Jedna od tri javne muzejske ustanove na otoku Hvaru, Muzej općine Jelsa, priprema novi stalni postav Vinogradarske zbirke u zgradi stare škole u Pitvama u kojoj je nekoć ta zbirka i bila izložena.
Vinogradarski muzej, a danas jednu od zbirki Muzeja općine Jelsa osnovao je nekadašnji Centar za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara 80-ih godina 20. stoljeća. Prema tadašnjem konceptu ovaj je muzej zamišljen kao centralna otočna ustanova namijenjena sabiranju, pohrani i prezentaciji alata i pribora vezanog za vinogradarstvo. Također, planirano je da to bude mjesto na kojem će se sabrati i prezentirati svi folklorni i umjetnički oblici koji su posredni ili neposredni izrazi fenomena vina i vinogradarstva otoka Hvara. Povijesne okolnosti i administrativne promjene koje su uslijedile nakon njegova osnivanja zatvorile su vrata Vinogradarskog muzeja. Danas se ova zbirka nalazi pod upravljanjem Muzeja općine Jelsa koji posljednjih godina provodi temeljitu obnovu zgrade stare škole u Pitvama – nekadašnjeg Spomen doma boraca NOR-a i Vinogradarskog muzeja, kako bi je ponovno stavio u muzejsku funkciju.
Vinogradarska zbirka predstavlja izvornu etnografsku građu vezanu uz vinogradarstvo, jednu od glavnih tradicijskih grana u prošlosti ovoga otoka. Sadrži 161 predmet među kojima su tradicijski alati za obradu zemlje, rad u vinogradu i konobi, oprema za proizvodnju i čuvanje vina kao i inventar tradicijske kuhinje. Prikupljanje predmeta koje traje i danas započelo je 70-ih godina prošloga stoljeća uslijed sve većih promjena tradicijskog načina obrade zemlje i proizvodnje vina, ali i gospodarske strukture otoka. Muzeološka koncepcija novog stalnog postava stoga je utemeljena na prvotnim idejama postava zbirke uz uvažavanje dosega suvremene muzeologije i potreba lokalne zajednice i muzejskih korisnika. S obzirom na to da je kultura vina u najširem smislu bitna odrednica lokalnog identiteta, novim postavom teži se prikazati raznovrsne aspekte te kulture imajući na umu njen kontinuitet kao i stalnu mijenu koja se ogleda u prilagođavanju različitim uvjetima života i rada na zemlji. Iz tog se razloga prostorni plan zgrade muzeja osmislio kroz dvije prostorne i tematske razine: jedna je smještena u prizemlju, a odnosi se na suvremeno hvarsko vinarstvo. Druga razina smještena je na katu i u potkrovlju, a odnosi se na prezentaciju i interpretaciju tradicijskog vinogradarstva i vinarstva karakterističnog za 19. i početak 20. stoljeća, odnosno na postav predmeta Vinogradarske zbirke. Prostor zgrade osmišljen je da funkcionira kao cjelina čije se funkcije i uređenje nadopunjuju i funkcioniraju sinergijski.
Novi stalni postav Vinogradarske zbirke osmišljen je prema tematskom, a ne povijesno-kronološkom nizu. Osnovna koncepcija izlaganja etnografskih predmeta Vinogradarske zbirke oslanja se na dinamiku godišnjeg ciklusa o kojem ovise i poljodjelski radovi, a samim time i organizacija života težaka. Time se želi naglasiti odnos ritmova prirode i težačke kulture u kojoj organizacija života prati prirodni ritam polja i vinove loze. Poljoprivredni alat i oprema i inventar konobe koji čine ovu zbirku, bit će izloženi prema načelu njihove upotrebe u karakterističnim poslovima za određeni dio godine, a njihova će upotreba biti kontekstualizirana po temama unutar kojih će se objasniti pojedini aspekti važni za razumijevanje šireg značaja vinogradarstva i vinarstva za otok Hvar. To uključuje povijesnu perspektivu razvoja vinogradarstva i vinarstva, težačku svakodnevicu, običaje, prehranu i druge aspekte kulture vina. Prema tom konceptu, raspored poslova u vinogradu i konobi kroz godinu prikazuje se počevši od zimskih poslova obrade zemlje, a završava u konobi prezentacijom njenog tipičnog inventara i procesa proizvodnje vina, kao i drugih proizvoda od grožđa. Na kraju postava prikazat će se i tema prehrane s obzirom na to da je vino, osobito u svom društvenom aspektu, dio kulture stola.
Izvor: Muzej općine Jelsa
Prostor multifunkcionalne dvorane funkcionira kao mjesto interpretacije suvremenog vinarstva otoka Hvara usmjereno na promociju kulture ispijanja i poznavanja vina te na upoznavanje lokalnih vinskih osobitosti. Istovremeno je namijenjena za održavanje različitih događanja koja korespondiraju s radom muzeja, odnosno njegove Vinogradarske zbirke. U ovom prostoru mogu se organizirati različita događanja: izložbe, stručna predavanja, promocije, projekcije filmova, radionice i slični muzejski sadržaji, a opremljena je tako da se u njoj mogu održavati i degustacije vina kako bi se zaokružilo iskustvo lokalne kulture vina. Izabrane teme interpretiraju se putem tekstualnih, slikovnih i grafičkih sadržaja, bez izloženih predmeta tradicijskog vinogradarstva i vinarstva.
Izvor: Muzej općine Jelsa
Polazeći od osnovnih resursa i potreba lokalne zajednice u odnosu na komunikaciju s različitim vrstama korisnika interpretacijski pristup temi oblikovan je tako da ima više informacijskih razina koje odgovaraju na različite razine interesa budućih korisnika. U tom smislu, razlikujemo nekoliko muzeografskih razina interpretacije i oblikovanja postava. Temeljna razina očituje se u fizičkom prikazu predmeta zbirke, grupiranih prema tematskim cjelinama godišnjeg ciklusa. Unutar tematskih cjelina upotrebom osnovnih muzeografskih pomagala (tekstovi, legende, fotografije, dokumenti, grafički prikazi i sl.) komunicira se širi kontekst organizacije života iz perspektive težačke zajednice. Treća razina interpretacije odnosi se na multimedijalni muzeografski sadržaj posredovan putem informatičkih tehnologija čija je uloga dvojaka. S jedne strane nadomještaju nedostatak predmeta ili nemogućnost njihova izlaganja zbog prostorne ograničenosti postava. S druge strane, multimedijalne prezentacije proširuju fond informacija koje se posreduju. Naposljetku, interpretacija postava nastavlja se u programu rada s korisnicima, bilo da je riječ o individualnim stručnim vodstvima, upotrebi audio vodiča i kataloga kao i sinergijskim djelovanjem muzeja s vinskom cestom, koja usmjerava korisnike, posebno strane turiste, na daljnje istraživanje kulture vina na otoku i time posreduje baštinske teme izvan granica same zgrade Vinogradarske zbirke. Nadalje, program rada zbirke kroz povremena ili stalna događanja osmišljavat će se u suradnji s lokalnom zajednicom koja se prepoznaje u temama koje zbirka komunicira i svojim angažmanom doprinosi njenom očuvanju i interpretaciji u budućnosti.
Autori muzeološke koncepcije:
- Marija Plenković, mag ethnol., kustosica i ravnateljica Muzeja općine Jelsa
- Duje Dorotka, mag ethnol., kustos Muzeja općine Jelsa
Oblikovanje prostornog postava:
- autorica: Vanja Ilić, dipl. ing. arh.
- projektni tim: Vanja Ilić, dipl. ing. arh. i Tena Petrović, mag. ing. arh.
Stručni i znanstveni suradnici:
- dr. sc. Jelena Ivanišević, znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
- dr. sc. Melanija Belaj, znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
- Ivana Krstulović Carić, dipl. ing. agr., predsjednica udruge Hvarski vinari, Jelsa
Grafičko oblikovanje (u izradi):
- Puder, obrt za usluge, Zagreb
(Marija Plenković)
Izvor: NEMO - Network of European Museum Organisations
NEMO – istraživanje o digitalizaciji i autorskim pravima
Kako bi identificirao izazove s kojima se muzeji u Europi susreću prilikom digitalizacije svojih zbirki i uspostavljanja internetskog pristupa njima, NEMO je od ožujka do svibnja ove godine proveo istraživanje o digitalizaciji i autorskim pravima. U istraživanju je sudjelovalo pet hrvatskih muzeja, od ukupno njih 60. Nalaze i preporuke u završnom izvješću „Final report Digitisation and IPR in European Museums“ objavljenom 15. srpnja 2020. pripremila je NEMO-va Radna grupa za digitalizaciju i prava intelektualnog vlasništva (NEMO Working Group Digitalisation and IPR) u suradnji s istraživačicom Ninom Szogs. Izvješće se također bavi nacionalnim procesima provedbe EU direktive o jedinstvenom digitalnom tržištu (DSM direktiva) i postavljaju se pitanja o pravima intelektualnog vlasništva (engl. IPR – Intellectual Property Rights).
Važnost digitaliziranih zbirki u vrijeme krize
Digitalizacija je više nužnost nego opcija, a u posljednje vrijeme krize digitalizirane zbirke pokazale su se vrijednim resursima. Međutim, proces digitalizacije često dolazi s trajnim financijskim poteškoćama, nekim pravnim nesigurnostima i jasnom potrebom za adekvatnim razvojem vještina.
Na temelju nalaza svojih istraživanja, NEMO i njegova Radna skupina za digitalizaciju i prava intelektualnog vlasništva nude preporuke kreatorima politika EU s jedne strane, a nacionalnim muzejskim organizacijama i muzejima s druge strane kako bi se muzejima pomoglo na (trnovitom) putu do digitaliziranih zbirki. Da bi se dobio uvid u različite institucionalne perspektive u Europi, studija je istraživala tri različite ciljne skupine: nacionalne muzejske organizacije, državna ministarstva zadužena za muzeje i pojedinačne muzeje.
Zaključci izvješća o digitalizaciji i pravima intelektualnog vlasništva su sljedeći:
- više od 80 % anketiranih muzeja tvrdi da je povećana vidljivost glavni cilj digitalizacije njihovih zbirki, a slijedi 75 % muzeja koji su kao svrhu naznačili povećan pristup i obrazovnu upotrebu. Više od 65 % muzeja iskazalo je kao svrhu digitalizacije svoje zbirke pružanje metapodataka istraživačima (slika 1)
- vri od četiri muzeja navode da su njihove najveće prepreke digitalizaciji i internetskoj dostupnosti stalnih zbirki nedovoljni novčani resursi i nedovoljno vremena osoblja (slika 2)
- mrežno je dostupno manje od 20 % zbirki muzeja koji su sudjelovali u istraživanju. To znači da je manje od polovice digitaliziranih objekata dostupno javnosti (slika 3).
Izvješće je pokazalo i neke zabrinjavajuće tendencije:
- na sva anketna pitanja koja se tiču brojčanih podataka o digitalizaciji zbirki mnogi su ispitanici dali nepotpune odgovore ili su u potpunosti preskočili pitanja. To saznanje upada u oči i sugerira da ne postoji mehanizam koji bi pratio proces digitalizacije i internetsku dostupnost u mnogim muzejima
- postoji vidljiv nedostatak komunikacije među dionicima koji su uključeni u proces digitalizacije kulturne baštine, bilo da se radi o operativnim ili pravnim pitanjima.
NEMO vjeruje da bi ciljevi politika koji se iznose u nastavku teksta trebali usmjeriti tijela odlučivanja u Europi o ulaganju u muzejski sektor kada je u pitanju osiguranje pravnog i tehnološkog okvira koji muzejima omogućuje da u potpunosti ostvare svoje mogućnosti u digitalnom svijetu.
Muzeji – obrazovne ustanove
Muzeji se trebaju smatrati obrazovnim ustanovama i stoga im se trebaju dopustiti iznimke i ograničenja autorskih prava od kojih imaju koristi obrazovne ustanove. DSM direktiva zadržava iznimku u sektoru obrazovanja, ali muzeji od nje ne mogu imati koristi jer su u direktivi obuhvaćene samo "tradicionalne" obrazovne ustanove. Da bi se to riješilo, licencije bi se trebale temeljiti na statusu muzeja kao obrazovne institucije u službi društva.
NEMO također preporučuje upravljačkim tijelima da izdvoje resurse i povećaju izgradnju kapaciteta muzeja osiguravajući da:
- muzeji dobiju više resursa za digitalizaciju svojih zbirki
- muzeji trebaju zahtijevati pristup izgradnji kapaciteta i obuku muzejskog osoblja za digitalizaciju zbirki
- mreža podupirućih regionalnih, nacionalnih i međunarodnih organizacija ili radnih skupina mora postati vidljivija muzejima putem komunikacijskih strategija, konferencija itd.
Muzeji bi trebali biti viđeni i tretirani kao pokretači inovacija u politikama financiranja digitalne transformacije općenito. Te politike uključuju planirane programe financiranja EU kao što su Horizon Europe, Digital Europe, Investicijski program EU te Europski strukturni i investicijski fondovi. (prevela i prilagodila: Tea Rihtar Jurić)
Izvor: Etnografski muzej Split
Split – otvorena izložba 110 bisera Etnografskog muzeja Split
U Etnografskom muzeju Split 3. srpnja 2020. godine postavljena je izložba 110 bisera Etnografskog muzeja Split. Tim nazivom obilježava se 110. godišnjica osnutka ovoga Muzeja, koji je, kako s ponosom ističemo, najstariji etnografski muzej u Hrvatskoj.
Poštujući tadašnje preporuke o izbjegavanju okupljanja većeg broja ljudi, izložba je otvorena na rođendanski datum bez uzvanika, u uskom krugu djelatnika i prijatelja Muzeja. Postavljena je u prizemlju gdje je fundus, koji broji preko 20000 predmeta raspoređenih u 23 zbirke, predstavljen odabirom predmeta iz 16 zbirki.
Na inicijativu ravnatelja Muzeja dr. sc. Silvija Braice, naglasak se želio staviti na sakupljačku djelatnost Muzeja koja je i bila poticaj njegova osnutka daleke 1910. godine iz zbirke Obrtne škole. Uz promjenjivu dinamiku, ta je djelatnost svojevrsna konstanta u radu Muzeja od njegova osnutka pa sve do današnjih dana. Premda su predmeti u počecima bili uglavnom sakupljani prema njihovim estetskim vrijednostima, danas u njima iščitavamo slojevita kulturna značenja. Također, svaka je akvizicija priča za sebe. Kroz nju doznajemo ne samo o predmetima, njegovim izrađivačima i korisnicima, kontekstu prije muzejskog života, već analizom fundusa možemo iščitavati i interpretirati neke šire okolnosti vremena.
Usko gledano, izložba 110 bisera Etnografskog muzeja Split nema istaknuto autorstvo. Zadatak i sloboda svakog kustosa/ice bio je da na temelju samostalno odabranog kriterija izdvoji nekoliko predmeta zbirke koju vodi te njihovu interpretaciju ponudi u izložbi. Koncept izložbe, kako vidimo, nije homogen. Upravo suprotno, heterogenost je postala njezina idejna zamisao koja je rezultirala šarolikošću odabranih predmeta i razigranošću postava, što odražava narav građe Etnografskog muzeja Split.
Tako je, primjerice, Zbirka tradicijskog gospodarstva predstavljena s pet predmeta (parangal, turanj, škare za šišanje ovaca, češalj za branje maslina i dikela) koji simbolično predstavljaju pet tradicijskih gospodarskih grana od kojih je stanovništvo Dalmacije živjelo prije industrijalizacije i razvoja masovnog turizma. Za razliku od toga, s dva vjenčana kompleta iz Splita iz Zbirke jadranskih nošnji pribavljena u 21. stoljeću željela se naglasiti recentna sakupljačka praksa. Zbirka glazbala predstavljena je jednom od najstarijih lijerica u Hrvatskoj koja je ručno izrađena od drva masline i smreke dok je iz Likovne zbirke izložena novija Ptica, bojana drvena skulptura koju je izradila samouka kiparica Sofija Naletilić Penavuša iz Širokog Brijega. Ova skulptura predstavlja novi smjer razvoja likovne zbirke prema hrvatskoj naivi, a mi ćemo dodati, podsjeća kustose na potrebu za stalno promišljanje o sakupljačkoj politici Muzeja.
Izložba 110 bisera Etnografskog muzeja Split koja se može razgledati do jeseni, planirana je u sklopu proslave obljetnice Muzeja, zajedno sa simpozijem koji je, nažalost, morao biti odgođen. Ipak se nadamo do kraja ove godine zaokružiti ju već priređenom edicijom o izdavaštvu Muzeja od njegova osnutka do danas. (Branka Vojnović Traživuk, Ivana Vuković)
Izvor: Etnografski muzej Split
Izvor: Memorijalni centar “Nikola Tesla” Smiljan
Smiljan – izložba o djetinjstvu „čarobnjaka struje“
Povodom 164. obljetnice rođenja Nikole Tesle u Memorijalnom centru „Nikola Tesla“ Smiljan 10. srpnja otvorena je izložba pod nazivom „Kad sam bio dječak“, koja tematizira djetinjstvo i odrastanje Nikole Tesle, jednog od najvećih svjetskih znanstvenika i inovatora čiji su izumi zauvijek promijenili svijet.
Tesla, dijete iznimne inteligencije, bujne mašte i velike znatiželje, u rodnom je Smiljanu stjecao prva znanja i životna iskustva, usvajao prve spoznaje o snazi prirode, doživio brojne avanture i napetosti, te kreirao svoje prve dječačke izume koji će kasnije prokrčiti put tehnološkom razvoju modernoga doba i ostaviti u nasljeđe niz patenata koje tek trebamo početi koristiti. Autorice izložbe Josipa Starčević Prpić, Ana-Marija Šolaja i Ivana Starčević u uvodnom dijelu izložbe prezentiraju povijest Smiljana, podrijetlo obitelji Tesla, te školovanje i dječačke anegdote iz odrastanja u Smiljanu i Gospiću ispričane na temelju Teslinih sjećanja. Nabrojani su mnogi Ličani koji su na Teslu ostavili veći ili manji trag poput „najsnažnijeg čovjeka na svijetu“ Marijana Matijevića (1878.-1951.), znamenitog hrvatskog hrvača i dobrotvora kojega je sreo u travnju 1921. godine u New Yorku ili Martina Sekulića (1833.-1905.) koji je kao profesor rakovačke Gimnazije utemeljio fizikalni kabinet s 579 instrumenata, dao doprinos razvoju teorije elektromagnetskih valova i fluorescencije te začeo teoriju elektrolitske disocijacije.
Izvor: Memorijalni centar “Nikola Tesla” Smiljan
Izloženo je mnoštvo tehničkih i etno predmeta iz Teslina djetinjstva poput kolijevke koja prati priču o Teslinom rođenju u Smiljanu, rekonstrukcije Tesline torbe koju mu je izradila majka Georgina i koju je kao dječak nosio u školu ili promjenjivih otpornika kakvi su korišteni u drugoj polovici 19. st. kao dio Kabineta prirodoslovlja gospićke Gimnazije. Dio postava posvećen je Teslinim izumima iz djetinjstva - turbini bez lopatica koja se nalazila ispred Tesline kuće na potoku Vagancu, zračnoj pušci praskalici izrađenoj od bazgova drveta koja je uz pomoć klipa i komprimiranog zraka ispaljivala čepove od kudelje, te vjetrenjači pokretanoj hruštevima koja je u sebi utjelovila Teslin ideal o korištenju prirodne energije u službi čovjeka.
“Taj novi svijet mora biti svijet u kojem neće biti iskorištavanja slabih od jakih, dobrih od zlih, gdje neće biti ponižavanja siromašnih od silovitosti bogatih. Gdje će djela uma, nauke i vještine služiti zajednici za olakšanje i uljepšavanje života, a ne pojedincima za stjecanje bogatstva.”(Nikola Tesla)
Završni dio izložbe otkriva dio Tesline osobnosti koji je prečesto zanemaren jer se njegova ostavština najčešće promatra samo s aspekta znanstvenih dostignuća. Iako su Teslina otkrića okretnog magnetnog polja i generatora izmjenične struje započela Drugu industrijsku revoluciju, njegov životni put nije samo saga o uspjehu čovjeka iz daleke male zemlje u moćnoj i velikoj Americi, nego i priča o idealistu predanom razvoju znanosti na dobrobit svijeta. Bio je daleko ispred svog vremena, ne samo svojim dostignućima, već vizijama i težnjama da iskorijeni ratove i očuva prirodne resurse, posvetivši svoj znanstveni i istraživački rad prosvjećivanju masa i ostvarivanju novih mogućnosti za mirnu egzistenciju.
Izvor: Memorijalni centar “Nikola Tesla” Smiljan
Izložba se može razgledati u Memorijalnom centru „Nikola Tesla“ do kraja kolovoza. (Ivan Guberina)
Izvor: Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell’Istria
Etnografski muzej Istre – Sa Šiškom u letu ka muzejskom svijetu!
Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell’Istria smješten je od 1962. godine sa svojim etnografskim fundusom od 7.500 predmeta, u srednjovjekovnoj utvrdi Pazinskome Kaštelu iznad kraškog ponora zvanog Pazinska jama. Možda su upravo stoga autori novoga muzejskog vodiča za djecu izabrali šišmiša, drevnog stanovnika špilja i kamenih hodnika, za muzejsku maskotu koja najmlađim posjetiteljima svojim pozivom Sa Šiškom u letu ka muzejskom svijetu! pomaže u upoznavanju muzeja i njegovih zbirki.
Šiško je suputnik koji svojim duhovitim komentarima i pitanjima komunicira s čitateljem u interaktivnom vodiču kroz muzejsku zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti, naslovljenom stihom iz istarske narodne pjesme Predi predi hći moja. Autorica teksta viša muzejska pedagoginja i kustosica Mirjana Margetić tekst muzeja podijelila je u nekoliko poglavlja koja se mogu iščitavati i van Muzeja kao dodatna literatura u sklopu Zavičajne nastave i upoznavanja kulturne baštine Istre.
Započinje Crticama o muzeju gdje se tumače osnovni pojmovi poput što je to muzej ili tko je kustos te donose osnovni podaci o pazinskome Muzeju. Tekst se nastavlja odgovorima na pitanje Što je muzejska zbirka i kako nastaje? gdje je između ostaloga i primjer inventarne kartice iz dokumentacije Muzeja.
Nakon osnovnih podataka o Zbirci za koju su se predmeti počeli sakupljati već 1958. godine te danas sadrži gotovo 1.400 predmeta, slijedi opis procesa tkanja i dobivanja tkanine od koje se izrađuje odjeća. Uz nastavak stihova pjesme iz naslova vodiča: Predi predi hći moja, svako lito jenu nit, ćeš se brže (jo)oženi (...) može se saznati i to kako je u Istri predenje bilo ženski posao koji su djevojčice učile već od malena te da su tkali samo muškarci.
Tradicijska odjeća (narodna nošnja) predstavljena je unutar zasebnih poglavlja: Ženska odjeća; Tradicijska odjeća Vodnjana i Peroja; Muška odjeća i oprema te Dječja oprema i odjeća. Vodič pruža niz zanimljivosti vezanih za muzejske predmete iz Zbirke koju su predstavljeni ilustracijama i fotografijama te popratnim predmetnim legendama. Tako saznajemo i da je “na dodatno nestajanje ženske narodne nošnje utjecao i običaj sahranjivanja u najljepšoj haljini. Mnoge žene su vjenčanu opremu čuvale sa željom da u njoj budu i sahranjene” da se “u ranija vremena teško moglo vidjeti starijeg muškarca bez štapa za hodanje (palice) ili lule za pušenje duhana. Tako da u Zbirci imamo velik broj palica i različitog pušačkog pribora” te da su posebno zanimljive “rijetko sačuvane kapice (baretica za otroke) s prišivenim cvjetovima i trakicama crvene, plave, žute i zelene boje. Prema zapisima, ovi ukrasi bili su svojevrsna zaštita od uroka (ili zlog oka), a svrha im je da odvrate zle poglede od djeteta”.
Druženje sa šišmišom Šiškom, čija su krila krojena na klinove poput ženskih tradicijskih haljina Istre, završava Bibliografijom te popisom fotografija.
Vodič je objavljen na hrvatskome i talijanskom jeziku u obrnuto prištampanoj publikaciji, a dostupan je u tiskanom i elektroničkom izdanju u pdf-u. Publici je promoviran za Međunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2020.
Zabavno i poučno štivo ilustrirano vrsnim fotografija i ilustracijama, svoje će čitatelje zasigurno pronaći ne samo kod najmlađih već i među starijim znatiželjnicima i ljubiteljima etnografske baštine. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
MARGETIĆ, Mirjana
Predi predi hći moja : vodič za djecu kroz Zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti / [autorica Mirjana Margetić ; fotografije Tanja Draškić, Nikolina Rusac, Dragan Dimovski ; ilustracije Marko Cerovac ; prijevod na talijanski jezik Vanesa Begić].- Pazin : Etnografski muzej Istre - Museo etnografico dell`Istria, 2020. .- 69, 69 str. : ilustr. u boji ; 21 cm + označivač stranica
Obrnuto prištampani tekst na hrv. i tal. jez.- Bibliografija
ISBN 978-953-7944-28-5
Fotografirao: Aad Hoogendoorn
Muzej Boijmans Van Beuningen – odsad na izložbu autom
Dok je većina nizozemskih muzeja morala otkazati ili odgoditi dugo planirane izložbe, Muzej Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu prilagodio se novim životnim okolnostima u doba korone ponudivši svojim korisnicima „drive in“ opciju. Naime, početkom mjeseca u jednom od najpopularnijih nizozemskih muzeja (kojeg smo predstavili u Vijestima iz svijeta muzeja br. 79) doskočili su strogim epidemiološkim mjerama socijalnog distanciranja omogućivši posjetiteljima, koji pripadaju rizičnim skupinama ili se virusa jednostavno boje, edukaciju, zabavu i sigurnost kroz razgledavanje umjetnosti iz električnih automobila.
Izložba “Boijmans Ahoy Drive-Thru Museum“ kroz 40 eksponata, postavljenih na deset tisuća metara četvornih dvorane Ahoy, propituje kompleksan odnos suvremenog čovjeka i prirode, postavljajući pitanje jesmo li podredivši prirodu neograničenom tehnološkom napretku ugrozili opstanak i dobrobit čovječanstva. Publici su prezentirana neka od najpoznatijih djela iz fundusa muzeja, od radova austrijskog ekspresionističkog slikara Oscara Kokoschke, pa sve do umjetničkih instalacija nekih od najvećih umjetnika današnjice poput američkog pionira konceptualne i video umjetnosti 1960-ih Brucea Naumana ili Anselma Kiefera, njemačkog slikara, fotografa, pisca i konceptualnog umjetnika koji je u 70-im godinama pohađao famoznu klasu Josepha Beuysa na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, poznatog po problematiziranju sudbine Zapadne civilizacije. Kako su pojasnili autori izložbe, željeli su ukazati na činjenicu da je virus, unatoč svojoj mikroskopskoj veličini, bacio svijet na koljena, ograničio društvene aktivnosti i gospodarske djelatnosti, otkrivši ranjivost i ograničenja naše egzistencije. Svijet koji smo stvorili je pod velikim pritiskom i priroda jednostavno traži više prostora. U tom kontekstu, upozoravaju, nema jednostavnih i instant rješenja, već kao društvo moramo odbaciti svoje egocentrične svjetonazore i razviti više razumijevanja prema svom prirodnom okruženju.
- Jako smo uzbuđeni što su svi u muzeju podržali plan i što smo uspjeli realizirati tako divan projekt u kratkom vremenskom roku zahvaljujući potpori sponzora i umjetničkih fundacija. Ovaj virus djelovao je kao upozorenje. Bez obzira na to što smo kao društvo ostvarili veliki tehnološki napredak, još uvijek smo ranjivi. Gotovo preko noći morali smo promijeniti način života i rada, način na koji putujemo ili obrazujemo djecu, ograničiti se na bazične potrebe i povući u grupe u kojima se osjećamo najsigurniji. Umjetnost nas može utješiti i pomoći nam da stvari sagledamo u perspektivi, otkriti nam nepredvidljivu i krhku stranu ljudskog postojanja. Željeli smo istražiti granice između čovječanstva i snaga prirode, upozoriti na opasnosti intervencije u prirodna staništa i dati nadu da će osjećaj kolektivne ugroženosti ujediniti svijet u pronalasku rješenja za održivu budućnost – rekao je na otvaranju direktor muzeja Sjarel Ex.
Tako se i na bogatom zapadu Europe ukazao crni labud koji je zalepršavši svojim krilima donio ono što nitko nije predvidio –urušavanje iluzije o svemoćnom materijalnom svijetu, pokazavši da ne možemo konzumirati bez ograničenja i sve podrediti maksimizaciji profita.
Izložbu moguće je razgledati do 23. kolovoza, a za sve one koji nisu u mogućnosti doći vlastitim električnim vozilom muzej je osigurao kratkoročan najam automobila u obližnjem BMW &Mini auto salonu. (Ivan Guberina)
Izvor: Muzej Boijmans Van Beuningen
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr