U Galeriji Klovićevi dvori nedavno je otvorena velika izložba Muzeja za umjetnost i obrt naziva Jedna za sve – sve za jednu: Klub likovnih umjetnica 1927. – 1940. koja se bavi fenomenom prvog udruženja likovnih umjetnica na ovim prostorima, nepravedno zapostavljenog i marginaliziranog u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Izložba se sastoji od dvjestotinjak umjetničkih radova i dokumentarne građe koja posjetiteljima daje povijesni pregled djelovanja i recepcije Kluba, kao i uvid u stvaralaštvo niza danas gotovo zaboravljenih umjetnica. Autorice i kustosice ove izložbe su Dunja Nekić, viša kustosica MUO-a i dr. sc. Darija Alujević, stručna savjetnica u Arhivu za likovne umjetnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU.

Glavna inicijatorica osnutka Kluba likovnih umjetnica je slikarica Nasta Rojc koja je nakon samostalnog izlaganja u londonskoj galeriji 1926. dobila poziv za izlaganje na godišnjoj izložbi Međunarodnog ženskog umjetničkog kluba (WIAC). No, ona se založila da uz nju izlažu i druge hrvatske umjetnice tako da su se 1927. u Londonu predstavile i Zdenka Ostović Pexidr-Srića, Lina Crnčić Virant te Lucie Kučera Buhmeister. Kako bi se taj nastup lakše realizirao pojavila se ideja o osnivanju Kluba likovnih umjetnica što se i dogodilo iste te godine u Zagrebu.

Klub je djelovao kao svojevrsna staleška organizacija koja je umjetnicama olakšavala mogućnost izlaganja i dostupnost na tržištu. Sveukupno je brojao preko pedeset članica koje se u razdoblju od 1928. do 1940. godine organizirale jedanaest klupskih izložbi – najveći broj održan je u Zagrebu, a od ostalih gradova priređene su u Osijeku, Sušaku, Dubrovniku te Ljubljani. Jedna od najznačajnijih međunarodnih suradnji bila je organizacija izložbe jedne od tada najpoznatijih suvremenih grafičarki, Käthe Kollwitz u Umjetničkom paviljonu 1936. u Zagrebu. Godine 1947. članice Kluba prelaze u Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske što označava njegov formalni kraj.

Fotografirala: Ivona Marić

Na početku izložbe uz slike nekih od osnivačica Kluba može se vidjeti plakat prve izložbe održane u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu od 7. do 31. listopada 1928. kojeg je izradila Olga Höcker, kao i dio dokumentarne ostavštine Kluba likovnih umjetnica koja je gotovo je u cijelosti sačuvana, a nalazi se u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU. Istaknuta izložbena dionica posvećena je Nasti Rojc. Njezino umjetničko školovnje uključuje privatnu školu Otona Ivekovića u Zagrebu, Umjetničku školu za žene i djevojke u Beču i Žensku akademiju u Münchenu. Iako je bila u braku sa slikarom Brankom Šenoom nakon kraja Prvog svjetskog rata stupa u vezu s časnicom britanske vojske Alexandrinom M. Onslow s kojom ostaje sve do njezine smrti 1950. Njih dvije krajem 1924. odlaze u Veliku Britaniju na godinu dana, a taj značajan period u kojem se Rojc družila sa sufražetkinjama i članovima aristokracije zabilježen je u privatnoj korespondenciji i bilješkama. Uz slike krajolika iz Škotske i crteže iz Engleske, ovdje su prikazani Autoportret u bijeloj košulji iz 1925. koji je izložen na Prvoj izložbi Kluba, ali i Zima s gavranima čija je datacija na temelju serije članaka Naste Rojc Moja pisma iz Engleske pomaknuta na razdoblje od kraja 1918. do ljeta 1919.

Na izložbi se mogu vidjeti i neki njezini raniji radovi poput crteža ženskog i muškog akta iz 1903. koji se čuvaju u Gradskom muzeju Bjelovar, a tu je i brončana skulptura Predah (1907. – 1908.). Portretirala je bliske ljude (Miss Alexandrina Maria Onslow, 1923.) i brojne značajne suvremenike poput Maje Strozzi (1921.), kralja Aleksandra I. Karađorđevića (1931.) i Jagode Truhelke (1930.). Potonja slika jedna je od četiriju portreta zaslužnih hrvatskih žena koje su naslikale članice Kluba (ostale su Marija Jurić Zagorka Mire Mayr Marochino, Antonija Kassowitz Cvijić i Zinka Kunc Milanov Line Crnčić Virant), a koje je Klub darovao Muzeju grada Zagreba.

Pojava Kluba likovnih umjetnica i njegova recepcija neraskidiva je od društveno-povijesnog konteksta obilježenog dominacijom patrijarhata i čvrsto definiranim rodnim ulogama. Dio izložbe posvećen je temi obrazovanja umjetnica koje je isprva moguće uglavnom kroz privatnu slikarsku poduku ili na ženskim umjetničkim školama u inozemstvu. Tek 1907. pokretanjem Privremene škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (preteča današnje ALU) žene dobivaju pravo upisa slikarstva ili kiparstva. Tada je umjetnicama postalo moguće i pohađanje satova akta, iako je samo izlaganje takvih radova nailazilo na osude kritičara. Na jedanaest izložbi Kluba svega sedam članica se odvažilo izložiti aktove. Posjetitelji na izložbi mogu vidjeti manji broj aktova poput onih Vere Nikolić Podrinske (Akt kod Lhotea, 1927.), Sonje Tajčević Kovačić (Kupač, 1927) ili Cate Dujšin Ribar (Akt, 1930.).

Fotografirala: Ivona Marić

U pogledu umjetničkih tema veliki broj radova izlaganih na izložbama Kluba bili su mrtve prirode (Mary Stiborsky, Ribe, prije 1932.) i pejzaži (Zdenka Ostović Pexidr-Srića, Haulikova ulica, 1928.) koji su se smatrali „nižim žanrovima“. Posebice je mrtva priroda bila „podobna“ za umjetnice jer su slikane u privatnoj sferi, uz „puko kopiranje“ onoga što se vidi. Najuspjeliji radovi članica Kluba smatrani su oni koji su odgovarali pretpostavljenim rodnim ulogama žena poput djela primijenjene umjetnosti te radovi koji tematiziraju majčinstvo i narodne motive, kao što je objedinjeno na slici Zöe Borelli Muško dijete (1931.). U Zapisnicima Kluba s početka 1930-ih potiče se umjetnost naših krajeva, narodnih nošnji, domaćih motiva, a sama Borelli je za Etnografski muzej u Splitu crtala ornamentiku narodnih nošnji (Portret seljanke Dalmatinske zagore, 1937.).

Nasuprot tomu, svaki pokušaj avangardnosti se osporavao i devalorizirao. U propagiranju mizoginih ideja o umjetnicama prednjačili su slikari-kritičari Jerolim Miše i Ljubo Babić (iz tržišno „konkurentske“ Grupe Trojice) koji su geniju muškog roda u likovnom svijetu suprotstavili amaterizam i zastarjelost ženskog umjetničkog stvaralaštva koja potječe iz tobožnje urođene mržnje prema svemu novome. Poznata slika N. Rojc Naše doba iz 1928. smještena unutar romboidnog okvira sa spiralnim prikazom likova i snažnim društvenim komentarom, a koja je izložena na Prvoj izložbi Kluba, izazvala je izrazito negativne kritike Babića i Mišea od kojih potonji bilježi: Ima dvije mogućnosti da čovjek shvati rebusnu monstruoznost ove slike: ili je slikarica htjela parodirati savremenije slikarske eksperimente ili je htjela, da se igra kakvog „enfant terrible". Ako je prvo onda je pokazala veoma malo duhovitosti, veoma malo shvaćanja za jedan posao, koji ona ne razumije i koji nikada razumijeti neće, a u drugome slučaju pokazala se kao jedan prepotentni „konfuščik“ koji pravi deplasirane rebuse bogzna za koga i protiv koga.

Fotografirala: Ivona Marić

Izložba završava temom portreta koje su članice Kluba također nerijetko izlagale na klupskim izložbama, a koji su često prikazivali članove obitelji ili kolegice, poput Portreta muža (1931.) slovenske slikarice Mare Kralj Jeraj čiji je suprug bio slikar Tone Kralj, ili Moja baka (1912.) Estonke Lucie Kučera Buhmeister, jedne od osnivačica Kluba. Na kraju se nalaze autoportreti i tema samoreprezentacije umjetnica među kojima se ističe Autoportret s crnim šeširom (1919.) Adele Behr Vukić, prve školovane bosanskohercegovačke slikarice. S druge strane tog platna nalazi se Portret starice jer, kako je izjavila umjetnica izrazito teškog materijalnog stanja: Dan mi je prazan ako ne slikam. Zato premazujem jedne da bih naslikala druge slike, jer naš poziv je skup.

Izložba Jedna za sve – sve za jednu može se pogledati do 3. studenoga 2024.

(Ivona Marić)

Salvador Dalí, Dream Caused by the Flight of a Bee around a Pomegranate a Second before Waking (detalj), 1944. Museo Nacional Thyssen-Bornemisza, Madrid © Salvador Dalí, Fundación Gala-Salvador Dalí / VEGAP, Madrid

Od Pariza do Šangaja – izložbama obilježeno sto godina nadrealizma

U Centru Pompidou početkom rujna otvorena je izložba „Nadrealizam“ kojom se obilježava stota godišnjica nastanka ovog umjetničkog pokreta. Gotovo 250 predmeta iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u sklopu Centra Pompidou te drugih europskih i američkih muzeja i privatnih zbirki, među kojima su slike, crteži, skulpture, umjetničke instalacije, fotografije, filmovi, manuskripti i tiskane publikacije te dokumenti, posjetiteljima približavaju priču o nastanku, međunarodnom širenju i umjetničkim, društvenim i političkim dometima ovog pokreta.

Službena godina začetka nadrealizma je 1924. kada je André Breton objavio „Nadrealistički manifest“ (drugi manifest objavio je 1930. godine). No temelji ovog avangardnog umjetničkog pravca postavljeni su i ranije te se naziru primjerice u utjecaju simbolizma, metafizičkog slikarstva i dadaizma. Šire gledajući, na pravac je utjecala i psihoanaliza Sigmunda Freuda, ideje Karla Marxa, erotska ili bolje rečeno pornografska književnost Markiza de Sadea, fantastični svjetovi u književnosti Lewisa Carrola, pjesništvo Comtea de Lautréamonta i Arthura Rimbauda, ideje okultizma, motivi iz mitologije itd. Kreativnost nadrealista nije se odrazila samo u onirističkim i fantazmagoričkim prikazima, već i u umjetničkim tehnikama koje su osmislili. Uz politički aktivizam, društveni utjecaj nadrealističkog pokreta ogleda se, između ostalog, u ulozi žene, koja je, od inspiracije, muze, umjetnikove družice, evoluirala do ravnopravne članice pokreta čineći njegov veliki dio.

Sve navedeno se na izložbi može vidjeti u 13 tematski podijeljenih prostorija raspoređenih oko centralne kružne prostorije. Ovakav raspored tvori labirint, oblikovanje koje je vjerojatno omaž izložbi iz 1947. godine u pariškoj Galeriji Maeght koju su organizirali André Breton i Marcel Duchamp, a dizajnirao arhitekt Frederick Kiesler. Još jedna reminiscencija je ulazni panel izložbe izrađen prema plakatu za prvu nadrealističku izložbu 1925. godine u Galeriji Pierre u Parizu. Izložbe su pridonijele i da se nadrealizam proširi iz Francuske i iz Europe po svijetu. Neke od njih su izložba u Galeriji „Julien Levy“ u New Yorku 1932. godine, izložba u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 1936. godine, izložba u Tokyju godinu dana kasnije, a nakon nje i ona u Kyotu, Međunarodna izložba nadrealizma u Parizu 1938. godine, izložba u Meksiku 1940. godine te mnoge druge.

U centralnoj kružnoj prostoriji izložen je „Nadrealistički manifest“ posuđen iz Francuske nacionalne knjižnice. Institut za akustička/glazbena istraživanja i koordinaciju (IRCAM) koji djeluje u sklopu Centra Pompidou napravio je i audio zapis Bretonovog čitanja „Nadrealističkog manifesta“. Ovaj zapis nikad nije snimljen, već je, pomalo nadrealno, napravljen pomoću alata umjetne inteligencije.

Uz Bretona, među umjetnicima i umjetnicama koji su obilježili nadrealizam, a čija djela se mogu vidjeti na izložbi, su Salvador Dalí, Joan Miró, Giorgio de Chirico, Max Ernst, René Magritte, Francis Picabia, André Masson, Leonora Carrington, Dorothea Tanning, Dora Maar, Man Ray, Edith Rimmington, Grace Pailthorpe, Suzanne Van Damme, Claude Cahun, Eileen Agar, Ithell Colquhoun, Remedios Varo, Wifredo Lam, Wilhelm Freddie, Rufino Tamayo, Roberto Matta, Toyen, Valentine Hugo, Joyce Mansour itd. Popratno uz izložbu na mrežnim stranicama Centra Pompidou objavljena je interaktivna karta s lokacijama na kojima su ovi umjetnici imali ateljee, galerije u kojima su izlagali i mjesta na kojima su se susretali.

Nadrealizam je dopro i do filmske umjetnosti, a primjeri su prikazani i na ovoj izložbi. To su dva filma redatelja Luisa Buñuela koji je scenarije za „Andaluzijskog psa“ iz 1929. i „Zlatno doba“ iz 1930. godine napisao u suradnji sa Salvadorom Dalíjem. Prikazuje se i segment filma Alfreda Hitchcocka „Začarana“ iz 1945. godine u kojem je Dalí dizajnirao dio filmskog seta koji prikazuje san. U jednoj od prostorija emitira se i kratki film „Izum svijeta“ iz 1952. godine redatelja Jean-Louisa Bédouina i Michela Zimbacce, nastao u suradnji s pariškim Muzejom čovjeka te brojnim drugim europskim i američkim muzejima koji su za film ustupili svoju građu.

Kustosi izložbe u Centru Pompidou su Didier Ottinger i Marie Sarré. Istovremeno s trajanjem ove izložbe, mnoge pariške galerije i knjižnice sudjeluju u događanju „Nadrealni Pariz“ u sklopu kojeg će se na brojnim lokacijama održavati izložbe i drugi popratni sadržaji.

Izložba je zamišljena kao putujuća sa sadržajem prilagođenim ustanovi u kojoj je postavljena. Prethodno je bila postavljena u Kraljevskim muzejima likovnih umjetnosti Belgije u Bruxellesu od 21. veljače do 21. srpnja 2024. godine, a uz nju je do 16. lipnja bila otvorena i izložba posvećena belgijskom nadrealizmu. Nakon što se pariška izložba zatvori 13. siječnja 2025., otputovat će u Madrid te će tamo biti postavljena u Fundaciji MAPFRE od 4. veljače do 11. svibnja 2025. godine. U Umjetničkoj galeriji u Hamburgu posjetitelji će ju moći vidjeti od 12. lipnja do 12. listopada 2025., a krajem 2025./početkom 2026. godine trebala bi biti postavljena u SAD-u, točnije u Umjetničkom muzeju Philadelphije.

Povodom stote obljetnice nadrealizma program su pripremili i neki drugi muzeji i galerije. Umjetnički muzej Harn u Gainsvilleu na Floridi je od 9. prosinca 2023. do 2. lipnja ove godine imao otvorenu izložbu „Nadrealizam u Harnu: Proslava stote obljetnice“, a Muzej moderne umjetnosti u Fort Worthu u Texasu od 10. ožujka do 28. srpnja izložbu „Nadrealizam i mi: umjetnici karipske i afričke dijaspore od 1940.“. U Umjetničkom muzeju Pudong u Šangaju od 2. veljače do 31. kolovoza ove godine bila je otvorena izložba „Fantastične vizije: 100 godina nadrealizma iz Nacionalnih galerija Škotske“ nastala u suradnji s navedenom institucijom. Estonski nacionalni muzej u Tartuu od 4. travnja do 8. rujna ove godine održavao je izložbu „Nadrealizam 100. Prag, Tartu i druge priče...“.

U Umjetničkoj galeriji Vogelmann u Heilbronnu u Njemačkoj 31. kolovoza otvorila se izložba „Nadrealizam – svjetovi u dijalogu“ te će ostati otvorena do 5. siječnja iduće godine. Na njoj su izložena djela starih i suvremenih umjetnika nadrealizma, dokazujući da je to pokret koji i dalje traje. U galeriji Lenbachhaus u Münchenu 15. listopada otvorit će se izložba „Ali živjeti ovdje? Ne hvala. – Nadrealizam + antifašizam“ koja će posjetiteljima predstaviti nadrealizam kao politički pokret. Engleski muzej Hepworth Wakefield 23. studenoga otvara izložbu „Zabranjena područja: 100 godina nadrealnih krajolika“. S fokusom na krajolike, bit će izložena djela poznatih umjetnika iz perioda nadrealizma, ali i suvremenih umjetnika koji su poklonici navedenog pravca.

Iako je Breton umro 1966., originalna pariška grupa nadrealista se raspala, a pisac i novinar Jean Schuster 1969. godine objavio je kraj u novinama „Le Monde“, sasvim je jasno da je nadrealizam utjecao na kasniju umjetnost i da je stotinu godina kasnije još uvijek prisutan i u umjetnosti današnjice.

(Zrinka Marković)

►vrh

---

 

Izvor: Muzej Međimurja Čakovec

„Put međimurske nošnje“ – novo izdanje Muzeja Međimurja Čakovec

U Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja nedavno je predstavljena knjiga Put međimurske nošnje koja donosi rezultate terenskih istraživanja na temu upotrebe narodnih nošnji na području Međimurja te kontaktnih regija u Sloveniji i Mađarskoj. Istraživanje su proveli Nikola Kotur na području Međimurja, Đanino Kutnjak u Sloveniji te Eva Mirjana Bosnyák u Mađarskoj.

Istraživači su na svim lokalitetima pronašli kazivače uz pomoć kojih su odredili materijal koji će obraditi, prikupili detaljne opise dijelova, njihove lokalne nazive te kontekste u kojima se ta odjeća nosila. U suradnji s kazivačima odabrani kompleti su prikupljeni i fotografirani na modelima.

Put međimurske nošnje donosi visokokvalitetne fotografije modela u svečanoj odjeći ili rekonstruiranim narodnim nošnjama s obrađenih lokaliteta. Modeli su slikani u cjelini (totalu), a uz to su autori odabrali detalje na koje su htjeli skrenuti pozornost čitatelja. Vrlo često su to detalji oglavlja, obuće ili veza, odnosno elementi koji lako promaknu oku promatrača. Svaki komplet prati opis odjeće ili nošnje te lokalitet s kojeg dolazi što olakšava navigaciju kroz predstavljeni materijal. Uz fotografije u knjizi se nalaze i qr kodovi uz pomoć kojih čitatelji mogu svojim pametnim telefonima pogledati snimke na kojima se modeli kreću. Odabrane fotografije i multimedijalni sadržaji predstavljeni su na izložbi koja se mogla pogledati do 10. rujna u Multimedijalnoj dvorani Riznice.

 

Izvor: Muzej Međimurja Čakovec

Knjiga je jedna od projektnih aktivnosti odrađenih u sklopu projekta Out of the box koji je osmislio i proveo konzorcij partnera: Udruga Kultivator (Nedelišće, Hrvatska), Hrvatsko kulturno društvo Pomurje (Lendava, Slovenija), Hrvatski klub Augusta Šenoe (Pečuh, Mađarska) i Kulturno-umjetnička udruga Veseli Međimurci (Čakovec, Hrvatska). Prethodila joj je Studija stanja međimurske narodne nošnje u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj koja je dostupna u digitalnom obliku.

Knjiga može svoje čitatelje pronaći među širom javnosti kao i brojnim stručnjacima na području etnologije, folkloristike, istraživanja tekstila i kulturno-povijesnog konteksta Međimurja i kontaktnih regija. Ova sveobuhvatna sinteza najnoviji je prilog istraživanju tekstila u Međimurju koja odiše inovativnim pristupom i iscrpnim terenskim radom te predstavlja vrijedan dio mozaika proučavanja međimurske tradicijske kulture.

(Janja Kovač, viša kustosica)

►vrh

---

 

Fotografirao: Ivan Guberina

„Dani ponosa“ u Memorijalnom centru raketiranja Zagreba – izložba posvećena herojskoj obrani Dubrovnika

U Memorijalnom centru raketiranja Zagreba može se razgledati gostujuća izložba Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik Dani ponosa – herojska obrana Dubrovnika 1991. koja tematizira najteže razdoblje rata u Dubrovniku koji je, uslijed pokušaja agresora da zauzme grad, pretrpio vandalsko razaranje povijesne jezgre davši nemjerljiv doprinos međunarodnom priznanju Hrvatske.

Izložba je realizirana s ciljem da se širu javnost upozna s brojnom novoprikupljenom i obrađenom muzejskom građom i dokumentacijom koja svjedoči o iznimno važnom razdoblju novije dubrovačke i hrvatske povijesti, omogućivši utvrđivanje brojnih važnih i do sada nepoznatih povijesnih činjenica. Prezentirani su dokumenti civilne i vojne provenijencije, građa Kriznog štaba, izvorni ratni dnevnici Centra za obavješćivanje i Zapovjedništva obrane općine Dubrovnik, kao i izvorne fotografije iz muzejske zbirke. Izloženi su izvodi iz dnevnih izvješća Radio Dubrovnika i dubrovačkog studija HRT-a, članci iz ratnih izdanja Dubrovačkog vjesnika, Slobodne Dalmacije, te crnogorske Pobjede i njezinih posebno tiskanih izdanja Rat za mir. U uvodnom dijelu približen je tijek ratnih operacija i događanja na području tadašnje Općine Dubrovnik u početnoj fazi općeg vojnog napada započetog 1. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima avionskim raketiranjem odašiljača na Srđu od strane strane srpsko – crnogorske vojske koja je sebe nazivala „oslobodilačkom“.

U drugoj tematskoj cjelini obrađeni su najžešći i najrazorniji napadi na uže gradsko područje tijekom studenoga 1991. koji su uslijedili nakon potpune pomorske blokade luka Dubrovnik i Slano, poduzetih s ciljem da se prisili branitelje na predaju. Najteže borbe vodile su se na Srđu iznad grada, za tvrđavu Imperijal. Teški gubitci u braniteljskim redovima i stradanja civilnog stanovništva praćena su sustavnim razaranjem cijelog gradskog područja i povijesne jezgre Grada. Oštećeni su gotovo svi važniji gradski objekti poput gradske luke i valobrana Kaše, tvrđave Sv. Ivana, Arsenala, Straduna, franjevačkog i dominikanskog samostana, tvrđave Minčete, Vrata od Pila, kao i mnoge povijesne palače koje se nalaze unutar zaštićene spomeničke cjeline.

 

Fotografirao: Ivan Guberina

Treća tematska cjelina prati tijek događanja za vrijeme i neposredno nakon posljednjeg velikog napada na Grad pokrenutog na blagdan Svetog Nikole 6. prosinca 1991., kada je agresoru nanesen odlučujući vojni i politički poraz. Unatoč brojnim apelima za spas kulturne baštine i postavljenim zastavama Haške konvencije i UNICEF-a na gradskim zdanjima, tog je dana samo na povijesnu jezgru palo više od 600 granata različitog kalibra. Najviše su stradali Franjevački samostan (37 pogodaka), Stradun (45 pogodaka) i Dominikanski samostan (23 pogodaka), a devet je palača u potpunosti izgorjelo uključivši i zgradu Festivala Dubrovnik s dokumentacijom koja je sakupljana 43 godine, te palaču u Širokoj ulici, dom i atelijer umjetnika Ive Grbića sa svim njegovim djelima.

Poseban segment izložbe posvećen je Konvoju povratka, ljubavi, mira i slobode, kasnije nazvanom Libertas, koji je u grušku luku uplovio 31. listopada 1991. Činilo ga je 29 brodova kojim je u potpuno okruženi Grad došlo 800 njegovih prijatelja i štovatelja, među kojima velik broj istaknutih osoba iz javnog i kulturnog života, prenoseći njegovom stanovništvu solidarnost i riječi ohrabrenja cijele Hrvatske.

Koncepciju i autorstvo izložbe potpisuje Varina Jurica Turk, a može se razgledati u Memorijalnom centru raketiranja Zagreba do 12. listopada 2024.

(I.G.)

►vrh

---

 

Izvor: Gradski muzej Požega

„Plamen hrabrosti“ – izložba o povijesti požeškog vatrogastva

U novoobnovljenom Gradskom muzeju Požega otvorena je izložba Plamen hrabrosti, 150 godina DVD-a Požega posvećena bogatoj povijesti i iznimnom doprinosu požeških vatrogasaca. Ova izložba obilježava dva važna jubileja za grad Požegu: 150 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega (DVD Požega) i 25 godina djelovanja Javne vatrogasne postrojbe Grada Požege.

Ključna uloga vatrogasaca u zaštiti zajednice ogleda se u nizu autentičnih izloženih predmeta poput dokumenata, fotografija, stare i moderne vatrogasne opreme, puhačkih instrumenata, vatrogasnih zastava, medalja, diploma i zaštitne odjeće, pozivnica na društvene plesove i sl. Izložba prikazuje ne samo tehnički napredak vatrogastva, nego i ljudsku hrabrost i nesebičnost koje su obilježile ovu plemenitu profesiju kroz povijest.

Posebno vrijedna atrakcija je stara zaprežna ručna štrcaljka s početka 20. st. posuđena od DVD-a Srednji Lipovac. Ističe se i prva zastava društva iz 1874. godine koju je oslikao hrvatski slikar Ferdo Quiquerez, a koja prikazuje grb grada Požege te sv. Florijana, sveca zaštitnika vatrogasaca.

Na izložbi je izložena i vatrogasna spomenica, vremenska kapsula iz 1924. godine pronađena u temeljima nekadašnjeg vatrogasnog doma. Spomenica je nastala prilikom proslave 50. obljetnice društva, a potpisao ju je Julije Kempf, tadašnji predsjednik društva, a također i osnivač Gradskog muzeja Požega koji ove godine slavi 100. obljetnicu. Brojni drugi povijesni predmeti pružaju uvid u razvoj vatrogasne službe kroz proteklih 150 godina. Dio izložbe uključuje i projekciju dokumentarnog filma redatelja Nenada Šestića pod imenom „DVD Požega – prvih 150 godina“.

 

Izvor: Gradski muzej Požega

Kroz razne eksponate posjetitelji imaju priliku upoznati se s bogatom poviješću vatrogastva u Požegi te dobiti uvid u ključne trenutke i podvige koji su obilježili stoljeće i pol dug rad ovih hrabrih pojedinaca. Autorica izložbe je kustosica Ivana Domanović. Uz izložbu je tiskan i prigodni presavitak dok je DVD Požega tiskao i monografiju Juraja Zelića, dugogodišnjeg kroničara vatrogasne djelatnosti Požege.

Izložba je realizirana zahvaljujući financijskoj podršci Ministarstva kulture i medija te Grada Požege, a ostvarena je u bliskoj suradnji s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Požega i Javnom vatrogasnom postrojbom Grada Požege koji su pružili stručnu pomoć i ustupili vrijedne povijesne materijale.

Izložba je otvorena za posjetitelje do 2. studenoga ove godine, a može se razgledati tijekom radnog vremena Gradskog muzeja Požega.

(Ivana Domanović)

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr