MUVI 08 – Festival muzejskog filma i multimedije u potpunosti online
Vještica Mare koja posjetitelje vraća u daleku prošlost Svetvinčenta, špiljski medvjed iz Kastavštine kojeg muči artritis, od Ludwiga van Beethovena koji je uživao u zelinskoj kraljevini i virtualnog ormara obitelji Pejačević, pa sve do Stradivarijevih violina i najstarijeg indoeuropskog kalendara – raspon je mnogih zanimljivih tema i protagonista osmog izdanja festivala muzejskog filma i multimedije MUVI 08: MUZEJI – VIDEO – FILM, koji će se zbog nepovoljne epidemiološke situacije održati u potpunosti online 17. i 18. prosinca 2020. na platformi Zoom. Organizator manifestacije koja je tijekom proteklih četrnaest godina probudila interes javnosti, muzealca i kreativne industrije je Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba, a cilj je popularizacija audio vizualnih i multimedijskih projekata u muzejima i srodnim institucijama, poticanje suradnje između kulturnih i kreativnih industrija te promoviranje hrvatske kulturne i prirodne, materijalne i nematerijalne baštine.
U prikazivačkom dijelu festivala bit će prikazana 34 filma podijeljena u sedam tematskih cjelina: 1. promotivni filmovi muzeja, 2. umjetnici, muzeji i film, 3. izložbe, istraživanja, 4. arheološki film, 5. otoci, muzeji i film, 6. EU projekti, muzeji i film i 7. mogućnosti, … Sastavni dio manifestacije je program MUVI LAB u sklopu kojeg će biti predstavljeno jedanaest inovativnih multimedijskih projekata – virtualne izložbe, 3D animacije, hologrami, interaktivni kiosci i mobilne aplikacije, kojima su muzeji interpretirali ključne događaje iz hrvatske povijesti, izradili 3D vizualizacije arheoloških nalaza, oživjeli povijesne ličnosti ili prilagodili složene muzejske teme publici svih profila.
Program otvaraju promotivni filmovi muzeja koji donose novu svježinu u komunikaciji s publikom – Drveno doba u Gradskom muzeju Virovitica koji gledatelje vodi kroz novi postav i obnovljeni eksterijer Dvorca Pejačević s njegovim perivojem, Promotivni video Muzeja vučedolske kulture koji predstavlja muzej smješten na jednom od najvažnijih arheoloških lokaliteta Europe, te Jedan dan u muzeju u kojemu nas kroz postav Prirodoslovnog muzeja u Rijeci vode Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, unoseći u film svojim načinom komunikacije, koji odskače od stereotipa, moderan i nesputan duh Rijeke. Iz tematskog bloka „arheološki film“ izdvaja se Broken Exposition, zanimljiv redateljski pristup Simona Bogojevića Naratha koji kombinirajući dokumentarne snimke, izjave kustosa i animacije, predstavlja materijalnu i duhovnu kulturu stanovnika jednog od najvažnijih željeznodobnih središta na prostoru kontinentalne Hrvatske, smještenoga na prostoru današnjega grada Siska. U ovom tematskom bloku gledatelji će moći vidjeti i trailer za film Vučedolska jarebica koji rasvjetljava misterij najstarijeg simbola metalurgije, drugog filma iz dokumentarno igranog serijala Vučedolske tajne, nastalog kao suradnja Darka Puharića iz Studija Design D, arheologa Aleksandra Durmana i Muzeja vučedolske kulture.
Zanimljivu priču o poznatom riječkom liječniku i graditelju violina dr. Franji Kresniku, jednom od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije koja je uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine, donosi film Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, dok Gradski muzej Varaždin video uratkom Od Alkemije do ljekarništva gledatelje vodi kroz povijest ljekarništva i medicine u Varaždinu, od alkemičara i kirurga, preko brijača i kupalištaraca do dolaska uglednoga belgijskog liječnika Ivana Krstitelja Lalanga 1772. godine, koji je u sklopu reforme zdravstva carice Marije Terezije prosvjećivao stanovništvo Varaždina i okolice po pitanjima porodiljstva, higijene i zaštite zdravlja.
Na prethodnim manifestacijama publika je s velikim interesom pratila filmove nastale u produkciji Muzeja betinske drvene brodogradnje, a ove godine će imati priliku vidjeti i video uratke koji dolaze s drugih dalmatinskih otoka – Brača i Hvara. Povijest i planove integralne zaštite iznimno vrijednoga kulturnog krajolika Pustinja Blaca, jedinstvenog spomenika kulture iz 16. stoljeća koji su podigli glagoljaški svećenici iz Poljica bježeći pred Osmanlijama, prikazuje film Ekomuzej pustinja Blaca, dok Muzej hvarske baštine donosi simpatičnu video priču Sortiranje starih fotografija grada Hvara koja kroz obiteljske slike i crno bijeli amaterski film snimljen u ljetnoj atmosferi otoka Hvara govori o nekoliko generacija ljudi i njihovim životima proživljenim u Dalmaciji.
Podučavanje o muzejskim temama kroz zabavu, razgovor i ležeran pristup možemo vidjeti u seriji kratkih filmova obuhvaćenih programom Ljubav na prvi muzej u kojem kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Vanja Gović uz pomoć TikTok aplikacije približava mlađoj publici kustoski rad i istraživanja, pokazujući da muzeji nisu zastarjele institucije i nezanimljive „kuće predmeta“, već suvremene „kuće ideja“, privlačna i zabavna mjesta koja mladi mogu dijeliti s vršnjacima na društvenim mrežama. Kreativnim i inovativnim pristupom izdvajaju se i u filmovi projekta In cultura veritas koji su ove godine ušli u uži izbor za prestižne baštinske nagrade Heritage in Motion, koje najboljim multimedijskim proizvodima dodjeljuju Europska muzejska akademija i Europa Nostra. Filmove koji promoviraju bogatu kulturnu i enološku ponudu prekograničnog područja Zagrebačke županije i slovenskih subregija Obsotelje i Kozjansko izradio je Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba kombinirajući animatorske i ilustratorske videoefekte s digitaliziranom baštinom koju čuvaju muzeji, približavajući publici povijesne ličnosti, priče i legende, lokalne obrte, povijest gradova i njihove stoljetne vinogradarske tradicije.
Raznolikost filmskih sadržaja nastalih u produkciji hrvatskih muzeja, od kojih mnogi naginju pravim umjetničkim ostvarenjima, dovoljan su razlog za sudjelovanje na osmom izdanju festivala MUVI: muzeji – video – film. Ulaz na sve programe je besplatan, a više detalja o prijavi i rasporedu događanja možete pogledati na mrežnim stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra. (MDC)
Izvor: Eric Longo
CIDOC 2020. – upravljanje digitalnom transformacijom
Virtualna konferencija ICOM-ovog Međunarodnoga odbora za dokumentaciju (CIDOC) čija je glavna tema bila „Digitalna transformacija u institucijama kulturne baštine“, održana je prošli tjedan u suradnji s Muzejom umjetnosti i povijesti u Genevi koja je bila domaćin konferencije, uz potporu Getty Foundations.
Za prisustvovanje na konferenciji registriralo se više od 1176 ljudi, ponajviše iz europskih zemalja. Program se odvijao paralelno na četiri kanala, a činile su ga tematske sesije, radionice CIDOC-ovih radnih grupa, posebne sesije i regionalni forumi (iberoamerički, afrički i azijski).
U četiri dana koliko je konferencija trajala, održano je 84 prezentacija, među kojima dvije iz Hrvatske. Goran Zlodi, Žarka Vujić i Tomislav Ivanjko s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imali su prvog dana izlaganje The Ivo Maroević Slide Collection: engaging students in digitization, cataloguing and communication, a zadnjeg dana profesor Goran Zlodi je, u suradnji s kolegama iz Muzeja Slavonije, Marinom Vinaj i Domagojem Tomincem, održao prezentaciju Online catalogue of Valpovo Nobility Prandau-Normann exhibition: an example of integrated approach to museum, library and archival material.
Od mnoštva zanimljivih prezentacija i radionica koje su održane, a teško ih je ovdje sve prenijeti, ukratko bi se osvrnuli na cjelodnevnu radionicu Radne grupe za razvoj digitalne strategije (engl. Digital Strategy Development Working Group). Radna grupa je utemeljena tek 2018. godine na CIDOC-ovoj konferenciji u Grčkoj, s ciljem razvijanja smjernica koje bi muzejima poslužile kod izrade digitalne strategije. Naime, prepoznata je potreba da se digitalizacija predmeta i muzejskih poslova, skrb o digitalnoj građi koja njome nastaje, zajedno s virtualizacijom posjet(itelj)a i svim popratnim resursima i alatima koji omogućuju digitalno djelovanje, strateški usuglase unutar jedinstvenog dokumenta. Ova CIDOC-ova inicijativa došla je prije pandemijske krize, koja je samo potvrdila da muzej više nije isključivo fizičko mjesto.
U praktičnom smislu Radna grupa za digitalnu strategiju je organizirana u timove. Tim za usporedbu digitalnih strategija prikupio je 18 strategija muzejskih i kulturnih institucija kao što su Tate, Metropolitan, National Portrait Gallery ili Library of Congress. Te se strategije analiziraju kako bi se međusobnom usporedbom došlo do odrednica koje bi jedna strategija morala sadržavati. Na samoj radionici prisutni članovi CIDOC-a su mogli ispuniti online upitnik i uploadati svoje strategije koje će se također analizirati.
Tim za analizu dionika (engl. stakeholder) želi prepoznati koje su to sve zainteresirane strane koje su uključene u tijek nekog projekta ili procesa koji se odvija u muzeju i(li) od njega imaju korist. Određivanje i usporedba potreba različitih dionika te grupiranje dionika s obzirom na jakost pozicije koju zauzimaju služi kako bi se na vrijeme osvijestili potencijalni konflikti.
Tim za razvoj provjernog popisa (engl. checklist) sakuplja relevantne teme koje se moraju uzeti u obzir prije pisanja strategije i razviti metodologiju za njeno pisanje. Tematske odrednice popisa koje predlažu proizašle su iz usporedbe digitalnih strategija kojima se bavi prvi tim: 1. Zbirke, 2. Dokumentacija; 3. Konzervacija, Zaštita; 4. Upravljanje/tijek rada (workflow); 5. Obrazovanje; 6. Izložbe i publikacije; 7. Odnosi s javnošću, marketing i prihodi; 8. Upravljanje promjenom. Za svaku tematsku odrednicu razvili su set pitanja koja bi trebala pomoći pri procjeni stanja s mogućnošću povezivanja s temama kojima se bave druge CIDOC-ove radne grupe.
Digitalna strategija muzeja trebala bi slijediti trendove 21. stoljeća, na temelju kojih može formulirati viziju i opće ciljeve. Posebni strateški ciljevi trebali bi se postaviti prema stručnim područjima rada, sudionicima i rokovima što znači da je strategija individualizirana te se ne može kopirati od drugog muzeja. Dobra digitalna strategija je sveobuhvatna i uključuje sve segmente muzejskog rada. Mora se temeljiti se na procijeni stanja digitalnog razvoja muzeja i različitih potreba unutar muzeja, kao i na procjeni financijske situacije muzeja i zakonskih propisa. Trebala bi definirati tijek rada (workflow) i procedure, uvoditi novine, ali i postavit prioritete. Preporuča se da digitalna strategija bude dio opće strategije muzeja. Često se ažurira da bi bila u skladu s promjenama – budući da su se muzeji usred pandemije suočili s brojnim novim izazovima, odgovori na te izazove također bi trebali biti integrirani u digitalnu strategiju.
Ova važna tema nadovezuje se na keynote predavanje Erica Longoa, izvršnog direktora Museum Computer Network (utemeljenog daleke 1967. godine) s otvorenja konferencije. Digitalna transformacija muzeja više nije samo opcija već potreban korak u njihovoj evoluciji. Kriza prouzrokovana pandemijom je ubrzala potrebu za uvođenjem inovacija i prilagodbom novim trendovima od kojih će neki zasigurno ostati i nakon što pandemija prođe. Zato je potrebno prihvatiti i ovladati digitalnim promjenama te početi razmišljati unaprijed.
Na samome kraju, spomenimo da bi se iduća CIDOC-ova konferencija trebala održati u Estoniji 2021. godine. Iako se radi o jednoj od najnaprednijih zemalja po pitanju digitalizacije društva, u planu je ipak organizacija fizičke konferencije. No, ovogodišnja virtualna varijanta je, unatoč pokojoj tehničkoj poteškoći, pokazala svoje prednosti i povećani doseg po broju zainteresiranih i prisutnih. (Ivona Marić)
Museum Archives Collections. The Lewis B. and Dorothy Cullman Education and Research Building. 2014. Photographic Archive. The Museum of Modern Art Archives, New York. Photo: Laurie Lambrecht. ©Laurie Lambrecht
CIDOC 2020. – digitalizacija sekundarnih fondova MoMA-e
Među prezentacijama na ICOM-ovoj godišnjoj konferenciji Međunarodnoga odbora za dokumentaciju (CIDOC) za našu muzejsku zajednicu zanimljiv je prilog o digitalizaciji sekundarnih fondova njujorškog Museum of Modern Art. Sekundarna dokumentacija, nakon izložbe, jedini je trag izložbene djelatnosti muzeja. Museum of Modern Art (MoMA) digitalizirao je podatke svojih 1037 izložbi održanih od 1929. do 2018. godine koje su bile predstavljene u više od 1100 gradova u 92 zemlje svijeta.
MoMA je 2014. godine započela sa sustavnom digitalizacijom sekundarnih fondova izložbi kojoj je glavni cilj bio povezati umjetnike i izložbe na kojima su njihova djela predstavljena. Projekt je započet kako bi pri predstavljanju novih mrežnih stranica dvije godine kasnije bio ponuđen zainteresiranim istraživačima i široj javnosti. Trebao je pružiti što više informacija o ukupno 3932 izložbe koje su od 1929. godine, u organizaciji MoMA-e, ali i drugih muzeja, održane u prostoru MoMA-e ili diljem svijeta. Materijal za digitalizaciju nalazio se u papirnatom obliku u više od 325 dužnih metara sekundarne dokumentacije među kojim i više od pedeset tisuća fotografija na kojima su dokumentirane održane izložbe i pojedina muzejska djela. Podaci koje ta sekundarna dokumentacija sadrži tijekom vremena najviše su traženi od korisnika, a stručnjaci MoMA-e su započeli s prvom digitalizacijom, formiranjem metapodataka i povezivanjem u relacijske baze već 2005. godine.
Obrada dokumentacije odvijala se u fazama, koja je isprva bila dostupna samo zaposlenicima putem intraneta, a zatim u jednostavnom obliku putem web pretražnika i za vanjske korisnike. Tri godine kasnije digitalizirana su sva priopćenja za javnost vezana uz izložbe te su predstavljena na webu 2008. godine.
Predstavljena dokumentacija dobila je veći opseg povezivanjem postojećih podataka s umjetnicima i izložbama na kojima su predstavljali svoja djela, a otvorena je mogućnost pretrage svih izložbi i umjetnika MoMA-e od početaka do današnjih dana. Podaci o umjetnicima, njihovi životopisi dodatno su povezani na web izvore te su time i umjetnici koji nisu u fundusu MoMA-e, a izlagali su svoja djela na izložbama, dobili prostor i dodatne informacije o njihovom radu. Digitalizacijom fotografija i njihovim povezivanjem kroz Linked open data, MoMA je dobila mogućnost komparativnog prikaza smještaja pojedinog umjetničkog djela na izložbi u svojim prostorima te kako je to isto djelo unutar iste izložbe predstavljeno u nekom drugom muzeju.
Uz izložbe koje je organizirala MoMA-a, dodatni fokus istraživanja bile su izložbe u kojima je sudjelovala segmentno kao koautor ili kao domaćin izložbi drugih muzeja u svojim prostorima, kao i izložbe koje su se temeljile na „muzeografskim pomagalima“ tj. reprodukcija predstavljenih u knjižnicama, poduzećima ili nekim drugim javnim mjestima. Ti podaci su trenutno, zbog svojeg opsega, djelomično dostupni.
Digitalizacija sekundarnih fondova MoMA-e je kontinuirani proces koji će u budućnosti pružiti mogućnost detaljnog istraživanja sveobuhvatnih podataka o njenoj muzejskoj djelatnosti te bi, uz jednostavniju domaću varijantu digitalizacije podataka o izložbama Muzeja grada Zagreba mogao poslužiti kao reprezentativni uzorak za digitalizaciju sekundarnih fondova muzeja u Hrvatskoj. (Iva Validžija)
Izvor: Muzej grada Splita
Muzej grada Splita – Izložba „Mletački kaštel u Splitu“
Izložba „Mletački kaštel u Splitu“, otvorena krajem prošlog mjeseca u Muzeju grada Splita, posjetiteljima otkriva povijest jednog od najmarkantnijih građevinskih ostvarenja iz razdoblja Mletačke Republike koja je 1420. godine osvojila Split i obilježila njegov razvoj sljedeća četiri stoljeća.
Godine 1420. Mletačka Republika je uspjela osvojiti i Split i uspostaviti svoju vlast koja će obilježiti razvoj grada tijekom gotovo četiri stoljeća, do 1797. godine. Kao jedno od najmarkantnijih građevinskih ostvarenja iz tog razdoblja je kaštel koji su sagradili u zapadnom dijelu tadašnje luke, a čija Velika kula, gotovo jedini ostatak tog kaštela, i danas dominira urbanističkom slikom Splita. Za sam prostor Kule Mletačkog kaštela definirana je i određena nova namjena koja podrazumijeva stavljanje prostora u funkciju budućeg muzejskog prostora Muzeja grada Splita vezanog za obranu grada. Smještena je u središtu stare gradske jezgre, na Voćnom trgu, u neposrednoj blizini Rive. Na temelju odluke koja je donesena u Veneciji 1424. godine, kaštel je sagrađen 1441. i odigrao je važnu ulogu u obrani grada te je kroz vrijeme doživio razne transformacije.
Izložba „Mletački kaštel u Splitu“ prezentira splitski kaštel kroz vrijeme i u raznim povijesnim okolnostima. Spoznaje o kaštelu donose se u povijesnom kontekstu, od razdoblja autonomne komune, uspostave i prestanka mletačke vlasti do njezina odraza na vojni i fortifikacijski karakter vladavine u Splitu. Mletačka Republika je odmah nakon osvajanja dalmatinskih gradova pristupila gradnji kaštela ili obnavljanju postojećih utvrda, a 1441. godine propisuje uredbu o imenovanju kaštelana i njegovim dužnostima u kaštelima Šibenika, Splita, Trogira, Kotora i Feltra u sjevernoj Italiji te se pretpostavlja da je do tada i završila gradnja kaštela u Splitu.
Obrana grada od vanjskih neprijatelja nije bila jedina svrha gradnje kaštela po dalmatinskim gradovima već su oni predstavljali sigurnost mletačke vlasti, odnosno njezinih upravljača, administracije i vojne posade u slučaju neposluha, nemira ili pobuna građana. Uglavnom su podizani na istaknutom mjestu uz gradske zidine dajući jaki urbanistički biljeg koji predstavlja sliku vlasti i uprave.
Kaštel i život u njemu i s gradom predstavljen je kroz nekoliko cjelina, a obuhvaćene su sljedeće teme: Dioklecijanova palača kao ladanjska vila i utvrđeni logor, srednjovjekovne zidine, obiteljske kule, obrana grada u Statutu grada Splita, gradnja kaštela i obrambena politika u Libro d’oro, fortifikacijski objekti u blizini i nakon gradnje kaštela, susjedstvo kaštela i razni prikazi kaštela. Prezentiraju se dosadašnje spoznaje o Mletačkom kaštelu u Splitu, o njegovom izgledu i rekonstrukcijama, upraviteljima odnosno kamerlengu i kaštelanu, sastavu i broju vojne posade, o naoružanju i opremi, a obuhvaćen je i duhovni život u sklopu utvrde.
Na izložbi su predstavljeni arheološki nalazi koji su upotpunili sliku života nekadašnjih korisnika utvrde, a pronađeni su tijekom arheoloških istraživanja Velike kule, najbolje sačuvanog dijela kaštela, 2012. godine kada su otkriveni arhitektonski ostatci temelja unutrašnjosti Kule i zdenac s izvorskom vodom. Uz cisternu, koja je vjerojatno bila sastavni dio kaštela i koja se navodi u izvorima, jedan od načina vodoopskrbe objekta bila je upravo ova uspjela kaptaža podzemnog izvora izvedena izvanrednom graditeljskom tehnikom. Zdenac je vrlo kvalitetno obzidan kamenom pri čemu se pomno vodilo računa o dotoku i izljevu izvorske vode. Tada su u zdencu izvorske vode dubokom četiri metra pronađene mnogobrojne keramičke posude, ulomci stakla, drveni i koštani predmeti poput češalja, pribora za higijenu zubi i uha i streljivo i to kamene i metalne kugle uz organske ostatke biljnog i životinjskog porijekla.
S obzirom na to da se radi o velikom i zahtjevnom razdoblju splitske povijesti, istraživanje i obrada teme rezultirala je određenim muzeološkim cjelinama. Promišljeni slijed tema počiva na fortifikacijskim elementima razvoja grada, ali i okolice, vezano za društveno-povijesni kontekst. Razmatra se utjecaj nove mletačke vojne organizacije na svakodnevicu sustava koji se do tada razvijao na temeljima autonomne komune. Izdvojeni su muzejski predmeti koji prate zadane teme, ali i dokumentiraju manje i uže zaokružene podcjeline u širem povijesnom kontekstu života grada u okolnostima vladavine svjetske trgovačke sile, a koji se mogu osloniti na istraživanje i prezentaciju muzejskih predmeta, od kojih se neki prvi put predstavljaju ili ponovno otkrivaju javnosti, na primjer nakon provedenih konzervatorsko- restauratorskih radova. Najbolji primjer su izuzetno rijetki eksponati kao što je vratnica iz Kule koja predstavlja unikat u Dalmaciji visoke povijesne vrijednosti ili oslikana tarča husarska, osobit primjerak konjaničkog štita u europskim okvirima.
Uz brojne eksponate vezane za navedeno razdoblje i život grada koje čini ukupno više od dvjesto kataloških jedinica izložena je i maketa Mletačkog kaštela u Splitu izrađena za izložbu kao i ilustracije koje prate pojedine teme.
Organizator izložbe je Muzej grada Splita i ravnateljica Branka Brekalo. Autorica izložbe je viša kustosica Elvira Šarić Kostić, a autorica oblikovanja postava je restauratorica Helena Tresić Pavičić.
Izložba otvorena 19. studenoga može se razgledati do 30. travnja 2021. godine uz organizirane popratne programe kao što su stručna vodstva koja se provode sukladno epidemiološkim mjerama.(Elvira Šarić Kostić)
Izvor: Muzej grada Splita
Unutrašnjost Zlatne dvorane. Izvor: Galerija Klovićevi dvori
Klovićevi dvori – povijest i umjetnost Opatičke 10
U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu prošli mjesec otvorena je izložba „Povijest i umjetnost na zidovima Palače u Opatičkoj 10“ koja kroz remek-djela hrvatske likovne umjetnosti „sakrivena iza najljepše ograde od kovanog željeza na Gornjem gradu“ otkriva povijest jedinstvene gornjogradske palače, jednog od najznačajnijih spomenika Zagreba iz doba Austro-Ugarske Monarhije. Izložba je postavljena prigodom izmještanja djela iz Hrvatskog instituta za povijest radi sanacije zgrade od potresa koji je u ožujku ove godine prouzrokovao značajna oštećenja na konstruktivnim i dekorativnim elementima toga vrijednog kulturno povijesnog zdanja.
Trokrilna palača u Opatičkoj izvorno je građena polovicom 19 st. kao rezidencijalni dom plemićke obitelji Vojsković – Paravić. Nakon velikog potresa koji je pogodio Zagreb 1880. godine rezidencija je prodana Kraljevskoj vladi koja u nju smješta Odjel za bogoštovlje i nastavu. Na čelo tog odjela 1891. godine dolazi Isidor Kršnjavi koji zajedno s Hermanom Bolléom kreće u sustavnu rekonstrukciju zgrade. Intervencije u interijeru i na pročeljima rađene su s namjerom da se od ulaza do ravnateljeve sobe prikažu temelji razvoja povijesti i kulture Hrvatske kao zemlje čija sadašnjost proizlazi iz zajedničke prošlosti zapadnoeuropskog kulturnog kruga, temeljene na antici i humanizmu. Dekoriranje Odjela povjereno je mladim hrvatskim umjetnicima koji pomoću stipendija Zemaljske vlade studiraju na likovnim akademijama u Beču i Münchenu, dok ih Kršnjavi upravo zbog angažmana na oslikavanju Palače šalje na usavršavanje u Firenzu. To su Bela Čikoš Sesija, Ivan Tišov, Ferdo Kovačević i Oton Iveković koji će, zajedno s već afirmiranim slikarima Vlahom Bukovcem i Matom Celestinom Medovićem, oslikati interijere zgrade.
Bela Čikoš Sesia, Odisej ubija prosce, 1890. Izvor: Galerija Klovićevi dvori
Na izložbi je predstavljena Zlatna dvorana bogato dekorirana u stilu visoke renesanse, u čijim poljima podijeljenim pilastrima nastaju platna Vlahe Bukovca, Mate Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije i Otona Ivekovića koja prikazuju važne događaje iz hrvatske povijesti, prema mišljenju mnogih povjesničara umjetnosti najznačajniji “gesamtkunstwerk” u Hrvatskoj. Izložene su tri Medovićeve slike velikog formata – Splitski sabor 925. (1897.) koji dočarava veliku napetost trenutka u kojem Hrvati donose odluku o ukidanju slavenskog jezika i glagoljice u liturgiji, Dolazak Hrvata (1903.) u kojem autor ilustrira scenu dolaska hrvatskih plemena Jadransku obalu u 7. stoljeću te Krunidba kralja Ladislava Napuljskog 1403. koja nas vodi u posljednju krunidbu na hrvatskom prostoru održanu u katedrali sv. Stošije u Zadru i period zajedničke državne zajednice s Mađarskom, obilježene vladavinom ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dalmacijom. Publika može vidjeti Pokrštenje Hrvata (1907.), doprinos Bele Čikoša Sesije evokaciji nacionalne epske prošlosti koji prikazuje misionarsko djelovanje sv. Ćirila i Metoda, te Bukovčevo ulje na platnu Živio kralj! (1896.) s prikazom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb povodom otvorenja Školskog foruma, svojevrsnu umjetničku subverziju u kojoj velikodostojnike smješta u drugi plan iza mladih učenica razvivši iznad njihovih glava trobojnicu kao simbol hrvatske državnosti. Tim je djelima Kršnjavi naglašavao povijesnu povezanost Hrvata s ugarskom krunom i upozoravao da Trojednica Hrvatska, Slavonija i Dalmacija zajedno s Dubrovnikom moraju biti cjelina u savezu s Mađarskom. Poruku je shvatio i austrijski car za vrijeme posjeta Zagrebu 1895. godine, što je Kršnjavoga stajalo položaja i onemogućilo završno uređenje dvorane.
Bela Čikoš Sesia, Walpurgina noć, 1898. Izvor: Galerija Klovićevi dvori
U postavu izložbe našle su se umjetnine iz jednog od najljepših ravnateljskih ureda u Hrvatskoj – Renesansne sobe, nekadašnjeg Kršnjavijevog kabineta, čije su zidove krasili radovi Bele Čikoša Sesije uklopljeni u drvenu oplatu i uokvireni izrezbarenim pilastrima korintskih kapitela. Slike su iznimno važne jer nastaju 1898. godine u vrijeme Hrvatskog salona i prikazuju aktualnost hrvatske umjetnosti i naše moderne u odnosu na Europu, u kojoj tada također prevladava pravac simbolizma. Pored djela koja prikazuju likove iz Danteove Božanstvene komedije – Odisej ubija prosce (1898.), Dante pred ulazom u Čistilište (1898.) i Smrt Cezarova (1898.), posjetitelji mogu vidjeti i poznatu sliku Homer uči Dantea, Shakespearea i Goethea pjevati (1909.), odraz autorovog uvjerenja da su tri velika književnika iz različitih književnih razdoblja slijedila zajedničkog antičkog uzora Homera.
Autorica izložbe je dr. sc. Petra Vugrinec, a izložbu je moguće pogledati u Klovićevim dvorima do 31. siječnja 2021. godine. (Ivan Guberina)
Izvor: Etnografski muzej, Zagreb
Izložba „Kjer so čebele doma“ – međunarodna suradnja u vrijeme pandemije
Izložba Slovenskog etnografskog muzeja „Kjer so čebele doma“ (u hrvatskom prijevodu „Tamo gdje su pčele doma“) posvećena osobama i izumima koji su oblikovali bogatu kulturu i tradiciju pčelarstva na prostoru Slovenije, ali i šire, predstavljena je prošli mjesec hrvatskoj publici u digitalnom obliku.
Izložba je u matičnom muzeju u Ljubljani bila otvorena tijekom 2018. godine, a gostovanje u Etnografskom muzeju u Zagrebu bilo je predviđeno za 2020. godinu. Međutim, novonastala neplanirana situacija izazvana virusom SARS-COV-2 i mjerama propisanima od strane nacionalnih stožera civilne zaštite u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji onemogućile su fizičko gostovanje izložbe, zbog čega su se uprave Etnografskog muzeja u Zagrebu i Slovenskog etnografskog muzeja odlučile na nešto drugačiji oblik suradnje, prilagođen novonastalim mogućnostima, odnosno “novom normalnom”.
Izložba „Kjer so čebele doma“ / „Tamo gdje su pčele doma” prebačena je u virtualni oblik, a tekstovi su prevedeni na hrvatski i engleski jezik te je na stranicama Etnografskog muzeja u Zagrebu (www.emz.hr) napravljena poveznica na virtualnu izložbu. Na ovaj način upriličeno je gostovanje virtualne izložbe koja je 3. studenog 2020. godine imala i svoje live stream otvorenje na kojem su sudjelovale: ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu, Goranka Horjan, vršiteljica dužnosti ravnatelja Slovenskog etnografskog muzeja Tanja Roženbergar, autorice izložbe Barbara Sosić i Bojana Rogelj Škafar (SEM) te kustosica izložbe Željka Petrović Osmak (EMZ), a izložbu je otvorio veleposlanik Republike Slovenije u Hrvatskoj Nj. E. gospodin Vojislav Šuc.
Izvor: Etnografski muzej, Zagreb
Virtualna izložba „Kjer so čebele doma“ daje pogled na slovensko pčelarstvo, koje kroz oslikane košnice i pčelinjake, te bogatu prirodnu i kulturnu baštinu otkrivaju slovenski kulturni kraj i tradiciju. Slovenija je domovina vrhunskih pčelara i autohtone kranjske pčele. Virtualna izložba posjetitelja vodi kroz nekoliko tema: povijest pčelarstva u Sloveniji uz navođenje znamenitih slovenskih pčelara, praktičara i teoretičara koji su značajno doprinijeli razvoju pčelarstva u Sloveniji, osnovne karakteristike i značajke tradicijskog slovenskog pčelarstva uz bogati prikaz raznih košnica od kojih su posebno zanimljive oslikane košnice po kojima je Slovenija poznata, zatim transport pčela te razni običaji i vjerovanja koji se vezuju uz pčelarenje, pa sve do suvremenih tema urbanog pčelarenja, apiterapije i razvoja apiturizma. Posebno mjesto na izložbi dobiva kranjska pčela kao autohtona vrsta s ovoga područja, a predstavljene su košnice i iz susjednih država gdje ona obitava - od Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine do Štajerske u Austriji.
Etnografski muzej u Zagrebu popratio je izložbu brojnim promotivnim i edukativnim programima, održanim tijekom studenog i prosinca, vezanim uz pojedine teme izložbe kao što su povijest pčelarstva, izrada pčela tehnikom filcanja i tradicijsko pčelarenje, a održana su i predavanja i radionice izrade kozmetičkih proizvoda na bazi meda. Programi su organizirani u prostorijama Etnografskog muzeja, ali i on-line, na web stranici i društvenim mrežama Etnografskoga muzeja u Zagrebu.
Slovenski etnografski muzej i Etnografski muzej u Zagrebu na ovaj su način pokazali kako se muzeji svojim programima i načinom rada mogu prilagoditi raznim društvenim situacijama, a ovoga su puta svoju snalažljivost iskoristili kako bi obratili pozornost javnosti na važnost pčelarstva kao jedne iznimne gospodarske grane s dugom tradicijom, koja se godinama prenosila s generacije na generaciju. Posebice je to važno danas kada sve više postajemo svjesni da čuvajući bioraznolikost, društvenu i kulturnu raznolikost, ustvari čuvamo planetu na kojoj živimo, a koja je naš jedini dom.
Izložba se može pogledati na web stranici Etnografskog muzeja. (Željka Petrović Osmak)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr