hušnjakova nije bila kompletna, uvijek je nešto nedostajalo, a to su dodatni sadržaji za posjetitelje. Nažalost, kako to često i biva, imovinsko-pravni odnosi nisu uvijek uređeni, a ponekad želje pojedinaca nadilaze i realne mogućnosti, ali i mjesto i vrijeme u kojem živimo, odnosno djelujemo.
Zahvaljujući nekolicini nas muzejskih entuzijasta, usred krize uzrokovane pandemijom, odlučili smo nešto promijeniti. U dogovoru s arhitektom Željkom Kovačićem započeli smo razgovore o nadogradnji Muzeja krapinskih neandertalaca, a te želje smo ubrzo predočili na papir te u 2021. godini završili Idejno rješenje. Tako će sva dokumentacija za nadogradnju biti završena ove godine te smo uvjereni da će Muzej vrlo brzo započeti s radovima. Idejno rješenje predviđa izgradnju novih 450 m² prostora na krovu muzeja u kojem će biti smješteni restoran i muzejski kafić, izložbena dvorana za povremene gostujuće i tematske izložbe, multifunkcionalna edukativna prostorija namijenjena pedagoškim programima. Od vanjskih sadržaja planirano je interaktivno dječje igralište te amfiteatar sa 200-njak sjedećih mjesta za potrebe glazbenih događanja, kazališnih predstava i drugih kulturnih programa. Time bi se nakon pola stoljeća muzejska priča s Hušnjakova konačno zaokružila, a Muzej uz koji se nalazi svjetsko poznato nalazište dobio bi na jednom mjestu sve potrebne sadržaje za posjetitelje. Posjetitelji bi se zasigurno dulje zadržali u Krapini, potaklo bi se i lokalno stanovništvo na suradnju, a Muzej krapinskih neandertalaca bi definitivno bio generator kulturnih događanja, ali i gospodarskog napretka, prije svega za lokalnu zajednicu.
(Jurica Sabol, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja)
Muzej antičkog stakla – "otvorena izložba "Antičko staklo u bojama"
U Muzeju antičkog stakla u Zadru otvorena je izložba „Antičko staklo u bojama“ autora dr. sc. Berislava Štefanca, koja publici predstavlja rimsko staklo šireg zadarskog područja promatrano kroz prizmu tehnologije, estetike, simboličnog značenja i primjene u svakodnevnom životu.
Izložba je otvorena prigodom održavanja godišnjeg znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva „Od Kornata preko Velebita – arheologija Sjeverne Dalmacije i Like“ koji je realiziran u organizaciji Arheološkog muzeja Zadar, Hrvatskog arheološkog društva, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Muzeja antičkog stakla u Zadru.
Postav izložbe kroz obličja predmeta visoke kakvoće i elegancije pripovijeda priču o staklu, njegovu porijeklu i razvoju. Muzejski izlošci iz Zadra i okolice na vjeran način prikazuju kako su zanatske radionice ranog Carstva producirale predmete u raznolikom spektru boja oponašajući elemente iz prirode. Posebno su prikazani unikatni i raritetni artefakti koji ilustriraju veličanstven svijet antičkog staklarstva i šalju raznolike poruke o iskustvima i tehnološkim umijećima drevnih majstora. U izložbenom postavu naglasak je stavljen i na intenzivne nijanse boja koje su igrale važnu ulogu u životu antičkih stanovnika te su na staklu doživjele svoj puni procvat.
Na informativan i edukativan način prikazana su staklarska ostvarenja iz 1. stoljeća poslije Krista koja upućuju na trgovačke kontakte i spone istočnojadranskih luka s udaljenim mediteranskim centrima produkcije. Poznato je da su luke i pristaništa antičke kolonije Jadera te manjih susjednih urbanih cjelina bile poveznica kopnenih i pomorskih prometnih koridora putem kojih su staklena dobra odlazila dublje u zaleđe provincije Dalmacije. U prvim stoljećima rimske vladavine u Liburniju se uvoze oblikovno raznovrsni stakleni predmeti, ponajviše napravljeni u tehnici slobodnog puhanja te puhanjem u ornamentirani kalup. S obzirom na to da je vrijeme ranog 1. stoljeća bilo poticajno za izradu luksuznih artefakata čija oplošja oponašaju teksture mramornih stijena i poludragog kamenja, u postavu su akcentirani vrlo značajni raritetni mozaični primjerci.
Mnogi izložbeni eksponati govore o staklu rimske svakodnevice. Naglasak je stavljen kobaltno plave, smaragdno zelene i ljubičaste proizvode koji su našli svoju primjenu u svim sferama života, posebno u kozmetici, farmaciji i medicini te kućanstvu. Osim posuda za svakodnevicu, na izložbi su prikazani skladni tonovi koji se ističu na brojnim ukrasnim i nakitnim predmetima te na inventaru za igru (kocke, žetoni, astragali).
Tematski vrlo atraktivna i edukativna izložba namijenjena je svim dobnim skupinama, a široka lepeza „staklenih“ boja priuštit će posjetiteljima trenutke uživanja. Postav izložbe popraćen je sadržajno bogatim i kvalitetnim katalogom, u dvojezičnom hrvatskom-engleskom izdanju.
Postav izložbe moguće je razgledati u maloj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru do 25. studenog 2022. godine. (Berislav Štefanac)
Samoborski muzej – otvorena izložba "Pravna povijest Samobora"
U Samoborskom muzeju početkom listopada otvorena je izložba pod nazivom "Pravna povijest Samobora" autora Luke Kazimovića. Predmetima kulturno-povijesne i povijesne zbirke te knjižnim izdanjima, arhivskom građom i fotografijama predstavljena je povijest samoborskog prava, crtice o načelnicima i pravnicima, te zanimljiva priča o odnosu Samoboraca prema očuvanju prava stečenim Belom poveljom iz 1242. godine.
Iz povijesne zbirke istaknuti su vrlo vrijedni predmeti poput žezla suca i najstarijeg pečata Samoborske općine, koji su se koristili sve do druge polovice 19. stoljeća, zatim povelje kojima su razni vladari potvrdili Belinu povelju, te diplome i fotografije Stjepana Oreškovića, jednog od osnivača Samoborskog. muzeja i osobe zaslužne što se je sačuvao samoborski općinski arhiv.
Postavljanjem ove izložbe nastojalo se u manjem opsegu izložiti sve što je najvažnije za prikaz pravnog života i odnosa u Samoboru. Za izrazito sretne okolnosti, da je sačuvana tolika pravna građa, treba zahvaliti svijesti građana i stanovnika, koji su znali svoja prava sačuvati i prenijeti na potomstvo putem zakona, pravnih načela i postupaka. Svaki pojedini akt, iz bilo koje pravne discipline, bio je određen za reguliranje kasnijih postupaka, koje je vrijeme donosilo, a u koje su svrhe obilato korišteni sačuvani dokumenti. Taj oprez i oslanjanje na vrijednost pojedinačnih dokumenata, odnosno svega u cjelini, omogućili su postavljanje ove izložbe bez većih poteškoća.
Uzme li se u obzir da je čuvanje temeljnih akata počelo sredinom 13. stoljeća, te da su gotovo sva razdoblja, ako ne sačuvana, onda navedena u kasnijim dokumentima, ipak se može dobiti slika o pravnom životu i zbivanjima u Samoboru, kao i u bližoj okolici, te na feudalnim posjedima. Potonji su stoljećima bili kamen smutnje svojim zahtjevima i nezakonitim zahvatima, a građani su se jedino mogli pouzdati u svoja stečena i očuvana prava i na temelju njih pružati otpor u dugotrajnim postupcima. Zasigurno su te okolnosti uvjetovale da se relativno veći broj stanovnika opredijelio za studij prava i njegove primjene, bilo u pravosuđu, upravi ili pravnoj struci, o čemu svjedoče i popisi i dokumenti u kojima su sudjelovali ili za potrebe Općine ili stranke – izradili.
Kroz mnoga razdoblja Samobora odvjetnici su djelovali lojalno i profesionalno, iskazujući visoke etičke i moralne kvalitete, ostavljajući ih u nasljeđe budućim generacijama. Među njima se posebno istaknuo dr. Stjepan Orešković, svojim zaslugama i radom, budući da je bio jedan od utemeljitelja Samoborskog muzeja, a kao pravnik posebnu je pozornost posvetio pravnim aktima, koji su dostupni na uvid i ocjenu.
Izložba "Pravna povijest Samobora" popraćena je istoimenim katalogom, a posjetitelji je mogu pogledati do kraja studenog 2022. godine, u prostoru Samoborskog muzeja. (Luka Kazimović)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr