Hrvatska muzejska zajednica je više od 4 desetljeća vrlo aktivno sudjelovala na MDC-ovoj kumulativnoj godišnjoj izložbi recentnoga muzejskoga izdavaštva, prepoznavši priliku da na jednome mjestu širokoj publici predstavi svoju bogatu izdavačku djelatnost. Tako je prošle 2023. godine sudjelovalo čak 117 muzeja i galerija sa svojih gotovo šesto novih naslova i 250 muzejskih plakata.
Među novitetima posljednjih se godina pojavljuju i online publikacije kojima muzeji nastoje zadovoljiti potrebe suvremenih korisnika koji će ovisno o vrsti publikacije posegnuti radije za online nego za tiskanim izdanjem. Ukupno 270 muzejskih online publikacija koje je objavilo 57 muzeja u protekle četiri godine bile su i povod razgovora o elektroničkome nakladništvu na proljetnoj radionici iz ciklusa Kako objaviti dobru muzejsku knjigu.
MDC će i ove godine na svome izložbenom štandu čitalačkoj publici predstaviti sve nove naslove kataloga izložaba i muzejskih zbirki, stručnih, znanstvenih i likovnih monografija, muzejskih vodiča, periodike, edicija za djecu i mlade i ostalih muzejskih publikacija, objavljenih od listopada 2023. godine do listopada 2024. godine.
Isto tako, MDC će zainteresiranim muzejima omogućiti održavanje edukativnih, prodajnih ili promotivnih događanja na štandu MDC-a ili pak predstavljanja novih izdanja u sklopu programa Muzejsko popodne na Interliberu, na glavnoj pozornici Zagrebačkoga velesajma.
Muzejska knjiga privlači pozornost publike, stoga vjerujemo kako će se muzeji i ove godine odazvati MDC-ovom pozivu za sudjelovanje na 43. izložbi.
Sudionike molimo da poštuju upute za izlagače, te da pratite sve naše nove objave na mrežnim stranicama i društvenim mrežama MDC-a ili newsletteru Vijesti iz svijeta muzeja, a svojim se pitanjima, prijedlozima ili najavama obrate na e-mail sradov@mdc.hr.
Nakon petogodišnje obnove Muzej grada Beča ponovno je otvorio svoja vrata javnosti u prosincu 2023. s novim stalnim postavom besplatnim za sve posjetitelje. Zgrada Muzeja na Karlsplatzu prvotno je podignuta pedesetih godina prema nacrtu Oswalda Haerdtla, jednoga od tadašnjih vodećih arhitekata, kao prva muzejska zgrada sagrađena nakon Drugoga svjetskog rata. Grad Beč odlučio ju je 2013. obnoviti i proširiti, a na međunarodnom natječaju pobijedio je austrijski arhitektonski studio Certov, Winkler i Ruck. Muzej grada Beča glavni je od 17 administrativno okupljenih gradskih muzeja.
Nazvan Beč: Moja povijest, stalni postav osmišljen je u 13 kronološko-tematskih cjelina koje vode posjetitelje od prvih naselja prije otprilike 8000 godina na kojima je grad izrastao pa sve do sadašnjosti. Prostire se na tri etaže s 3300 kvadratnih metara i 1200 dužnih metara linije kretanja među izlošcima. Izloženo je više od 1700 predmeta, dok cjelovit fundus Muzeja sadržava više od milijun predmeta, od kojih je oko 113 tisuća dostupno i u mrežnom katalogu.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Na samom ulazu ističe se multimedijska karta područja Beča koja prikazuje nastanak i širenje austrijskoga glavnog grada do danas. Njegova slojevita povijest ogleda se u predmetima koji pričaju priče o životu njegovih stanovnika, oblikovanih politikom, društvenim strukturama, religijom i svojom okolinom: od rimske Vindobone do carske rezidencije Habsburgovaca, od osmanskih napada do Anschlussa, od gradskih obrambenih zidina do avenije Ringstrasse, od reformi pod Marijom Terezijom i Josipom II. do socijaldemokratskoga reformskog projekta Crveni Beč nakon Prvoga svjetskog rata, od srednjovjekovne kuge do pandemije koronavirusa, od prvoga javnog prometa do suvremenih semafora za pješake s prikazom heteroseksualnih i homoseksualnih parova.
Sve su legende dvojezične, na njemačkome i engleskome, a uz stotinu predmeta dostupan je i digitalni audiovodič na čak sedam jezika, među ostalim, i na tzv. BKS-u (bosansko-hrvatsko-srpskom), ali i na znakovnom jeziku. U postav su uklopljeni i sadržaji za slijepe i slabovidne koji omogućuju taktilni doživljaj postava, ali i punktovi za druga osjetila. Više od stotinu interaktivnih i medijskih stajališta namijenjeno je buđenju promišljanja kod posjetitelja. Tako npr. u srednjem vijeku posjetitelji mogu izvagati svoja dobra i loša djela i vidjeti hoće li završiti u raju ili u paklu, dodirom prepoznavati tekstilne materijale onog vremena, ponjušiti mirise i osluhnuti zvukove srednjovjekovnog Beča, u renesansi isprobavati dijelove viteškog oklopa, u prosvjetiteljstvu učiti pisati njemački kurent iz doba Marije Terezije i Brailleevo pismo, u bidermajeru slušati zamišljenu zvučnu kulisu slike ili pak u postavu o revoluciji 1848. protestirati za svoj cilj. Izloženi veliki model katedrale sv. Stjepana od 5,4 metra autora Carla Schroppa iz 19. st. s neogotičkom vizijom unutrašnjeg uređenja, koji je gotovo desetljeće izrađivao od papirmašea, drva i kartona, može se iznutra proučavati muzejskim „periskopom“, a posjetitelji se mogu i prošetati rekonstruiranom dnevnom sobom iz stana arhitekta Adolfa Loosa.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Iako nešto manje od dvije tisuće predmeta može djelovati količinski opterećujuće, oni su uspješno raspoređeni tako da je prostor i dalje prozračan, a pomno i zanimljivo smišljene legende stavljaju kontekst i smisao predmeta u postavu u prvi plan i pozivaju na istraživanje baš svakoga od raznovrsnih izložaka. Uz pojedine predmete mjesto su našle i marginalizirane teme poput odnosa prema drugim rasama i staležima, seksualnosti u doba Rimljana, seksualnog nasilja nad polaznicama baletnih škola u bidermajeru, opresije žena u prvoj polovici 20. st. i odnosa prema izbjeglicama tijekom Prvoga svjetskog rata.
Dio postava bavi se i ulogom likovnih prikaza u stvaranju povijesnih činjenica. Polazeći od toga da slike nikada nisu neutralne, već pričaju subjektivne priče iz perspektive umjetnika ili donatora kako bi utjecale na gledatelja, često unapređujući određene političke ciljeve, Muzej na temelju ikonografija dvaju izloženih prikaza opsade Beča 1683. s protivničkih strana, i s velikim razlikama u tumačenju događaja, propituje je li jedan točniji od drugoga i prikazuje li uopće ikoji što se uistinu dogodilo.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Hvalevrijedno je što Muzej grada Beča u novom postavu kritički promatra i svoje prijašnje djelovanje, ističući da je istraživanje prošlosti beskrajan proces u kojemu treba stalno iznova propitivati i revidirati uvide. Posebnu pozornost posvećuje ulozi koju je imao u prenošenju pristranoga i nepotpunoga narativa kojim se veličala opsada Beča 1683. kao trijumfalna priča o pobjedi. Na ranijim izložbama tako su se prikazivali istaknuti junaci i vojni podvizi, a na posebnome mjestu izlagao se „turski plijen“, zbirka osmanskog oružja koje je navodno zaplijenjeno nakon oslobođenja Beča, potičući klišeizirane i ponižavajuće prikaze neprijatelja. Ipak, istraživanjem provenijencije uspostavljeno je da osmanski predmeti vjerojatno nisu povezani s opsadom, nego s kasnijim bitkama, dobiveni trgovanjem ili kao darovi, a da je odnos između sukobljenih Habsburgovaca i Osmanskog Carstva bio puno složeniji od čisto neprijateljskoga, s diplomatskim, trgovinskim i drugim vezama. Bez obzira na to jesu li pogrešne atribucije nastale namjerno ili slučajno, Muzej naglas postavlja pitanje treba li nastaviti izlagati te predmete i kako.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Legende uz portrete izložene u dijelu o baroku i prosvjetiteljstvu podižu doživljaj predmeta i cijelog razdoblja na dodatnu razinu. U središte pozornosti stavljeni su obični, ali iznimni ljudi s imenom i prezimenom – sobari, sluge, izdavači, umjetnici, udovice, crnci – koje prate raznovrsne infografike i statistike, slikovito otkrivajući presjek tadašnjeg društva. Primjerice, uz rijedak službeni portret sobarice iz 18. st. predstavljen je omjer muških i ženskih sluga u populaciji tog vremena, uz portret operne dive pozitivne i negativne strane života tadašnje glumice, uz portret udovice omjer poduzeća u 19. st. kojima su upravljale, uz portret crnca broj osoba afričkog podrijetla u Beču u 17. i 18. st.
Povijest vjerske i rasne netolerancije i mržnje prema židovskoj zajednici prikazana je na više mjesta u postavu – sve do vrhunca antisemitizma s nacionalsocijalizmom u Beču kojemu je posvećena posebna cjelina. Istaknuto je da je pripojenje Austrije njemačkom Reichu 1938. dočekano s golemim entuzijazmom, da su čak i nacisti bili iznenađeni mjerom u kojoj je stanovništvo Beča progonilo i pljačkalo Židove. Hitlerovo djelo Mein Kampf bilo je popularan poklon na vjenčanjima, a izloženo je i osmo (!) izdanje antisemitske slikovnice za djecu iz 1936. godine. Pokraj predmeta sumnjive provenijencije jasno je naznačena moguća nezakonita zapljena, uz molbu posjetiteljima da se u slučaju posjedovanja relevantne informacije jave na e-adresu Muzeja posvećenu restituciji, a dan je i primjer zbirke koju je Muzej vratio nasljednicima 2002., a oni su mu je prodali natrag za poštenu cijenu.
Stalni postav Muzeja grada Beča inspirativan je primjer stalnog postava jednog muzeja posvećenoga složenoj i bogatoj povijesti i kulturi velikoga grada. Ne ustručavajući se dati kritiku društva, ali i svojeg rada, može poslužiti hrvatskim baštinskim stručnjacima kao uzor dobre prakse korištenja novim muzeološkim pristupima i tehnologijama u promicanju cjeloživotnog učenja, razvijanju kritičkog mišljenja i izgradnji boljeg društva.
(Dunja Vranešević)
Izvor: Gradski muzej Bjelovar
ABBA u Gradskom muzeju Bjelovar – izložbom približen životni put jednog od najpoznatijih glazbenih sastava na svijetu
U Gradskom muzeju Bjelovar otvorena je izložba „ABBA – pola stoljeća od Waterlooa” koja slikom, riječima, glazbom i zanimljivim predmetima iz privatne zbirke Manuele Najman publici dočarava životni put jednog od najpoznatijih glazbenih sastava na svijetu.
Priča o danas već legendarnoj pop-grupi Abba započinje šezdesetih godina u Švedskoj. Članovi grupe Agnetha Fältskog (1950.), Anni-Frid Lyngstad (1945.), Björn Ulvaeus (1945.) i Benny Andersson (1946.) već su uvelike plovili glazbenim vodama kada su odlučili započeti zajedničku karijeru. Björn je pisao pjesme i svirao gitaru u grupi Hootenanny Singers, a Benny je bio klavijaturist i skladatelj u grupi Hep Stars. Plavokosa Agneta bila je pop-zvijezda i prije ulaska u Abbu izdala čak četiri albuma i desetak singlica na kojima je autorski sudjelovala kao skladateljica i tekstopisac, dok se crvenokosa Frida pokušavala realizirati kao jazz-pjevačica.
Izložba Pola stoljeća od Waterlooa postavljena je u godini kada Abbini fanovi diljem svijeta slave pedesetu godišnjicu pobjede Abbe s pjesmom Waterloo na Eurosongu 1974. godine u Brightonu. Izložba je koncepcijski podijeljena u pet cjelina. U prvoj se posjetitelji mogu upoznati s biografijom članova Abbe, njihovom pojedinačnom učešću na švedskoj glazbenoj sceni prije nastanka Abbe te počecima zajedničkog rada. Druga cjelina govori o nastanku Abbe i njihovom zajedničkom radu od 1972. do 1982. godine. Treća obuhvaća razdoblje od 1982. do 2022. godine kada Abba više nije postojala, ali njezina glazba je i dalje bila prisutna - na temelju najvećih hitova nastao je mjuzikl Mamma Mia (1999.), te istoimeni igrani film (2008.) i nastavak Mamma Mia! Here We Go Again (2018.). U sljedećoj cjelini naglasak je na aktivnostima članova i djelomično njihovom privatnom životu. Agneta i Frida su nastavile svaka svoju solističku pjevačku karijeru, a Björn i Benny nastavili su i dalje surađivati pišući mjuzikle Chess, Kristina från Duvemåla, Pippi u cirkusu te pjesme za druge izvođače (Helenu Sjoholm, Josefin Nilsson, pop duo Gemini). Benny je usto utemeljio svoj Benny Andersson Orkester s kojim je izvodio švedsku folk glazbu i snimio nekoliko albuma.
Izvor: Gradski muzej Bjelovar
Priča o Abbi ispripovijedana, na 36 panoa, potkrepljena je diskografijom, suvenirima i različitim memorabilijama iz zbirke Manuele Najman iz Garešnice koja od djetinjstva prikuplja različitu građu vezanu uz Abbu. Njezina zbirka se sastoji od audiovizualne i knjižne građe i sadrži 78 LP ploča, 160 singl-ploča, 13 kazeta, 22 DVD-a, 43 knjige i stotinjak časopisa. Od ostalih predmeta tu su majice, značke, bedževi, jastuci, puzzle, kalendari, staklene kuglice za bor, magnetići, pisaći pribor i šalice. Zbirka je ovom prilikom prvi put izložena javnosti i detaljnije je predstavljena u posljednjoj cjelini izložbe nazvanoj Manuela i njezin Abba-svijet.
Abba je snimila ukupno 9 studijskih albuma, izdala četrdesetak singl-ploča i snimila isto toliko spotova. Grupa je odradila tri svjetske turneje i snimila (za vrijeme turneje u Australiji) glazbeni dokumentarno-igrani film ABBA The Movie. Osim pjesama, koje danas spadaju u klasiku svjetske pop-glazbe, Abba je među prvima snimala video-spotove, među prvima je počela snimati digitalnom tehnologijom, a njezin album The Visitors (1982.) prvi je album objavljen na CD-u. Spadaju među rijetke izvođače zabavne glazbe koji imaju svoj muzej (utemeljen 2013. u Stockholmu) i prvi su izvođači koji su između dva snimljena albuma imali pauzu od gotovo četiri desetljeća. Prvi su „održali“ koncert u kojem su oni sami zamijenjeni virtualnim dvojnicima (abbatarima).
U realizaciji izložbe Abba – pola stoljeća od Waterlooa i istoimene publikacije u izdanju Gradskog muzeja Bjelovar sudjelovali su Silvija Sitta (koncepcija izložbe, tekstovi, odabir građe, likovni postav), Zoran Tokić (dizajn panoa izložbe, grafičko oblikovanje kataloga, fotografije predmeta, likovni postav) i Sandro Toth (priprema multimedijskih priloga za izložbu).
Izložba će biti postavljena do 30. kolovoza 2024. godine.
(Silvija Sitta)
Izvor: Muzej Brodskog Posavlja
Muzej Brodskog Posavlja – slavljenička izložba o 90 godina postojanja
U povodu obilježavanja 90. obljetnice osnutka Muzeja Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, pred ljeto je otvorena izložba na kojoj se posjetitelji mogu upoznati s povijesti Muzeja od njegovog utemeljenja pa sve do danas, a koja je postavljena u novouređenom prostoru Magistrata predviđenom za budući dio stalnog postava.
Od prve inicijative o osnutku muzeja u Brodu na Savi krajem 19. stoljeća do ostvarenja 1934. prošla su četiri desetljeća. Zahvaljujući donaciji Julija Hoffmanna (1881. – 1958.), željezničkog činovnika, zaljubljenika u starine i svestranog sakupljača, koja se sastojala od „3.500 kom. numizmata, 600 kom. starih značaka, 6 kom. starih satova, 1 gusle i 7 starih uljanih slika“, odlukom Gradskog poglavarstva od 23. siječnja 1934. osnovan je Gradski i arheološki muzej. Smješten je u Starčevićevu ulicu, u zgradu koju je gradu darovao bivši gradonačelnik Stjepan pl. Horvat. U lipnju iste godine upućen je poziv kojim se „umoljavaju gospoda učitelji, svećenici i općinski činovnici koji se nalaze u direktnoj vezi s narodom, da nastoje da... starine, koje se nalaze ili se tek pronađu na njihovom području pređu u vlasništvo muzeja grada Broda, gdje će biti pohranjene, a moći će ih svatko da razgleda“. Dio temeljne zbirke predstavljen je prvi puta u ljeto 1934. na velikoj Zanatskoj izložbi nakon koje su građani Muzeju darovali rijetke obrtničke alatke i proizvode brodskih cehova te vrijedne predmete umjetničkog obrta.
Izvor: Muzej Brodskog Posavlja
Muzejski fundus, stvaran devet desetljeća, danas sadrži više od 42 800 inventariziranih jedinica raznovrsne građe: od fosilnih svjedočanstava nađenih na obroncima Dilj gore i prvih tragova čovjekovog stvaralaštva s prapovijesnih lokaliteta, vrijednih nalaza iz antičke Marsunije, srednjovjekovlja i Berislavićevih posjeda, tradicijske baštine brodsko-posavske Šokadije, svjedočanstava organizacije i načina života u doba Vojne krajine, stvaranja brodskog građanstva, ratnih zbivanja, gospodarstva i političkih mijena 20. stoljeća do umjetničkog stvaralaštva zavičajnika. Cjelokupna muzejska građa i dokumentacija podijeljena je u 42 zbirke raspoređene u sedam odjela: Prirodoslovni, Arheološki, Numizmatički, Etnografski, Kulturno-povijesni, Odjel suvremene povijesti i Galerijski odjel. Muzej ima Preparatorsku radionicu i knjižnicu s vrijednim knjižničnim fondom iz razdoblja od 18. stoljeća do danas.
Uz izložbe iz fundusa i objavljivanje kataloga i drugih publikacija o kulturnoj baštini brodskog Posavlja, značajnu pozornost posvećuje se pedagoško-edukativnim programima, organizaciji tematskih predavanja i stručnih skupova, suradnji s baštinskim ustanovama, školama, udrugama i pojedincima u neposrednom okruženju kao i s drugim hrvatskim muzejima kroz sudjelovanje u zajedničkim projektima i gostovanjima izložbi. Proteklih 90 godina brodski su muzealci, uz rad na prikupljanju, zaštiti, stručnoj obradi i pohrani građe, priredili 545 tematskih izložbi, od čega 423 u vlastitom prostoru, a 122 izvan ustanove te 241 katalog.
Izvor: Muzej Brodskog Posavlja
Izložba posvećena 90. obljetnici sustavno i kronološki predstavlja najvažnije muzejske izloške. Svaki od izloženih predmeta priča priču o prošlosti Slavonskog Broda i tradicijskoj baštini sela njegove okolice. Prirodoslovni odjel svoj fundus predstavio je nalazima fosilnih školjkaša, ježinaca i koralja iz tzv. Panonskog mora, lubanjom stepskog mamuta starom 96 100 godina koja je još uvijek najcjelovitiji nalaz mamuta u Hrvatskoj te dijelom bogate zbirke minerala i stijena. Arheološki odjel na izložbi je predstavljen brojnim artefaktima iz razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka među kojima posjetiteljima su posebno zanimljivi prapovijesni drveni čamac – monoksil, brončani privjesak u obliku bika, ukrašeni pojas i mač s punokovinskom drškom iz kasnobrončanodobnog perioda (13. – 12. stoljeće prije Krista), rimska vojnička diploma iz 71. nakon Krista (prvi natpis antičkog naselja Marsunija koje se nalazilo na području Slavonskog Broda), rimska paradna knemida (štitnik za potkoljenicu) iz 3. stoljeća, oružje i oprema srednjovjekovnog viteza iz 13. do 15. stoljeća.
Višestoljetnju tursku vladavinu u Brodu najbolje reprezentira oružje, posebno minuciozno ukrašeni jatagani, oružje turskih pješaka, kubure, kao i puške austrijskih vojnika koji su oslobodili Brod od Osmanske vladavine, dok se među bogatom etnografskom baštinom izdvaja narodna nošnja iz sela okolice grada s početka 20. stoljeća na kojoj se vidi umijeće ukrasnog veza i bogatstvo tradicijske baštine. Na izložbi je također prisutan Galerijski odjel sa slikama koje prikazuju kontinuitet likovnosti u gradu tijekom 19. i 20. stoljeća pa sve do danas, kroz vedute Broda i pejzaže brodske okolice zavičajnih autora.
Izložba 90 godina Muzeja Brodskog Posavlja ostaje otvorena do kraja 2025. godine.
(Muzej Brodskog Posavlja)
Izvor: Kuća halubajskega zvončara
Viškovo – otvorena Kuća halubajskega zvončara
U Viškovu je pred ljeto otvorena Kuća halubajskega zvončara koja na 1.500 četvornih metara posjetiteljima temeljito približava povijest, običaje i tradiciju Halubajskih zvončara - prepoznatljivog simbola tradicionalnog kulturnog identiteta Halubja i Kastavštine uvrštenog 2009. godine na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.
Jedan od glavnih kriterija zbog kojeg je tradicija zvončarskih ophoda uvrštena na UNESCO-vu listu jest činjenica da je riječ o živoj baštini, elementu lokalnog kulturnog identiteta koji se aktivno prenosi s generacije na generaciju. Halubajski zvončari ističu se među ostalim zvončarskim skupinama specifičnim izgledom i tradicionalnim ophodom koji se odvija svake godine na pusnu nedjelju, ponedjeljak i utorak (posljednja nedjelja, ponedjeljak i utorak prije Pepelnice ili Čiste srijede). Ogrnuti ovčjim kožama i opremljeni velikim zvonom na donjem dijelu leđa, na glavama nose rogate životinjske maske s crvenim isplaženim jezikom, a njihov ophod tradicionalno započinje u selu Marčelji, kod Bačurkinih, u ranim jutarnjim satima. Dnevno obiđu po dvadesetak sela, zaustavljajući se u svakom na okrijepi i druženju s domaćinima čime se pridonosi rastu osjećaja zajedništva i održavanja ove žive tradicije.
Izvor: Kuća halubajskega zvončara
U Kući je uređen muzej s interaktivnim sadržajima koji temeljito prikazuje povijest, običaje i tradiciju Halubajskih zvončara, a autorica postava je etnologinja Lidija Nikočević koja je ujedno i doktorirala na temi zvončara. Postav je podijeljen je na dva dijela - zvončari u magijskom kontekstu i odnosu s prirodom te dio koji prikazuje zvončare i njihovu ulogu u društvu danas. Uz osnovne informacije o smislu i svrsi tog običaja, posjetiteljima se nudi doživljajni moment postignut aktivacijom različitih osjetila i ostvaren pomoću suvremenih multimedijalnih rješenja. Pored godišnjeg pokladnog ophoda, postav prezentira i ostalu nematerijalnu baštinu tog kraja uvrštenu na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine: Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Umijeće suhozidne gradnje i Mediteransku prehranu na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelu zaleđa.
Vrijednost gradnje i opremanja Kuće je 5,8 milijuna eura, a dio je sufinanciran bespovratnim iznosom iz EU fonda namijenjenog Urbanoj aglomeraciji Rijeka. U financiranju projekta pomogli su i Primorsko-goranska županija i Ministarstvo kulture i medija.
(I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr