U Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba „Sa zida na zid – od vezenih do virtualno dijeljenih vrijednosti“ autorice Gordane Viljetić koja, u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i samostalnom performativnom umjetnicom Vlastom Delimar, publici predstavlja kolekciju zidnjaka unutar Zbirke platnenog posoblja Etnografskog muzeja, njihovo podrijetlo i rasprostranjenost, načine izrade, tematske i, prije svega, bogate značenjske odrednice sa željom da ovaj tradicijski predmet posluži kao polaznica u sagledavanju aktualne svakodnevice u kontekstu digitalne kulture.
Zazivanjem prisjećanja na klasične prizore unutar kuhinjskih ambijenata – središta bliskog druženja s članovima obitelji, susjedima i gostima minulih generacija, suočavamo višeslojni fenomen zidnjaka s aktualnim globalnim praksama dijeljenja statusa na različitim društvenim mrežama i online kanalima, pružajući platformu za međugeneracijsku razmjenu stavova i iskustava o dijeljenim vrijednostima unutar društva i zajednice. U okolnostima suvremenoga doba, kada su nam isticanja sadržaja više ili manje skrivenog značenja nad kuhinjskim pećima tek daleko osobno ili kolektivno sjećanje, a objave na društvenim mrežama i okupljanja pa i veze na daljinu svakodnevna aktivnost koja izranja iz iste potrebe (i mode) dijeljenja vrijednosti s odabranom društvenom skupinom, cilj je izložbe, osim prezentacije građe iz fundusa Etnografskog muzeja, potaknuti korisnike, posebice mlađih generacija, na kritičko promišljanje složenih procesa primanja i odašiljanja vlastitih poruka, kako virtualnih tako i realnih. Pristup je kulturološki – usmjeren na studije primjera iz nacionalnih ili/i regionalnih redova influencera/kreatora sadržaja, no s referencijama na trendove (pre)bivanja online u umreženom gradu i svijetu – postmodernom globalnom selu.
Izvor: Etnografski muzej Zagreb
Vječna ljudska preokupacija – romantična ljubav na kuhinjskim zidovima prije stotinu godina, a #love na virtualnim zidovima današnjice, komentirana je kazivanjima žena rođenih 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća koja upućuju na praksu odabira pogodnog hetero-partnera (najčešće njega imućnoga, a nje vrijedne), umjesto odabira na temelju obostrane zaljubljenosti kako sugeriraju zidnjaci. U suvremenom kontekstu ljubavi dotičemo se, povijesno gledano, jedne sasvim nove pojave – online datinga – i promatramo veze na daljinu, značajno olakšane razvojem novih tehnologija pa time, pretpostavlja se, i češće. Jedno i drugo svjedoči nam kazivačica i kreatorica sadržaja čiji prvi susret s globalno popularnom aplikacijom za upoznavanje, ako već nisu na YouTube kanalu, posjetitelji mogu pogledati u izložbi.
Uz ljubav, najzastupljenija tema kako fizičkih, tako i virtualnih zidova, je prehrana, do te mjere da smo jednu od društvenih mreža preimenovali u Foodstagram. Kod zidnjaka se prehrambeni sadržaji vežu uz poticanje hedonizma (gurmanstva) ili promociju zdrave prehrane, a vrlo često nose manje ili više latentne seksualne konotacije, baš kao što je to, u pravilu u znatno naglašenijoj mjeri, slučaj sa sadržajima na društvenim mrežama i online kanalima današnjice, što sa sobom donosi, ponovno, opasnosti rodne stereotipizacije i seksizma, no i spremna opravdanja, primjerice konceptom prava na digitalnu ženstvenost.
Očekivano (nenamjerno) izložbom dominiraju žene, bolje rečeno žene za žene, stvarajući danas online sadržaje, a nekoć vezući zidnjake. Muškarci im se pridružuju tradicionalno samo kao konzumenti i/ili komentatori, a sada i kao (vidljivi) kuhari – u dva kazivanja; mladoga chefa iz Istre i najboljeg zagrebačkog amaterskog kuhara na kvartu – dok nevidljive u svakodnevnoj pripremi obroka za obitelj ostaju, opet – žene, na što nas, čak i u društvima koja se u svijetu percipiraju kao najrazvijenija, upozoravaju recentna kulturnoantropološka istraživanja predstavljena u izložbi.
Izvor: Etnografski muzej Zagreb
Zadnja cjelina posjetiteljima približava manju skupinu zidnjaka koji se referiraju na domovinu i zavičaj. U doba kada smo povezaniji nego ikad, i kada se sve više nas smatra građanima svijeta, analize ponašanja na društvenim mrežama ipak pokazuju želju za isticanjem regionalno-lokalne pripadnosti, često ponovno kroz hranu, jezik (primjer analiziran u izložbi je viralni video make-up tutoriala na bednjanskom) ili mentalitet, potvrđujući, uz povezivanje na temelju mnogobrojnih i raznorodnih digitalnih sličnosti i dijeljenih interesa, stavova i vrijednosti, pravilo homofilije koje nije bitnije ugrozila niti jedna velika društvena promjena pa tako neće ni, vjeruje se, društveni mediji.
Kao što je sama izložba, zapravo, pionirski pokušaj muzealizacije tema iz područja digitalne antropologije koje je i u istraživačkom smislu u samim začecima, barem u okvirima domaće znanosti, tako pedagoška nadogradnja izložbi ide jednim za muzej sasvim novim, a vrlo potrebnim, smjerom razvoja muzejske pismenosti. U izložbi je korišten edukativni materijal Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i partnera (EDUbox), portala medijskapismenost.hr te podcast učenika Srednje škole Zlatar (Stereotipi ljepote na društvenim mrežama), a u radioničkim programima za učenike, učitelje i stručne suradnike podrška su nam i Centar za sigurniji internet te Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Izložba se može razgledati do 31. prosinca 2025., a prati ju e-katalog s tekstovima autorice i suradnika, eksperimentalni video ciklus MUSEOcoLAB, osmišljen u suradnji s kazivačima influencerima i kreatorima sadržaja, kao i bogati popratni program uživo za korisnike širokog profila (prijave i informacije na edukacija@emz.hr, www.emz.hr i društvenim mrežama EMZ-a).
(Gordana Viljetić, viša kustosica i autorica izložbe)
Najava – 3. Nacionalni forum interpretatora baštine u Dvoru Trakošćan
U Dvoru Trakošćan od 8. do 9. studenoga 2025. održat će se treći po redu Nacionalni forum interpretatora baštine na temu „Novo ruho baštine: mogućnosti i vrijednosti žive interpretacije u kulturnoj i prirodnoj baštini“. Forum organizira Interpret Europe – Hrvatska, koja je dio europske krovne udruge za interpretaciju baštine Interpret Europe, a namijenjen je kustosima, djelatnicima u interpretacijskim centrima te osobama koje se bave upravljanjem destinacijama i projektima u kulturi.
Nastavno na ovogodišnju temu, Forum želi osvijestiti širu skupinu dionika koji djeluju na baštinskim lokalitetima i u radu s posjetiteljima i zajednicama – od muzeja i interpretacijskih, posjetiteljskih centara do zaštićenih područja prirode – o mogućnostima i vrijednosti žive interpretacije baštine te njezinoj implementaciji u širi kontekst. Kroz fokus na vještine, metode i alate žive interpretacije, otvorit će se prostor za dublje razumijevanje ovog pristupa koji nadilazi puko kostimirano vođenje te stavlja naglasak na autentično oživljavanje baštine kroz povijesne likove i nositelje sadržaja, u cjelovitom kontekstu vremena, prostora i vrijednosti koje oni predstavljaju.
Sudionici će doznati da živa interpretacija (live interpretation) nije osobno (iz)vođenje u ulozi povijesnog lika. Ona transformira muzeje, prirodne i kulturne baštinske lokalitete u prostorno-vremenske okvire oživljene prošlosti, omogućavajući posjetiteljima ulazak u interakciju s povijesnim iskustvom u pseudo-autentičnom, ali smislenom i pomno promišljenom, na činjenicama utemeljenom obliku.
Glavni predavači, istaknuti stručnjaci s dugogodišnjom međunarodnom praksom, podijelit će izazove i uvide suvremenih paradigmi, standarde i potencijale žive interpretacije, razbijajući pritom uvriježene predrasude i stereotipe. Kroz njihove će perspektive biti otvorena i pitanja planiranja, pripreme i provedbe žive interpretacije kao strateške metode interpretacijskog pristupa u kulturnoj i prirodnoj baštini.
Forum će posebno koristiti onima koji traže načine za jačanje emocionalne povezanosti korisnika baštine s mjestima i pričama kroz interpretativnu metodu i njezine alate, kao i onima koji osmišljavaju izvedbene ili participativne sadržaje za posjetitelje, razvijaju interpretacijske planove, vođenja i edukativne programe te žele integrirati živu interpretaciju u turističku ponudu na autentičan i održiv način. Također, bit će zanimljiv i onima koji žele pratiti nove trendove u digitalizaciji, uključujući VR/AR formate i potencijal umjetne inteligencije u razvoju likova, scenarija i personaliziranih interpretacija.
Ciljevi Nacionalnog foruma interpretatora baštine su osvještavanje i osnaživanje dionika baštinskih lokaliteta koji rade s posjetiteljima i zajednicom o potencijalu žive interpretacije kao metode za autentično i angažirano posredovanje kulturne i prirodne baštine, pružanje stručnog znanja i inspiracije o aktualnim praksama, standardima kvalitete i okvirima žive interpretacije te razbijanje uvriježenih stereotipa o živoj interpretaciji kao isključivo kostimiranoj izvedbi, promovirajući promišljen, kontekstualan i sadržajno utemeljen pristup koji se može primijeniti i na prirodnu baštinu.
Poseban naglasak bit će na povezivanju žive interpretacije s interpretacijskim planiranjem i pisanjem kao i istraživanje potencijala žive interpretacije, osobito u oblikovanju diferencirane, iskustvene i održive ponude kulturnog i kreativnog turizma. Sudionicima će biti predstavljani suvremeni trendovi, uključujući primjenu digitalnih i hibridnih formata (npr. VR/AR), te uloga umjetne inteligencije u razvoju interpretacijskih sadržaja. U konačnici, namjera Foruma jest potaknuti razmjenu primjera i iskustava među stručnjacima, umrežavanje i razvoj zajednice prakse unutar područja žive interpretacije u Hrvatskoj i šire.
Registracijski obrazac dostupan je putem poveznice https://forms.gle/FeeNaA1rZiecJwUh9. Za sudjelovanje na Forumu predviđena je kotizacija u iznosu od 125 eura za članove Interpret Europe i 145 eura za one koji nisu članovi Interpret Europe. Kotizacija obuhvaća dvodnevni program, s uključenom prehranom.
Program (.pdf)
(Irina Ban)
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
Betina – održana 2. Konferencija o očuvanju pomorske baštine Hrvatske
Betina je krajem rujna ponovno postala središte razgovora o očuvanju maritimne tradicije. U organizaciji Muzeja betinske drvene brodogradnje i Hrvatskog pomorskog muzeja Split održana je 2. Konferencija o očuvanju i interpretaciji pomorske baštine Hrvatske, koja je u dva dana, 26. i 27. rujna, okupila 38 izlagača gotovo iz svih dijelova naše obale – od Istre do juga Dalmacije.
Na skupu se, kroz 7 tematskih blokova, raspravljalo o izazovima s kojima se u svakodnevnom radu suočavaju pomorski muzeji i interpretacijski centri, govorilo se intenzivno o očuvanju i obnovi drvenih brodova, financiranju projekata te važnosti prenošenja vještina na mlađe generacije. Posebno je istaknuta potreba osnivanja škole tradicijske brodogradnje, jer – kako su zaključili sudionici – bez novih majstora nema ni budućnosti tradicijskih plovila.
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
Sudionici su program konferencije obogatili nizom inspirativnih izlaganja: od predstavljanja novih muzeja i centara posvećenih moru i brodogradnji, do primjera kako se tradicijski brodovi mogu koristiti u edukaciji i turizmu. Predstavljene su i brojne inicijative udruga i lokalnih zajednica, naglašena je važnost autentičnosti u obnovi brodova i očuvanju identiteta pomorskih mjesta te, osobito, očuvanje mjesta za tradicijske drvene brodove unutar primorskih luka i lučica i uopće statusa drvenoga broda u suvremenom dobu. U okviru sesije o valorizaciji tradicijskih drvenih brodova danas, prezentaciju pod naslovom „Zaplovi u gajeti – muzejska gajeta u edukaciji i turizmu“ održala je voditeljica marketinga Muzeja betinske drvene brodogradnje, Mirela Bilić.
Značaj ovog tematskog bloka bio je upravo u raznolikosti pristupa temi – kroz četiri različite perspektive sudionika koji tradicijski brod promatraju ne samo kao objekt baštine, već i kao živu sastavnicu suvremenog života. Iz dimenzije mlade obrtnice Edit Zadković iz Opatije predstavljeno je iskustvo plovidbe s gostima u vlastitoj gajeti kojom na autentičan način otkriva ljepote Kvarnera. Pino Vojković iz Komiže, vlasnik obiteljske tvrtke Alternatura, podijelio je dugogodišnju praksu vođenja tura po viškome akvatoriju kroz spoj tradicije, interpretacije i održivog turizma. Svoj osobni put prema brodu i brodogradnji predstavio je i Paolo Tičina, član udruge Kanata, koji je opisao projekt obnove svoje gajete kao povratak vlastitim korijenima i način povezivanja s zajednicom, regatama i morem kroz članstvo u udruzi Kanata iz Zadra, dok je projekt Muzeja betinske drvene brodogradnje, Zaplovi u gajeti, interesantan jer pokazuje iskustvo otočnog muzeja u obnovi i revitalizaciji betinske gajete Marija, stare čak 103 godine.
Takav raspon iskustava potvrdio je koliko tradicijski brod i dalje ima snagu okupljanja, inspiracije i stvaranja novih oblika baštinskog, ali i turističkog djelovanja. Osim stručnog dijela, sudionici su uživali u druženjima u Betini i Murteru, a u sklopu programa manifestacije Dani Latinskog idra predstavljen je i Zbornik radova s prve konferencije, održane lani u Rijeci, čime je naglašena važnost kontinuiteta i stručnog dokumentiranja ovakvih susreta.
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
Organizatori i partneri – Hrvatski pomorski muzej Split, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka te Koordinacija udruga „Tradicijska jedra Kvarnera i Istre“ – zahvalili su Ministarstvu kulture i medija RH i Općini Tisno na podršci u realizaciji događanja.
Zaključak konferencije je da je budućnost hrvatske pomorske baštine, osobito tradicijskih drvenih brodova, neraskidivo vezana uz obrazovanje novih naraštaja brodograditelja. Gotovo svi aktivni majstori danas pripadaju starijoj generaciji, a mladih kadrova nema, što znači da bi već u sljedećih desetak godina moglo doći do ozbiljnog manjka stručnjaka i ugrožavanja opstanka tradicijske brodogradnje. Stoga je pokretanje škole za brodograditelje prepoznato kao nužan iskorak, ne samo radi očuvanja vještina, nego i radi stvaranja održivih temelja za prijenos znanja, zapošljavanje mladih i očuvanje kulturnog identiteta naših obalnih mjesta. Kao sljedeći korak istaknuto je da će biti upućeno pismo namjere prema nadležnim institucijama kako bi se na vrijeme poduzele konkretne mjere za rješavanje ovog problema.
Betina je time još jednom potvrdila svoju ulogu važnog čuvara tradicije drvene brodogradnje i mjesta okupljanja svih kojima je stalo do očuvanja hrvatskog maritimnog identiteta.
(Mirela Bilić, Kate Šikić Čubrić)
Izvor: Dubrovački muzeji
Dubrovački muzeji – izložba posvećena prvom i jedinom tramvaju u Dalmaciji
Dubrovački muzeji u Kulturno-povijesnom muzeju u Kneževu dvoru povodom 115 godina od uvođenja u promet i 55 godina od njegova ukidanja otvorili su izložbu „Povijest dubrovačkog tramvaja 1910.-1970.“, kustosa Dina Lokasa, Tonka Marunčića i restauratora-konzervatora Jana Marka Novalije.
Dubrovački tramvaj, poznat među Dubrovčanima pod omiljenim nazivom travanj, bio je prvi i jedini tramvaj koji je ikada prometovao u Dalmaciji. Tijekom šest desetljeća svojega postojanja svjedočio je brojnim društvenim i gospodarskim promjenama te je ostao trajna uspomena u sjećanju brojnih generacija građana.
Izvor: Dubrovački muzeji
Na izložbi je prikazan povijesni razvoj dubrovačkog tramvaja – od pripremnih radova, postavljanja tračnica i dolaska prvih motornih kola i prikolica (popularno zvanih bajvagena) u Dubrovnik 1910. godine, zatim turbulentnih godina Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i međuratnog razdoblja, pa sve do tragične nesreće i konačnog ukidanja tramvajskog prometa 1970. godine. Uz predmete iz zbirki Kulturno-povijesnog muzeja, dokumenata iz Državnog arhiva u Dubrovniku, nacrta tramvajske pruge, fotografija i razglednica, izloženi su i pojedini dijelovi tramvaja i tramvajske opreme iz privatnih zbirki dubrovačkih kolekcionara i ljubitelja tramvaja (mehanizmi upravljača, pakna, tramvajsko zvono, torba, pečati, oznake i dr.).
Poseban segment izložbe posvećen je restauraciji tramvajskih motornih kola i prikolica, čime se dodatno valorizira tehnička i kulturna baština ovog jedinstvenog oblika javnog prijevoza u Dubrovniku. Nakon odrađenih konzervatorsko-restauratorskih radova, tramvajskim motornim kolima i prikolicama vratit će se izgled kakav su imala na dan ukidanja 1970. Kao audiovizualni dodatak izložbi su snimke dokumentarca Tonka Jovića „Dubrovački tramvaj“ (2008.), zatim, nepoznate amaterske snimke posljednje tramvajske vožnje prije ukidanja 20. ožujka 1970., te snimke tramvaja gradskim ulicama šezdesetih godina 20. stoljeća iz arhiva HRT-a.
Izvor: Dubrovački muzeji
Tijekom cijeloga procesa pripremanja izložbe i kataloga bili smo pozitivno iznenađeni koliko se ljudi svih struka i zanimanja okupilo oko tramvaja, što je samo potvrdilo težinu i važnost ove teme. Izložba je prvenstveno posvećena slavljenju simbola jednog vremena, kulturološki utkanog u samu srž kolektivnog sjećanja Dubrovčana, koji i danas živi u pjesmama i pričama onih koji su imali čast voziti se njime. Ova izložba rezultat je ljubavi i izraženog sentimenta kako građana Dubrovnika, tako i autora ove izložbe koji prema travanju gaje poseban odnos, a koji su svojim zbirkama obogatili postav izložbe i omogućili široj javnosti uvid u dosad malo poznate ili sasvim nepoznate aspekte povijesti tramvajskog prometa u Dubrovniku. S velikim entuzijazmom, predanim radom i kreativnim idejama stvorio se atraktivan postav, te jednako vrijedan dvojezični katalog izložbe, u kojemu su uz opis kataloških jedinica opširno opisani i povijesni aspekti u kojima je nastajao i živio fenomen zvan dubrovački tramvaj.
Svi koji se žele upoznati s poviješću dubrovačkog tramvaja mogu posjetiti izložbu u Kneževom dvoru do 31. ožujka 2026.
(Dino Lokas, Tonko Marunčić, Jan Mark Novalija)
Fotografirao: Dalibor Talajić
Muzej grada Rovinja – retrospektivna izložba velikog rovinjskog umjetnika
U sklopu obilježavanja Dana Grada Rovinja i desete obljetnice smrti u petak 12. rujna 2025. godine u rovinjskom Muzeju otvorena je izložba Cesco Dessanti: Čovjek, slikar i pjesnik posvećena prvom rovinsjkom, ali i istarskom umjetniku koji je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (prof.: Marijan Detoni, Jerolim Miše, Marino Tartaglia).
Cesco Dessanti (1926. – 2015.) je bio jedan od bitnih čimbenika koji je u poslijeratnim godinama pokrenuo likovni život egzodusom opustjelog Rovinja. I sam je 1952. godine napustio rodni grad i preselio se najprije u Chiari i potom u Rim, gdje je živio do svoje smrti. Uz slikarstvo radio je i kao tehnički i umjetnički crtač u Konzervatorskom odjelu za arheologiju, likovne umjetnosti i krajobraznu baštinu regije Lazio.
Izbor izloženih radova prikazuje Cescovu strast prema papiru, ali i ljudskoj figuri, dvjema konstantama u njegovu stvaralaštvu. Iscrtao je čitav dijapazon senzualnih ženskih aktova, koje katkada stavlja u dijalog s muškim figurama, a posebno ga raduje kada svoje figure združi u temi majčinstva kojoj se kao umjetnik neprestano vraćao. Figurom kao glavnim nosiocem iznosi i neke sumornije teme, poput nasilja, patnje i mučenja te u konačnici zadire u mitologiju i sakralnu tematiku. Antički bukranij čest je motiv njegovih crteža i slika; odraz je to rimskog okruženja u kojem je živio i stvarao. U kasnijim radovima (1980-e) Cesco se priklonio većim formatima, tonirani papir kašira na podlogu, a ljudska figura biva prevedena ili čak reducirana u djelomično prepoznatljive oblike sposobne pobuđivati mnogostruka značenja. Dessantija je obilježio Mediteran. Iz njega umjetnik crpi snažne emocije, otuda svjetlost i napetost, naglašena erotika, ali i kontemplacija. Njegov osnovni pravac bio je ekspresionizam, oruđe za bilježenje starodavne melankolije prožete tugom koja pritišće i stoga ne čudi da su ključni trenuci ljudske egzistencije njegovi stalni motivi.
Fotografirao: Dalibor Talajić
Uz pregled slikarskoga opusa na izložbi je predstavljena i Cescova zbirka poezije Così nel tempo (1985.). Naime, pored slikarstva gajio je veliku ljubav i prema poeziji. Uz Dessantija kao slikara i pjesnika izložbom smo željeli ukazati i na njegov značaj kao velikoga humaniste, koji je svoju umjetnost, ali i život uopće neprestano preispitivao i duboko promišljao.
Autorica i kustosica izložbe je Elizabeta Rogović, dizajn kataloga potpisuje Studio Tumpić/Prenc, a suorganizator izložbe je Zajednica Talijana „Pino Budicin“ iz Rovinja. Izložbu se može razgledati do 31. listopada 2025. godine.
(Elizabeta Rogović)
„Fotomonografija“ – novi pogled u Zavičajni muzej Slatina
Zavičajni muzej Slatina predstavio je u rujnu Fotomonografiju – novu publikaciju koji na edukacijski i vizualno dojmljiv način čitateljima daje osnovne informacije o povijesti i razvoju Muzeja, važnom nositelju kulturnog života Slatine čiji početci sežu u 1972. godinu kada se u planu rada organizacijske jedince Centra za kulturu Narodnog sveučilišta „Veljko Vlahović“ prvi put spominje organizirano prikupljanje građe različite vrste s ciljem formiranja muzejske zbirke.
Ideja o osnivanju muzeja u Slatini konačno je ostvarena 1978. godine kada je izglasana preporuka o formiranju Odbora za osnivanje Zavičajnog muzeja. Zadatak Odbora bio je stvoriti pravne, stručne i tehničke uvjete za osnutak muzeja, a odmah nakon formiranja članovi Odbora započinju s prikupljanjem muzejske građe i stvaranjem pravnih i financijskih temelja za osnutak muzeja. Šest godina nakon osnivanja Odbora, 20. veljače 1984. godine donesena je odluka o osnivanju Zavičajnog muzeja u Podravskoj Slatini. U odluci o osnivanju postavljene su osnovne smjernice rada u kojima je naglašeno prikupljanje povijesne i ostale građe, njezina obrada, zaštita i evidencija, te organizacija i postavljanje izložbi, a sve u cilju razvoja muzeološke i galerijske djelatnosti na području tadašnje Podravske Slatine. Iste godine Zavičajnomu muzeju dodijeljeni su prostori u dvorcu Drašković i prethodno prikupljena muzejska građa te je zaposlena prva kustosica Dragica Šuvak. Tijekom Domovinskog rata Muzej se zbog sigurnosti preseljava na novu, neprimjerenu lokaciju. Od 1993. godine djeluje u sklopu Centra za kulturu, sve do 1998. godine kada ulazi u sastav Pučkoga otvorenog učilišta Slatina, u kojemu ostaje do osamostaljenja 2006. godine. Tri godine poslije započinje preseljenje Muzeja u zgradu Starog kotara i adaptacija novih prostora za muzejske potrebe. Danas Zavičajni muzej Slatina djeluje u odgovarajućem prostoru površine veće od 1200 m2 te sadržava više od 13 000 muzejskih predmeta raspoređenih u četrnaest muzejskih zbirki.
Godine 2024. Zavičajni muzej Slatina obilježio je četrdeset godina djelovanja brojnim aktivnostima među kojima se ističe Fotomonografija na kojoj su radili djelatnici Muzeja, a objavljena je uz pomoć Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Slatine. Osnovni poticaj za objavu Fotomonografije bilo je pažljivo osluškivanje potreba i interesa šire zajednice, koja se s nostalgijom prisjeća izgleda svojega kraja. Istodobno, ova je publikacija trajno svjedočanstvo vremena u kojemu je Zavičajni muzej Slatina postojao, djelovao i rastao zajedno sa svojim gradom i svim promjenama koje su se dogodile tijekom četrdeset godina njegova postojanja. Prvi dio posvećen je osnutku Muzeja i njegovu razvoju, kao i fazama kroz koje je prošao. Uz tekstni dio, u uvodu se donosi i izbor fotografija objekata u kojima je Muzej djelovao, a koje se nalaze u muzejskom fundusu. U nastavku slijedi prikaz zbirki koje su glavni nositelji Muzeja. Zbirkama i njihovim sadržajem neizravno je prikazana osnovna misao i svrha Muzeja kao mjesta istraživanja, čuvanja i izlaganja svekolike kulturne baštine jednog prostora. Uz kratak tekstni opis zbirke prikazani su "obični" muzejski predmeti lišeni dokumentarističke forme koji su čitatelju približeni oku ugodnim, estetski snažnim i izražajnim fotografijama. Cilj fotografa bio je prikazati muzejske predmete u novom, gotovo ambijentalnom kontekstu koji ostavlja promatraču dovoljno prostora za vlastitu interpretaciju.
Fotomonografija Zavičajnog muzeja Slatina na nov i razumljiv način donosi osnovne informacije o Muzeju i muzejskoj građi te ujedno diskretno poziva čitatelja da fizički posjeti Muzej i pogleda njegovu građu. Ova publikacija svojevrstan je presjek djelovanja Zavičajnog muzeja Slatina od 1984. do 2024. godine.
(Nikolina Tomić, Srđan Đuričić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr