HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

„Sjaj u tami“ – izložba posvećena nizozemskom slikarstvu 17. stoljeća s naglaskom na provenijenciju u hrvatskim zbirkama

U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu u četvrtak 12. prosinca 2024. otvara se izložba „Sjaj u tami: Nizozemsko slikarstvo 17. stoljeća u hrvatskim zbirkama“ koja donosi pregled nizozemskog slikarstva, grafike i crteža u hrvatskim zbirkama.

Pripremni radovi izložbe provodili su se u okviru projekta „Istraživanje provenijencije umjetnina u zagrebačkim zbirkama“ kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost, a koji se provodi u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, tako da se posebna pažnja pri organizaciji izložbe posvetila ne samo najnovijim spoznajama o nizozemskom slikarstvu 17. stoljeća, već i temi kolekcioniranja i aktualnih istraživanja provenijencije umjetnina u domaćim zbirkama. Njima je praćena sudbina umjetnina i/ili umjetničkih zbirki uslijed promjena društvenih i geopolitičkih okolnosti u različitim razdobljima novije hrvatske povijesti, a javnost će moći saznati više o rezultatima istraživanja na završnoj konferenciji projekta koja će se održati 13. i 14. prosinca 2024. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Djela likovnih umjetnosti koja su tijekom 17. stoljeća na sjeveru Europe stvarali nizozemski majstori u suvremenim hrvatskim javnim zbirkama koncentrirana su na sjeveru Hrvatske. Uz izuzetak pojedinaca poput kardinala Jurja Haulika (1788. – 1869.) i biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815. – 1905.) koji su tijekom 19. stoljeća sakupili ograničen broj slika nizozemskih majstora, većina izloženih slika u Hrvatsku je prispjela u 20. stoljeću.

 

Jan Miense Molenaer, Veselo društvo, 1660-e, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Zagreb

Iako biskup Strossmayer nije prikupio veći broj djela nizozemskog slikarstva, njegov angažman u drugoj polovici 19. stoljeća i otvaranje galerije starih majstora prije stotinu i četrdeset godina dalo je poticaj drugim donatorima da obogate javnu galeriju koja nosi njegovo ime. Zahvaljujući naknadnim obogaćivanjima fundusa donacijama i otkupima, Strossmayerova galerija danas je s četrdesetak slika najbogatija zbirka nizozemskog slikarstva 17. stoljeća u Hrvatskoj. Osim što su se umjetnine skupljale u muzejima, u prvim desetljećima 20. stoljeća djela nizozemskih majstora završavaju i u privatnim zbirkama.

Gotovo trećina umjetnina predstavljenih na ovoj izložbi u dvije zagrebačke javne zbirke kao dar Ante Topića Mimare (1889. – 1987.) importirana je iz inozemstva. U pozamašnoj zbirci koja je za njegova života narasla na oko četiri tisuće umjetnina svih vrsta, stilova i razdoblja svoje je mjesto našlo i nekoliko desetaka nizozemskih slika 17. stoljeća. Prvu darovnicu kojom su slike uključene u Strossmayerovu galeriju Topić je sklopio 1967. godine, a umjetnine su u Galeriju pristizale u nekoliko navrata te su javnosti predstavljene na izložbi organiziranoj 1969. godine. Nekoliko godina kasnije (1973.) Topić je sklopio drugu darovnicu na temelju koje je još veći dio njegove zbirke namijenjen utemeljenju muzeja koji će nositi njegovo ime - Muzej Mimara. Od sklapanja tog darovnoga ugovora do konačnog otvorenja Muzeja 1987. proteklo je petnaestak godina, a ova izložba prva je prilika da se Topićevo kolekcionarstvo nizozemskih majstora ili njihovih kopista sagleda u cjelini.

Postav izložbe obuhvaća stotinjak slika i grafika, predmete umjetničkog obrta te rekonstrukciju ženske odjevne kompozicije, izrađene prema „Portretu otmjene dame“ iz Muzeja Mimara na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Budući da su brojne od izloženih umjetnina javnosti dostupne tek u rijetkim prilikama poput ove izložbe, postav prati opsežan katalog u kojem su djela iscrpno obrađena kroz stotinu i osam kataloških jedinica što će uvelike doprinijeti poznavanju toga korpusa barokne umjetnosti u Hrvatskoj.

Autor izložbe je Ivan Ferenčak iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU, a kustosku koncepciju potpisuje Valentina Bach iz Galerije Klovićevi dvori.

(I.G.)

 

Fotografija: Zvonimir Kuhtić / Hina

NMMU – izložbom Dubravke Lošić predstavljen novi izložbeni prostor u Oktogonu

Nacionalni muzej moderne umjetnosti (NMMU) otvaranjem izložbe naše renomirane suvremene umjetnice Dubravke Lošić u Zgradi nekadašnje Prve hrvatske štedionice u Oktogonu javnosti je predstavio svoj novi, još neuređeni prostor, koji su ove jeseni dobili na trajno korištenje konsenzusom Ministarstva kulture i medija RH, Ministarstva graditeljstva i Uprave za raspolaganje državnom imovinom.

Riječ je o prvom ozbiljnom povećanju prostornih kapaciteta nakon 1992. godine kada je muzeju priključena Galerija Josip Račić kao njegova izdvojena sastavnica, a prostor je sasvim primjereno otvoren izložbom pod nazivom „Punćela“ što je konavoski izraz za čahuru dudova svilca, simbol preobrazbe pred kojom se nalazi i ovaj novi muzejski prostor kao i većina zagrebačkih muzeja. Nužnom prilagodbom Oktogona njegovoj novoj, muzejskoj funkciji, Zagreb i Hrvatska dobit će preko 2.000 m² izložbenog prostora u kojem će se spojem klasicističkog dekora i prostorne dispozicije sa suvremenim standardom obnašanja muzeološke funkcije, steći svi uvjeti za priređivanje monografskih i retrospektivnih izložbi domaćih i inozemnih umjetnika, kustoskih studijskih koncepcija i fenomenoloških interpretacija muzejske zbirke.

 

Fotografija: Zvonimir Kuhtić / Hina

Zahvat je koncepcijski jednostavan, reducirat će se mnogobrojni prozori i vrata kako bi se dobile površine za izlaganje, a najzahtjevniji segment prilagodbe interijera bit će uvođenje obveznih sustava mikroklime, rasvjete, nadzora i sigurnosti. Tri etaže prostora – prizemlje, prvi kat i podrum, uz manje lateralne prostorije, omogućit će uzlet „kustoskog nadahnuća kojem su granice jedino imaginacija i raspoloživ budžet“, a u novom kompleksu smjestit će se i ured ravnatelja s PR službom, knjižnica i arhiv muzeja. Istovremeno, izmještanje programa povremenih izložbi i fenomenoloških postava, oslobodit će sjedište NMMU-a u palači Vranyczany-Dobrinović za što obimniji i sadržajno potpuniji kronološki postav zbirke i pregled razvoja nacionalnog likovnog izraza i njegovog doprinosa međunarodnoj kulturi moderniteta.

 

Fotografija: Zvonimir Kuhtić / Hina

Prema riječima ravnatelja muzeja Branka Franceschija, izložba Punćela Dubravke Lošić nosi posebnu simboliku i metafora je preobrazbe koja je započela u Oktogonu.

Punćela je konavoski termin za kukuljicu dudovog svila, čahuru u kojoj se odvija transformacija gusjenice u leptira, proces koji u svim kulturama označava novu fazu životnog ciklusa, razvoj neočekivanih mogućnosti, širenje krila prema iznenadnoj sposobnosti letenja u nepoznatim pravcima u cilju zametanja novog života, novog sadržaja, novih misli i djela. Izložba će zahvaljujući izražajnoj snazi rada Dubravke Lošić koji se u svojim predstavljenim vidovima s lakoćom nosi s neuređenim prostorom i improviziranim uvjetima, publici otvoriti percepciju budućnosti koja se u Oktogonu tek ima dogoditi, rekao je Francheschi te otkrio kako obnovljeni prostor planiraju otvoriti retrospektivom slikara Ferdinanda Kulmera čiji je stric bio predsjednik Prve hrvatske štedionice u vrijeme kada je sagrađena impresivna palača s prolazom Oktogon.

Izložba „Punćela“ bit će otvorena za javnost do 16. veljače 2025.

(I.G.)

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Od sirove zbirke do digitalne zbirke – na konferenciji predstavljen projekt digitalizacije „RCtoDC“

U zagrebačkom Hotelu Antunović održana je 28. studenoga uvodna konferencija projekta From raw collection to digital collection (RCtoDC) koji je službeno započeo 1. listopada 2024. te će trajati do 31. ožujka 2026. godine. Projekt se bavi digitalizacijom europske kulturne baštine koristeći 3D i XR tehnologije s ciljem njezinog očuvanja u vremenu kada joj prijete različite opasnosti, poput prirodnih katastrofa, ali i široke dostupnosti putem platforme Europeana. U sklopu projekta digitalizirat će se barokne skulpture kipara Francesca Robbe te barokna građa iz muzeja koji sudjeluju u projektu. Naglasak je i na edukaciji projektnih partnera i ostalih dionika pri procesu digitalizacije, obrade i pohrane građe.

Nositelj projekta je tvrtka Orsula d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, a projektni partneri su austrijska tvrtka Media production 100 GmbH, Sveučilište u Ljubljani, Narodna galerija Slovenije u Ljubljani, Muzej grada Zagreba i Gradski muzej Ljubljana. Financijska vrijednost projekta je 936,690.84 eura te je sufinanciran 50 % od navedenog iznosa iz europskih fondova kroz Program Digitalna Europa.

Konferenciju je uvodnim izlaganjem otvorila Mirna Trinki Ruljančić (Orsula d.o.o.) predstavivši projekt RCtoDC, dok je Katerina Moutogianni iz Opće uprava za komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologiju pri Europskoj komisiji pričala o strategijama i preporukama Europske komisije za digitalnu transformaciju do 2030. godine. Navela je kriterije digitalizacije koja koristi napredne tehnologije poput 3D, XR i AI pobrojavši prioritetnu građu među kojom je na prvom mjestu ugrožena kulturna baština, zatim spomenici, građevine i lokaliteti koji su najposjećeniji te naposljetku kulturna baština s malim udjelom digitaliziranih predmeta u određenoj kategoriji kulturnih dobara. Težnja je dobiti što kvalitetniju digitaliziranu građu koja bi bila objedinjena na zajedničkom europskom podatkovnom prostoru kao što je Europeana.

Na ovo izlaganje nadovezala se Matea Šuljak (Orsula d.o.o.) koja je govorila upravo o ciljevima, svojstvima i prednostima zajedničkog podatkovnog prostora, kao što su jednostavan i otvoren pristup podatcima te njihovo dijeljenje, vidljivost, dugotrajno očuvanje i održivost, inovativnost, suradnja među ustanovama i drugim dionicima te sudjelovanje javnosti. Navela je vrlo zanimljiv podatak o digitaliziranim predmetima u 3D tehnici koji su isporučeni na Europeanu. Među državama prednjači Mađarska s 1782 3D digitaliziranih predmeta, zatim slijedi Ujedinjeno Kraljevstvo s njih više od 650, dok su Češka, Rumunjska i Belgija isporučile više od 500 3D digitaliziranih predmeta. Hrvatska je pri samom dnu sa svega tri 3D digitalizirana predmeta. No, veliki broj isporučenih predmeta ne govori ništa o njihovoj kvaliteti jer je upravo kvaliteta jedan od izazova prilikom 3D digitalizacije, čemu svakako pridonosi nedostupnost i skupoća opreme, manjak resursa i osoblja koje bi se time bavilo, a otvoreno je i pitanje dugoročne dostupnosti takvog sadržaja.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Za kraj ovog dijela izlaganja prezentaciju je održala Sara Čičić Duvnjak (Orsula d.o.o.) koja je detaljnije predstavila projekt RCtoDC. Spomenula je da će se osmisliti set alata koji bi olakšao 3D digitalizaciju i stvaranje XR sadržaja te će se educirati projektni partneri, ali i zainteresirani dionici koji se bave kulturnom baštinom i njezinom digitalizacijom. To će između ostaloga postići putem mrežnih seminara otvorenih za javnost i radionica uživo za djelatnike muzejskih ustanova koje su projektni partneri.

Nakon pauze izlaganje je održao Matej Klemenčić sa Sveučilišta u Ljubljani koji je govorio o Francescu Robbi te baroku u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji. Zvonko Stojević (Orsula d.o.o., Media Production 100 GmbH) predstavio je projekt Tesla Verse zamišljen kao virtualni kompleks velike površine koji bi bogatim kulturnim i edukativnim sadržajem dopunio prostor u blizini Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu i time pridonio posjećenosti, ali i gospodarskom te demografskom napretku Like.

Matevz Domajnko (Versus Digital GmbH) predstavio je uređaj za 3D skeniranje CultArm3D te nazočnima pokazao primjere skenirane građe na kojoj su vidljivi sitni detalji i tekstura predmeta. Zlatan Novak (Vektra d.o.o.) u svom je izlaganju ispričao o uređajima i procesima koji se primjenjuju prilikom stvaranja 3D modela kulturne baštine, a prezentirao je i brojne primjere 3D modela na kojima je njegova tvrtka radila, kao što su skulpture i oltari crkava u Lepoglavi, Križevcima, Trogiru, Košljunu, Orlandov stup u Dubrovniku, Balbijev luk u Rovinju, te mnoga druga kulturna dobra, a među njima je i 3D model dubrovačke stare jezgre za potrebe snimanja popularne TV serije Game of Thrones.

Već idućeg dana dio projektnog tima Orsule održao je mrežni seminar na temu implementacije standarda prilikom obrade kulturne baštine, predstavivši na različitim primjerima dokumentacijski standard Object ID i Spectrum, kao i format metapodataka Dublin Core i European Data Model (EDM). Ovo je bio prvi od ukupno šest predviđenih mrežnih seminara tijekom trajanja projekta koji će baštinskim ustanovama još više približiti obradu i digitalizaciju građe, korištenje suvremenih tehnologija za stvaranje sadržaja te predstaviti najbolje prakse za postizanje ciljeva i rezultata kako bi se oplemenio europski digitalni baštinski prostor.

(Zrinka Marković)

 

Izvor: Muzej Domovinskog rata u Splitu

„Operacija Zima '94“ – izložba svjedoči o značaju operacije za tijek i konačni ishod Domovinskog rata

U galeriji Muzeja Domovinskog rata u Splitu 26. studenoga otvorena je izložba „Operacija Zima '94“ postavljena povodom tridesete obljetnice istoimene zajedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Izložbu i deplijan potpisuje viša kustosica Sanja Budić Leto, koja je, zajedno s ravnateljem Muzeja Matejom Gabrilom i kustosica izložbe.

Izložba tematizira iznimno kompleksnu vojnu operaciju koja se provodila od 29. studenoga do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare, a kojom je oslobođeno preko 200 četvornih kilometara okupiranog teritorija. Unatoč ekstremnim vremenskim uvjetima, točnije iznimno niskim temperaturama, gustoj magli i snježnim zapusima, hrvatske su snage uspješno provele navedenu operaciju koja je rezultirala i svojevrsnim teritorijalnim „klinom“ u Livanjskom polju koji im je u VRO Oluja omogućio prodor prema gradu Kninu.

 

Prsluk s tragovima ranjavanja i udlaga za ruku. Izvor: Muzej Domovinskog rata u Splitu

Cilj je izložbe široj javnosti predstaviti značaj operacije za tijek i konačni ishod Domovinskog rata kroz 17 informativnih panoa opremljenih autentičnim fotografijama i novinskim člancima iz relevantnog razdoblja. Koncipirana je na način da posjetitelja na početku uvodi u burnu političku situaciju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zbog koje je ovakva vojna operacija bila nužna. Zatim govori o postrojbama HV-a i HVO-a koje su operaciju provele te počecima i tijeku operacije koja je službeno trajala 27 dana. Naglasci su također stavljeni na omjer snaga i gubitke Hrvatske vojske koja je u ovoj operaciji imala 29 poginulih i jednog nestalog pripadnika.

Izloženo je više od 50 predmeta koji su prikupljeni putem donacija i posudbi od privatnih kolekcionara i imatelja, a usko su vezani za operaciju Zima ’94. Radi se o vojnim odorama, dijelovima vojne opreme i raznim uporabnim predmetima. Ističe se odijelo za zimsko ratovanje iz donacije Udruge veterana 7. gardijske brigade „PUMA“, kao i bijeli borbeni prsluk s tragovima ranjavanja zapovjednika Oklopne bojne 4. gardijske brigade HV-a.

 

Sanitetski pribor. Izvor: Muzej Domovinskog rata u Splitu

Izložbu je pred brojnim posjetiteljima i uzvanicima svečano otvorio Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, a za javnost će ostati potvorena do 15. travnja 2025. godine.

(Sanja Budić Leto)

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

Nova izdanja – „Rimska vojna oprema iz doba principata u međuriječju Krke i Cetine“

U Arheološkom muzeju u Splitu nedavno je predstavljena znanstvena monografija „Rimska vojna oprema iz doba principata u međuriječju Krke i Cetine“ autorice dr. sc. Sanje Ivčević, muzejske savjetnice Arheološkog muzeja u Splitu. Ova vrijedna publikacija predstavlja značajan doprinos proučavanju rimske vojne povijesti te rasvjetljava ključne aspekte vojnog i društvenog života provincije Dalmacije.

Povijesni okvir i značaj rimske vojske

Rimska vojska, poznata po svojoj snazi i organizaciji, imala je presudnu ulogu ne samo u širenju Carstva već i u oblikovanju lokalnih zajednica u osvojenim područjima. Regija između rijeka Krke i Cetine, bogata arheološkim lokalitetima, pruža dragocjene dokaze o prisutnosti rimske vojske i njezinu utjecaju na razvoj tog prostora. Nakon osvajanja, rimski su vojnici često ostajali smješteni u provincijama, pridonoseći ne samo obrani nego i širenju rimskih društvenih i kulturnih normi. Ova interakcija vojske i lokalnog stanovništva ostavila je dubok trag, a knjiga dr. sc. Ivčević nudi detaljan pregled upravo tih utjecaja u Dalmaciji.

U knjizi se nakon uvodnog dijela, u kojemu su ukratko navedeni najvažniji podaci o rimskoj vojsci i povijesti rimske vojske na području Dalmacije, donosi tipološko-kronološka analiza rimske vojne opreme. Njome su obuhvaćene osnovne i uobičajene kategorije rimske vojne opreme: oružje, zaštitna oprema, konjska oprema, osobna oprema i ostala oprema. Kataloškom obradom i analizom je obuhvaćeno 510 predmeta rimske vojne opreme koji su dokumentirani na 50 slika i 36 tabli na kojima se nalazi crtež svakog pojedinog predmeta. U svakoj se kataloškoj jedinici navodi lokalitet predmeta, materijal, dimenzije, opis predmeta i njegovu dataciju, način na koji je predmet dospio u muzej, mjesto pohrane, objavu ukoliko postoji, te relevantnu literaturu, odnosno analogije. Struktura tipološko-kronološke analize i kataloga je usklađena, te se vrlo jednostavno prati analiza rimske vojne opreme i naoružanja u cjelini, ali pojedinih kategorija unutar te cjeline.

Oružje je zastupljeno s 46 predmeta (mač, bodež, koplje, sulica, balistički projektil, olovnjača za praćku, luk i strijela), zaštitna oprema s 39 predmeta (kaciga, štit, oklop), konjska oprema s 89 predmeta (privjesak konjske orme, spojna kuka, zapinjač za remenje orme i okov remena, paradna opreme konja), osobna oprema je zastupljena s 283 predmeta (pojasna garnitura) i ostala oprema s 29 predmeta (gumb s ušicama, staklena falera, dolabre). Detaljna analiza popraćena je bogatim vizualnim materijalom, uključujući ilustracije i crteže, koji dodatno obogaćuju knjigu i čine je pristupačnom široj znanstvenoj zajednici.

Znanstveni doprinos

Tipološko-kronološka obrada rimske vojne opreme omogućila je i analizu tih nalaza obzirom na lokalitet na kojem su pronađeni. Očekivano prednjači rimski legijski logor Tilurij, na koji otpada 392 predmeta. Slijedi Salona, središte provincije Dalmacije, u kojoj je pronađeno 108 predmeta. Lokalitet Salona se po prvi put razmatra s aspekta zastupljenosti vojne opreme u jedinstvenoj tipološko-kronološkoj analizi. Obrađeni su i malobrojni, ali značajni nalazi rimske vojne opreme pronađeni na ostalim lokalitetima koji se nalaze na području utjecaja tih dvaju lokaliteta. Ukupno ih je pet od kojih su Muć (Andetrij) i Balina glavica odavno prepoznati kao rimski vojni lokaliteti za razliku od Čaporica, Prugova i Podgrađa. Na tim je lokalitetima pronađeno ukupno 10 predmeta.

Najveća je količina nalaza je iz vremena 1. st., kada je vojska najbrojnija u provinciji Dalmaciji. To je vrijeme koje obuhvaća razdoblje ratovanja, gradnju logora i boravak legija u njima. Krajem 1. st. legijske postrojbe odlaze iz Dalmacije, a sigurnost su jamčile pomoćne jedinice. Smanjen broj vojnih postrojba tijekom 2. i 3. st. rezultirao je i manjom količinom opreme. Nalazi iz kasnorepublikanskog vremena su malobrojni ali za očekivati je da će se u budućim istraživanjima, bilo terenskim, bilo onih u depoima muzeja i zbirki sigurno javiti veći broj nalaza iz tog doba.

Tipološko-kronološka obrada tih nalaza tako je ne samo oslonac za daljnja istraživanja nego daje smjernice za budući rad. Eventualna buduća istraživanja lokaliteta spomenutih u knjizi dovela bi do novih spoznaja i boljeg razumijevanja uloge rimske vojske u prošlosti provincije Dalmacije kao i rimske vojske u cjelini.

Ova znanstvena publikacija, koja je privukla široku publiku, nije zanimljiva samo stručnjacima već i općoj javnosti, čime potvrđuje svoju vrijednost kao most između akademskog svijeta i šire zajednice.

(Arheološki muzej u Splitu)

 

Fotografija: Buga Cvjetanović

HDD galerija – otvorena izložba „Studio Imitacija života: Oblik vremena“

U HDD galeriji u Zagrebu otvorena je izložba „Studio Imitacija života: Oblik vremena“ koja na jednom mjestu okuplja fascinantnu produkciju grafičkog dizajna tada dvadesetogodišnjaka – Darka Fritza i Željka Serdarevića, koji su pod imenom Studio Imitacija života u samo četiri godine zajedničkog djelovanja snažno obilježili vizualnu kulturu kraja 1980-ih.

Izložba predstavlja djelovanje Studija Imitacija života u području grafičkog dizajna od inicijalnog manifestnog istupa i oblikovanja plakata prvog Festivala europskog kazališta – Eurokaz u Zagrebu 1987. godine, do formalnog završetka suradnje Željka Serdarevića i Darka Fritza 1991. Sama ta suradnja je pritom bila i projektirana kao odsječak u vremenu, unutar trogodišnjeg ciklusa koji je proveden između 1988. i 1990. godine, nakon čega je nastavio reverberirati još nekoliko godina, uglavnom kroz izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu na kojima su njihovi radovi prikazivani.

Tako je u svega četiri frenetične godine nastao dizajnerski opus vrlo malo nalik bilo čemu što mu je prethodilo i što je uslijedilo nakon njega u kontekstu hrvatskog dizajna. Svježina koju su donijeli dizajnerski radovi Studija Imitacija života – ali i njihove glazbeno-scenske priredbe, instalacije u javnom prostoru i radovi kombinirane tehnike – pritom nije počivala na invenciji neke nove i originalne forme umjetničkog izražavanja, nego na sudaranju, preplitanju i međusobnom prelijevanju čitavih konstelacija već postojećih uzoraka, pažljivo izvađenih iz njihovih izvornih vremena, konteksta i značenja, i ponovno sastavljenih tako da tvore novo vrijeme, nove kontekste i nova značenja.

Čak i letimičan pogled na mnoge od njihovih radova – od plakata za prva četiri izdanja Eurokaza, preko vrtoglavih vertikala plakata Drame SNG u Mariboru, do dizajna za Omladinski kulturni centar, SKUC, Tjedan suvremenog plesa, Francuski institut, Omladinski klub Jabuka, SKC Beograd itd – više ostavlja dojam susreta s finom, složenom i mističnom mehanikom, nego s nedvosmislenom komunikacijskom gestom. Na njima sve kao da se kreće, cirkulira ili spiralno propada, isteže se poput napetog konopca, usložnjava se u planove prema dubini poput diorame, ili se kaleidoskopski umnaža kao odrazi na krhotinama razbijenog zrcala. Sličnim takvim jezikom govorile su i njihove instalacije i radovi kombinirane tehnike kojima su u to vrijeme nastanjivali galerijske i ne-galerijske prostore – jezikom uvrnutih jukstapozicija, paradoksa i raskošne, gotovo barokne referencijalnosti.

 

Fotografija: Buga Cvjetanović

Premda je imaginarij Studija Imitacija života i Krika i šaputanja i sam napučen napravama, strojevima i instrumentima – od cijelog orkestra satova u likovnom radu „No Airports Around Here“, zrakoplova i automobila na pojedinim plakatima, klavira i dijaprojektora u glazbeno-scenskim priredbama, gramofona s cirkularnom pilom, satelitskih tanjura, televizora i teleskopa – središnju ulogu u njihovom kreativnom i radnom procesu, a samim tim i u načinu razmišljanja imao je fotokopirni stroj. Njima i njihovoj generaciji ta je tehnologija dala u ruke mogućnost ne samo umnožavanja slika i informacija, nego njihove manipulacije, preobrazbe i montaže, s potencijalno beskrajnim katalogom vizualnih uzoraka i referenci iz gotovo bilo kojeg izvora.

U trenutku kada je postao dostupan, xerox su prigrlili različiti amateri, aktivisti i umjetnici, a njegova prepoznatljiva, sirova estetika u velikoj je mjeri odredila izgled punk i post-punk kulture. Studio Imitacija života je, međutim, prigrlio tehnologiju i načela koja su s njom srasla, ali se odrekao njene ikonografije i estetike i na njenom mjestu izgradio neku svoju – raskošnu, sofisticiranu, eklektičnu i senzualnu. Štoviše, vremenski i financijski krajnje ekonomičan princip rada s fotokopijama, koji je obično svjesno odavao „jeftin“, sirov dojam, SIŽ izokreće u njegovu suprotnost – to su minuciozno komponirani radovi, često uz upotrebu kolornih tonera koji su u to vrijeme postali dostupni. U njihovoj praksi – umjetničkoj i dizajnerskoj – srasta intelektualni duh konceptualizma sa zanesenim interesom za ljepotu, sanjive kič-ilustracije s nagovještajima mraka i tjeskobe, vizualni citati povijesne avangarde s američkom potrošačkom kulturom sredine stoljeća itd.

Izložba „Studio Imitacija života: Oblik vremena“ dio je dvostruke retrospektive posvećene radu Darka Fritza i Željka Serdarevića u okviru Studija Imitacija života kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih godina.

 

Fotografija: Buga Cvjetanović

Njena druga polovica, „Podijeljeno vrijeme: Krici i šaputanja“ održava se u Muzeju suvremene umjetnosti, a koncentrirana je na njihovu umjetničku produkciju – likovne radove, instalacije u javnom prostoru i glazbeno-scenske priredbe. Paralelno s te dvije izložbe, u Galeriji Spot traje i treća, izložba „Dobri izgledi“ posvećena fotografskom rakursu na djelovanje Studija Imitacija života, a koja sadrži fotografije Borisa Berca, Saše Burića, Paule Court, Borisa Cvjetanovića, Ozrena Drobnjaka, Rine Efendića, Zorana Filipovića, Ivana Posavca i Jane Štravsa.

Izložba „Studio Imitacija života: Oblik vremena“ se može razgledati u HDD galeriji do 30. prosinca 2024.

(Marko Golub, autor koncepta i kustos izložbe)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr