Početkom mjeseca u Muzeju za umjetnosti obrt predstavljena je monografija autorice dr. sc. Snješke Knežević „Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice“, enciklopedijsko izdanje koje na 522 stranice prezentira povijest i spomeničku baštinu tri povijesne jezgre Zagreba – Gradeca, Kaptola i Donjeg grada.
Snješka Knežević, istaknuta povjesničarka umjetnosti i znanstvenica koja je najveći dio svoje pet desetljeća duge karijere posvetila upravo povijesti urbanizma i arhitekture Zagreba, odabrala je istaknute trgove, parkove i ulice koji čine bit arhitektonskog i kulturnog razvoja grada, prikazavši 35 javnih prostora podijeljenih u tri tematske cjeline u skladu s topografijom triju povijesnih jezgri Zagreba. Analizama je obuhvaćen široki vremenski raspon – od baroka, klasicizma i bidermajera, preko historicizma, secesije i moderne pa sve do suvremene, postmoderne i recentne arhitekture. Pored mnoštva povijesnih, povijesno-umjetničkih, socioloških, kulturoloških i antropoloških podataka o prostoru i stanovnicima grada, čitatelju su dostupne brojne informacije o pojedinim urbanistima, arhitektima, graditeljima i naručiteljima.
Stil pisanja je jednostavan, faktografski utemeljen i precizan, osuvremenjen pogledom s pozicije našega vremena. Interpretacija je interdisciplinarna - nije dana samo suhoparna povijesno-umjetnička raščlamba teme, već je autorica ponudila korisniku širi umjetnički, društveni, politički i komunikološki kontekst. Monografija sadrži 760 arhivskih i recentnih fotografija, koje je najvećim dijelom snimio Franjo Kiš, a tekst prati mnoštvo ilustrativnog materijala, starih razglednica, kartografskih prikaza i projektne dokumentacije. Posebno valjda naglasiti da se publicirani materijali ne odnose samo na izvedene projekte, već i na one neizvedene što također spada u baštinu.Urednica knjige dr. sc. Katarina Horvat-Levaj istaknula je kako knjiga dolazi u pravi čas - nakon razornoga potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu u ožujku ove godine – izrazivši uvjerenje kako će ovo izdanje dati veliki doprinos zahtjevnoj obnovi i rekonstrukciji koja je pred nama.
„Čitajući knjigu dobivamo sliku o imaginarnom gradu, o nizu projekata koje su radili nadahnuti naručitelji i arhitekti, ali koji stjecajem okolnosti nisu mogli biti realizirani. Gledajući taj bogati arhivski materijal možemo s nostalgijom razmišljati o tome što bi primjerice bilo da je izgrađena Južna promenada Gornjeg grada prema projektu Huga Erlicha, da je Viktor Kovačić obilježio još uvijek nedovršeni trg ispred katedrale ili da je izveden Bolleov projekt gimnazijskog centra na Rooseveltovom trgu. Stjecajem okolnosti ova vrijedna monografija dodatno je dobila na aktualnosti jer je Zagreb, kada je knjiga već bila gotova, zadesio jaki potres 22. ožujka. U knjizi se puno govori o zagrebačkom potresu 1880. godine i poletu koji je on izazvao, te je dio obrađenih ambijenata u velikoj mjeri stradao u nedavnom potresu. Zato bi ova knjiga kroz niz različitih aspekata mogla uvelike pridonijeti obnovi stare gradske jezgre i biti trajno nadahnuće stručnjacima koji će biti angažirani u tom procesu“, rekla je Horvat–Levaj. (Ivan Guberina)
Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice
Nakladnik: ArTresor naklada d.o.o.
Autorica: dr. sc. Snješka Knežević
Urednica: dr. sc. Katarina Horvat – Levaj
Recenzenti: akademkinja Željka Čorak, dr. sc. Dragan Damjanović
ISBN 978-953-8012-38-9
Fotografirao: Rogerio Pateo/NAV/DAA UFMG
Brazil – zemlja gdje muzeji nestaju u plamenu
Manje od dvije godine nakon što je Brazil ostao bez Nacionalnog muzeja iz Rija de Jeneira koji je u požaru izgubio gotovo 90 posto fundusa od 20 milijuna muzejskih predmeta - ovih je dana vatra progutala još jedan istaknuti nacionalni muzej te latinoameričke države - Prirodoslovni muzej Sveučilišta Minas Gerais u Belo Horizonteu.
Deset tisuća godina povijesti Brazila, Južne Amerike i svijeta nestali su pred nepune dvije godine u jednoj noći. Istraga je pokazala da je muzej bio žrtva proračunskih rezova, da su ga satirali termiti, zidovi se ljuštili, električne instalacije visile, bio je bez protupožarne zaštite, a ni hidranti oko muzeja nisu radili. U godini kada su trebali proslaviti 200 rođendan država je toj kući za održavanje udijelila sramotnih 13 tisuća dolara. Toliko je naime za nacionalni muzej uspjela smoći država koja je u proteklom desetljeću u dva sportska događaja, i to vrlo loše, kriminalno i neuspješno, investirala 30 milijardi dolara.
Fotografirao: Rogerio Pateo/NAV/DAA UFMG
I premda je cijeli svijet bio zgrožen tragedijom, pomoć ponuđena sa svih kontinenata, od UNESCO-a do Smithsoniana - u Brazilu nitko ništa naučio nije. Sveučilišni muzej iz Belo Horizontea jedan od najstarijih u Brazilu, osnovan 1927. godine, posjeduje vrijedan fundus od 260 tisuća predmeta uglavnom etnologije, arheologije i arhivskih dokumenata. Dimenzije štete još nisu poznate premda djelatnici kažu da većem dijelu građe nema spasa.
U izjavi za brazilske novine ravnateljica muzeja Mariana Lacerda je rekla da su električne instalacije bile obnovljene 2013., no da je inspekcija obavljena mjesec dana prije požara ukazala na brojne nepravilnosti od nepostojanja izvještaja o pregledu vatrogasaca do sigurnosnih protokola. U izvješću iz 2015. muzej je zabilježio da nisu prošli inspekciju, upozorio na slabosti uključujući i stropove koji su već tada prijetili urušavanjem. Štoviše bilo je naglašeno da muzej nema plan za spašavanje građe u slučaju požara ili neke druge katastrofe premda, prema riječima bivšeg ravnatelja, ispada da su sredstva za obnovu bila čak i odobrena, ali do realizacije nije došlo.
Ovo je kako upozorava časopis Nature šesti oganj u kojem je u posljednjih deset godina izgorjela neka od nacionalnih muzejskih institucija Brazila. Pitanje koje se nameće jest što se još treba dogoditi ne bi li se tamošnja vlast probudila. Budući da je na 18 milijuna karboniziranih muzejskih predmeta tamošnji tek izabrani predsjednik Jair Bolsonaro, od milja nazivan “brazilski Trump”, pred dvije godine za AP rekao “Pa već su izgorjeli. Što hoćete od mene?” promjene odnosa prema baštini neće zadugo biti.
Svoj stav prema kulturi Bolsonaro je iskazao odmah po inauguraciji ukidanjem ministarstva kulture dan nakon požara u Nacionalnom muzeju. U 17 mjeseci koliko je na vlasti državne tajnike za kulturu mijenjao je svaka dva mjeseca. Na čelo bizarne galerija likova ovih je dana zasjeo novi kojeg su i pozicija i opozicija već proglasili “sprdnjom”. Naime, Mário Frias poput svoje predhodnice zvijezda je telenovela. Proslavio se kažu sapunicama znakovitih naslova “Vampirskim poljupcem” i “Vladaricom sudbine”. (M.K.)
Pariz – nakon četiri mjeseca ponovno otvoren Louvre
Pariški Louvre otvorio je 6. srpnja ponovno svoja vrata nakon četveromjesečne stanke uzrokovane strogim mjerama socijalnog distanciranja. Najposjećeniji muzej na svijetu, koji je prošle godine posjetilo rekordnih 10.2 milijuna posjetitelja, trenutno prolazi kroz dosad nezabilježenu krizu u mirnodopskom vremenu u kojoj zbog pandemije korona virusa u tekućoj godini očekuje pad posjetitelja od čak 80%.
Samo otvorenje pratile su stroge epidemiološke mjere. Svi koji su odlučili posjetiti muzej i uživati u Niki sa Samotrake, Michaelangelovom Umirućem robu ili Vermeerovoj Čipkarici, morali su nositi maske i unaprijed rezervirati ulaznice s fiksnim vremenskim terminom. Za posjetitelje je otvoren samo ulaz kroz staklenu piramidu, garderoba nije bila u funkciji, vodiči su morali koristiti mikrofone i slušalice kako bi se poštivale mjere distanciranja, a posjetitelji su se morali striktno pridržavati nove signalizacije kretanja koja onemogućava mimoilaženje većih grupa ljudi. Uveden je i poseban režim kretanja u dvorani Država u kojem je smještena najveća atrakcija muzeja Leonardova Mona Lisa. Tako se djelo slavnog renesansnog majstora, do kojeg se obično probijalo kroz masu turista koji okidaju selfije, konačno može razgledati u miru u grupama od dvoje ljudi uz vremensko ograničenje od 10 minuta.
Direktor Louvrea Jean-Luc Martinez otkrio je uoči otvaranja kako se muzej uslijed značajnog pada prihoda od ulaznica suočava s velikim financijskim pritiskom koji dovodi u pitanje realizaciju brojnih ranije ugovorenih programa, dodavši kako prije Olimpijskih igara koje će se održati u Parizu 2024. godine ne očekuje povratak na prošlogodišnje brojke posjetitelja. Godišnji proračun institucije iznosi 250 milijuna eura od čega država osigurava 100 milijuna, 90 milijuna pokrivaju prihodi od ulaznica, dok se ostatak financijske konstrukcije zatvara donacijama i sponzorstvima. Kada se početkom ožujka muzej našao u lockdownu njegovo vodstvo prioritet je stavilo na istraživanje vlastitih zbirki i privlačenje domaće publike u muzej jer su do sada tri četvrtine posjetitelja činili strani turisti. Tako će tokom ljeta muzej biti otvoren za posjete dvije večeri u tjednu, a u tijeku je i realizacija programa osmišljenih u suradnji s francuskim Ministarstvom obrazovanja koji bi trebali u muzej dovesti djecu koja neće napustiti Pariz za vrijeme školskih praznika.
Ponukan uspjehom Louvreove ispostave u Lensu, malom gradiću na sjeveru Francuske donedavno poznatom jedino po mnoštvu propalih rudnika ugljena, Martinez je najavio čitav niz aktivnosti kojima bi se muzej trebao riješiti dosadašnjeg elitističkog imidža.
- Radimo na velikim promjenama uoči Olimpijskih igara 2024. godine. Bivša kraljevska palača u srcu Pariza može "zastrašiti" određene demografske skupine te ih muzej mora uvjeriti da su izložene zbirke namijenjene i njima. Zato namjeravamo provesti "kulturološku demokratizaciju" koja će 30 000 Louvreovih eksponata, uz bolju prezentaciju i sadržajnije opise, učiniti pristupačnijim širokom krugu posjetitelja. Iduće godine cjelokupna Louvreova zbirka bit će korisnicima prezentirana u online prostoru uz dodatna pojašnjenja na francuskom i engleskom jeziku, a uskoro krećemo i sa svima dostupnom besplatnom dvadesetominutnom mini-turom kako bi ovo ljeto motivirali što veći broj Parižana na istraživanje muzeja – rekao je Martinez. (I.G.)
Izvor: MSU, Zagreb / Hrvatski Faust, Croatian Faust (S. Šnajder), HNK Split, 1982
Krakow – plakati Borisa Bućana osvojili Poljsku
Izložba plakata Borisa Bućana otvorena je 2. srpnja 2020. u Međunarodnom kulturnom centru u Krakowu, a dio je turneje kojom se poljskoj javnosti predstavljaju plakati jednog od najistaknutijih hrvatskih grafičkih oblikovatelja. U okviru kulturno-umjetničkog programa tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU izložba je gostovala u Galeriji Miejska Arsenał u Poznanju, a nakon Krakowa putuje u Gdanjsk gdje će biti izložena u kazalištu Gdański Teatr Szekspirowski kao dio festivala Hrvatski tjedan.
Izložba plakata Borisa Bućana ujedno je prvo samostalno autorovo predstavljanje u Poljskoj. Poljskoj publici predstavljeni su radovi nastali tijekom osamdesetih godina koji svjedoče o iznimnim dosezima hrvatske plakatne umjetnosti, a nalaze se u i mnogim muzejskim zbirkama i galerijama diljem svijeta. Izloženi su i plakati koji pripadaju sad već antologijskoj seriji rađenoj za Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. Riječ je o dvanaest plakata velikih dimenzija od kojih je većina bila izložena na Venecijanskom bijenalu 1984., a među njima su plakati za predstave Roko i Cicibela, Candide, Traviata, Othello, La Boheme te plakat za Žar pticu koji je poslije stekao kultni status. Bućanove "ulične slike" djela su koja prikazuju autorov samosvojan pristup oblikovanju plakata koji se temelji na redefiniranju samog medija uvođenjem nestandardnih monumentalnih formata i elemenata slikarskog, grafičkog i crtačkog izraza. Tako je promijenio i proširio percepciju plakata, čime na osebujan način prekoračuje granice između dizajna i umjetnosti. Boris Bućan ne ilustrira događaj za koji je plakat namijenjen nego vizualnim rješenjima na zadanu temu kod promatrača pobuđuje niz asocijativnih tokova. Promjena konteksta, poigravanje s odnosom znakova i pridavanje novih značenja – trajna je tema i preokupacija Borisa Bućana.
Plakatni opus umjetnika Borisa Bućana zaseban je fenomen zbog inovativnosti, širenja pojma plakata koji za umjetnika postaje polje za različite kreativne postupke. Umjetnički put započinje u krugu generacije umjetnika koji su se zalagali za nove oblike djelovanja u javnom prostoru i težili društvenom angažmanu umjetnosti. No, shvativši plakat kao moćno sredstvo vizualne komunikacije, Bućan već od studentskih godina radi plakate za izložbene i kazališne manifestacije, potom stižu narudžbe i od drugih institucija, pa i za brojne glazbene događaje. Bućan s lakoćom prelazi granice oglasnog medija. Plakat za Bućana nije u službi naručitelja, nego „(umjetničkim) djelom odgovara na (drugo umjetničko) djelo“. Neprestano eksperimentira i traži nove načine vizualizacije ideje, od minimalističkih geometrijsko reduciranih, popartističkih i konceptualnih plakata često zasnovanih na fotografiji, ali početkom osamdesetih događa se radikalan zaokret u pristupu, značenju i načinu oblikovanja ideje. U potrazi za novim umjetničkim izrazom, Bućan u plakate sve intenzivnije i osebujnije uvodi slikarske i crtačke postupke i stvara novi tip slike. Raznovrsnost oblika, energičnost, intenzivni koloristički tretman, jaki grafizam ili geste snažnog crtačkog naboja nosioci su njegova grafičkog jezika. Usto, uvodi višedijelne formate, da bi naposljetku došao do dotada posve netipičnih dimenzija 210 x 200 cm. „Plakatima-slikama“ izlazi na ulicu koja postaje njegova galerija privlačeći pozornost najšire publike. Zbog dominacije vizualnog nad verbalnim, posve marginalizira informacije zbog kojih se plakat zapravo i tiska. Odvojenost slike i teksta, tj. činjenica da su riječi istisnute na samu marginu plakata, da su okvir slike, postalo je svojevrsni Bućanov potpis.
Dizajnirajući plakate Boris Bućan na izniman je način u duhu vremena integrirao reference iz masovne kulture, iz svakodnevnog života, kao i reference iz različitih povijesnih umjetničkih stilova i perioda. U mediju plakata pronašao je jedinstven način preispitivanja odnosa između umjetničke autonomnosti i društvenog konteksta, likovnih i dizajnerskih pravila, odnosno ustaljenih pojmova same umjetnosti.
Izložba se može razgledati u Međunarodnom kulturnom centru u Krakowu do 16. kolovoza 2020. godine. (Kristina Bonjeković Stojković, kustosica izložbe, Muzej suvremene umjetnosti)
Izvor: MSU, Zagreb
Izvor: www.koprivnica.hr
Galerija Koprivnica – male i velike „Tajne željeza“ Podravine
Izložba „Tajne željeza“ otvorena krajem lipnja u Galeriji Koprivnica tematizira postupke obrade željeza na području Podravine tijekom više arheoloških i povijesnih razdoblja, otkrivajući male i velike tajne koje se kriju iza svakog željeznog uporabnog predmeta korištenog u predindustrijsko doba na ovim prostorima. U svrhu toga izložba je, kao i sam interdisciplinaran projekt na koji se naslanja, zamišljena kao intersenzualan doživljaj zvukova, mirisa i predstavljenih predmeta.
Željezo kao materijal kojim su naši preci kroz nekoliko arheoloških i povijesnih razdoblja oblikovali predmete korištene u svojoj svakodnevici oduvijek je plijenilo pozornost stručne i znanstvene javnosti na čitavom europskom kontinentu. Dobivanje željeza iz željezne rude koja se nalazi u prirodi zahtjevan je postupak koji je podrazumijevao dobro poznavanje čitavog procesa, od pronalaska i prikupljanja kvalitetne rude u prirodi, preko izgradnje talioničkih peći pa sve do samog procesa taljenja u kojem se na visokim temperaturama ekstrahirao poluproizvod (spužvasto željezo, eng. iron bloom). Sam proces nije završavao na ovom stupnju jer se u dobivenom poluproizvodu nalazilo još dosta nečistoća koje su se u daljnjem postupku primarnog kovanja izdvojile te je tek takav proizvod bio pogodan za obradu i oblikovanje predmeta od strane majstora-kovača. Čitav taj proces zahtijevao je dobro poznavanje svih etapa rada i znanje koje se prenosilo s generacije na generaciju, a ponekad je skrivalo i neke tajne koje su znali samo iskusni majstori-talioničari.
Arheološka istraživanja peći za taljenje željezne rude provode se na prostoru Podravine od 2008. godine, a od 2017. godine i u okviru interdisciplinarnog znanstveno-istraživačkog projekata TransFER - “Proizvodnja željeza uz rijeku Dravu u antici i srednjem vijeku: stvaranje i transfer znanja, tehnologija i roba“, financiranog od strane Hrvatske zaklada za znanost. Sam projekt ima tri osnovna cilja: definirati podrijetlo željezne rude i potrebnih resursa (glina, voda, drvo),definirati tehnologiju obrade željezne rude kroz razdoblja i intenzitet proizvodnje; te definirati utjecaj proizvodnje željeza u kontekstu socio-kulturološkog okružja i interakcija ljudi i roba.
Konceptom jedna prostorija – jedna tema izložba je podijeljena u četiri cjeline. U prvom su dijelu predstavljeni osnovni izvori sirovina – ruda, glina, drvo te njihova priprema, koja je osnovni preduvjet početka taljenja. Izlaganjem sirovih i prženih komada močvarne rude koji pozivaju posjetitelja da ih uzme u ruke i opipa želio se napraviti odmak od uobičajenog odnosa u kojem korisnik s predmetom funkcionira samo vizualnim putem. U tu je svrhu izrađena i rekonstrukcija vatrišta za prženje rude, kao i vuglenica iz kojih izviru mirisi suhog drveta, mokre trave, vlažne zemlje te ugljena. Isti je koncept primijenjen i u drugoj cjelini gdje su prezentirani arheološki ostaci dna talioničkih peći pronađeni in situ u kombinaciji s rekonstrukcijama dna peći ili cjelovitih peći u trenutku njihova otvaranja. Ideja je bila da se posjetitelju predstavi cjelokupan proces taljenja, tj. sve njegove faze, ali i rekonstrukcijom smetlišta pruži uvid u način funkcioniranja i organizacije jedne talioničke radionice.
Treća prostorija posvećena je konačnom proizvodu taljenja – spužvastom komadu željeza (bloom) koji od trenutka vađenja iz peći do trenutka oblikovanja u konačan proizvod prolazi nekoliko faza. Prva je njegovo sabijanje i preliminarno čišćenje od nečistoća koje je prezentirano uz pomoć vizualnih i zvučnih kulisa snimljenih tijekom eksperimentalnih radionica za taljenje željezne rude, te predmeta korištenih u tom procesu. U idućoj se fazi predmet dodatno pročišćava, što je prezentirano uz pomoć još jedne rekonstrukcije, da bi u konačnici on došao do kovača koji uz zvukove udarca po komadu željeza i nakovnju poziva posjetitelje da otkriju njegovu tajnu. Posljednja prostorija posvećena je svakodnevnom životu, tj. arheološkim predmetima vezanim uz naseobinski kontekst radionica za taljenje željezne rude. S obzirom na veliku zastupljenost keramičkih predmeta na svakom arheološkom lokalitetu, namjera autora bila je prezentirati razvoj i različitosti ranosrednjovjekovne keramike datirane između sredine 7. i početka 9. stoljeća te manje predmete svakodnevne upotrebe koji upotpunjuju naša saznanja o crticama iz života majstora-talioničara koji su nekada žarili i palili diljem Podravine.
Izložba se može pogledati u Galeriji Koprivnica do 19. srpnja 2020. godine. (Ivan Valent)
Spacetime Layers – beskrajne mogućnosti povezivanja sadržaja
Na posljednjem u nizu mrežnih seminara u organizaciji ICARUS Hrvatska održanom 7. srpnja ove godine, predstavljena je mobilna aplikacija Spacetime Layers – digitalna platforma za razmjenu poruka i informacija koje se odnose na neku lokaciju (engl. location-based information). Aplikaciju i povijest njenog razvoja je prezentirao njen tvorac, Patrick Trentelman, koji je polaznicima mrežnog seminara pokazao kako mogu sami početi koristiti aplikaciju i dodavati svoj sadržaj.
Sve je započelo kao ICT projekt u školskoj učionici koji je prerastao u aplikaciju Spacetime Layers. Patrick Trentelman, učitelj u osnovnoj školi Oosterhoogebrugschool (Groningen) počeo je razvijati aplikaciju prije nekoliko godina uz pomoć svojih učenika za obrazovne potrebe korištenja u učionici. U prvoj je verziji aplikacija funkcionirala kao digitalna vremenska kapsula u koju su učenici mogli snimati videoporuke i birati vrijeme i mjesto kada će netko primiti tu poruku. Prvenstveno aplikacija je služila za slanje poruka budućem sebi, po uzoru na personal coaching.
Daljnjim razvojem aplikacije prešlo se iz stvaranja osobnih u javne poruke – informacije o lokaciji. Naime, prilikom vođenog obilaska jedne poznate male ulice u Groningenu, kako je zaposlenik gradskog arhiva svako malo svraćao pažnju grupe na neke previđene detalje i nepoznate zanimljivosti u toj uličici (tajanstvena bakrena vrata bez kvake na pročelju povijesne zgrade ili topovska kugla u zidu), tako se Trentelmanu javila ideja kako bi sa svojim razredom uz pomoć aplikacije mogao mapirati lokalnu kulturnu baštinu.
Koristeći Spacetime Layers djeca uče o kulturnoj baštini na način da su stvaratelji sadržaja – potaknuti znatiželjom ona postavljaju pitanja i sama provode istraživanje, oblikuju i unose informaciju u aplikaciju koju potom svatko može koristiti na svom pametnom telefonu. Želja je da što više škola i ustanova sudjeluje dodavanjem sadržaja kako bi aplikacija sadržavala što više priča. Osim za škole ovo je koristan alat i za druge javne i privatne institucije. Povezivanjem s kulturnim ustanovama kao što su muzeji i arhivi te s ostalim organizacijama na nekom području (festivali, promotori, turističke agencije i sl.), aplikacija postaje interaktivna karta sa svim važnim informacijama (odnosno „slojevima“ poruka raznih organizacija) koje se odnose na pojedinu lokaciju. Putem jedne zajedničke platforme sve te organizacije mogu dijeliti publiku i uvećati svoj doseg.
Igrifikacija je još jedna od funkcionalnosti ove aplikacije tako da obilazak grada može postati zanimljiviji i zabavniji. Na primjer, odabirom pješačke rute može se započeti „lov na blago“ i skupljati bodovi, izvršavati traženi zadatci (odgovaranje na pitanja, fotografski zadatci i sl.). Trentelman je naveo primjer test iz povijesti može izvesti u obliku „lova na blago“ izvan učionice uz korištenje tehnologije proširene stvarnosti s animiranim likom i skeniranim dokumentima iz lokalnog arhiva.
Osim povijesnih priča i tura, mogu se saznati lokacija i radno vrijeme kulturnih ustanova, uslužnih i komercijalnih radnji..., mogu se kupiti ulaznice za muzeje i galerije ili vidjeti koja su aktualna događanja u nekom gradu. S obzirom na korona-krizu moguće je čak saznati koliko je neki kafić ili bar popunjen. Korisnici aplikacije, na primjer turisti i posjetitelji nekog grada, mogu odabrati vrstu sadržaja koji ih zanima na tom području i dodati ga kao sloj. Interaktvnost omogućuje jednoj aplikaciji – Spacetime Layers – da odgovori na različite potrebe otvarajući beskrajne mogućnosti povezivanja sadržaja. Lansiranjem 2018. godine Spacetime Layers je u jednom trenu postala druga najskidanija aplikacija na servisu App Store, ispred Facebooka i Facebook Messengera. Velika potpora inicijativi stigla je i od UNESCO-a koji je imao predstavljanje aplikacije na Svjetskom sastanku u Parizu.
Na ovom hrvatskom predstavljanju, na kojem su zabilježeni i slušači iz Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Cipra, Španjolske, Švedske, čak i Čilea, autor Spacetime Layersa pozvao je hrvatske kolege da iskušaju aplikaciju te da se pridruže ovoj ambicioznoj platformi čija će popularnost zasigurno sve više rasti. (Ivona Marić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr