U ovom trenutku na MDS-u moguće je pretraživati više od 3,6 milijuna zapisa o predmetima iz 78 zbirki, a u pripremi za dodavanje je još oko 1,4 milijuna zapisa. Krajnji cilj je omogućiti pristup i povezivanje zapisa o svim predmetima iz 1750 akreditiranih muzeja u UK-u, njih čak sto milijuna.
Zapis o svakom predmetu prikazan je u jednostavnom i jedinstvenom formatu te oblikovan prema FAIR načelima pronalaska, dostupnosti, interoperabilnosti i ponovne uporabe podataka. Kako bi se smanjili troškovi MDS trenutačno ne uključuje slike, no u svakom je zapisu moguće imati poveznicu na slikovni sadržaj. Osim samih predmeta na MDS-u se mogu pronaći i opisi muzejskih zbirki pružajući dosad najcjelovitiji vodič kroz raznolike muzeje UK-a.
Projekt je rezultat suradnje neprofitnih organizacija Art UK i Collections Trust te Sveučilišta u Leicesteru. Art UK već od ranije posjeduje platformu na kojoj se nalazi oko 300 tisuća umjetničkih predmeta koji su u posjedu više od 3400 britanskih ustanova – muzeja, sveučilišta, bolnica, javne uprave i sl. Suradnja Art UK-a sa softverskom tvrtkom Knowledge Integration na unapređenju vlastite platforme usmjerene na umjetničku građu na kraju je dovela do razvoja MDS-a. Prekretnica se dogodila kada se projektu pridružio Kevin Gosling, izvršni direktor organizacije Collections Trust koja radi na poboljšanju standarda muzejske dokumentacije i načina na koji britanski muzeji upravljaju svojim (raznovrsnim) zbirkama.
Prevladavajući izazove različitih i često nedostupnih izvanmrežnih baza podataka tim je razvio sustav koji je jednostavan za korištenje. Muzeji mogu učitati datoteku za izvoz ili dijeliti zapise putem aplikacijskog programskog sučelja (API) koje bazama podataka omogućuje međusobnu komunikaciju. Softver MDS-a tada primjenjuje lagano modeliranje kako bi podijelio podatke u kategorije. Ažuriranje zapisa može se odvijati automatski pomoću API-ja ili na način da muzeji pošalju novu datoteku i sustav će pokupiti ono što je novo.
Kao prvi veliki korisnik MDS-a, Art UK bi do kraja godine trebao udvostručiti broj umjetnina na dostupnih na novoj platformi na 600 tisuća. Za nadziranje platforme zaduženo je Sveučilište u Leicesteru koje posjeduje stručnost i sposobnost u upravljanju velikim skupovima podataka, a pri kojem je odnedavno ustanovljen Institut za digitalnu kulturu.
„Prikaz podataka na mrežnom mjestu samo je vrh ledenog brijega“, pojasnio je Gosling. „Puno više toga se događa u pozadini, s inovativnim značajkama koje muzejima omogućuju sigurno upravljanje svojim podacima i njihovo dijeljenje na kontrolirani način.“
Ova bi usluga britanskim muzejima trebala ponuditi više mogućnosti za suradnju i razmjenu informacija s kolegama unutar iste institucije kao i šireg sektora. Također se očekuje da će im pomoći po pitanju nabave i pohrane muzejskih predmeta. Osim muzejskim stručnjacima platforma je dostupna istraživačima, posebice unutar sve razvijenijeg područja digitalne humanistike, kao i nastavnicima te ostaloj zainteresiranoj javnosti. Muzejima su dostupne razne licence kako bi mogli odlučiti što je iz njihovih zbirki, a što nije dostupno vanjskim korisnicima.
U Muzeju grada Zagreba otvorena je inkluzivna izložba U zagrljaju gluhosljepoće koja svojim posjetiteljima nudi pogled u svijet gluhoslijepih osoba. U želji aktivne suradnje i inkluzivnosti, izložba je nastala kao zajednički izložbeni projekt Muzeja grada Zagreba i Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir. Riječ je o međusektorskoj suradnji kojoj se, kao partner, pridružio i Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, koji će organizirati radionice za prevoditelje za gluhoslijepe osobe vezane uz zdravstvene teme.
Izložba predstavlja presjek rada i poslanje izuzetno važne organizacije gluhoslijepih osoba koja 2024. godine proslavlja 30. rođendan. Savez Dodir nevladina je, neprofitna i jedina organizacija u Hrvatskoj koja aktivno djeluje i radi u nastojanju da svoju borbu protiv socijalne deprivacije gluhoslijepih osoba učini jasnijom, glasnijom i vidljivijom. Tri desetljeća nakon osnivanja, Dodir i dalje predstavlja najznačajniju organizaciju gluhoslijepih osoba, ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom području Europe – što potvrđuju brojna priznanja i nagrade koje su primili tijekom svog postojanja. Rad Saveza Dodir rezultirao je priznavanjem gluhosljepoće kao jedinstvenog oštećenja 2014. godine Uredbom o metodologijama vještačenja, dok je 2015. godine usvojen i Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, izuzetno važan za gluhoslijepe osobe!
Multimedijalni inkluzivni postav oblikovan je kao izložba za sve i prilagođen osobama s invaliditetom. Kroz prilagođenu izložbenu scenografiju, dvojezičnim izložbenim tekstovima (hrvatski i engleski) u uvećanom tisku i čitljivom fontu, skraćenim legendama na brajici te skraćenim prijevodom legendi na hrvatski znakovni jezik i međunarodne znakove, kao i taktilnim dijelovima izložbe, nastojalo se čim više elemenata postava učiniti pristupačnim osobama s invaliditetom. S duge strane, ovo nije samo obljetnička izložba o Savezu Dodir već izložba nastala u aktivnoj suradnji s njim. Zajedničkim stvaranjem sadržaja izložbe i popratnim događanjima, ostvarena je istinska inkluzija.
Fotografija: Miljenko Gregl
Likovni postav izložbe temelji se na tri boje − crvenoj, bijeloj i crnoj, pri čemu su simbolički prve dvije asocijacija na crveno-bijeli štap, simbol gluhoslijepih osoba, dok je crna asocijacija na crne anđele kako se često nazivaju prevoditelji na znakovni jezik. Crna je podloga odabrana za edukativni dio izložbe, odnosno za legende u kojima se odgovara na pitanja poput: Što je gluhosljepoća? Što je crveno-bijeli štap? Koje su zablude o gluhosljepoći? Na koji način komuniciraju gluhoslijepe osobe? Bijelo-crvene legende obrađuju niz tema povezanih s radom i brojnim aktivnostima Saveza Dodir poput rada na komunikaciji s korisnicima, nezamjenjive pomoći volontera, škole znakovnog jezika, različitih tečajeva i radionica koje osmišljavaju za edukaciju javnosti, aktivne međunarodne suradnje i rada na konkretnim problemima zajednice osoba s invaliditetom, organiziranja manifestacija i akcija s ciljem promoviranja znakovnog jezika i kulture gluhoslijepih osoba.
Posebno je predstavljena predsjednica Saveza i njegova osnivačica, Sanja Tarczay, prva i za sada jedina gluhoslijepa doktorica znanosti u Hrvatskoj, ali i Helen Keller, svjetska ikona gluhoslijepih osoba kao vječna inspiracija svim osobama s invaliditetom. Kroz plakate likovnih izložbi gluhoslijepih umjetnika, korisnika Dodira i predstava gluhoslijepih umjetnika koji djeluju kroz Dramski studio Dodir(i) te plakate različitih događanja u organizaciji Dodira, neposredno se stječe dojam o njihovim brojnim aktivnostima. Izložene su i slike gluhoslijepih umjetnika, a taktilni dio izložbe čine originalne skulpture gluhoslijepih umjetnika nastale u okviru DodirArt radionica. Na ekranu osjetljivom na dodir moguće je pregledavati digitalizirani sadržaj − fotografije i plakate, prelistati različite brojeve časopisa Dodir koji Savez izdaje, kao i desetke članaka objavljenih u različitim tiskanim medijima i na portalima.
Poseban dio izložbe tematizira i dugogodišnju suradnju Muzeja grada Zagreba i Dodira. U prostoru izložbe moguće je pogledati projekciju naslovljenu Znakuj i ti! s osnovama znakovnog jezika koje posjetitelj na licu mjesta može naučiti, ali i pregledavati kratke video priloge i isječke dokumentarnih promotivnih filmova u produkciji Dodira te pregledavati stotine fotografija koje ilustriraju rad Dodira. Izložene su i neke od važnijih nagrada koje je Dodir dobio, kao i njihova predsjednica Sanja Tarczay, a publika može vidjeti i simbolički čekić kojim ona predsjeda Svjetskom organizacijom gluhoslijepih osoba kojoj je aktualna predsjednica.
Fotografija: Miljenko Gregl
Uz samu izložbu, organiziraju se popratna edukativna događanja u Muzeju grada Zagreba poput interaktivnih radionica Budi ja, Mala škola znakovnog jezika i Žive knjige / Ljudska knjižnica u kojoj umjesto knjige posjetitelj može razgovarati s gluhoslijepom osobom uz prevoditelja na znakovni jezik i čitati o njegovu životu. Uz to, održat će se projekcija dokumentarnog filma U zagrljaju samoće u produkciji Dodira, čiji je naslov inspirirao i naslov izložbe. Film na vrlo realan način i bez uljepšavanja pokazuje svijet nekolicine gluhoslijepih osoba i s kakvim se izazovima i preprekama susreću u svakodnevnom životu. To i jest cilj ove izložbe − gluhosljepoću učiniti vidljivom i prepoznatljivom te istovremeno podići svijest i educirati javnost o uključivanju gluhoslijepih osoba u aktivan život zajednice, uz osiguranu potrebnu podršku.
Muzej grada Zagreba kroz svoje višegodišnje programe namijenjene inkluzivnim sadržajima za osobe s invaliditetom, posebice za slijepe, slabovidne i gluhoslijepe osobe, te prilagodbu stalnog postava i produkciju povremenih izložbi prilagođenih OSI, nastoji osobe s invaliditetom aktivno uključiti u kulturnu, a time i širu društvenu zajednicu. Muzej je od 2020. godine dio međunarodne muzejske zajednice COME-IN! koja potiče muzeje da svoje prostore i izložbe učine pristupačnijima osobama s invaliditetom, vodeći se geslom Muzej je mjesto za sve.
Suautorice koncepcije izložbe su Aleksandra Bugar, muzejska savjetnica MGZ-a i Nives Zemba iz Saveza Dodir, a izložba ostaje otvorena do 24. studenoga 2024. godine.
(Aleksandra Bugar)
Fotografija: Zrinka Marković
„Od burga do muzeja“ – izložba o povijesti jednog od naših najpoznatijih dvoraca
U Dvoru Trakošćan je povodom 70. godišnjice osnivanja muzeja i 690. godišnjice prvog spominjanja Trakošćana u povijesnim izvorima otvorena izložba Trakošćan: od burga do muzeja. Unutar dvije izložbene prostorije posjetitelji mogu saznati pregršt informacija o zanimljivoj povijesti ovog dvorca, od izgradnje burga vjerojatno već u 13. stoljeću do danas. Veći dio sadržaja izložbe čini 18 legendi osmišljenih kao poglavlja priče o Trakošćanu, s kartama, fotografijama, ilustracijama i drugim slikovnim prilozima.
Izloženi muzejski predmeti dopunjuju naraciju s legendi. Među njima su litografije i slike koje prikazuju Trakošćan i plemiće koju su boravili u njemu, različiti dokumenti obitelji Drašković kao što su ugovori o nasljeđivanju i doživotnom uzdržavanju, stare fotografije i razglednice, pjesma Na Trakošćanu koju je napisao Andrija Palmović 1878. godine povodom imendana grofa Ivana Draškovića te kucalo, lokoti i ključevi dvorca iz 16., 18. i 19. stoljeća, ali i maketa dvorca koju je arhitekt Karlo Ugarković izradio od LEGO kockica. Još jedna od zanimljivosti su QR kodovi na pojedinim predmetima s izložbe i iz stalnog postava koji nude dodatne informacije o povijesti Trakošćana.
Kroz izložbu saznajemo da je ime mjesta i dvorca izvedeno od morfema trako ili drako i stayn te znači zmajeva stijena, a prema predajama ime je dobio po tračkoj utvrdi ili pak obitelji Drachenstein, koja je navodno bila prvi vlasnik ovog područja. Moguće da su prvi vlasnici ili graditelji utvrde bili kralj Bela IV. ili Gisingovci. Trakošćan se prvi put u povijesnim dokumentima spominje 1334. godine kao ime župe Tracustian, a 1399. godine spominje se utvrda Castrum Trakkenstein, čiji je vlasnik bio Herman Celjski. Pretpostavlja se da je utvrđeni kameni grad nastao već oko sredine 13. stoljeća, a to potvrđuje i tlocrt burga koji ima odlike burgova iz 13. i ranog 14. stoljeća. Romanička utvrda kasnije je opsežno dograđena u gotičkom stilu. Burgu su pogodovali smještaj na strmini i blizina izvora pitke vode. U 15. stoljeću u podnožju strmine bilo je gradsko naselje, ali ono je propalo u 16. stoljeću.
Fotografija: Zrinka Marković
Nakon Celjskih, Trakošćanom su upravljale obitelji Vitovec, Korvin, Gyulay, a od druge polovice 16. do sredine 20. stoljeća obitelj Drašković uz kratki period u 17. stoljeću kada je postao vlasništvo Zrinskih, što je rezultiralo oružanim sukobom dviju obitelji. Draškovići su proveli opsežnu pregradnju Trakošćana, a 1592. godine izgrađena je zapadna kula s tamnicom u podrumskom dijelu, prostorije s topničkim strijelnicama u prizemlju te terasom s kruništem. Dvorac je pregrađivan i tijekom idućih stoljeća.
Trakošćanski Draškovići su u 18. stoljeću većinom boravili u dvorcu Klenovnik, pa dvorac Trakošćan u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća počinje pomalo propadati, iako nije posve zanemaren. Na posjedu su sredinom 19. stoljeća napravljeni umjetno jezero te perivoj. Dvorac je obnavljan 1840-ih, 1860-ih, ali i u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća, a moguće da je jedan od razloga bio potres 1878. godine. Uz određene dogradnje, interijer je opremljen dekoracijama i namještajem u neogotičkom, neorenesansnom i neobaroknom stilu, a perivoj je uređen u engleskom stilu.
Fotografija: Zrinka Marković
Nakon Drugog svjetskog rata Trakošćan je nacionaliziran, a dvorac je predan na privremeno korištenje Ugostiteljskom poduzeću koje je dio dvorca koristilo kao ugostiteljski objekta , dok je dio s očuvanim inventarom poslovao kao neformalni muzej za koji se naplaćivao ulaz. Godine 1953. započela je obnova te je dvorac zajedno s okolinom zaštićen kao spomenik kulture i prirode. Dio obnovljenog dvorca 19. lipnja 1954. otvoren je za javnost kao muzej, a idućih godina otvaraju se i dotad za javnost zatvoreni dijelovi. Trakošćan je ponovno obnavljan tijekom druge polovice 1980-ih godina.
Koncept muzejskog postava zamišljen je kao ambijentalno grupiranje predmeta. Današnji stalni postav, podijeljen na cjeline s predmetima iz perioda od 15. do 19. stoljeća, rezultat je nove muzeološke koncepcije usvojene 2002. te revidirane 2004. godine, kojom je muzejski prostor sa osam izložbenih prostorija koliko ih je imao 1954., 2007. godine proširen na čak 34 prostorije.
Kustos izložbe je Ivan Mravlinčić. Izložba će ostati otvorena do 10. veljače 2025.
(Zrinka Marković)
Izvor: Muzej seljačkih buna
„Čovjek i priroda“ – izložba približava transformaciju okoliša u novom vijeku u Hrvatskom zagorju
Povodom obilježavanja Dana europske baštine u Muzeju Staro selo Kumrovec prošli mjesec otvorena je gostujuća izložba Muzeja seljačkih buna Čovjek i priroda. Hrvatsko zagorje u novom vijeku autorice Lidije Kelemen, koja kroz kroz brojne slikovne materijale, pisane izvore i uporabne predmete publici prezentira transformaciju okoliša od 16. do 19. stoljeća na povijesnom prostoru Hrvatskog zagorja.
U uvodnom dijelu izložbe kroz različite slikovne i pisane materijale posjetiteljima je približen utjecaj elementarnih nepogoda (potresa, poplava, požara, gladi, epidemija) i klimatskih promjena na svakodnevni život zagorskog seljaka. Posebno je prezentirana 1880. godina kada je Zagorce, nakon velikih poplava, teško oštetio zagrebački potres.
Izvor: Muzej seljačkih buna
Uz različite gospodarske grane (poljoprivreda, vinogradarstvo, stočarstvo, ribarstvo, šumarstvo, industrija), na izložbi su predstavljene i mjere kojima je čovjek nastojao kontrolirati prirodne nepogode. Prema Lalangueovim uputama iz 18. stoljeća dočaran je uzgoj krumpira, a predstavljeni su i alati koje su koristili seljaci. Multimedijalnom maketom prikazane su promjene u razvoju odnosa naselja i okoliša u stubičkom kraju, dok o promjenama njihova odnosa u ostatku Zagorja svjedoče različiti slikovni izvori (karte, vedute, grafike, razglednice).
Utjecaj narodnih vjerovanja na svakodnevni život novovjekovnog čovjeka predstavljen je kalendarima i teološkim djelima koja svjedoče o čudesima po zagovoru Majke Božje. Posebno je izložena replika hrašćinskog meteorita čiji je pad 1751. godine izazvao burne reakcije lokalnog stanovništva koje je mislilo da se radi o dolasku Sudnjeg dana. Različitim primjerima koji interpretiraju međuodnos čovjeka i prirode izložba potiče posjetitelje na razvijanje svijesti o vrijednosti očuvanja prirodne baštine, ali i utjecaju prirode na svakodnevni život čovjeka.
Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2024. godine.
(Muzej seljačkih buna)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr