HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Maria Chiara Ciaccheri

NEMO webinar – promišljanje strategija pristupačnosti muzeja

Prošlog tjedna održan je mrežni seminar Rethinking museum accessibility strategies u organizaciji Europske mreže muzejskih organizacija (NEMO-a) koji donosi niz korisnih savjeta i smjernica za promicanje pristupačnosti u muzejima. Seminar je održala Maria Chiara Ciaccheri, muzejska savjetnica i istraživačica na području pristupačnosti muzeja iz Milana, ujedno autorica knjige Museum Accessibility by Design – A Systemic Approach to Organizational Change iz 2022. godine.

Pristupačnost je pojam pod kojim uglavnom podrazumijevamo skup usluga i alata koji osiguravaju pristup osobama s invaliditetom. Rođena je 1970-ih zahvaljujući aktivizmu upravo te skupine ljudi koja se od svih čak i danas susreće s najvećim preprekama. Međutim, Ciaccheri naglašava da pristupačnost treba promatrati šire kao odnos između ljudi i okoline, odnosno kao premošćivanje neusklađenosti između osobe i okoline koje ne moraju biti vezane samo uz invaliditet. Budući da različite skupine ljudi imaju različite potrebe, pristupačnost uključuje sposobnost promišljanja i dizajniranja prostora, usluge i proizvoda za te različite potrebe, bilo da se radi o nekom starijem paru, osobi u invalidskim kolicima ili obitelj koja se upravo doselila iz druge zemlje i ne poznaje jezik.

Kada govorimo o muzejskoj pristupačnosti, radi se istovremeno o metodi i procesu uklanjanja prepreka koje ograničavaju učešće osoba u muzeju, kako muzejskih posjetitelja tako i muzejskih zaposlenika, istaknula je Ciaccheri. Svatko od nas je svemir i svi posjedujemo različite karakteristike koje koegzistiraju i mijenjaju se tijekom vremena, od kojih svaka može postati predmetom nesklada te samim time diskriminacije. A nekoliko oblika nejednakosti zajedno mogu produbiti neusklađenost, što označava termin intersekcionalnosti.

Prepreke pristupačnosti u muzeju su većinu vremena relativne, to jest mijenjaju se ovisno o osobama i situacijama. One mogu biti direktne, i to apsolutne (npr. muzej je zatvoren), neprolazne (npr. motoričke, vizualne, ekonomske, vremenske prepreke...), diskriminatorne, ali koje nisu neprolazne (npr. zastupljenost) ili prepreke kvaliteti iskustva. Također, mogu biti prisutne u svim područjima muzejskog rada, od dizajna izložbi, komunikacije i edukacije, do osoblja na prvoj liniji te u pogledu informatičke tehnologije itd. U segmentima poput unutarnje organizacije muzeja, radnih procesa ili strateške politike javljaju se indirektne ili nevidljive prepreke koje su najteže za premostiti upravo stoga jer počivaju na predrasudama.

Neke od najčešćih stereotipova su ideja da pristupačnost koristi samo manjini i da se bavi „posebnim potrebama“, da je to odgovornost muzejskih pedagoga, da je pristupačnost skupa i da negira estetiku, smatra se restriktivnom te da ne obuhvaća samu organizaciju, unutarnje procese i sl. No, Ciaccheri ističe da pristup(ačnost) nije usmjerena na neku niche kategoriju posjetitelja već se bavi svakodnevnim potrebama te je svima neophodna. Dala je primjer tročlane obitelji, njihovih karakteristika i različitih potreba sada i za pedeset godina.

Pristupačnost treba gledati kao na neprekidan i dugoročan proces koji treba integrirati u cijelosti kako bi ponudio opsežne i vidljive prednosti iskustvu svakog posjetitelja. Ali odakle početi?

 

Izvor: Maria Chiara Ciaccheri

Predavačica savjetuje prvo uključiti vodstvo, definirati odgovornu osobu, obučiti čitavo osoblje i definirati budžet. Zatim odrediti jedno područje područje muzejske djelatnosti (npr. komunikacija ili događanja) te krenuti korak po korak. Strategija pristupačnosti definira prioritete prema lakoći i hitnosti u čemu može pomoći Eisenhowerova matrica. Prema njoj prioritet ima ono označeno (1) lako i hitno, potom (2) lako i nehitno, zatim (3) teško i hitno, te na koncu (4) teško i nehitno. Kao primjer za prvu kategoriju navedeno je uvođenje posuda za pse vodiče, stolova za previjanje beba ili automatskih titlova; nasuprot tome, nabava invalidskih kolica s gusjenicama za kretanje po stepenicama je možda nešto što je teško, a nije hitno.

Isto tako, pristupačnost bi trebala promovirati samostalnost i omogućavati opcije. Od primjera iz prakse spomenuta je nagrađivana aplikacija Out Loud Muzeja Andyja Warhola iz Pittsburgha koja slijepim i slabovidnim osobama omogućava samostalan pristup umjetničkoj (dakle vizualnoj) građi koju Muzej posjeduje. A kao još jedan primjer toga što bi prolazilo pod „pristupačnost“ navedena je londonska Nacionalna galerija u kojoj su dvorane koje su nosile oznake stoljeća preimenovane prema imenima umjetnika čija djela su u postavu kako bi (nestručna) publika mogla lakše pronaći ono što ih zanima. Kao najpristupačniji muzej Ciaccheri je spomenula Wellcome Collection u Londonu.

Preporučeno je korištenje univerzalnog i inkluzivnog dizajna. Dok je prvi usmjeren na oblikovanje proizvoda koji dostupnima što većem broju ljudi, bez obzira na prihode, podrijetlo, invaliditet ili druge razlike, inkluzivni dizajn prepoznaje potencijalne točke isključenja jer univerzalna veličina ipak ne pristaje svima. Kako stoji na mrežnoj stranici predavačice: „Ne postoji normalnost, postoji samo različitost. Što će muzeji više pružati mogućnost za bavljenje samom raznolikošću (u pogledu ljudi, ali i pristupa i alata), to će više omogućiti posjetiteljima da pronađu vlastiti način učenja, prikupljajući različita iskustva i promišljanja.“

Snimka mrežnog seminara Rethinking museum accessibility strategies bit će uskoro dostupna na mrežnim stranicama NEMO-a.

(Ivona Marić)


 

Izvor: Hrvatski športski muzej

„Osam staza skrivenog okvira“ – izložbom prezentirana povijest paraplivanja u Hrvatskoj

Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu početkom travnja otvorena je izložba u organizaciji Hrvatskog športskog muzeja pod nazivom „Osam staza skrivenog okvira“ koja putem brojnih izloženih fotografija, nagrada i medalja, tekstilnih predmeta, arhivskog gradiva i sportske opreme prezentira povijest paraplivanja u Hrvatskoj. Izložba je nastala u suradnji s Hrvatskim paraolimpijskim odborom i Hrvatskim paraplivačkim savezom, a otvorila se povodom obilježavanja 60-godišnjice Hrvatskog paraolimpijskog odbora i održavanja Paraolimpijskih igara u Parizu od 28.08.2024. do 8.09.2024.

Postav izložbe je audiodeskripcijom tekstova i opisom triju predmeta prilagođen slijepim i slabovidnim osobama, dok video materijali imaju titlove te su na taj način prilagođeni gluhim osobama. U suradnji s Hrvatskim savezom slijepih tiskan je i katalog izložbe na Brailleovu pismu i uvećanom crnom tisku. Na izložbi je izložena i kapa Hrvatske paraplivačke reprezentacije koju slijepa osoba može dotaknuti i poslušati opis putem QR koda, a također je postavljena i legenda na uvećanom crnom tisku i brajici.

Izložba ima pet cjelina. U prvoj cjelini prikazuje se razvoj parasporta i paraplivanja u Hrvatskoj tijekom povijesnog razvoja Hrvatskoga paraolimpijskog odbora koji je najviša nevladina nacionalna sportska udruga parasportaša, ustrojena prema paraolimpijskim standardima i načelima međunarodnoga paraolimpijskog pokreta koji je započeo svoje djelovanje 1964. godine kada se osnovao Savez za šport i rekreaciju invalida Hrvatske. Zatim slijedi razvoj Hrvatskog paraplivačkog saveza koji predstavlja nacionalni parasportski savez koji je osnovan 2006. godine pod nazivom Hrvatski plivački savez osoba s invaliditetom, dok današnji naziv nosi od 2017. godine.

U drugoj cjelini predstavljeni su paraplivačice i paraplivači počevši od prvog paraplivača koji je sudjelovao na paraolimpijskim igrama - Roka Mikelina Opare koji ima osvojenih 8 paraolimpijskih medalja i 1 medalju na svjetskom prvenstvu, te Ane Sršen koja ima osvojene 2 medalje na svjetskim prvenstvima i 2 medalje na europskim prvenstvima te je bila sudionica četiri paraolimpijskih igara. Predstavljeni su uspjesi Mihovila Španje koji je osvojio 11 medalja na svjetskim prvenstvima, 11 medalja na europskim prvenstvima i četiri medalje na paraolimpijskim igrama, zatim Kristijana Vincetića koji ima osvojeno 5 medalja na svjetskim prvenstvima i 7 medalja na europskim prvenstvima, Sanje Milojević koja je osvojila 2 medalje na europskim prvenstvima i jednu medalju na svjetskim prvenstvima, kao i drugih naših istaknutih paraplivačica i paraplivača.

Slijedi cjelina u kojoj se posjetitelji mogu upoznati s disciplinama u paraplivanju, ali i sportskim klasama koje se dijele na tjelesna oštećenja, oštećenja vida i intelektualna oštećenja. U četvrtom dijelu izložbe prikazana je povijest paraolimpijskih igara i to od 1944. godine kada je dr. Ludwig Guttmann na zahtjev britanske vlade otvorio centar za ozljede kralježnice u bolnici Stoke Mandeville u Velikoj Britaniji. Već je 1948. godine Guttmann organizirao prvo natjecanje za sportaše u invalidskim kolicima koje je nazvao Igre Stoke Mandeville, a to je označilo i početak paraolimpijskog sporta. IX. Međunarodne igre Stoke Mandeville održane u Rimu 1960. godine smatraju se I. Paraolimpijskim igrama. Od 1988. godine nose naziv Paraolimpijske igre i te su godine održane po prvi put na istom mjestu kao i Olimpijske igre. Također je prikazana povijest svjetskih i europskih prvenstava.

Zadnja cjelina pod nazivom „Ispred okvira“ prezentira razgovore s paraplivačicama Anom Sršen i Emmom Mečić, te paraplivačima Rokom Mikelinom Oparaom, Mihovilom Španjom, Kristijanom Vincetićem i Dinom Sinovčićem kod kojih su posebno naglašene njihove poruke za buduće generacije.

Autorice izložbe su Martina Vargek, viša kustosica Hrvatskog športskog muzeja i Ana Sršen, hrvatska paraolimpijka.

Izložba se može razgledati do 30. travnja na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu radnim danom između 14 sati i 20 sati.

(Martina Vargek)


 

Izvor: Arheološki muzej Split

Arheološki muzej Split – veliki odaziv projekta „Šta vi tamo kopate?“

Prvi projekt javne arheologije u Splitu pod nazivom „Šta vi tamo kopate?“, započet u veljači ove godine ciklusom koji donosi 20 tematski različitih popularno-znanstvenih predavanja, bilježi velik odaziv javnosti predstavljajući građanima najnovije spoznaje o najznačajnijim dalmatinskim arheološkim lokalitetima.

Naime, međuinstitucionalna suradnja između Arheološkog muzeja u Splitu, Hrvatskog arheološkog društva, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Muzeja grada Splita za cilj ima popularizaciju arheologije, preciznije informiranja i edukacije šire skupine muzejskih posjetitelja i javnosti o rezultatima tekućih, sustavnih arheoloških istraživanja na prostoru Dalmacije. Projekt je osmišljen u trajanju od dvije godine, a završit će izložbom i popratnim katalogom planiranim u narednoj godini.

Predavanja omogućuju svima zainteresiranima, bez obzira radi li se o stručnoj javnosti ili jednostavno zaljubljenicima u povijest i arheologiju, da iz prve ruke dobiju nova arheološka saznanja o dvadeset različitih kopnenih i podvodnih arheoloških lokaliteta, rasprostranjenih širom Dalmacije. Odabrani arheološki lokaliteti nalaze se u četiri hrvatske županije, te priču pratimo od najsjevernijeg lokaliteta Vlakno na Dugom otoku, do najjužnijih lokaliteta Nakovana i Zakotorac na poluotoku Pelješcu. Riječ je o tipološki i kronološki vrlo raznolikim arheološkim lokalitetima: od potopljenog prapovijesnog naselja, prapovijesnih spilja, gradinskih naselja i nekropola indigenog stanovništva, preko antičkih gradova, nekropola, logora i limesa, do srednjovjekovnih arhitektonskih kompleksa, groblja te fortifikacijskih sustava. Ovakvim stručnim događanjima, prilagođenima i dostupnima široj javnosti u Splitu, po prvi puta će se predstaviti neki od netom otkrivenih i istraženih dalmatinskih arheoloških lokaliteta (Zakotorac, Soline), dok će za neke kontinuirano istraživane i ključne hrvatske arheološke lokalitete (Salona, Bribir, Isa, Danilo, Tilurij,…) biti predstavljene sintetske i nove spoznaje.

Ukupno 25 hrvatskih arheologinja i arheologa s raznorodnih znanstvenih i kulturnih institucija te privatnih arheoloških firmi, predstavit će rezultate njihovih istraživanja na 20 arheoloških lokaliteta širom Dalmacije. Osim prezentacije lokaliteta i rezultata istraživanja, posjetitelji dobivaju uvid u dinamiku arheoloških iskopavanja, različite metodološke pristupe, kao i spoznaje o brojnim arheološkim temama, pitanjima, raspravama, ali i izazovima arheološke struke. Dapače, saznaju koliko je arheologija zapravo živa i na koji način novi arheološki nalazi oblikuju naša znanja o povijesnim događajima.

 

Izvor: Arheološki muzej Split

Autorica projekta je dr. sc. Jelena Jovanović, viša kustosica Arheološkog muzeja u Splitu, a uz autoricu, voditelji odnosno moderatori izlaganja su dr. sc. Jacqueline Balen, predsjednica Hrvatskog arheološkog društva, muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu te Ante Alajbeg, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika.

Zanimljiv naziv projekta koji aludira na najčešće pitanje koje se postavlja arheolozima u Dalmaciji i koji jasno komunicira što se može očekivati od predavanja, možda je i jedan od najvećih razloga izrazite posjećenosti spomenutih predavanja. Naime, Stara gradska vijećnica na Pjaci pretijesna je za sve koji žele iz prve ruke arheologa-istraživača čuti o arheološkim lokalitetima koji su teme predavanja. Uz to, svaki posjetitelj po dolasku na izlaganje ima priliku dobiti besplatnu programsku knjižicu u kojoj su objedinjeni osnovni podaci o svakom lokalitetu i svakom istraživaču, a u sklopu projekta osmišljeni su i prigodni suveniri (torbe i majice) dostupni u Arheološkom muzeju u Splitu, nastali u sklopu cjelokupnog vizualnog identiteta dizajnerskog studija Kazinoti & Komenda.

Prva četiri predavanja obradila su lokalitete Salonu, Split, Bribir i Vlakno, a predavači su bili izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu), Nebojša Cingeli (Neir d. o. o.), dr. sc. Nikolina Uroda (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika) te izv. prof. dr. sc. Dario Vujević (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet u Zadru).

"Šta vi tamo kopate?" postaje sinonim za dinamičnu razmjenu znanja između stručnjaka i šire javnosti te za revitalizaciju interesa za povijest i arheološku baštinu Dalmacije. Vjerujemo da će i nastavak ove arheološko-sociološke priče u Splitu biti jednako zanimljiv.

Raspored predavanja možete pogledati na mrežnim stranicama Arheološkog muzeja u Splitu.

(Arheološki muzej u Splitu)


 

Uz mjesec posvećen djeci u muzejima – katalog „Uspomene na djetinjstvo“

Djeca i djetinjstvo kao muzeološka i izložbena tema javljaju se u hrvatskim muzejima tek u 21. stoljeću. Uz velike izložbe „Stoljeće djeteta u Hrvatskoj: djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću“ (Zagreb, Hrvatski školski muzej, 2019.) i „Igračke – djetinjstvo zauvijek“ (Zagreb, Etnografski muzej, 2021.) te izložbe o odrastanju u Koprivnici (2022.), Splitu (2016.), Rijeci (2022.), Županji (2019.), Gospiću (2021.), Sisku (2019.), Bjelovaru (2021.)... pridružio se i Muzej Brodskoga Posavlja iz Slavonskoga Broda krajem 2023. godine izložbom i popratnim katalogom „Uspomene na djetinjstvo“ više kustosice Etnografskoga odjela Muzeja Brodskoga Posavlja, Karoline Lukač.

Građu za svoju izložbu pronašla je u bogatom fundusu Muzeja koji je osnovan prije 90 godina inicijativom Julija Hoffmanna. Mnogi od predmeta sabirani su darovanjem građana koje je od poziva onkl Juliusa, kako su od milja nazivali Julija Hoffmanna, postalo jedan od najvažnijih načina kojima Muzej kontinuirano kroz 9 desetljeća djelovanja obogaćuje svoje zbirke. Najnovijom akcijom „Traže se igračke“ iz 2021. godine, sabrane su muzejske dragocjenosti vezane za djecu i djetinjstvo recentnijom građom iz druge polovice 20. stoljeća.

Karolina Lukač iskoristila je tu građu kako bi ispričala 16 priča o djetinjstvu i odrastanju u Brodskome Posavlju. Svaku je priču bogato ilustrirala mnoštvom dokumentarnih fotografija te fotografijama pomno izabranih muzejskih predmeta.

Prva muzejska priča „Djeca u godišnjim običajima“ započinje božićnim i novogodišnjim blagdanima u kojima su djeca bila (a i danas su) aktivni sudionici. Jedan od običaja je i „položajnik“ u kojemu muško dijete rano jutrom na Badnjak obilazi kuće pjevajući „Kucilo se, macilo se, teljilo se, prasilo se, rodilo se, leglo se, ždribilo se“ zazivajući plodnost i blagostanje. Među ostalim, opisana je i uloga darivatelja djece Djeda Božićnjaka kojega nakon Drugoga svjetskoga rata zamjenjuje Djed Mraz koji donosi vrećice sa slatkišima i igračkama na Dan dječje radosti 31. prosinca.

Nadalje, autorica opisuje rekvizite za sport i igru opisujući njihovu upotrebu kao i mjesta poput zaleđene Save ili ribnjaka Vijuša na kojima su djeca iskušavala svoje vještine na klizaljkama od životinjskih kostiju ili drveta. Među zaboravljenim igrama su i one kojih će se možda neki prisjetiti, a jedna od njih je i gumi-gumi uz koju se pjevalo „Balerina rokoko, diže noge visoko, balerina dobro skače, vide joj se bijele gaće“. Opisujući namještaj i opremu za djecu, autorica je naglasila kako je ono bilo rađeno po uzoru na pokućstvo za odrasle, samo u dječjim mjerama, a izrađivalo se uglavnom u kućnoj radinosti ili kod lokalnih obrtnika kao i brojne igračke od prirodnih materijala poput trube od vrbove kore, lutkice od kukuruzovine ili glinene fućkalice. Posebno je poglavlje posvećeno dječjem kolekcionarstvu kao hobiju sakupljanja različitih predmeta poput poštanskih markica, razglednica, salveta ili sličica koje je postalo popularno 1950-ih godina kada se počinju objavljivati i albumi za sličice poput „Životinjskoga carstva“. Napretkom tehnologije i otkrićem novih materijala (poput plastike), počinju se izrađivati i tvorničke igračke. Plišane igračke koje su izrađivali LIO iz Osijeka, osnovan 1901. i Krateks iz Krapine te plastične i gumene od domaćih proizvođača među kojima sue najpoznatiji Biserka iz Zagreba i Jugoplastika iz Splita, kupovale su se u robnim kućama koje su nudile sve „od igle do lokomotive“. Autorice je predstavila i dječja društva i organizacije (Društvo „Naša djeca“, Savez pionira), slikovnice, knjige i ilustrirane časopise („Jaglac“, „Pionir“, „Smilje“, „Smib“, „Modra lasta“...), televizijske emisije i serije za djecu među kojima kultno mjesto zauzima zabavna emisija za djecu „Mendo i Slavica“ (1958. – 1965.). Katalog donosi i izbor fotografija snimljenih od 1890. do 1990. godine u fotografskim atelijerima, na ulicama, priredbama, u školama ili roditeljskim domovima.

Priče o djetinjstvu završavaju poglavljem „Prekinuto djetinjstvo“ u sjećanje na tridesetero djece iz Slavonskoga Broda koje je poginulo tijekom Domovinskoga rata.

U završnom slovu Karolina Lukač naglašava kako je cilj njezine izložbe bio „preko igračaka, fotografija, knjiga i odjeće, koji su povezani s ranim godinama života, probuditi sjećanje i nostalgiju za danima vlastitog djetinjstva, a mlađe populacije potaknuti na učenje te promišljanje o prošlosti i životu djeteta u minulim vremenima.“

Prikaz upravo ovoga kataloga potaknut je istim ciljem, ali u mjesecu kada započinje Edukativna muzejska akcija (EMA) čija je završna svečanost 18. svibnja na Međunarodni dan muzeja koji se ove godine obilježava uz temu „Muzeji za edukaciju i istraživanje“.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)

LUKAČ, Karolina

Uspomene na djetinjstvo : MBP, Slavonski Brod, studeni 2023. / [autorica izložbe i
kataloga] Karolina Lukač ; [fotografije predmeta Karolina Lukač, Damir Fajdetić].-
Slavonski Brod : Muzej Brodskog Posavlja, 2023.- 103 str. : ilustr. u boji ; 30 cm

Bibliograf. bilj. uz tekst.- Literatura i izvori.

ISBN 978-953-7116-59-0


 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

„Splošna plovba“ – izložba posvećena uspješnom slovenskom međunarodnom brodaru

U Hrvatskom pomorskom muzeju Split prošli mjesec otvorena je gostujuća izložba Pomorskog muzeja „Sergej Mašera“ iz Pirana pod nazivom „Slovenski brodovi 6&11 – Splošna plovba“, autorice Duške Žitko, koja publici približava brodove najveće slovenske brodarske kompanije koja se nakon Drugog svjetskog rata uspješno pozicionirala na svjetskom tržištu.

Izložbom koja je prvotno nosila naziv „Slovenski brodovi, 6 brodova Splošna plovbe“ zaokružen je višegodišnji međuinstitucionalni projekt koji je izdavanjem serije prigodnih maraka potaknula Pošta Slovenije, a stručno osmislio i vodio Pomorski muzej "Sergej Mašera" Piran, što je rezultiralo izložbom koja je bila postavljena u Piranu, Kočevju, Kamniku. Odabirom šest ključnih brodova Splošne plovbe izložbom se rasvijetlilo jednu od najvećih, najvažnijih i najuspješnijih slovenskih pomorskih priča nakon Drugog svjetskog rata, priču o jedinom slovenskom međunarodnom brodaru koji se etablirao na nemilosrdnom svjetskom pomorskom tržištu sa simbolom Triglava na dimnjacima svih brodova u svojoj floti.

Uz prvotno odabranih šest brodova izložba je 2023. godine tematski proširena za gostovanje u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli s obzirom kako je u brodogradilištu Uljanik za Splošnu plovbu izgrađeno ukupno jedanaest brodova. Proširenje je u konačnici dovelo do aktualnog naziva izložbe „Slovenski brodovi 6&11 – Splošna plovba“. Za splitsko gostovanje zanimljivo je istaknuti kako je većina brodova Splošne plovbe izrezana u nekadašnjem Brodospasovom rezalištu u Svetom Kaju. Valja naglasiti kako se izložba organizira u godini kada Pomorski muzej Piran "Sergej Mašera" i Splošna plovba obilježavaju 70 godina djelovanja, a nakon Splita izložba će putovati dalje Jadranom te će u mjesecu rujnu biti postavljena Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru, a u studenom u Muzeju Grada Rijeke.

 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

Moderna četverojezična izložba (tekstovi su na hrvatskom, slovenskom, talijanskom i engleskom jeziku) opremljena je svjetlosnim panoima s ilustracijama šest brodova prikazanih na markama, a obogaćena je i s tri ekrana gdje su na jednom animacijama predstavljeni brodovi prikazani na markama na drugom razgovori o pomorstvu Slovenije, a na trećem arhivske snimke slovenskih brodova i pomoraca. Uz brojne fotografije, makete brodova, od kojih su tri i nastale u nekadašnjoj maketarskoj radionici brodogradilišta Uljanik, izložba donosi i umjetničke radove koji su se nalazili na brodovima Splošne plovbe, među kojima valja istaknuti sliku motornog broda Sirob, autor koje je njemački slikar marinist Robert Schmidt Hamburg kao i skulpturu istaknutog slovenskog kipara Stojana Batiča.

Izložba u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu ostaje otvorena do 18. kolovoza 2024. godine, a realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

(Hrvatski pomorski muzej Split)


 

Heritage in Motion 2024 – objavljen poziv za prijavu projekata

Prestižno multimedijsko natjecanje za baštinske projekte Heritage in Motion objavilo je poziv za prijave projekata za svoje deseto izdanje. Proglašenje pobjednika održat će se krajem rujna u sklopu godišnje skupštine Europske muzejske akademije i ceremonije dodjele Živa nagrada za najbolji slavenski muzej.

Heritage in Motion zajednički su utemeljile Europska muzejska akademija i Europa Nostra uz podršku Europeane s namjerom promoviranja novih digitalnih koncepata u popularizaciji baštine koji omogućavaju da se europsko kulturno nasljeđe publici približi na razumljiv, primamljiv i jednostavniji način, odnosno da se građani Europe kroz digitalne kulturne sadržaje potaknu na promišljanje zajedničkih vrijednosti. Od 2023. godine projekt zajednički vode Europska muzejska akademija i Forum slavenskih kultura.

Natjecati se mogu muzejski projekti i programi baštine realizirani nakon 1. siječnja 2022. godine. Prijaviti se mogu muzeji, interpretacijski centri i srodne baštinske ustanove, gradovi i regije te autori filmova, igara, mobilnih aplikacija, multimedijskih instalacija i internetskih stranica koje promiču ili istražuju europsku kulturnu i prirodnu, materijalnu i nematerijalnu baštinu. Nagrade i pohvale se dodjeljuju najboljim multimedijskim proizvodima koji na kreativne i inovativne načine usmjeravaju pozornost javnosti na vrijednosti europske kulturne i prirodne baštine u svim njezinim aspektima.

Prošle godine na ceremoniji održanoj u rujnu u rumunjskom gradu Timisoari žiri je dodijelio Heritage in Motion nagradu kao i nagradu u kategoriji New Digital Experiences nizozemskom Muzeju medija koji u “visoko interaktivnom postavu korisnicima svih dobnih skupina pruža digitalnu edukativnu igraonicu u kojoj mogu istraživati mogućnosti tradicionalnih medija i društvenih mreža, kao i njihove pozitivne i negativne utjecaje na ljudske živote”.

Radovi se mogu prijaviti u 4 kategorije – nova digitalna iskustva, virtualna i proširena stvarnost, audiovizualni radovi te škole baštine, a rok za prijavu projekata je 1. lipnja 2024.

Više informacija o prijavi možete pronaći na službenim stranicama manifestacije.

(I.G.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr