HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Galerija umjetnina, Split

Galerija umjetnina – velika retrospektiva posvećena pokretaču splitske kulturne scene

U splitskoj Galeriji umjetnina krajem prosinca otvorena je retrospektivna izložba Gorkog Žuvele, umjetnika koji je svojim gotovo pedesetogodišnjim umjetničkim radom, predanim pedagoškim i neumornim kulturnim angažmanom trajno promijenio umjetnički i kulturni život grada Splita.

Još od sredine 1970-ih godina, kada se iz Zagreba vraća u Split, Žuvela je postao nezaobilazna pojava, a najčešće i pokretač splitske kulturne scene, no iako je svoj umjetnički rad predstavljao redovito na samostalnim i skupnim izložbama njegov cjeloviti opus do sada nije predstavljen u Splitu. Stoga je Žuvelina retrospektiva u Galeriji umjetnina izuzetna prilika za prezentaciju ovog nadasve bogatog, kompleksnog i raznovrsnog umjetničkog opusa, ali i za nužno sagledavanje njegova opusa kao jedne od nezaobilaznih, uistinu značajnih i intrigantnih umjetničkih praksi koje su obilježile kraj 20. i prijelaz na 21. stoljeće u cjelokupnoj hrvatskoj umjetnosti.

Kroz izbor od preko dvije stotine instalacija, objekata, slika, crteža, grafika i plakata prikupljenih iz muzejskih i privatnih zbirki izložba obuhvaća cjelokupno razdoblje Žuvelina stvaralaštva - od 1970- ih godina pa sve do umjetnikove smrti 2017. godine. Bez obzira na raznolikost radova, medija i tema koje je Gorki Žuvela promišljao čitavog svoj životnog i radnog vijeka, jedan autentičan, neumorni, beskompromisni istraživački nerv ga nikada nije napuštao. Njegovi konceptualno i formalno promišljeni radovi, istovremeno ozbiljni i puni humora, lokalno ukorijenjeni a univerzalnog dosega govore o jedinstvenom umjetniku i intelektualcu kojemu je umjetnost bila ne samo medij kojim progovara o životu, već i snažno sredstvo kojim aktivno utječe na živote onih koji su imali i imaju privilegiju biti u blizini njega i njegove umjetnosti.

 

Moj rukopis - pravi kut, 1974., olovka, tuš, tempera, otisci slova, kutnici za fotografije / papir 22,5 x 30 cm

Žuvela je pripadnik prve generacije umjetnika nove umjetničke prakse (zajedno s Borisom Bućanom, Bracom Dimitrijevićem, Goranom Trbuljakom, Sanjom Iveković, Daliborom Martinisom i Deanom Jokanovićem Touminom) koji su se ranih 1970-ih okupljali oko tadašnje Galerije SC i Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu i svojim progresivnim promišljanjima inicirali odmak od tradicije modernizma redefinirajući proces, karakter i prezentaciju umjetničkog djela. Već u tim ranim radovima, koji su na izložbi predstavljeni primjerice serijom Zahvalnica iz 1976. godine ili cijelim nizom objekata koji problematiziraju pojam greške, jasno je vidljiva Žuvelina konceptualno orijentirana kritička misao i aktivna komunikacija s publikom kojoj će umjetnik ostati vjeran tijekom cijelog stvaralaštva.

Izložba također predstavlja i izuzetno značajnu instalaciju Spomenik Saloni (Poklon Austro-Ugarskoj monarhiji) kojim se Žuvela 1981. godine predstavio na bijenalnoj manifestaciji Trigon u Neue Galerie u Grazu, Austrija. Problematizirajući kulturno nasljeđe u kompleksnom povijesnom kontekstu mediteranskog okruženja, koje za umjetnika ima esencijalno značenje, kreira rad koji u specifičnom spoju etike i estetike predstavlja paradigmatski primjer Žuveline umjetničke prakse. Osamdesetih godina Žuvelino umjetničke istraživanje je usmjereno na eksperiment s materijalom, značenjskim i formalnim procesima nastanka i karaktera samog umjetničkog djela. Iz tog je razdoblja serija radova izvedena hrđom na metalu PortretiVodoslikar kojima je Žuvela na izložbi u Salonu Galić 1982. godine izazvao oprečne reakcije lokalne javnosti. U ovom je razdoblju Žuvelin angažirani i kritički nerv usmjeren prema poticanju kulturnog života u Splitu, primjerice kroz rad neformalnih udruženja poput Radionice braće Borozan kojim se promovirala interdisciplinarnost i progresivna aktivacija šire publike, kao i kroz značajne aktivnosti Art Ljeta koje su umjetnost i kulturu doveli u fokus života grada, bez obzira na ograničenja male sredine s kojima su se stalno susretali. Ovaj segment Žuvelina djelovanja je na izložbi predstavljen izborom zanimljivih arhivskih materijala iz umjetnikova osobnog arhiva, kao i plakatima koje je producirao za HNK Split i ostale mnogobrojne manifestacije.

Devedesetih godina Žuvela razvija serije radova kojima problematizira odnos jezika i vizualnih umjetnosti, istražujući značenjske sisteme i metode u polju umjetnosti kroz antologijske instalacije koje naziva Rečenice ili seriju crteža Moje filozofiranje. Novo tisućljeće je u Žuvelinom radu donijelo obnovljen interes za slikarski medij u kojem kroz specifičnu kombinaciju drippinga pijeskom i bojom nastavlja istraživati široko polje kulture i kreativnosti. Izložbu zaključuje posljednja serija reljefa i objekata koji su objedinjeni pod nazivom Spekuativno i izloženi na posljednjoj Žuvelinoj izložbi održanoj 2017. godine u Francuskom paviljonu i Galeriji SC u Zagrebu kojom je Žuvela zaokružio svoj umjetnički put na mjestu na kojem je 1970. godine počeo svoj izlagački put.

(Jasminka Babić, ravnateljica Galerije umjetnina)


 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

„Šošteraj - Priče o cipelama“ – izložba predstavlja dugu povijest obućarstva u Varaždinu

U varaždinskome Starom gradu nedavno je otvorena izložba Šošteraj – Priče o cipelama iz Gradskog muzeja Varaždin posvećena razvoju obućarstva u varaždinskom kraju od pojave postolarskog ceha pa sve do današnjih dana. Riječ je o drugoj izložbi iz ciklusa Nešto staro, nešto novo, a uz kustosicu Jelenu Rančić koja je autorica koncepcije i postava, na izložbenom projektu sudjelovala je i dr. sc. Suzana Kutnjak-Mravlinčić, viša predavačica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U odjelima Gradskog muzeja Varaždin čuvaju se mnogobrojni predmeti vezane uz obućarstvo i preradu kože budući da u Varaždinu postoji duga tradicija tih obrta, kasnije i industrija. Varaždinski postolari, ili kajkavski šoštari, svoj su ceh utemeljili 1559. godine, a skoro sedam desetljeća kasnije imali su ga i čizmari. Sami cehovi bili su organizirani kao majstorski na čelu s cehmeštrom, i djetićki na čelu kojeg je bio očameštar. Da bi pojedinac postao majstorom, morao je prvo proći školovanje kao naučnik – šegrt, a zatim i nekoliko godina usavršavanja kao pomoćnik – djetić (kalfa).

Frajšprehung, ili ispitivanje šegrta da bi postao djetić, u Varaždinu bi se održavao 9. prosinca na blagdan sv. Barbare, zaštitnice ceha postolara, u domu cehmeštra. Ilustracija Ive Režeka iz 1947. godine koja se može vidjeti na ovoj izložbi prikazuje zabrinutog šegrta Pepeka Trpića pred njegov frajšprehung. Nakon završetka naukovanja za djetiće moralo se ići na praksu kod različitih majstora često u udaljene gradove, što je prema cehovskim pravilima trajalo tri godine. Iz Kulturno-povijesnog odjela muzeja izdvojena je putovnica čizmarskog djetića Jurja Kalandera iz 1839. godine koja svjedoči o toj praksi vandranja.

O popularnosti šoštara u Varaždinu govori činjenica da je krajem 16. stoljeća grad imao čak 50 postolara na dvije tisuće stanovnika. Današnja se Kranjčevićeva ulica nekad zvala Soztarska vulica iako su postolari i čizmari živjeli i u drugim ulicama unutar zidina te na periferiji grada. Kako se razvijala manufakturna proizvodnja tako se javljala potreba za većom slobodom tržišta što je u konačnici dovelo do službenog ukidanja cehova 1783. godine. Njih kroz naredna desetljeća zamjenjuju obrtničke zadruge, te je u Varaždinu 1877. godine osnovana Čizmarska zadruga. Ženama, naravno, dugo nije bilo dozvoljeno da se bave izradom cipela, a kasnije kada je majstor kraj djetića mogao zaposliti i žene i djevojke, smjele su izrađivati samo žensku obuću.

 

Dječje cokule, nepoznati postolar, okolica Varaždina oko 1870.

Najstariji predmet prikazan na izložbi je potplat barokne cipele (16. – 17.st.) pronađen 1993. godine usred zaštitnog iskopavanja ispod varaždinskih pločnika u Pavlinskoj ulici. Izložene su i jedne od prvih pancerica iz ranih 1930-ih, u vremenu kada se u Varaždinu počinje javljati interes za skijanje, te par bijelih klizaljki, odnosno sličuhua, proizvedenih u Varaždinskoj industriji kože i obuće – VIKO. Povijest VIKO-a, isprva pod nazivom Varaždinska industrija obuće – VIO, započinje 1946. godine nacionalizacijom tvornice Franje Glavača koji je bio optužen za ratno profiterstvo. Također, za vrijeme Drugog svjetskog rata osnovana je Postolarska zadruga Sloga u kojoj je radio Josip Štefanić, čiji je alat također predstavljen na ovoj izložbi.

Jedan od najzanimljivijih izložaka su dječje cipelice pronađene 1989. godine prilikom rekonstrukcije kuće Krautsackh u Zagrebačkoj ulici. Cipelice su, naime, bile zazidane između daščanog poda i tavanskih greda kuće, a ta se praksa uzidavanja cipela provodila jer se vjerovalo da štiti kuću i ukućane od uroka, posebice zbog visoke stope dječje smrtnosti. Metalizirana cipelica koja je u Gradski muzej Varaždin pristigla iz ostavštine bivše ravnateljice Mire Ilijanić svjedoči o jednom drugom običaju s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a to je čuvanje uspomene na prve dječje korake. Tako bi se prva cipelica galvanizacijom prevukla bakrom i čuvala u vitrini uz fotografije djeteta.

Kako ne bi sve ostalo samo na (slavnoj) prošlosti, ova izložba želi ukazati i na budućnost obućarstva u Varaždinu. Još je 70-ih godina prošlog stoljeća na inicijativu VIKO-a u suradnji s Višom tehničko-obućarskom školom iz Zagreba organiziran studij obućarstva u Varaždinu u trajanju od dvije godine. Od 2007. godine Dizajn obuće, smjer preddiplomskog stručnog studija Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, provodi se u Studijskoj jedinici Varaždin. Tako su na izložbi predstavljeni i završni diplomski radovi dviju mladih dizajnerica obuće, Sare Stojko i Dore Kranjec. Riječ je o prototipovima obuće koji su nastali tijekom stručne prakse u tvornici obuće Ivančica u Ivancu. Također, može se pogledati i film Vedrana Hunjeka koji prikazuje proces nastanka cipela, od ideje do realiziranog prototipa.

Izložba izložba Šošteraj – Priče o cipelama iz Gradskog muzeja Varaždin bit će otvorena do 16. travnja 2022. godine.

(Ivona Marić)


 

Izvor: Muzeji grada Karlovca

Muzeji grada Karlovca – novi vizualni identitet, mrežna stranica i "Glas"

Za Dan Muzeja grada Karlovca, krajem prosinca 2021. godine, u Gradskom muzeju Karlovac predstavljen je novi vizualni identitet i mrežna stranica Muzeja, kao i 18. izdanje muzejskog časopisa „Glas“. Sa službenom promjenom krovnog naziva pod kojim djeluju Gradski muzej Karlovac, Galerija „Vjekoslav Karas“, Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj i Stari grad Dubovac u Muzeje grada Karlovca, nastala je potreba za formiranjem novog vizualnog jezika koji će oblikovati identitet i vizualnu komunikaciju Muzeja i njegovih lokacija. Dizajn vizualnog identiteta utemeljen je na dvoslojnosti, na razini cjelokupnog identiteta govorimo o Muzejima grada Karlovca, dok na individualnoj razini o vizualnom identitetu pojedine lokacije. U tom kontekstu uvažene su jedinstvene karakteristike lokacija te različitosti njihovih poslanja i djelovanja pod krovnim nazivom. Primjenom novog vizualnog identiteta želi se postići veća vidljivost sadržaja i programa lokacija Muzeja grada Karlovca, kao i razumijevanje njihova ujedinjenog djelovanja pod novim nazivom.

Vizualni identitet Muzeja grada Karlovca čini sustav elemenata čija je zadaća riješiti složeni izazov identificiranja četiri tematski različite lokacije kao dijela cjelovitog sustava. Svaka lokacija je kodirana kroz nekoliko elemenata: linijske oznake lokacije, boju pridruženu svakoj lokaciji i geometrijske elemente. Svim lokacijama su zajednički logotip Muzeja grada Karlovca, primarna i sekundarna plakatna tipografija, tipografija za tekst, mreža kojom se konstruira vizual i postupak odabira sekundarnih i tercijarnih boja. Pravila sinteze elemenata identiteta su, dakle, definirana postupcima, a ne fiksnim pozicijama. Uspostavljen je fleksibilan i modularan sustav, prilagođen digitalnim, kao i tiskanim medijima. Raznolikost programa na četiri lokacije, kao i količina različitih primjena identiteta, zahtijevali su suvremen pristup koji omogućava brojne permutacije, bez kompromitiranja prepoznatljivost pojedine lokacije. Dizajneri Andro Giunio i Sven Sorić autori su koncepta vizualnog identiteta Muzeja grada Karlovca, dok je mladi karlovački arhitekt Dino Begović autor logotipa Muzeja grada Karlovca.

 

Izvor: Muzeji grada Karlovca

U funkciju je puštena i nova mrežna stranica Muzeja grada Karlovca. Ishodišna točka arhitekture mrežnog mjesta Muzeja je krovna stranica kojom su objedinjeni sadržaji svih lokacija Muzeja grada Karlovca. Na drugoj razini arhitekture dolazimo do glavnih stranica pojedinih lokacija koje se, ovisno o poslanju i karakteristikama djelovanja, granaju na sadržaje o lokacijama, odjelima, zbirkama, stalnim postavima, povremenim izložbama, pedagoškim programima i slično. Novodizajnirana mrežna stranica oblikovno je usklađena s novim vizualnim identitetom, korisnicima omogućava jednostavniju navigaciju, kvalitetniju preglednost programskih aktivnosti svih ili pojedinačnih lokacija i lakši pronalazak informacija i podataka ovisno o specifičnim interesima korisnika. Mrežnu stranicu Muzeja grada Karlovca dizajnirao je Andro Giunio, a razvila tvrtka Link2. Voditeljica marketinga i odnosa s javnošću Muzeja grada Karlovca Josipa Vukelić, vodila je projekte izrade novog vizualnog identiteta i mrežne stranice Muzeja.

Za Dan Muzeja grada Karlovca, osim novog vizualnog identiteta i mrežne stranice predstavljeno je i 18. izdanje muzejskog časopisa „Glas“. Novi broj karlovačkog muzejskog časopisa posvećen je sve aktivnijoj digitalnoj sferi muzejskog djelovanja s temom „Društvene mreže i muzeji“, kao i raznovrsnim aktivnostima koje su u proteklih godinu dana realizirane na lokacijama Muzeja grada Karlovca. Urednici novog izdanja časopisa „Glas“ su kustosica Arheološkog odjela Iva Alibašić i dokumentarist Muzeja grada Karlovca Sandro Vidoš. Vizualno oblikovanje i grafičku pripremu muzejskog časopisa autorski potpisuju dizajneri Sven Sorić i Mathilde Velten.

(Josipa Vukelić)


 

Katalog o Juditi – ljepšoj i smionijoj od svih žena

Na početku Nove godine ponovo prelistavamo katalog izložbe posvećene renesansnom epu „Judita“ Marka Marulića (1450. – 1524.) čime je Muzej grada Splita u suradnji s Marulianumom – Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga i Gradskom knjižnicom Marka Marulića obilježio 500. obljetnicu od njegove objave u Veneciji.

Biblijska junakinja oslobađa svoj narod obezglavivši neprijateljskog vojskovođu Holoferna u njegovu taboru – priča je koja se i pet stoljeća kasnije često spominje i pamti, a njezina poruka i simbolika prepoznaje u suvremenom životu. Sretna je okolnost da se obljetnica prvotiska održavala upravo u prošloj 2021. Godini čitanja! Time se Muzej grada Splita ponovo prisjetio svoga sugrađanina nakon što je 2001. godine priredio izložbu i popratni katalog „Split Marulićeva doba“ obilježivši petstotu obljetnicu nastanka "Judite" Marka Marulića (1501. god.).

Katalog izložbe održane u drugoj polovini 2021. godine u novoobnovljenoj Staroj gradskoj vijećnici, svojim je sadržajem kao i promišljenim dizajnom i opremom dostojno popratio veliku izložbu te tako otisnuo trajni spomen na knjigu kojom je rođena hrvatska književna riječ.

Korice kataloga nose naslov „Judita 500“ otisnut u zrcalnoj simetriju aludirajući na slovoslagarsku praksu obrnuto okrenutih olovnih slova u tiskarskome slogu Guttenbergova tiskarskoga stroja, izumljenoga samo 60 godina prije prvotiska Marulove „Judite“.

Uvodno poglavlje posvećeno izložbenoj koncepciji i tematskim cjelinama potpisuju njezine autorice – kustosice Muzeja grada Splita Darka Perko Kerum i Marija Plazibat. Predstavljajući posljednju cjelinu „Suvremena Judita“, kojom su posjetitelji pozvani da sudjeluju u izložbi postavljanjem fotografija svojih „Judita“ – majki, supruga, baka, prijateljica… – žena koje su ostavile snažan trag u njihovim životima, autorice ističu: „Marulićeva Judita bliska je i suvremenoj ženi koja poput nje preuzima ulogu hraniteljice, zaštitnice, tješiteljice i čuvarice obitelji. Ona, poput Judite, stoji na braniku života.“

O samom epu, njegovom značaju u hrvatskoj književnosti za katalog je pisao dr. sc. Bratislav Lučin iz Marulianuma nazvavši ga povijesnim trenutkom hrvatske knjige i književnosti. Obimom skromno i jezikom neprivlačnom za širu čitalačku publiku naviklu na latinsko odnosno talijansko pismo, Marulićevo „djelce u stihu na našem materinjem jeziku“, na istočnoj obali Jadrana bilo je jedinstveno. Pisano narodnim jezikom na latinici – „Judita“ je bila prvo hrvatsko, tiskano, autorsko, književno djelo! Književni su sladokusci na izložbi mogli po prvi put istovremeno vidjeti to prvo izdanje iz 1521. godine kao i sljedeća jedinstvena izdanja iz 1522., 1586. i 1627. godine.

O Marulićevoj Juditi i drugim ljepoticama, fatalnim, pravednim i hrabrim biblijskim ženama pisao je fra. Domagoj Runje; dr. sc. Ana Šimić piše o začinjavcima – anonimnim stvaraocima hrvatskoga nabožnoga pjesništva u 14. i 15. stoljeću; dr. sc. Dalibor Prančević predstavio je Juditu kao nadahnuće kroz povijest likovne umjetnosti. O tome kako suvremena čitalačka publika prihvaća Marulićev ep, pisale su Grozdana Ribičić i Renata Vojvodić, a doktorica muzikologije Katarina Livljanić opisala je svoje iskustvo u pretakanju teksta Marulićeva epa u glazbu.

Katalog donosi i prijevode početka epa o Juditi na suvremeni hrvatski književni jezik kao i na razne druge jezike te opsežnu bibliografiju. Kataloški dio, uz ilustracije i osnovne podatke o izlošcima, donosi i njihove kraće opise te biografske podatke o njihovim autorima.

Svako je poglavlje popraćeno sažecima na engleskome i talijanskom jeziku kao i popratnim bilješkama. Među bogatom ilustrativnom građom koju potpisuje Milan Trenc su i presnimci muzejske građe i predmeta iz niza baštinskih ustanova gdje su i portreti Marka Marulića od Emanuela Vidovića i Bele Čikoša Sesije iz 1901. godine, koji se čuvaju u Muzeju grada Splita, a napravljeni prema opisu Marulićeva prijatelja Frane Božićevića.

Muzej grada Splita je uz izložbu i katalog objavio i faksimilni pretisak primjerak „Judite“ koji se čuva u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku, a koji je digitaliziran u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. I za kraj, čitajmo klasike kako bismo bolje razumjeli suvremenost.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)

JUDITA 500 : [izložba povodom 500. obljetnice epa Marka Marulića] / [urednice Darka Perko
Kerum, Marija Plazibat ; autori tekstova Bratislav Lučin et al. ; ilustracije Milan Trenc ;
fotografije Zlatko Sunko et al. ; prijevod na engleski jezik Jelena Rogošić, prijevod na talijanski
jezik Srećko Jurišić].- Split : Muzej grada Splita, 2021.- 143 str. : ilustr. u bojama ; 30 cm

Tekstovi više autora.- Bilješke i sažeci uz tekst.- Podnaslov preuzet s korica.- Bibliografija
ISBN 978-953-49035-9-9


 

Izvor: Muzej Prigorja, Sesvete

Muzej Prigorja – predstavljena simbolika i slojevitost prigorskih vjerskih običaja

U Muzeju Prigorja u Sesvetama nedavno je otvorena izložba „Pučka pobožnost u Sesvetskom prigorju“ koja posjetiteljima približava simboliku i slojevitost molitvenih tekstova i popijevki, štovanja svetaca, čašćenja posebnih mjesta, znakovlja, medalja, odjeće i drugih duhovnih običaje Prigoraca od početka 20. stoljeća do danas.

Autorice izložbe Dubravka Habuš Skendžić i Jagoda Vondraček Mesar u uvodnom dijelu publici prezentiraju vjerske simbole i zazive koji krase drvenu tradicijsku arhitekturu Sesvetskog prigorja. Na zabatima kuća, katkada i ispod zabata, izrađivani su motivi kaleža, križa i motiv IHS – kratica Isus Krist Spasitelj na grčkom jeziku. Ispod krova često se nalazio zaziv božjeg blagoslova: „Bog blagoslovi ovaj stan i onog koji prolazi unutra i van“. Tipičan element stambene arhitekture sesvetskog kraja činio je trijem na sredini kuće koji se naziva palutan. Njegovi potporni stupovi, ograde i zabati bili su bogato ukrašeni kršćanskim simbolima. Najčešće je kombiniran pobožni pozdrav „Hvaljen Isus i Marija“, izrađen u tehnici „na proboj“, s drugim ukrasnim elementima, a na vodoravnim daskama nalazili su se motivi lišća vinove loze u plitkom reljefu.

Osim na drvetu, vjerske poruke i simboli našli su svoju primjenu i na kućnom tekstilu – posoblju. Vez i ukrasne tkalačke tehnike bili su žensko sredstvo izražavanja, kojim su one na ručnike „pisale“ omiljene pozdrave i molbe poput „Hvaljen Isus i Marija“ i „Isus i Marija pomozi nam“. Posoblju je još pripadao plajet,prekrivač kojim se prekrivao pospremljeni krevet, a na njegovom ukrašenom dijelu koji je visio s prednje strane kreveta često su izrađivani vjerski motivi.

 

Izvor: Muzej Prigorja, Sesvete

Značajnu ulogu u promicanju pučke pobožnosti imale su svete sličice koje su obitelji pomno čuvale, kao i uspomene na Prvu svetu pričest ili razna hodočašća. Mnogi su ih isticali u svojim domovima stavljajući ih za okvir slika ili paleći svjećice pokraj njih, čineći tako svojevrsni mali kućni oltar. Izloženi su brojni prikazi Isusa i Bogorodice, svetaca, anđela čuvara, Svete obitelji u mnogobrojnim varijacijama te razni biblijski prizori. Prigorkama je, kao žena i kao majka, posebno bliska bila Majka Božja, te su odmalena svoje kćeri i unuke učile da se u svakodnevnim molitvama najviše njoj mole, a da bi osjećale njezino okrilje rado su kupovale svete slike s njenim likom.

Među brojnim običajima koji slijede liturgijski kalendar izdvaja se „Prvi semen“ koji se održavao pred crkvom u Moravču prije ili poslije mise za Sesvete (blagdan Svih svetih). Dečki bi gledali i „zamerkali si curu“ (dogovor pogledima), a ako je djevojka pristala za Božić bi odabranom dečku poklonila blagoslovljenu jabuku. Takve blagoslovljene jabuke darivale su i drugim osobama koje su poštivale ili prema njima osjećale bliskost.

 

Izvor: Muzej Prigorja, Sesvete

U završnom dijelu izložbe izložena je unikatna knjiga molitvi Stjepana Dokše koji je potaknut životnim i vjerskim iskušenjima sam izradio osobni molitvenik kojem je dao naziv „Uzmi Boga za Prijatelja svoga“. Tekstovi su napisani na gotici na listovima koji imaju izgled pergamenta, a molitve se izmjenjuju s ilustracijama koje prate život Isusa Krista od rođenja do raspeća na križu. Korice su izrađene od drva, a na njima se nalazi lik Isusa u plitkom reljefu.

Izložba se može razgledati do 31. ožujka 2022. godine

(Ivan Guberina)


 

Nagrade Europske muzejske akademije – otvorene prijave

Europska muzejska akademija i Međunarodno udruženje djeca u muzejima Hands on! otvorili su prijave za nekoliko prestižnih muzejskih nagrada.

Baštinske nagrade Europske muzejske akademije (EMA) – Luigi Micheletti i Nagrada DASA, bit će dodijeljene na tradicionalnoj Godišnjoj konferenciji Europske muzejske akademije koja će se održati krajem rujna 2022. godine. Nagrada Luigi Micheletti fokusirana je na suvremenu povijest i njezine odraze na znanstveno, industrijsko i društveno nasljeđe čovječanstva. Prijaviti se mogu europski muzeji znanosti, tehnike i industrije te znanstveni i interpretacijski centri čija su interesna sfera znanstveno i industrijsko nasljeđe 20. stoljeća.

Nagrada DASA posvećena je edukacijskim i obrazovnim aspektima muzeja. Dodjeljuje se kao priznanje izvrsnosti europskim muzejima koji pružaju poticajno okruženje za učenje, pri čemu se vrednuju muzeološki koncept, kreativnost i kvaliteta edukativnih aktivnosti. Posebnu pozornost žiri će pridati interaktivnosti i dizajnu izložbi te učinkovitom miksu zabave i učenja koji trebaju posjetitelje potaknuti na aktivnu participaciju, razmjenu znanja i samostalno istraživanje baštine.

Zbog nepredvidive situacije s pandemijom korona virusa, svi kandidati moraju biti pripremljeni za mogućnost digitalnog razgledavanja postava i virtualno ocjenjivanje od strane žirija. Rok za prijavu je 15. travnja 2022. godine, a više informacija o prijavi možete naći na stranicama Europske muzejske akademije.

Nagrada Children in Museums, koju od 2011. godine zajednički dodjeljuju Europska muzejska akademija i Međunarodno udruženje djeca u muzejima Hands on!, odaje priznanje za kreativnost muzejskih izložbi i programa namijenjenih djeci do 14 godina. Cilj nagrade Children in Museums je promoviranje izvrsnosti i inovacija u muzejskim programima, izložbama i edukativnim praksama usmjerenim na djecu, a na natječaj se mogu prijaviti muzeji i edukativni odjeli u muzejima te znanstveni centri i druge kulturne institucije koje imaju posebne programe za djecu.

Kandidati trebaju stimulirati dječju znatiželju i kreativnost, razvijati kognitivne, socijalne i emotivne vještine kod djece, poticati inkluziju i toleranciju prema različitostima ili biti usmjereni na djecu s posebnim potrebama. Također, kod vrednovanja prijava gledat će se kvaliteta interaktivnih i multimedijskih edukativnih sadržaja koji trebaju angažirati sva dječja osjetila i omogućiti nadogradnju i kontekstualizaciju znanja stečenog u školama.

Zbog nepredvidive situacije s pandemijom korona virusa, svi kandidati moraju biti pripremljeni za mogućnost vrednovanja i ocjenjivanje izložbenih postava i edukativnih programa u virtualnom okruženju. Rok za prijavu je 1. travnja 2022. godine, a više informacija o prijavi pogledajte na stranicama Europske muzejske akademije.

(I.G.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr