Za ovu godinu najavljeno je otvorenje mnogih muzeja u Europi i diljem svijeta, od onih koji će po prvi puta otvoriti svoja vrata javnosti do već postojećih muzeja koji će dobiti obnovljene prostore ili domove na novim lokacijama. U nastavku donosimo izbor nekih od najiščekivanijih muzejskih projekata.
Muzej Mucha, Prag (Češka)
Prvo otvorenje ove godine zakazano je već 24. siječnja u Pragu gdje bi se trebao otvoriti novi muzej posvećen češkom slikaru, grafičaru i ilustratoru Alfonsu Mariji Muchi (1860. – 1939.). Muzej Mucha, jedini muzej na svijetu koji podržavaju Zaklada Mucha i obitelj Mucha, bit će smješten u novoobnovljenoj baroknoj palači Savarin u ulici Na Příkopě u središtu grada. Arhitektica Eva Jiřičná, koja je nedavno primila Red Bijelog lava za svoj doprinos češkoj kulturi, dizajnirala je izložbene dvorane dok postav koji se prostire na više od 1100 četvornih metara potpisuje kustosica Tomoko Sato. Zanimljivo je da se novi Muzej Mucha nalazi nedaleko drugog praškog Muchinog muzeja u obližnjoj ulici Pánská, a s kojim je Zaklada raskinula ugovor prošle godine.
PoMo, Trondheim (Norveška)
Novi privatni muzej moderne i suvremene umjetnosti pod nazivom PoMo trebao bi se 15. veljače 2025. otvoriti u Trondheimu, trećem po veličini norveškom gradu. Za smještaj muzeja odabrana je stara, secesijska zgrada pošte čijom obnovom, na kojoj su radili arhitekt i dizajner India Mahdavi te norveški arhitekt Erik Langdalen, dobivene su tri etaže izložbenih dvorana, prostor za događanja i edukativne programe u suterenu, knjižnica te prijemni prostor i uredi na zadnjem katu. Muzej koji se nalazi u posjedu norveške holding kompanije REITAN, otvorit će se izložbom Postcards from the Future na kojoj će uz predmete iz vlastite zbirke moderne i suvremene umjetnosti predstaviti „spektakularne nacionalne i međunarodne posudbe“. Što se tiče politike sakupljanja, iz Muzeja su izrazili namjeru da će najmanje 60 % svog proračuna za akvizicije usmjeriti na djela umjetnica kako bi se uhvatili u koštac s rodnom nejednakošću u muzejskim zbirkama.
Muzej migracije Fenix, Rotterdam (Nizozemska)
U Rotterdamu, najvećoj europskoj luci, će se 16. svibnja ove godine otvoriti Fenix, umjetnički muzej posvećen temi migracije. Muzej je smješten u Katendrechtu, jednoj od prvih kineskih četvrti u Europi, u bivšem prekrcajnom skladištu brodske linije Holland America svojevremeno prevezla više od tri milijuna migranata u i iz Nizozemske. Prenamjenu skladišta iz 1920-ih u moderan muzejski prostor površine 16 tisuća četvornih metara proveo je roterdamski Bureau Polderman, dok je kineski arhitekt Ma Yansong dizajnirao Tornado, spiralnu strukturu od nehrđajućeg čelika koja će pridonijeti prepoznatljivosti Muzeja. Iza projekta stoji Zaklada Droom en Daad i njezin upravitelj Wim Pijbes, nekadašnji generalni direktor Rijksmuseuma. Inauguracijska izložba All Directions: Art That Moves You s umjetničkim djelima iz muzejskog fundusa prikazanima uz osobne uspomene predstavit će publici migracijske priče stanovnika Rotterdama, dok će se na izložbi The Family of Migrants moći vidjeti izbor fotografija s referiranjem na slavnu izložbu Edwarda Steichena iz 1955. u njujorškoj MoMA-i.
FENIX © MAD Architects
V&A East Storehouse i Centar David Bowie, London (Engleska)
Dugo očekivana nova čuvaonica Muzeja Viktorije i Alberta, V&A East Storehouse, trebala bi se otvoriti 31. svibnja 2025. (obližnji V&A East Museum bi trebao biti otvoren tek u proljeće iduće godine). Čuvaonica smještena u istočnom Londonu, u Olimpijskom parku kraljice Elizabete u Stratfordu, bit će otvorenog pristupa pa će posjetitelji moći vidjeti više od 250 tisuća predmeta. Prema izjavi o projektu, ovaj projekt ima za cilj „omogućiti pristup bez presedana i veću transparentnost, rušeći fizičke barijere i uklanjajući staklene vitrine kako bi se posjetitelji više nego ikada prije približili nacionalnim zbirkama“. U sklopu čuvaonice će se također nalaziti Centar David Bowie koji će biti otvoren 13. rujna 2025. Centar će otkriti priče iza stvaranja nekih od Bowiejevih kultnih albuma i likova od Aladdina Sanea do The Thin White Dukea, i njegov veliki utjecaj na izvođače poput Lane del Rey i Lil Nas X-a i druge autorske ličnosti poput modnog dizajnera Isseya Miyakea, objašnjavaju iz Muzeja. Bowieja zbirka s 90 tisuća predmeta kupljena je u veljači prošle godine za 10 milijuna funti. V&A East Storehouse i Centar David Bowie imat će besplatan ulaz.
Centar David Bowie u V&A East Storehouse © IDK
Shakespeareov muzej, London (Engleska)
Muzej čije je otvorenje pomaknuto s prošle na ovu godinu smješten je na ostatcima The Curtain Playhouse iz 1577., najvećeg i najdugovječnijeg od ranoelizabetanskih kazališta koje je primalo i do 1400 posjetitelja. Bilo je to glavno mjesto za Shakespeareovu glumačku družinu prije izgradnje Globea i mjesto za najranije Shakespeareove izvedbe - vjeruje se da su Romeo i Julija i Henrik V. prvi put izvedeni ondje. Arheološko iskapanje nalazišta između 2011. i 2016. otkrilo je njegove ostatke, a Shakespeareov muzej sada će ih prvi put učiniti javno dostupnima, omogućujući znanstvenicima i javnosti da saznaju više o lokaciji i povijesti tog kazališta.
Fondacija Cartier, Pariz (Francuska)
Kako bi obilježila svoju 40. obljetnicu ove jeseni Fondacija za suvremenu umjetnost Cartier preselit će se na novu i atraktivniju lokaciju, u obnovljenu zgradu Louvre des Antiquaires, preko puta Muzeja Louvre. Poznati arhitekt Jean Nouvel angažiran je na tom projektu, a on dizajnirao i zgradu na Boulevard Raspail u kojoj je Fundacija bila smještena od 1994. godine. Cijena radova procijenjena je na 230 milijuna eura. Posljednjih godina Pariz je postao meka privatnih umjetničkih zaklada: Bernard Arnault, vlasnik konglomerata luksuzne robe LVMH i osnivač Fondacije Louis Vuitton u Parizu, otvorio je svoj muzej suvremene umjetnosti u Bois de Boulogne 2014. U međuvremenu je kolekcionar i milijarder François Pinault proširio svoje umjetničko carstvo pokretanjem muzeja Bourse du Commerce 2021. godine.
Kulturna četvrt Saadiyat, Abu Dhabi (UAE)
Prema najavi Odjela za kulturu i turizam Abu Dhabija, kulturna četvrt Saadiyat – jedna od najvećih koncentracija muzeja i kulturnih sadržaja smještena blizu središta glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata – trebala bi biti dovršena do kraja 2025. godine, uključujući čak tri muzeja uz već ranije otvoreni Louvre Abu Dhabi. Nacionalni muzej Zayed posvećen utemeljitelju zemlje i prvom predsjedniku, pokojnom šeiku Zayedu bin Sultanu Al Nahyanu predstavit će povijest, kulturu i gospodarsku transformaciju emirata. Muzej s pet solarnih toplinskih tornjeva koji će klimatizirati zgradu dizajnirao je arhitektonski studio Foster + Partners. Tornjevi su oblikovani poput sokolovih krila simbolizirajući Zayedovu ljubav prema sokolarstvu. Star-arhitekt Frank Gehry dizajnirao je Guggenheim Abu Dhabi koji bi se također trebao otvoriti 20 godina nakon prvog predstavljanja i 14 godina nakon početka gradnje. S 42.000 četvornih metara Muzej će postati najveći od četiri Guggenheima, pretečući Guggenheim Bilbao kojeg je također dizajnirao Gehry. Izgradnju Guggenheima Abu Dhabi, kao uostalom i Louvrea Abu Dhabi pratile su brojne kritike zbog tretmana migrantskih radnika okarakteriziranog kao „moderno ropstvo“. Krajem 2025. trebao bi biti dovršen Prirodoslovni muzej Abu Dhabi kojeg je dizajnirala nizozemska arhitektonska tvrtka Mecanoo. Muzej će predstaviti neka od najrjeđih prirodnina ikada pronađenih poput 67 milijuna godina starog kostura tiranosaurusa rexa poznatog kao Stan, a koji je jedan od najbolje očuvanih i netaknutih primjeraka dinosaura. Posjetitelji će moći vidjeti i Murchisonov meteorit koji nosi ime australskog gradića blizu kojeg je pao 1969. Prirodoslovni muzej Abu Dhabi također će imati nastavni institut i znanstveno-istraživački centar koji će provoditi studije zoologije, paleontologije, biologije mora, molekularnih istraživanja i znanosti o Zemlji.
Nacionalni muzej Zayed © Foster + Partners
(Ivona Marić)
Izvor: Coming Out Museum
Coming Out Museum – „COME“ – inovativni muzejski projekt nagrađen posebnim priznanjem ICOM Hrvatska za 2024. godinu
Etnografski muzej Istre u Pazinu prošle je godine nagrađen posebnim priznanjem Hrvatskog nacionalnog odbora – ICOM za međusektorsku suradnju za muzejski projekt Coming Out Museum – COME, koji u fokus stavlja LGBTIQ+ zajednicu i manjinske identitete, te specifična osobna, no ujedno i univerzalna iskustva (samo)prihvaćanja vlastita manjinskog identiteta, te pruža prostor za dijalog sa širom zajednicom. Prethodno dodjeli nagrada na manifestaciji Dani hrvatskih muzeja održanoj u prosincu u dvorani Gorgona MSU-a Zagreb, muzejski projekt COME muzejskim stručnjacima predstavio je Mario Buletić, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja Istre, i jedan od njegovih pokretača uz Jana Franjula, kulturnog radnika i aktivista iz udruge Proces iz Pule.
Izvor: Coming Out Museum
Inovativnost muzejskog koncepta i inkluzivnost ostvarena kroz aktivno uključivanje LGBTIQ+ zajednice, kao i suradnja s organizacijom civilnog društva koja promiče prava LGBTIQ+ osoba čine ovaj projekt značajnim u hrvatskoj muzejskoj zajednici. Muzej Coming Out nastao je u okviru programa Kontakt zona Etnografskog muzeja Istre koji potiče participativnost u suradnji s lokalnom zajednicom. Naglasak programa jest na aktualnim i relevantnim društveno angažiranim temama, pri čemu se naglašava uloga institucije muzeja u izgradnji i promicanju uključivosti, društvene odgovornosti, dijaloga, kao i prihvaćanja različitosti. Zamišljenu Kontakt zonu čine mjesta susreta, dijaloga i suradnje unutar i izvan muzejskih zidova. Progresivnost u promišljanju istraživačko-izložbenih projekata Etnografskog muzeja Istre i odstupanje od uvriježenih muzeoloških narativa očituje se i u najavi novog projekta u okviru navedenog programa, a koji nastaje pod vodstvom kustosice Duge Mavrinac i Marija Buletića – Novi susjedi: biografije suvremenih migracija u Istri. Tema nadolazećeg projekta jest fenomen novih izvaneuropskih migracija u Istri i Hrvatskoj, s fokusom na iskustvima i životnim pričama osoba iz našeg neposrednog okruženja.
Nagrađeni projekt Coming Out Museum – COME nastao je suradnjom Etnografskog muzeja Istre u Pazinu i udruge za promicanje queer kulture i LGBTIQ+ zajednice – Proces iz Pule. Isprva je zamišljen kao putujuća izložba, čiji je koncept utemeljen na različitim fazama coming out procesa LGBTIQ+ osoba. U njegovoj je osnovi ideja razumijevanja i prihvaćanja vlastitog identiteta, prihvaćanja okoline i povezivanja s LGBTIQ+ zajednicom te vezivanja specifičnih trenutaka uz materijalne predmete koji služe kao okidači sjećanja na proživljena iskustva. Muzej se temelji na predmetima i coming out pričama pripadnika LGBTIQ+ zajednice koje prikuplja i predstavlja u virtualnom i fizičkom prostoru. Kako je navedeno na mrežnoj stranici projekta, njegova je svrha promicanje prihvaćanja različitosti kroz dijeljenje snažnih narativa, poticanje razumijevanja te zagovaranje inkluzivnijeg i otvorenijeg društva. Polazište muzeja Coming Out čini virtualna platforma, svojevrsna digitalna vitrina koja obuhvaća predmete poput boksačke rukavice, šalice, potkove, ABBA-ine kazete i niza drugih doniranih osobnih donacija. Šira zajednica pozvana je doprinijeti muzeju osobnom pričom i predmetom u fizičkom ili digitalnom obliku kako bi muzejski fundus i putujuća izložba nastavili rasti i razvijati se.
Do sada su realizirane dvije pop-up izložbe koje su muzejsku zbirku prezentirale u fizičkom prostoru, Coming Out Museum Encounters u Galeriji Novo u Puli, u okviru programa Mjeseca ponosa (18. 6. – 4. 7. 2024.), te istoimena izložba u Galeriji OK u Rijeci, održana u okviru Smoqua festivala queer i feminističke kulture (11. – 25. 10. 2024.). Prema najavi putujući muzej coming out priča u 2025. godini očekuju gostovanja u Rovinju, Zagrebu, Pazinu, Labinu, Poreču, te u susjednima Trstu i Sloveniji.
(Iva Brižan)
Izvor: Dubrovački muzeji
Dubrovački muzeji – otvorena izložba „Toge, damast i vlast“
U Kneževu dvoru u Dubrovniku nedavno je otvorena izložba Dubrovačkih muzeja „Toge, damast i vlast – povijesni tekstil i službena odora Dubrovačke Republike“ autorice Viktorije Žuvele koja predstavlja kolekciju službenih ceremonijalnih odora Dubrovačke Republike, dajući javnosti dublji uvid u kulturu odijevanja dubrovačke aristokracije.
Riječ je o izuzetno vrijednoj kolekciji službenih odora i odijela Dubrovačke Republike koja je nakon dugotrajne konzervacije i restauracije ponovno predstavljena javnosti. Uzimajući u obzir raritetnost tekstila iz ranijih razdoblja ona predstavlja jedinstven primjer ovakvog tipa odjeće u Hrvatskoj i ističe se svojom kulturno-povijesnom dokumentarnošću. Uz službena odijela, na izložbi je predstavljen izbor povijesnog tekstila različite namjene, koji se čuva u fundusu Kulturno-povijesnog muzeja, i daje se kratak pregled različitih tipologija svilenih tkanina, kao i razvoja dekora kroz razdoblja. Većim dijelom riječ je o svilenim damastima nastalim u talijanskim svilarskim radionicama u razdoblju od 2. polovine 16. stoljeća do kraja 18. stoljeća.
Izvor: Dubrovački muzeji
Koncipirani u više tematskih cjelina, izložba i prateća publikacija prilog su poznavanju kulture odijevanja dubrovačke aristokracije te sagledavaju važnost specifičnog odjevnog identiteta koji se razvio u Dubrovačkoj Republici tijekom stoljeća. Tekstilna građa predstavljena na izložbi svjedoči ne samo o modi ranijih razdoblja, vrsnoći i dragocjenosti tkanina, bogatstvu motiva i vještini tkalaca, nego daje jasan i prepoznatljiv prikaz patricijske vladajuće elite Republike. Također, izložba nastoji ukazati na slojevitost istraživanja povijesnog tekstila – od uloge službene odore unutar državnog ceremonijala, karakteristike kroja i uzora do stilske interpretacije te kontekstualizacije tkanina. Prikazom konstrukcije veza u tkanju te tehnološke specifičnosti materijala, živog ruba tkanine te makrofotografija brojnih oku nevidljivih detalja, želi se ukazati na suvremenu metodologiju bavljenja povijesnim tekstilom.
Uz povijesni tekstil iz fundusa Dubrovačkih muzeja, na izložbi je prikazano i vrijedno liturgijsko ruho posuđeno iz Zborne crkve sv. Vlaha te crkve Gospe od Šunja na Lopudu, a koje se po tipologiji dekora i konstrukciji tkanine dovodi u vezu s kneževskim togama. Riječ je o svilenim damastima nastalima u venecijanskim svilarskim radionicama tijekom 17. stoljeća. Na izložbi je predstavljena i građa posuđena iz Državnog arhiva u Dubrovniku, odabrani crteži iz ,,Albuma di Ragusa“ Frana Petra Martecchinija koji se dovode u vezu s pojedinim ceremonijalnim odorama.
Izvor: Dubrovački muzeji
Konzervatorsko-restauratorske radovi obavljeni su tijekom 2015. i 2018. godine na Odjelu za tekstil, papir i kožu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Postav izložbe potpisuju Antun Sevšek i Damir Gamulin iz studija Organizirano Oblikovanje.
Priprema građe za izlaganje realizirana je u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, Odjelom za umjetnost i restauraciju, a izložba se može razgledati u Kneževu dvoru do 31. ožujka 2025. godine.
(Dubrovački muzeji)
Nova izdanja – katalog izložbe „Tko tu koga ženi?”
Dinamični bračni odnosi prošlih vremena, složenosti ugovorenih brakova i ženidbene strategije plemičkih obitelji tema su novog izdanja Dvora Trakošćan „Tko tu koga ženi?”, dvojezičnog kataloga istoimene izložbe kojom je obilježena 70. godina obljetnica otvaranja prvog muzejskog postava Trakošćanu.
Katalog je sadržajno strukturiran u pet cjelina koje obuhvaćaju sve ključne aspekte izložbene teme s ciljem da pruži što bolji uvid u složene i dinamične bračne odnose prošlih vremena. Donosi povijesni pregled i pogled u društvene i kulturne prakse plemićkih i velikaških brakova, u isto vrijeme istražuje povijest, ali i potiče publiku i čitatelje na promišljanje o vlastitim shvaćanjima braka, obitelji i društvenim ulogama. Nakon uvoda u kojem su dane osnovne informacije o izložbi i aktivnostima koje su ju pratile, drugi dio kataloga istražuje ženidbenu strategiju obitelji Drašković te kroz njihov primjer pokazuje kako je jedna obitelj bračnim vezama kroz stoljeća gradila i održavala svoju moć i bogatstvo. Ova cjelina donosi i osnovne podatke o jedanaest uglednih obitelji koje su se s Draškovićima povezivale ženidbom, neke i u više generacija. Grbovi tih obitelji danas ukrašavaju prostorije dvorca Trakošćan, a riječ je o obiteljima Baillet-Latour, Batthyány, Brandis, Brüdern, Erdödy, Esterházy, Herberstein, Janković, Kulmer, Malatinski i Nádasdy.
Treća je cjelina najopsežnija i pruža nam uvid u pojedine ključne elemente procesa sklapanja braka, poput zaruka, ženidbenih ugovora i miraza, koji je često znao postati predmetom spora. Kao primjer, u katalogu je obrađen najpoznatiji takav slučaj u obitelji Drašković, a to je bio sukob oko miraza Marije Euzebije Drašković, prve supruge Nikole VII. Zrinskog. Ova se cjelina bavi i problematikom poželjnih i nepoželjnih bračnih partnera budući da su neprimjereni izbori često izazivali skandale. Jedan je od takvih primjera brak grofa Josipa Kazimira Draškovića i plemkinje nižega roda Suzane Malatinski koji je naštetio Kazimirovoj vojnoj karijeri i doveo do neslaganja s ostatkom obitelji. Završni dio donosi zaključak o ovoj kompleksnoj temi koji čitateljima otkriva kako su se duboko ukorijenjene tradicije i povijesne prakse ženidbenih plemićkih veza susrele s novim izazovima u modernom društvu, brakovi temeljeni na osjećajima i osobnim željama bili sve češći, a promijenila se i tradicionalna uloga plemkinja te su im se otvorile nove mogućnosti i slobode.
U drugom dijelu publikacije nalazi se kataloški popis 55 predmeta koji uključuje portrete, fotografije, sitan inventar i drugu građu iz fundusa muzeja Dvor Trakošćan, Gradskoga muzeja Varaždin, Hrvatskog povijesnog muzeja te Muzeja za umjetnost i obrt. Svi su oni kroz katalog predstavljeni fotografijama, a uz njih tu su još i fotografije 90-ak predmeta iz spomenutih muzeja, kao i arhivsko gradivo i dokumenti Hrvatskog državnog arhiva te Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu, a koji su na izložbi bili predstavljeni u obliku preslika.
Predmeti predstavljeni u katalogu obuhvaćaju razdoblje od sredine 16. do početka 20. stoljeća i vrijedan su izvor koji osvjetljava život i prakse plemićkih brakova u tom razdoblju. Među njima se izdvajaju vjenčanica iz razdoblja oko 1900. godine, bračno i zaručničko prstenje, poput zlatnog simboličnog zaručničkog prstena Sofije Stockau i bana Josipa Jelačića, drvena škrinja koju je kao miraz dobila Hermina Jelačić te brojne obavijesti i najave vjenčanja, kao i fotografije mladenaca i mladih bračnih parova.
Iako je manji opsegom, katalog može poslužiti kao uvod u neke nove, veće i složenije izložbene projekte te potaknuti daljnja istraživanja i rasprave o ovoj zanimljivoj i intrigantnoj temi. Autorica stručnih tekstova i urednica kataloga je Andreja Srednoselec, tekstove je lektorirala dr.sc. Ljiljana Marks, a na engleski ih je prevela Lučana Banek. Ana Katurić potpisuje grafičko oblikovanje i dizajn. Posebnu vrijednost katalogu daju fotografije koje je izradio Dubravko Hrupa, koje zajedno s fotografijama ustupljenim od strane dokumentacijskih odjela partnerskih muzeja i arhiva omogućuju da se publika i čitatelji upoznaju s građom i predmetima s izložbe i nakon njenog zatvaranja.
(Andreja Srednoselec)
Izvor: Kuća Bukovac
Cavtat – otvorena izložba Glazba Kuće Bukovac
U Kući Bukovac u Cavtatu nedavno je otvorena izložba pod nazivom Glazba Kuće Bukovac autora Marka Vodopije koja prikazuje glazbeni život Kuće Bukovac tijekom 20. stoljeća, rodne kuće jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara i začetnika hrvatskog modernog slikarstva.
Uoči brojnih nadolazećih godišnjica u 2025. godini, pokazala se potreba za realizacijom izložbe ovoga tipa. Naime, u 2025. godini obilježit će se 130 godina od rođenja i 50 godina od smrti Marije Houdek Bukovac, 125 godina od osnutka društva Epidaurus, a Cavtatska glazba proslavit će svoj 115. rođendan.
Izložba je koncipirana kao putovanje podijeljeno u dva dijela: prvi, koji predstavlja glazbeni put Vlaha Bukovca i Marije Houdek Bukovac te drugi, koji obrađuje djelovanje Cavtatske glazbe. Vlaho Bukovac poznat je široj publici prvenstveno kao slikar, predvodnik hrvatske moderne, dok je njegovo zanimanje za ostale vrste umjetnosti manje poznato. Prema riječima njegove kćeri Ivanke, Bukovac je uz slikarstvo najviše volio glazbu. Iako nije imao formalnu naobrazbu, samostalno je naučio svirati brojne instrumente, od kojih se neki danas čuvaju u zbirci Kuće Bukovac. Ljubav prema glazbi naslijedila je njegova kći Marija, koja je u Pragu postala pijanistica. Nakon što je obitelj Bukovac napustila cavtatski dom 1963. godine, prošlo je 20 godina dok se iz njega ponovno nije začula glazba, kada se u prizemlje kuće uselila Cavtatska glazba.
Izvor: Kuća Bukovac
Vlaho Bukovac u svojoj autobiografiji navodi da je prvi put počeo svirati u Zagrebu s društvom umjetnika. Između 1894. i 1897. godine kupuje tamburicu tipa brač u radionici Tereze Kovačić. Brač je izgrađen u sustavu Farkaš, koji je bio popularan krajem 19. st. u Hrvatskoj. Okovratnik instrumenta ima trobojnu upletenu traku s pomponima, što upućuje na karakter sviranja tambure kao nacionalnog instrumenta. Od svih instrumenata Vlaha Bukovca, brač je najbolje očuvan, ali je potrebna restauracija kako bi se doveo do punog sjaja. Drugi predmet predstavljen na izložbi je violinska citra Vlaha Bukovca nastala u radionici Eduarda Heideggera krajem 19. ili početkom 20. st. u Linzu. Ovaj danas neuobičajeni instrument bio je popularan u građanskim obiteljima krajem 19. stoljeća. Instrument je u obliku citre, ali se svirao gudalom koje nije pronađeno. U zbirci Kuće Bukovac nalaze se još dva harmonija i berda, ali nisu predstavljeni javnosti jer zahtijevaju veće restauratorske zahvate.
Tijekom svoga boravka u prizemlju Kuće Bukovac, gdje je predstavljena ova izložba, Cavtatska glazba koristila je brojne instrumente koji danas više nisu u upotrebi. Radi se o instrumentima datiranima od 30-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Dio predmeta je u vlasništvu Muzeja i galerija Konavala, a dio u vlasništvu Cavtatske glazbe. Instrumenti na izložbi postavljeni su na postamentima pozicioniranima u prostoru poput puhačkog orkestra.
Predmete i tekstove prate fotografije na kojima članovi obitelji Bukovac sviraju, kao i fotografije Cavtatske glazbe prema razdobljima djelovanja. Izložba će biti otvorena do travnja 2025. godine.
(Marko Vodopija)
Fotografirao: Gordan Ćelić
Muzej Slavonije – izložba približava razvoj kartografije u prijelomnom razdoblju povijesti dunavskog područja
U Muzeju Slavonije u Osijeku krajem godine otvorena je međunarodna izložba pod nazivom Tekući prostori: Karte dunavskog prostora 1650.-1800. koja prikazuje razvoj kartografije dunavskog područja tijekom jednog od prijelomnih razdoblja povijesti Slavonije i Srijema.
Izložba se sastoji od karata iz zbirke Instituta za podunavsku švapsku povijest i regionalnu znanost u Tübingenu, privatnih donatora i Kartografske zbirke iz Povijesnog odjela Muzeja Slavonije, voditelja odjela Ante Grubišića, koordinatora izložbe. Nastala je kao zajednički projekt Državnog arhiva Baden-Württemberga i Instituta za podunavsku švapsku povijest i regionalnu znanost u Tübingenu uz potporu L-Bank - državne banke za Baden-Württemberg i Ministarstva za znanost, istraživanje i umjetnost Baden-Württemberga. Nakon što je bila postavljena u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj, izložba je sada prvi put predstavljena hrvatskoj publici.
U postavu je izloženo četrdesetak karata podijeljenih u pet dijelova koje prate digitalizirani zemljovidi i planovi, a koji govore o poimanju i prikazu Dunava kroz povijest, širenju i sužavanju dva svojevrsna „podunavska“ imperija kao što su Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo. Povijesni procesi ranog novog vijeka približeni su kroz dijelove koji prikazuju habsburško-osmanske ratove, vojne habsburške vojske, vojnu kartografiju i karte graničnih područja Habsburške Monarhije.
Fotografirao: Gordan Ćelić
Posjetitelji s afinitetima prema urbanoj i vojnoj povijesti mogu vidjeti jedne od prvih planova budućih urbanih središta Slavonije i Srijema poput Iloka, Vukovara, Osijeka, Valpova i Požege s kraja 17. stoljeća. Zahvaljujući digitaliziranim kartama Vukovara i Osijeka može se pratiti razvoj urbanih središta iz slavonsko-srijemske nizine s naglaskom na utjecaj rijeka od 1680-ih do sredine 18. stoljeća, koje su kroz povijest korištene kao praktične granice između pojedinaca, zajednica i državnih tvorevina. Međuovisnost čovjeka, rijeka i okolnog prostora uz Dunav, Dravu, Savu i pritoke otkrivaju izložene karte i planovi Varaždina, Petrinje, Bihaća, kao i bitaka kod Beča, Slankamena i Harsanyja. Prikaz granica između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva nakon Velikog bečkog rata, kao i novih provincija i prostora iz perspektive Habsburgovaca, poput Transilvanije i Banata, dodatno približavaju posjetitelju ulogu rijeka koje u isto vrijeme mogu zbližiti i udaljiti ljude i zajednice.
Koordinator izložbe Ante Grubišić spomenuo je u deplijanu: „Uz tematsku vrijednost – glede Podunavlja kao geografskog područja Hrvatske mnogostrukog značaja – i činjenicu kako izložba donosi neke raritetne i nikad prije izlagane karte, treba istaknuti kako je Generallandesarchiv Karlsruhe mjesto u kojem se čuvaju najstariji moderni planovi hrvatskih gradova, napravljeni od strane vojnih inženjera oko 1688. godine, a to su Osijek, Vukovar i Ilok. Istodobno, ovo je vrijeme epohalne promjene u kartografiji kada se planovi izrađuju u mjerilu, na geodetskoj tj. matematičkoj osnovi te su rezultati objektivni, a ne umjetnički prikazi gradova. S obzirom na slabu razvijenost vojne kartografije i vojnoinženjerske struke u habsburškoj vojsci tijekom Velikog bečkog rata ne treba čuditi kako su autori prvih planova npr. Osijeka i Vukovara francuski inženjeri u službi Monarhije. Ovaj veliki kulturni i tehnički napredak za cijelu Monarhiju jedan je od glavnih podsadržaja ilustriranih na izložbi“.
Izložba se može razgledati u Muzeju Slavonije do ožujka 2025. godine.
(Mihael Sučić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr