HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografija: Denis Bučar

Fond solidarnosti EU – za obnovu muzeja 638 milijuna kuna

Početkom godine Ministarstvo kulture i medija RH objavilo je Poziv za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije za provedbu mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu 22. ožujka 2020. godine na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije.

Povjerenstvo za odabir projektnih prijedloga Ministarstva kulture i medija do sada je odobrilo više od 2,5 milijarde kuna za ugovaranje 108 projektnih prijedloga koji se odnose na financiranje projektne dokumentacije za provedbu mjera zaštite, odnosno provedbu kratkoročnih mjera zaštite, sanaciju šteta od potresa, sprječavanje nastajanja daljnjih šteta na kulturnom dobru, osiguranje zdravlja i života ljudi te dugoročno očuvanje svih vrijednosti kulturnog dobra.

Do sada je najviše bespovratnih financijskih sredstava odobreno za zaštitu crkava i drugih sakralnih objekata (885.673.612,51 kn), muzeja i galerija (638.302.693,11 kn) te infrastrukture Ministarstva pravosuđa i uprave RH (290.806.892,65 kn), dok je ostalim subjektima koji obavljaju djelatnost u području kulture, umjetnosti i medija odobreno 743.449.503,45 kn.

Od 15 muzeja i galerija koji su se našli na popisu odobrenih projekata, najveći pojedinačni iznos dobio je Muzej Mimara za izradu projektne dokumentacije i provedbu mjera zaštite zgrade muzeja (194.906.250,00 kn). Na drugom mjestu je Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kojoj je odobreno 152.011.235 kn za izradu projektne dokumentacije, provedbu mjera zaštite kompleksa zgrada Gliptoteke i zaštitu muzejske građe. Slijedi Hrvatski povijesni muzej kojem je za izradu projektne dokumentacije i provedbu mjera zaštite palače Hidrometeorološkog zavoda, u kojoj će se smjestiti veći dio stalnog postava muzeja, odobreno 50.875.420,39 kn, odnosno 34.008.083,50 kn za izradu projektne dokumentacije i provedbu mjera zaštite palače Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch u kojoj muzej djeluje od 1959. Muzej za umjetnost i obrt dobio je 66.683.685,54 kn za izradu projektne dokumentacije, provedbu mjera zaštite zgrade muzeja i provedbu mjere zaštite muzejske građe, te još 1.006.057,16 kn za provedbu mjera zaštite Palače Bobočaj-Gvozdanović u Visokoj ulici.

Značajna sredstva odobrena su i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti za izradu projektne dokumentacije, zaštitu umjetničkog inventara i provedbu mjera zaštite zgrade Palače HAZU, dok je Strossmayerova galerija starih majstora (smještena u Palači) dobila 1.943.587,50 kn za izradu projektne dokumentacije i provedbu mjera zaštite muzejske građe.

Ukupna financijska alokacija u okviru ovog Poziva iznosi 870.000.000,00 kuna uz mogućnost provedbe postupaka dodjele financijskih sredstava i sklapanja ugovora o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava do visine 400 % financijske alokacije, a krajnji rok za podnošenje projektnih prijedloga je do isteka osiguranih sredstava. Razdoblje provedbe operacije traje do završetka odobrenih aktivnosti, najduže do 30. svibnja 2022.

Tablicu odobrenih projekata možete pronaći na službenim stranicama Ministarstva kulture i medija RH. (Ivan Guberina)

 

Retrospektiva Ivana Kožarića u MSU – izložba za oživljavanje

Retrospektivna izložba kipara Ivana Kožarića Jedna od mogućih 100 otvorena 1. srpnja 2021. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, daje pregled opusa jednog od najdugovječnijih i najvažnijih naših umjetnika relevantnog i u međunarodnim okvirima, koji bi 10. lipnja da je poživio proslavio stoti rođendan.

S više od 300 izloženih djela kronološki je predstavljeno skoro 70 godina Kožarićeve karijere. Autori izložbe su Vladimir Čajkovac i Radmila Iva Janković, koja je kustosica ove izložbe i voditeljica Atelijera Kožarić. Izložba je ostvarena u suradnji s Gliptotekom HAZU.

Ivan Kožarić rođen je u Petrinji 1921. godine, a 1931. seli u Zagreb. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu je 1947. diplomirao kiparstvo u klasi prof. Frane Kršinića i Vanje Radauša te je 1949. završio specijalku kod prof. Antuna Augustinčića. Talent mladog Kožarića uočava dr. Antun Bauer koji otkupljuje njegove radove za fundus tadašnje Gipsoteke.

Izložba započinje ranim crtežima i skicama u tušu. Rani period zastupljen je diplomskim radom u gipsu Bara s kokoškom (1949.) te Poprsjem Ive Dulčića (1945.) kao i Portretom slikara Melkusa (1950.). Pedesetih godine uz čest motiv glava prevladavaju apstrahirane ljudske figure manjeg formata koje nemaju ruke ni stopala.

Radikalni iskorak i prva posve apstraktna skulptura Osjećaj cjeline iz 1953. sastoji se od gipsane mase probodene željeznom šipkom koja ujedino služi kao potporanj. Figura (Kupač pod tušem) iz 1956., čija se uvećana verzija nalazi ispred Inine zgrade u Novom Zagrebu, s dinamičnom izmjenom praznina i punina prikazuje kupača koji se pere ispod tuša stojeći na jednoj nozi. Tu je skulpturu spazio likovni kritičar Jacques Lassaigne na izložbi u Dubrovniku 1957. što je Kožariću omogućilo boravak u Parizu i suradnju s Galerijom Maguy koja otkupljuje njegove radove. Unatoč naznakama komercijalnog uspjeha i međunarodne karijere, Kožarić se ipak odlučuje za povratak u Zagreb.

Po povratku 1960. priključuje se avangardnoj skupini umjetnika Gorgona (1959. – 1966.), koja je redefinirala granice slike i skulpture kroz stvaranje antislike i antiskulpture, te anticipirala konceptualnu umjetnost. Kožarić je još u Parizu bio „gorgonaš“ kada stvara skulpture Isječak rijeke i Unutarnje oči (1959. – 1960.) u kojima dolazi do izražaja načelo umjetnosti kao ideje. U prvom primjeru riječ je o uobličavanju prolaznog i protočnog kao što je to rijeka, a u drugom davanje forme praznini. „Kolektivno učiniti odljeve u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša“ kao i odljeve „svih značajnih šupljina u našem gradu“, stoji kao ideja u jednom od Kožarićevih zapisa iz gorgonskog razdoblja.

Ideja materijalizacije praznina razvijala se i kroz seriju minimalističkih skulptura Oblik prostora koja započinje prvom skulpturom u drvu iz 1962. godine, no kao najprimjereniji materijal za realizaciju Kožarić se okreće fiberglasu. Jedan od izložaka je i Oblik prostora (Frižider) iz 1964. u obojenoj glini. Verzija većih dimenzija u fiberglasu bila je 1975. nakratko izložena ispred Etnografskog muzeja u Zagrebu, a jedan odljev Frižidera u glini (28 × 25 × 24 cm) se od 2019. nalazi i u zbirci njujorške MoMA-e.

Umjetnička aktivnost Gorgone usmjerena na proces i akcije uključivala je druženja, šetenje, dopisivanje, kolektivne radove, „misli za mjesec“ i druge nekonvencionalne prakse. Kožarić tako 1960. predlaže Neobičan projekt – Rezanje Sljemena, a osmišljavanje prijedloga za urbane intervencije i javnu skulpturu nastavit će se i kroz naredna desetljeća njegove karijere što je na izložbi predstavljeno kroz fotomontaže i modele manjih dimenzija.

Jedan od takvih projekata bila je ideja postavljanja ogromne gotovo alienovske skulpture Nazovi je kako hoćeš (1971.) na križanju Vukovarske i Savske. Nakon Kožarićeve smrti prošle godine iznova se povukla priča o realizaciji te ideje, budući da se desetljeće ranije pojavila inicijativa kolekcionara Marinka Sudca za izradom i postavljanjem te skulpture.

Sedamdesete se smatraju Kožarićevim najplodnijim razdobljem – zlatnim dobom u prenesenom i doslovnom smislu. Naime, 2. prosinca 1970. Kožarić „otkriva“ zlatnu boju i sve predmete u svom ateljeu i ranije skulpture kao što je Isječak rijeke, ali i svoje cipele, vrata i druge svakodnevene predmete, boji u zlatno. Također, s obzirom na nedostatak sredstava radi male skulpture – portrete Volkswagena, pisaće mašine, mrtve prirode – te se okreće trošnim nekiparskim materijalima kao što su konac, krpe, papir, žica, aluminijska folija, prazne konzerve i slično. Izrađuje svoje poznate zagonetne svežnje, Pinklece.

U tom desetljeću predstavlja Jugoslaviju na Bijenaleu u Veneciji (1976.) i u Sao Paolu (1979.). Uz pomoć svega tri poznate fotografije na retrospektivi je dosta vjerno rekonstruiran rad s Venecijanskog bijenala. Hrpa se sastoji od ranijih Kožarićevih skulptura postavljenih na hrpu kojima je tim činom umjetnik promijenio status i značenje. Istodobno alu-folije gužva u nestabilne Privremene skulpture koje izlaže na posebno izrađenu policu.

Sredinom sedamdesetih i u osamdesetima izrađuje Spontane skulpture od pronađenih predmeta, najčešće neobrađenih daščica i letvi, ponekad s ukomponiranim ranijim djelima. Nasumično odabrane predmete iz svakodnevnog života, kako uporabne tako i beskorisne otpatke slaže u asamblaže. Motiv glave prisutan je i u ovoj fazi, kao readymade ili kao intervencije na ranijim djelima.

Velika afirmacija Kožarića u domaćoj sredini zbiva se 1993. godine kada je Kožarićev atelje iz Medulićeve 12 prema kustoskoj koncepciji Antuna Maračića preseljen i izložen u Galeriji Zvonimir u Zagrebu kao živo umjetničko djelo. Ideja je ponovljena 2002. godine na 11. Documenti u Kasselu na poziv izbornika Documente, Okwuija Enwezora. Sam Kožarić je svoj atelje smatrao „laboratorijem za oživljavanje“, a od 2009. Atelijer Kožarić trajno je smješten u Muzeju suvremene umjetnosti.

Izložba kronološki završava performansom Razbijanje okvira kojega je Kožarić izveo u Studentskome centru 2009. uz poklič „Razbijmo okvire!“, pozvavši publiku da mu se pridruži. Umjetnost bez okvira, granica i izvan kategorija sukus je Kožarićeve karijere, u kojoj nije bilo mjesta za ustajalost jer je umjetnik svaki dan započinjao ispočetka.

Retrospektivna izložba Ivana Kožarića Jedna od mogućih 100 otvorena je do 31. listopada 2021. (Ivona Marić)

 

Fotografirala: Ivona Marić

 

Izvor: Gradski muzej Korčula

Gradski muzeja Korčula – otvoren novi stalni muzejski postav

Nakon tri godine, koliko su trajali radovi na obnovi i uređenju palače Ismaeli Gabrielis iz 16. stoljeća u središtu starogradske jezgre Korčule, Gradski muzej Korčula otvorio je početkom ljeta posjetiteljima vrata novog muzejskog postava s brojnim interaktivnim sadržajima.

Građevna obnova i rekonstrukcija palače kao i uređenje novog muzejskog postava realizirani su u sklopu EU projekta Ruralna poučna, kulturno-etnografska turistička atrakcija vrijednog 32,6 milijuna kuna, čiji je nositelj Dubrovačko-neretvanska županija, a od ukupne vrijednosti projekta 85 % su bespovratna sredstva osigurana unutar Operativnog programa Konkurentnost i kohezija. Prostor ranije cisterne i skladišta u suterenu adaptiran je za smještaj arheološke i prirodoslovne zbirke. Prezentirana živa stijena dokaz je organskog izrastanja Korčule. Simulira morsko dno na kojem su izloženi podvodni arheološki nalazi koji uz vizualne i auditivne materijale omogućavaju uvid u nastanak otoka Korčule i Pelješkog kanala, važnog trgovačkog puta od najranijih vremena. Prirodoslovna zbirka sastoji od florealnih fosila i fosila ribe iz mezozika krede starih 65 milijuna godina. Doživljaj prirodoslovne zbirke u kojoj se nalazi i čeljust nosoroga stephanorhinus hemitoechus iz razdoblja srednjeg do gornjeg pleistocena oplemenjen je kompozicijom Silvija Foretića Silvije i nosorog nastalom za vrijeme obnove muzeja. Arheološka zbirka predstavlja nalaze od prapovijesnih vremena do kasne antike i ranog kršćanstva. Izloženi su kremeni noževi, zatim keramičke posude su iz lokaliteta Vela spila i Badija, te uvezene grčke posude iz 3.st.pr.Kr. pronađene u grobovima nekropole u Lumbardi.

U ulaznom prostoru opisan je nastanak muzeja, arhitektonski razvoj palače i povijest obitelji Gabrielis, koji posjetitelje uvode u korčulansku povijest. Urbanistički, arhitektonski i gospodarski razvoja grada približavaju povijesni crteži i kartografski prikazi grada i otoka od 15. do 19. st. Na crtežu Korčule Giovanni Francesca Camuttia iz 1572. prvi put su zabilježena brodogradilišta te uloga žena u povijesnoj bitci 1571. između Osmanlija i Korčulana. Bogata brodograđevna tradicija predstavljena je modelima brodova, brodograditeljskim alatima i pomagalima, te maketom brodogradilišta Sessa iz 1978. godine koje se nalazilo u priobalnom pojasu uz prolaz koji spaja staru gradsku jezgru sa zapadnim predgrađem. Pomorsku povijest ilustriraju akvareli jedrenjaka na kojima su Korčulani plovili, pomorske karte i navigacijski instrumenti te putna košara pomoraca. Na drugom katu u istočnoj prostoriji predstavljen je nekadašnji društveni život Korčule od 17. do 20.st. kroz predmete iz svakodnevnog života građanskih obitelji poput povijesnog klavira iz 1819. ili brončanog kucala Tiziana Aspettija iz 17.st. Uz portrete građana izložene su i slike sakralnih motiva iz 18. i 19. st.

 

Izvor: Gradski muzej Korčula

U prizemlju posjetitelji mogu razgledati kopiju Lumbardske psefizme te fotografije ulomaka pronađenih tijekom nedavnih arheoloških istraživanja. Izloženi su ulomak oltarne pregrade, najstariji građevni ostatak Korčule, zatim natpis Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, rijetko sačuvano svjedočanstvo tog razdoblja, te grb Korčule iz 1717. sa stoljetnim simbolima – kulom i zaštitnikom sv. Markom. Na maketi otoka, upotpunjenoj urbanističkim prikazom i katastarskim planom, prikazan je grad Korčula te sva otočka naselja kao i obližnji otoci. Kamenarski i kamenoklesarski zanat prisutan od antike do 20. st. prezentiran je blokovima kamena iz otočkih kamenoloma, alatom, smukom, pomagalima i upotrebnim predmetima. Značajni graditelji i kipari potječu iz obitelji Andrijić koji su predstavljeni obiteljskim grbom te grbovima knezova Capello i Viaro, radovima Marka Andrijića. Tu je i grb Kanavelić iz 15. st., najstariji među grbovima u muzejskom vlasništvu, koji predstavlja obitelji iz koje dolazi naš značajni umjetnik Petar Kanavelić.

Na drugom katu izložena je kulturno-povijesna zbirka posvećena korčulanskim velikanima – u prvom redu književniku Petru Šegedinu koji je predstavljen romanom Djeca Božja iz 1946., arhitektu i dizajneru Bernardu Bernardiju čija se poznata stolica našla u postavu muzeja, kiparu Frani Kršiniću predstavljenom predgovorom iz Monografije (1968.), te Mihovilu Pansiniju, pjesniku filma koji je predstavljen foto-isječcima iz filma Scuza signorina iz 1963.

 

Izvor: Gradski muzej Korčula

Na trećem katu nalazi se ambijentalna kuhinja, još jedno svjedočanstvo povijesnog razvoja palače, opremljena starinskim namještajem, kuhinjskim posuđem i priborom kakav se koristio za pripremu tipične mediteranske hrane koja se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene nematerijalne baštine, prezentirane posjetiteljima uz pomoć multimedije. Također, predstavljena je zlatarska radionica Artura Marinovića koja je djelovala je na prijelazu iz 19. u 20. st. Zlatarski obrt, uz brodogradnju, kamenoklesarstvo i kovački obrt u prošlosti su obilježavali Korčulu. Vjerski kulturni i društveni život grada od srednjeg vijeka do 21.st. predstavljeni su posterima i fotografijama kulturno-prosvjetnih društava i bratovštine Svih svetih iz 50-ih godina 20. stoljeća, koja su zajedno s bojnim plesom s mačevima moreška inspirirali istaknutu hrvatsku fotografkinju Mariju Braut.

Glavni projekt rekonstrukcije palače Gabriellis izradio je Dražen Colnago, izvedbeni projekt izradio je Ivo Vojnović, dok je projekt arhitektonskog uređenja realizirala Arhitektonska radionica Centar pod vodstvom Petre Ivanišević Brzulja. Autori novog stalnog postava su Marija Hajdić, Tonko Barčot, Dinko Radić, Marta Kalebota i Sani Sardelić. (Marija Hajdić, ravnateljica Gradskog muzeja Korčula)

 

Izvor: Gradski muzej Sisak

„Oš' kupit ciglu“ – prva izložba nakon potresa u Gradskom muzeju Sisak

U Gradskom muzej Sisak krajem lipnja otvorena je izložba „Oš kupit ciglu? Dvije tisuće godina proizvodnje cigle u Sisku“ koja publici daje presjek proizvodnje cigle na području Siska koja je bila u punom procvatu u rimskom razdoblju i ponovno u modernom vremenu, prva nakon razornog potresa, što za muzej ima iznimnu važnost u kontekstu djelovanja u lokalnoj zajednici.

Ideja za izložbu proizašla je nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio Sisak 29. prosinca 2020. godine, kada je veći dio grada stradao te se na mjestima oštećenih objekata počela pojavljivati cigla s oznakama raznih sisačkih proizvođača s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Te oznake otkrivale su bogatu povijest ciglarske industrije grada Siska koja svoju tradiciju vuče još iz rimskog razdoblja. Dio tih cigli čuvao se u Gradskom muzeju Sisak, no dio se nalazio u pojedinim objektima i tek je potres doveo do toga da se otkriju neke nove i sačuvaju od zaborava.

 

Izvor: Gradski muzej Sisak

Proizvodnja cigle ili opeke do nedavno je bila jedno od obilježja razvijenih središta u kontinentalnoj Hrvatskoj. Osim ekonomske važnosti za one koju su uključeni u proizvodnju, distribuciju i prodaju, ima i jaku simboličnu komponentu. Dimnjaci ciglana često su dominantan element krajolika i vizura, sugeriraju snagu i vitalnost, prošlu ili sadašnju. Bajeri ili ciglarske jame ostaju dio baštine dugo nakon prestanka proizvodnje i često dobivaju novu funkciju – kupališta, ribnjaka, izletišta.

Na području Siska ta je proizvodnja bila u punom procvatu u rimskom razdoblju (1. st. do 4. st.) i ponovno u modernom razdoblju (od sredine 19. do sredine 20. stoljeća). Oba perioda se poklapaju s intenzivnim razvojem grada i velikim zamahom građevinske industrije, a sama tehnologija se nije bitno mijenjala od rimskog razdoblja do industrijalizacije proizvodnje početkom 20. stoljeća.

Ritam proizvodnje bio je jednak, uvjetovan položajem gliništa, smjenom godišnjih doba i potrebama tržišta. U Sisciji je postojala najmanje jedna velika ciglana, koja je uglavnom opskrbljivala lokalno tržište, ali čiji su proizvodi distribuirani i diljem provincije, čak do Sirmija (Sremska Mitrovica). Lokacija je bila idealna za ovakvu vrstu proizvodnje - gliništa na području grada, te razvijena prometna mreža, riječna i kopnena. Nakon propasti Siscije njene će cigle i ostali građevinski materijal nastaviti izgrađivati područje Siska i okolice. U mnogim od tih objekata paralelno je korištena recentna i rimska građe, te su te zgrade živa i opipljiva povijest duga dvije tisuće godine. U Starom gradu posjetitelji imaju priliku hodati po opekama na kojima su tragovi sandala, stopala i šapa, utisnutih u rimskom razdoblju, i po modernim ciglama, koje su korištene za kasnije popravke i nadogradnje. Takvih primjera je mnogo. Mali i Veliki Kaptol u Sisku, crkva u Žažini, zgrade u Petrinji, samo su neki od njih.

 

Izvor: Gradski muzej Sisak

Ponovnim gospodarskim usponom Siska u 19. stoljeću i dolaskom brojnog stanovništva u grad pojavila se potražnja za ciglama kao važnim građevinskim materijalom. Orijentacija na drvenu građu koja je na tom prostoru bila tradicionalna postepeno opada, a cigla postaje osnovni proizvod s kojima se počinju izgrađivati novi objekti. Cigla je i na simboličnoj razini odredila početak modernizacije grada. Isprva su ciglane bile jednostavnog tipa, da bi od kraja 19. i početka 20. stoljeća postajale sve modernije. Sisak je 1907. godine imao čak osam ciglana koje su koristile kvalitetan materijal iz gliništa u neposrednoj blizini grada. Zadnja sisačka ciglana zatvorila je svoja vrata krajem 1970-ih godina kada je zbog nedostatka sredstava za modernizaciju i nedovoljno velike ponude završila dugogodišnja tradicija proizvodnje toga materijala. Danas je ona vidljiva tek u toponimima, ali i u oznakama s cigli koje se pronalaze na ruševinama objekata stradalih u nedavnom potresu. U vrijeme kada je potražnja za ciglama kao važnom građevinskom materijalu iznimna radi obnova objekata vrijedno se prisjetiti da je Sisak nekada imao tvornice koje su ih proizvodile. Ideja bila da se ovom se izložbom, postavljenom u sklopu Europskih dana arheologije, rasvijetli i prezentira ovaj zanemaren dio sisačke antičke i moderne baštine.

Izložba se može razgledati u Gradskom muzeju Sisak do 30. kolovoza 2021. godine, a oni koji nisu u mogućnosti posjetiti muzej mogu je pogledati u virtualnom obliku na poveznici. (dr. sc. Vlatko Čakširan, muzejski savjetnik i Rosana Škrgulja, viši kustos)

 

Fotografija: Zvonimir Kuhtić, HINA

Francuski paviljon – izložba „Hrvatsko proljeće 1971.-2021.“

Povodom pedesete obljetnice Hrvatskog proljeća Hrvatski državni arhiv u suradnji s Maticom hrvatskom otvorio je u Francuskom paviljonu u Zagrebu izložbu Hrvatsko proljeće 1971.-2021., posvećenu kulturno-političkom pokretu koji je ranih 1970-ih doveo do sazrijevanja hrvatske političke i nacionalne misli, borbe protiv jugoslavenskog unitarizma i centralizma i ugradnje jakih konfederalnih elemenata u novi Ustav savezne države.

Vrlo kompleksno i turbulentno razdoblje hrvatske povijesti prikazano je građom iz Hrvatskog državnog arhiva, brojnim novinskim člancima iz Vjesnika, Hrvatskog tjednika, Vjesnika u srijedu, Kola i Telegrama, dokumentarnim fotografijama, kao i video dokumentacijom. Autor izložbe, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, posjetitelje kronološki vodi kroz najvažnije događaje – od Brijunskog plenuma održanog 1966. godine na kojem je došlo do obračuna s Aleksandrom Rankovićem i važnog iskoraka koji se dogodio 1967. godine kada je u Matici hrvatskoj sastavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, preko zamaha reformskog pokreta koji je počeo u siječnju 1970. Desetom sjednicom Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske koja je osudila jugoslavenski unitarizam i afirmirala neovisan hrvatski politički kurs usmjeren na demokratske reforme i korjenitu reformu državnog ustroja SFRJ, pa sve do sječe hrvatskih kadrova na 21. sjednici predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije održanoj u prosincu 1971. u Karađorđevu i obračuna državnog represivnog aparata sa „kontrarevolucionarima.“

Prezentirani su nositelji Hrvatskog proljeća – Matica hrvatska koja se kroz svoje kulturno-političko djelovanje zalagala očuvanje i jačanje hrvatskog jezičnog i kulturnog identiteta i snažnije pozicioniranje hrvatskih nacionalnih interesa u Jugoslaviji, zatim reformsko vodstvo hrvatskih komunista u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske predvođeno Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom, koje je tražilo veće političke slobode, decentralizaciju političkog sustava, nacionalnu ravnopravnost i jasno definirane gospodarske odnose po načelu “devize onima koji ih stvaraju”, te na kraju studentski pokret koji dobiva svoj institucionalni izričaj izborom Ivana Zvonimira Čička na dužnost studenta prorektora, odnosno Dražena Budiše za predsjednika Saveza studenata Grada Zagreba, a koji je organizacijom generalnog studentskog štrajka pružio nedvojbenu potporu političkom vodstvu Hrvatske.

Obračun Službe državne sigurnosti i Službe javne sigurnosti s hrvatskim proljećarima približava nam uži popis osoba koje su obuhvaćene akcijom „M“ poduzetom radi „prikupljanja dokaza protiv neprijateljske djelatnosti koja ima obilježja kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje SFRJ“. Tu je i popis 160 parola zatečenih u Zagrebu neposredno nakon studentskog štrajka koji je izradio policijsko Operativno–preventivni sektor u Zagrebu od kojih se velik dio, poput Tito, pusti vodu poslije sranja i Tito je kurva, obraćao doživotnom predsjedniku Jugoslavije.

Fotografije najvažnijih zasjedanja partijskog vrha Jugoslavije i Socijalističke Republike Hrvatske pokazuju ključne protagoniste Proljeća, kao i njegove protivnike, te borbu za vlast dviju frakcija u vrhu Saveza komunista Hrvatske, a publika u sklopu izložbe može vidjeti i radove našeg doajena karikature Otta Reisingera, svakodnevno objavljivane u nekadašnjem u Vjesniku, koji kroz lik Pere i njegove obitelji daju satiričan pogled na jugoslavensku stvarnost obilježenu poskupljenjima, nestašicama robe, malim plaćama i mirovinama. (Ivan Guberina)

 

Fotografirao: Zvonimir Kuhtić, HINA

 

Nova knjiga – „Numizmatička topografija Like“

Nacionalni plan zamjene kune eurom uključuje i postupak izdavanja kovanica eura što je potaknulo raspravu – kako će izgledati kovanica eura koja će na jednoj strani imati hrvatske simbole? Tesla, pas dalmatiner ili kravata, samo su neki od trenutnih prijedloga. No, kada i kako je novac ušao u opticaj u naše krajeve, kojim je trgovačkim putevima kolao i kada su počele s radom prve domaće, lokalne kovnice novca – pitanja su kojima se bave numizmatička istraživanja u okviru znanstvenoga projekta Numizmatička topografija Hrvatske voditelja dr. sc. Ivana Mirnika, koji ima za cilj kataloški obraditi i objaviti najstarije numizmatičke nalaze, prema pojedinim hrvatskim županijama.

U okviru toga projekta, nakon nedavno objavljene knjige Numizmatička topografija drniškog, kninskog i šibenskog područja : antika i srednji vijek Tomislava Šeparovića (Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2020.) i Muzej Like Gospić je u ediciji Posebnih izdanja objavio knjigu koja se bavi temom numizmatičke topografije.

Knjiga Numizmatička topografija Like : od najstarijih vremena do početka 16. stoljeća autora dr. sc. Tatjane Kolak, muzejske savjetnice i ravnateljice Muzeja Like i dr. sc. Tomislava Šeparovića, muzejskoga savjetnika Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, objedinjuje sve dosadašnje spoznaje o numizmatičkom naslijeđu ličkog prostora.

U knjizi je obrađen ukupno 1311 primjeraka novca, od čega je rimskog 921, grčkog carskog 2, grčkoga 192, bizantskoga 23, ostrogotskog 7, keltskog 1 te srednjovjekovnog 159. Gotovo trećina primjerka potječe iz skupnih nalaza, a pojedinačnih je 495 primjeraka. Osim iz stručne i znanstvene literature (K. Patch, J. Brunšmid, I. Mirnik), podaci su crpljeni i iz muzejskih zbirki Arheološkoga muzeja u Zagrebu te fundusa Muzeja Like Gospić koji se neprekidno obogaćuje novim nalazima.

Najveći dio knjige sadrži katalog koji je koncipiran po nalazištima abecednim slijedom unutar zemljopisnih područja: Gacka, gornja Zrmanja, Krbava, ličko Pounje, Lika i Velebitsko podgorje. Kataloške su jedinice poredane kronološki, a sadrže podatke o nominali, dataciji, kovnici i standardnoj literaturi te podatke o smještaju, veličini, težini, položaju kalupa, stanju očuvanosti i literaturi za objavljene novce. Olakšano traženje u katalogu omogućava Kazalo, izvore za daljnja istraživanja nudi popis literature, a dio kovanica predstavljen je i ilustracijama na popratnim tablama. Tekst je objavljen na hrvatskome i engleskom jeziku.

Prema riječima autora iz Predgovora:
„Ne možemo biti ni sigurni da su ovom Topografijom obuhvaćeni svi dosad pronađeni numizmatički nalazi, no zasigurno je ona kvalitetan temelj za daljnje istraživanje i poticaj svim onim nalaznicima koji nam mogu pružiti nove spoznaje“. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

KOLAK, Tatjana
Numizmatička topografija Like : od najstarijih vremena do početka 16. stoljeća = Numismatic Topography of Lika : from earliest times to the beginning oh the 16th century / Tatjana Kolak, Tomislav Šeparović ; [prijevod Denis Gracin].- Gospić : Muzej Like, 2020.- 166 str. : ilustr. u boji ; 30 cm.- (Posebno izdanje / Muzej Like Gospić)

Tekst usp. na hrv. i eng. jez.- Kazalo.- Bibliografija.- Table.
ISBN 978-953-7637-33-0
1. Šeparović, Tomislav

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr