U Arheološkom muzeju u Zagrebu održan je panel „Umrežavanje u muzejima: Društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog“ na kojem su komunikacijski stručnjaci s područja kulture govorili o važnosti strateškog planiranja odnosa s javnošću, sve većem utjecaju društvenih mreža na muzejski sektor i unapređenju komunikacijskih alata prema korisnicima i medijima, otkrivajući kako muzeji koristeći digitalne platforme mogu povećati vidljivost, educirati publiku i privlačiti nove generacija posjetitelja.
Krešimir Dabo, stručnjak za odnose s javnošću u kulturi i predavač na Veleučilištu Edward Bernays u Zagrebu, smatra da je važno razmišljati strateški o društvenim mrežama u vremenu u kojemu je medijski prostor zagušen nevjerojatnom količinom informacija, vodeći računa o publici kojoj se želimo obratiti i ciljevima koje želimo postići, pri čemu je bitno zadržati ozbiljnost u oblikovanju sadržaja. Naše ustanove u kulturi vidi kao zatvorene i hermetičke zajednice u kojima, nažalost, odnosi s medijima i komunikacija na društvenim mrežama još uvijek nisu zauzeli bitno mjesto u izradi strateških planova, koji bi trebali artikulirati napore koje će institucija činiti u određenom vremenskom periodu na određenim kanalima.
Navodeći primjer radnog iskustva u Ansamblu LADO, otkrio je kako se komunikacija na društveni mrežama dramatično promijenila kada su krenuli objavljivati fotografije s terena i video materijale koji su pokazali što se događa iza scene. Tada je odjek bio puno veći i feedback drugačiji, što im je bila smjernica za daljnji rad na angažiranju zajednice.
Ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej, jednog od rijetkih koji je aktivan na svim društvenim mrežama, rekla je kako su muzeji institucije koje prije svega nude drugačiji način edukacije, dodavši kako bi struka trebala koristiti sve digitalne platforme za privlačenje svih dobnih skupina i publike raznolikih interesa, vodeći pritom računa da komunikacija postane dijalog. Sadržaj koji se trenutno kreira ocjenjuje problematičnim jer se društvene mreže koriste sterilno kao mjesto oglašavanja koje obuhvaća samo osnovne informacije o nekom projektu ili izložbi, a trebale bi se koristiti za stvaranje zajednice koja neće samo konzumirati njihove sadržaje, već i iznjedriti zajednički projekt u fizičkom i online prostoru. Komunikaciju na društvenim mrežama vidi kao bitan segment stručnog djelovanja koji bi trebalo strateški definirati, od planiranje vremena i resursa do odabira pravih kanala.
Dario Marčac, osnivač CREW zajednice koja predstavlja najveću zajednicu TikTok kreatora u regiji, vjeruje da trenutno najbrže rastuća društvena mreža na svijetu može postati obrazovni alat ako se koristi na pravi način, nudeći muzejima veliku priliku da dosegnu mlađe generacije koji više nisu na Facebooku, rijetko koriste Instagram, a ponajmanje gledaju televiziju okrećući se sve više streaming platformama. Naglasio je kako za uspješnu kampanju na TikToku nisu potrebni veliki oglašivački budžeti jer sadržaji još uvijek imaju organski doseg, odnosno umjetna inteligencija uz pomoć različitih algoritama odlučuje koji je sadržaj najrelevantniji za korisnike prikazujući najpopularnije videozapise na naslovnici (tzv. feed For You).
Kao scenarist, kreator i producent zabavnih i edukativnih sadržaja s više od 500 tisuća pratitelja, savjetuje muzejima da uz pomoć kratkih formata podijele s korisnicima svoju svakodnevicu, dokumentiraju procese svoga rada ili storytellingom unesu emocije i „ožive“ povijest institucije ili predmeta o kojima skrbe, jer mlađa publika bolje reagira na prirodnije i pristupačnije sadržaje pa će kroz neko vrijeme doći i u sam muzej. Naglasivši kako za kreiranje takvog sadržaja nisu potrebni influenceri niti profesionalna oprema, već samo mobitel i malo entuzijazma, pozvao je kolege da već danas otvore profil i krenu snimati sadržaj koji inspirira, educira i zabavlja.
Govoreći o kreiranju digitalnih sadržaja Ivan Dorotić, publicist, komunikacijski strateg i urednik online magazina Vizkultura, upozorio je kako se u zadnjih deset godina značajno proširio doseg društvenih mreža, dok se budžeti nisu povećali, što dovodi do nemogućnosti provedbe komunikacijskih strategija. Kao primjer navodi brojne interpretacijske centre koji su se proteklih godina otvorili u Hrvatskoj, na kojima su radili vrhunski dizajneri, arhitekti i novomedijski autori, a koje danas gotovo nitko ne posjećuje.
Smatra da kulturu i umjetnost ne možemo uspoređivati s marketinškim komuniciranjem brandova jer ima puno više sadržaja i konteksta kojeg treba prenijeti publici, dodajući kako kolege u struci moraju pronaći način da stručan i znanstveni sadržaj na kvalitetan, pametan i promišljen način dovedu do publike. To ne znači da muzeji moraju biti zabavni, ali moraju znati kako priče koje se nalaze unutar njihovih zidina nekom ispričati na način koji će rezultirati time da publika dolazi, ali i da odgajamo društvo koje kroz sve naše sadržaje postaje bolje. Hoće li to biti edukativno, intrigantno, humoristično ili kontroverzno, nije bitno.
Ovo se ljeto otvorila podružnica Muzeja Viktorije i Alberta, Young V&A. Muzej namijenjen djeci prethodno je djelovao kao Museum of Childhood u londonskoj četvrti Bethnal Green, ali se prije nekoliko godina zatvorio. Uz dizajnerski odmak od prethodnoga muzeja, ovaj je muzej utjelovljenje i suvremenih muzeoloških principa jer obiluje sadržajem koji poziva na interakciju, igru i kreativno izražavanje, a korak dalje učinjen je i time što Muzej nije samo osmišljen za najmlađe posjetitelje, već i uz njihovu pomoć. Ciljna publika su djeca već od dojenačke pa do mlađe tinejdžerske dobi.
Young V&A smješten je u zgradi u kojoj je V&A 1974. godine otvorio Museum of Childhood . Zgrada potječe iz druge polovice 19. stoljeća te se nalazi na listi zaštićenih građevina u Londonu jer je jedan od najranijih primjera montažne građevine sa željeznim okvirom. Obnovljena je 2006. godine. Planiranje i dizajniranje novoga muzeja trajalo je godinama te je u njega uloženo više od 13 milijuna funti iz privatnih donacija. Pri dizajnu muzeja V&A je surađivao sa studijima AOC Architecture i De Matos Ryan. Ono što upućuje da suvremeni dizajn ovog muzeja ne ostaje samo na arhitektonskom i estetskom nivou, već je utkan u sam temelj njegovog poslanja, jest činjenica da je tijekom projektiranja konzultirana i njegova buduća publika – djeca. U projekt su bile uključene i škole te različite organizacije, kao što je npr. Mile End Community Project, a ukupno je na projektu uspostave novoga muzeja radilo oko 22000 osoba.
Young V&A The Arcade, Play Gallery © David Parry, courtesy of Victoria and Albert Museum, London
U odnosu na prethodni muzej, koji je imao otprilike 33000 izloženih predmeta, u ovome je izloženo tek oko 2000. Pomnom selekcijom predmeta, umjesto pukog razgledavanja, ustupilo se mjesto brojnim interaktivnim segmentima, tako dajući djeci priliku istraživati, isprobavati, kreirati i, najvažnije, zabaviti se. Što se samih izložaka tiče, datiraju otprije više tisuća godina do danas. Primjeri su glinena zvečka iz oko 2300. godine prije nove ere pronađena u Siriji, minijaturni namještaj i posuđe iz 18. , 19. i 20. stoljeća, starijima dobro poznati žabac Kermit, trenutno opet vrlo popularne Mattelove Barbie i Ken lutke, različiti setovi bezvremenskih Lego kocaka i sličnih konstruktivnih igračaka, video igre poput Tomb Raidera i mnoge druge zanimljivosti. Od novijih izložaka tu su autoportreti glumca Kennetha Branagha, ilustratora Quentina Blakea i fotografkinje Linde McCartney, kao i djela fotografa Rehala Jamila koja prikazuju djecu snimljenu za ovu prigodu u sklopu izložbe „This is Me“. U odabiru tih fotografija kustosima su pomogla i sama djeca. Posjetitelji također mogu vidjeti i murale Marka Malarka, poster društva sufražetkinja Suffrage Atelier, djela Keitha Haringa prethodno izložena u V&A te radove mlade aktivistice Grete Thunberg. Od noviteta predstavljena su i tehnološka rješenja koja su osmislila djeca, poput detektora curenja plina, kao i izlošci koje su dizajnirala djeca s prostetičkim udovima.
Uz prostor za povremene izložbe, Muzej uključuje i prostorije poput studija dizajna, čitaonice i igrališta, a glavnina prostorne koncepcije podijeljena je na tri galerije. U galeriji „Play“ zabaviti se mogu i oni najmlađi do 5 godina starosti istražujući teksture, oblike, boje i ostala obilježja okoline i tako vježbati osjetilo dodira i vida te koordinaciju. Ovdje djeca također mogu igrati različite igre, kao što je muzejska verzija Minecrafta, ali i napraviti svoju igru na ploči ili izraditi robota. Na taj način kroz igru uče rješavati probleme i osmišljavati kreativna rješenja, a imaju priliku i iskusiti timski rad od najranije dobi. Galerija „Imagine“ stavlja naglasak na, kako sam naziv govori, maštu. Ovdje djeca postaju naratori svojih priča, u čemu im pomažu kostimi koje mogu odjenuti i pozornica na kojoj se mogu okušati. Uz navedeno, u ovoj sekciji posjetitelji mogu vidjeti i mnoštvo izloženih kuća za lutke, kazalište sjena iz 18. stoljeća i optičke iluzije. Ciljna publika su djeca od 5 do 11 godina, ali dobrodošli su i oni mlađi, kao i stariji. Galerija „Design“ vjerojatno će ponajviše zainteresirati djecu od 11 do 14 godina. Tu se nalaze različiti fizički i digitalni modeli i alati za dizajniranje ponuđeni za isprobavanje, a kroz izložene predmete imaju priliku vidjeti kako su se igračke, namještaj, modni i drugi predmeti mijenjali kroz vrijeme i različite kulture. Ulaz u Young V&A je besplatan, izuzev na povremene izložbe i određene dodatne programe poput radionica.
Young V&A Mini Museum, Play Gallery © David Parry, courtesy of Victoria and Albert Museum, London
Prva povremena izložba u Young V&A otvorila se 14. listopada. „Japan: Myths to Manga“ predstavlja utjecaj japanskih mitova, folklora i povijesti na pop kulturu, umjetnost, modu, dizajn i tehnologiju. Prezentirano je oko 150 predmeta u vremenskom rasponu od 18. stoljeća do danas iz fundusa V&A ili na posudbi, a moći će se razgledati do kolovoza iduće godine. Izlošci su razvrstani prema četiri teme - Sky (Nebo), Sea (More), Forrest (Šumu) i City (Grad), kao izvorima inspiracije. Na izložbi se nalaze djela poznatih japanskih umjetnika 19. stoljeća, kao što su Hokusai, Hiroshige i Kunisada, ali i djela umjetnika današnjice, poput onih koja su napravili Yuken Teruya, Keita Miyazaki i Mariko Kusumoto. Neke od tradicionalnih umjetničkih vještina zastupljene su kroz origami i netsuke, a na izložbi se nalazi i instalacija načinjena od 1000 ždralova kao simbol sjećanja na žrtve Hiroshime. Izložen je i astronomski globus kojega je za ovu priliku posudio Whipple Museum. Što se mode tiče, uz kimono, predstavljen je i kaput modne kuće Comme des Garçons inspiriran mangom te cipele koje je osmislio japanski dizajner Noritaka Tatehana. Posjetitelji mogu pogledati dijelove filmova „My friend Totoro“ i „Ponyo“ japanskog filmskog studija Ghibli poznatom po anime ostvarenjima i Hayaou Miyazakiju kao jednome od osnivača. Svoje mjesto na izložbi našli su i Pokémoni, Transformeri, 1990-ih popularna igračka Tamagotchi, kao i Hello Kitty u obliku kuhala za rižu. Među interaktivnim sadržajem našla se igra Doodle Champion Island Games koju je izradio Google u suradnji s japanskom animacijskom tvrtkom Studio 4°C.
Young V&A uz standardni izložbeni program ima i one popratne, pa se tako uz ovu izložbu nude i radionice crtanja mange, izrade origamija i kostima, taiko bubnjanja i drugi sadržaji. A mnoštvu online sadržaja koje V&A i Young V&A pružaju svojim virtualnim posjetiteljima krajem prošlog mjeseca pridružila se i web stranica mused s kvizovima i drugim zanimljivostima namijenjenima djeci i mladima.
(Zrinka Marković)
Izvor: Muzej grada Rijeke
„Kolekcija Vugrinec: Metamorfoze figurativnog“ – antologijska djela hrvatske moderne u Rijeci
U Muzeju grada Rijeke nedavno je otvorena velika izložba „Kolekcija Vugrinec: Metamorfoze figurativnog (1880. – 1970.)” koja u autorskoj koncepciji Eme Makarun javnosti predstavlja vrhunska djela hrvatskog modernizma i postmodernizma, radove iz privatne zbirke našeg poznatog nogometaša i kolekcionara umjetnina koja u biranom izboru objedinjuje vrhunska djela najvećih nacionalnih likovnih umjetnika.
Proteklih dvadeset i pet godina, izoštrenim fokusom i kolekcionarskom ustrajnošću, Davor Vugrinec sakupio je neka od kapitalnih djela hrvatske moderne umjetnosti. Sustavnom dugogodišnjem prikupljanju prethodila je unaprijed određena vizija, cilj da se stvori zbirka nacionalnog značenja koja će u razdoblju od posljednja dva desetljeća devetnaestog stoljeća, kroz distinktivne likovne izme prve polovice 20. stoljeća pa sve do kraja Novih tendencija 70-ih godina, imati težinu zbira likovnih događanja u hrvatskim krajevima.
Iako je riječ o izvaninstitucionalnom fundusu, njegova organizacija, stručna interpretacija i vidljivost u javnosti uvelike pridonose snažnoj afirmaciji i valorizaciji hrvatske umjetnosti. Zbirka je više puta izlagana u Hrvatskoj (Umjetnički paviljon u Zagrebu, osječki Muzej likovnih umjetnosti i drugdje) te u inozemstvu (Narodna galerija u Ljubljani), a djela iz Vugrinčeve kolekcije sve su češće integralni dio muzejsko-galerijskih izložbenih programa.
Izvor: Muzej grada Rijeke
Izložba je sastavljena od dvije cjeline. Prva donosi neka od kapitalnih djela hrvatskog impresionizma i simbolizma i govori o formiranju hrvatske moderne krajem 19. stoljeća. Riječ je o djelima Vlahe Bukovca, Emanuela Vidovića, Mencija Clementa Crnčića, Mirka Račkog i ostalih važnih aktera toga razdoblja. Predstavljeni su i đaci münchenskog kruga s početka 20. stoljeća – Miroslav Kraljević, Oscar Herman i Vladimir Becić. Nastavljaju se hrvatski ekspresionistički dometi, neki od kojih su Gecanov Cinik (1921.) i Uzelčeva Magdalena (1921.) te realizmi dvadesetih poput Mišeova Dalmatinskog pejzaža (1924.) ili Becićeva Pejzaža s mostom (1925.). Idejna cjelina prvog dijela izložbe završava odabranom prijelomnicom hrvatske likovne umjetnosti dvadesetog stoljeća, Crtačem (1940.) Lea Juneka.
Poslijeratna umjetnost, popraćena u sklopu druge cjeline, nastavlja se na Zemljaše i radove socijalne tematike započete još u tridesetim godinama prošloga stoljeća. Jedini je imperativ pri odabiru djela za izložbu bio da pripadaju figuraciji, što se dolaskom enformela i novih likovnih tendencija nametnulo kao „izazov“. Pojedini će autori i u poslijeratnom razdoblju ostati čvrsti zagovornici figuracije, kakav je bio Krsto Hegedušić, a na izložbi vrlo značajno mjesto zauzimaju dva njegova remek-djela iz toga vremena, Liqueur Foxy (1958.) i Jutro dimnjačara (1964.). Drugi će slikari, poput Slavka Kopača, Alberta Kinerta ili Ive Šebalja, probijati granice i rastakati obrisne linije gotovo do neprepoznatljivosti, zadržavajući pritom figurativnu osnovu. U kolekciji nije izostavljen ni rad Otona Glihe, majstora hrvatskoga krajobraznog slikarstva, kojim još uvijek ne zadire u svoj budući apstraktni izričaj. U magični i nadrealni svijet vode nas tri antologijska djela Miljenka Stančića, umjetnika s kojim je Davor Vugrinec započeo svoje kolekcionarstvo.
Usporedno sa slikarstvom, donoseći priču o kiparskim dosezima u promatranom razdoblju, izložena su i djela značajnih kipara hrvatske moderne Ivana Rendića, Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Branislava Deškovića, Ivana Meštrovića i drugih pa sve do odabranih predstavnika poslijeratnog razdoblja – Milene Lah, Ivana Kožarića, Vanje Radauša, Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Koste Angelija Radovanija, Ksenije Kantoci, Branka Ružića i Ivana Lesiaka.
Izložba se može razgledati u Šegvičevoj „Kockici“ do 8. studenog 2023. godine.
(Ema Makarun)
Fotografirala: Ivona Marić
Između špilje i robne kuće – novi postav Muzeja primijenjenih umjetnosti u Brnu
Obnovljeni Muzej primijenjenih umjetnosti u Brnu koji ove godine obilježava 150 godina postojanja, otvorio se krajem 2021. uz svojevrsni rebranding muzeja i novi stalni postav ART DESIGN FASHION koji osim povijesnog pregleda razvoja dizajna i otvorenih čuvaonica zbirki stakla, keramike i porculana donosi veće okretanje suvremenom češkom dizajnu i modi od 2000-ih do danas.
Muzej je jedna od pet jedinica u sastavu Moravske galerije u Brnu, uz Pražákovu palaču, Guvernerovu palaču, vilu Dušana S. Jurkoviča i Muzej arhitekta Josefa Hoffmanna u Brtnicama. Njegova povijest usko je vezana uz procvat industrijske proizvodnje u Brnu, posebice tekstilne, zbog čega je grad u 19. stoljeću bio poznat kao „moravski Manchester“. Lokalni industrijalci udruženi u Moravsko industrijsko udruženje i Trgovačko-obrtničku komoru Brna osnovali su 1873. Moravski muzej industrije po uzoru na slične muzeje u Londonu i Beču kao instituciju za obrazovanje dizajnera i obrtnika. Sama muzejska zgrada izgrađena je desetljeće kasnije na današnjoj Husovoj ulici prema nacrtu arhitekta Johanna Georga von Schöna, ujedno prvog ravnatelja muzeja.
Iako je zgrada modernizirana 1999. – 2001., rast zbirki doveo je do toga da su se muzej i njegov izložbeni prostor pretvorili u skladište predmeta. Stoga muzej 2019. uz pomoć sredstava EU-a ulazi u novi projekt obnove čiji je cilj bio pročišćenje prostora od ranijih intervencija i približavanje što je više moguće izvornom obliku zgrade. Radovi su se većinom odvijali za vrijeme pandemije uz sve prateće otegotne okolnosti poput nedostatka radne snage i nedostupnost građevinskih materijala. U studenome 2021. završena je obnova i muzej je otvoren posjetiteljima.
Novi postav Muzeja primijenjenih umjetnosti koji je besplatan za sve posjetitelje, podijeljen je u nekoliko cjelina. U dvorani u prizemlju zgrade postavljena je Špilja: panorama dizajna. Predmeti su izloženi unutar 135 vitrina koje sežu od poda do stropa, a u sredini prostorije postavljena je metalna platforma kako bi se lakše razgledali izlošci smješteni na većim visinama. Ovaj dio postava čiji se naziv referira na Platonovu špilju donosi izbor predmeta nastalih na području Brna, Moravske i Češke koji predstavljaju povijest dizajna od sredine 18. stoljeća do Baršunaste revolucije 1989. godine.
Fotografirala: Ivona Marić
Među njima se mogu naći komadi namještaja poput stola Otta Prutschera predstavljenog na izložbi njemačkog Werkbunda u Kölnu 1914., ali i „Američki“ kuhinjski ormar (1921.–22.) koji svjedoči modernizaciji kućanstva nakon Prvog svjetskog rata. Tu je i porculanski set posuđa Merkur Josefa Hoffmanna proizvedenog u tvornici Pfeiffer & Löwenstein u Ostrovu kao i kućanski aparati iz 1950-ih poput šivaćeg stroja Minerva i usisavača Pluto poznatog kao „jaje“.
Uz produkt-dizajn izloženi su i primjerci grafičkog dizajna kao što je plakat Civilizirana žena iz 1929. Zdeneka Rossmanna s fotografijom žene kojoj muška ruka reže pletenicu što je kao doslovni prijevod njemačke fraze „odrezati stare pletenice“ postalo vizualni simbol modernizacijskih napora generacije umjetnika međuratnog Brna. S obzirom na jaku tradiciju tekstilne industrije u panorami se uz odjevne predmete i dekorativne tkanine može vidjeti i knjiga uzoraka kućnog tekstila za Artěl iz 1932. teoretičarke i dizajnerice Jaroslave Vondráčkove koja je između ostaloga surađivala s Otti Berger.
Sljedeće dvije prostorije na prvom katu predstavljaju „izlog“ suvremenog češkog dizajna s legendama koje podsjećaju na etikete u trgovinama. Postav DESIGN 2000+ rezultat je otvorenog poziva iz 2020. nakon kojega je žiri odabrao 68 radova koji su podijeljeni u šest kategorija opisujući opće trendove u suvremenom dizajnu. Motivi sjećanja, prošlosti kao i zanatstvo svrstani su u kategoriju Nostalgija, dok Viziju predstavljaju tehnologija i materijali budućnosti. Emocije u kategoriji Emo suprotstavljene su dijelu nazvanom Fair zbog primjene principa održivosti, upcyclinga i odgovornosti u dizajnu. Nasuprot Funkciji kao primarnoj kvaliteti dizajna stoji Ars, umjetnost radi umjetnosti. Postav je upotpunjen radovima Maxima Velčovskog i studija Olgoja Chorchoja. Moda također ima svoje mjesto u stalnom postavu, u prostoru FASHION 2000+ koji na jednom mjestu predstavlja suvremeni modni dizajn, nakit, obuću, modnu fotografiju kao i bogatu donaciju dizajnerice Liběne Rochové.
Fotografirala: Ivona Marić
Najatraktivniji dio postava svakako su otvorene čuvaonice zbirki stakla, porculana i keramike na prvom katu, tzv. Black Depo / Light Depo, za koje je zaslužan kustosko-dizajnerski tandem Maxim Velčovský i Radek Wohlmuth u suradnji s arhitektonskim studijem edit! Moravska galerija u Brnu posljednjih je godina aktivno razvijala format pristupačnosti poput otvorene čuvaonice zbirke modernih skulptura u Pražákovoj palači u sklopu postava inauguriranog 2015. Ovdje je pak riječ o dvije prostorije koje su zamišljene kao suprotni polovi. Prizemnost i punoća keramike i porculana dolazi do izražaja u crnoj prostoriji, nasuprot staklu čiji su sjaj i čistoća naglašeni bjelinom prostora. Rezultat je „vizualna kupka u oceanu stakla, servisa, vaza, porculanskih figurica, skulptura i ostalih artefakata različitih funkcija, oblika i tehnika“.
Drugi kat namijenjen je povremenim izložbama, a u sklopu preinake interijera kreirani su novi prostori koji kroz dizajn elemenata i opreme interijera također predstavljaju suvremene domaće dizajnere. Najznačajniji novi element u zgradi su viseći mostovi (catwalks) u izvedbi studija Olgoj Chorchoj koji zauzimaju vertikalni prostor ispod svjetlarnika pružajući posjetiteljima različite poglede na interijer i izložbe uz mogućnost izlaganja najnovijih trendova na području dizajna. U predvorju dominira instalacija umjetnika Krištofa Kintere Demon rasta II., kritika gomilanja u formi nakupine šarenih kuglica i loptica koja „raste“ do prvog kata. Svoje mjesto u prostoru našla je i školska jedrilica L-13 Blanik, najpoznatiji proizvod čehoslovačke zrakoplovne industrije. Uz izložbene prostore posjetiteljima je namijenjen prostor za održavanje radionica Designlab i dizajnersko-muzejski dućan, a odmoriti se mogu u Respiriumu i Caféu Robot u kojem robotski barista priprema kavu i selfieccino ukrašen portretom posjetitelja.
(Ivona Marić)
Fotografirala: Ivona Marić
Novo izdanje – kako približiti djeci hrvatsku kulturnu baštinu
U nakladi Etnografskog muzeja Split objavljena je nova edukativna publikacija „Baština oko nas“ autorice Vedrane Premuž Đipalo. Ovo je izdanje ponajprije namijenjeno osnovnoškolcima, no zasigurno može biti interesantno i korisno učiteljima i nastavnicima kao pomoć u pripremi edukativnih programa.
Ilustrirani protagonisti koji vode kroz publikaciju likovi su dva dječaka i dvije djevojčice zamišljeni kao istraživačka skupina koja otkriva zanimljivosti o kulturnoj baštini. Primjerenim tekstom, odgovarajućim vizualnim rješenjima te ravnotežom između slike i teksta, namjera autorice bila je ostvariti uspješnu komunikaciju s ciljanom publikom.
U uvodniku se mlade čitatelje upoznaje s osnovnim pojmovima kao što su prirodna, pokretna i nepokretna kulturna baština te ih se upućuje na vrijednosti baštine i nužnosti njenog očuvanja. Naglasak je posebno stavljen na zaštićena nematerijalna kulturna dobra Republike Hrvatske. Osnovna ideja bila je istaknuti procese izrade, znanje i vještine koji su usko povezani s pojedincima i zajednicama te s prostorom na kojem je kulturno dobro stvoreno, na kojem se izvodi i prenosi. Predstavljeni su primjeri zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobra Republike Hrvatske koji se nalaze na Reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, Listi ugrožene nematerijalne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, Registru najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta te Registru dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta.
Svako od šesnaest kulturnih dobara s Reprezentativnog popisa nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pobliže je obrađeno tekstom prilagođenim dječjem uzrastu, dok ilustracije dodatno približavaju pojedino kulturno dobro.
Primjerice, predstavljeno je dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja te glazbala koja najčešće prate ovo jedinstveno pjevanje. Saznaje se pobliže i o umijeću izrade unikatnih drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja. Opisan je godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana kao primjer obnovljenog običaja. Predstavljena je procesija Za križen koja povezuje stanovnike hvarskih zajednica već pet stoljeća. Pričom o lepoglavskoj, paškoj i hvarskoj čipki naglašava se zaštita umijeća izrade ovih jedinstvenih ukrasnih predmeta. Opisom događanja tijekom Feste svetoga Vlaha predstavljaju se dubrovački običaji koji čine bitnu odrednicu identiteta ljudi ovoga kraja. Pričom o maškaranim ophodnicima zvončarima tijekom pokladnih zbivanja prikazuje se područje Kastavštine pri čemu se naglašavaju razlozi izvođenja ovog običaja.
O Sinjskoj alci saznaje se kroz osnovne crtice o izvođačima, terminu izvođenja i značenju igre. Prikazom medičarskog obrta na području sjeverne Hrvatske doznaje se o izradi licitara te o promjeni njegove funkcije – od slastice do prepoznatljivog suvenira. Predstavljanjem nijemog kola s područja Dalmatinske zagore ističe se društvena uloga kola te se ukazuje na promjene u spontanosti izvedbi. Pričom o bećarcu upoznaje se mladog čitatelja sa stihovima šaljivih, lascivnih pjesmama koje se i danas često izvode. Klapsko pjevanje kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro predstavlja primjer urbane jadranske tradicije koja je danas također doživjela određene promjene u vidu spontanosti izvođenja. Prezentiranjem mediteranske prehrane kao identitetske odrednice hrvatskog Jadrana, čitatelje se upućuje na vrijednosti ovog načina prehrane koji je usko povezan s mediteranskim načinom života.
O tradicijskom pjevanju pobliže se saznaje kroz priču o međimurskoj popevci, a čitatelja se navodi i na samostalno istraživanje i slušanje pjesama koje su prepoznatljivi simbol Međimurja. Saznaje se pobliže i o umijeću suhozidne gradnje, razlozima njihove gradnje i što se sve gradilo u suho. Čitatelje se upoznaje s tradicijskom vještinom sokolarenja koja je zaštićena kao zajednička nematerijalna baština čovječanstva budući da je kultura sokolarstva razvijena i u drugim zemljama različitih kontinenata. Pričom o tradiciji uzgoja konja lipicanaca na području Slavonije, Baranje i Srijema naglašava se veza lipicanca sa životom ljudi i njihovim običajima te se ukazuje na važnost njihovog uzgoja.
Cilj ove publikacije je na prihvatljivi način djeci približiti različita kulturna dobra, napose pojam zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara te ukazati na važnost očuvanja i prijenosa tradicijskih vrednota i vještina.
Autorica publikacije je Vedrana Premuž Đipalo, muzejska pedagoginja savjetnica Etnografskog muzeja Split. Knjigu je ilustrirao akademski slikar Ivan Svaguša, a grafički dizajn potpisuje Nikola Križanac.
(Vedrana Premuž Đipalo)
Fotografirala: Draženka Jalšić Ernečić
"Važno je zvati se IVAN“ – Galerija Koprivnica ugostila četvoricu velikana naivne umjetnosti
U Galeriji Koprivnica otvorena je izložba "Važno je zvati se IVAN: Generalić/Večenaj/Rabuzin/Lacković" koja javnosti predstavlja djela četiri velikana hrvatske naivne umjetnosti iz privatne zbirke kolekcionara Vladimira Malogorskog, poznatog varaždinskog poduzetnika koji već šest desetljeća predano prikuplja umjetnine moderne i naivne umjetnosti.
Privatne kolekcije često su prekrivene velom tajanstvenog misticizma. Aura nedodirljivosti i nedostupnosti javnosti čini ih intrigantnima. Ova izložba pruža priliku da se zaviri u dio skrivenog privatnog blaga od javnog značaja. Posao kolekcionara zahtijeva ozbiljnu predanost i promišljanje, konstantno istraživanje, povezivanje, umrežavanje, spremnost na fleksibilnost koju je Vladimir Malogorski definitivno izgradio. Ova izložba je i svojevrsna čestitka 60-godišnjem kolekcionarskom radu u kojem je skupio vrijednu i opsežnu kolekciju umjetnina moderne i naivne umjetnosti.
Kad se predstavljaju četiri velika imena – slična, a opet različita, potrebno ih je svesti pod zajednički nazivnik (izuzev prvoloptaške poveznice u istom imenu) što može biti izazovan zadatak. Vizualni identitet izložbe prva je komunikacija između posjetitelja i umjetnina (i umjetnika). Za ovu izložbu osmislila ga je Draženka Jalšić Ernečić koja kroz nijansiranje iste nijanse boje naznačuje poveznicu između umjetnika dok tlocrtni obrisi lociraju izložbu na prostor središnjeg koprivničkog trga – u Galeriju Koprivnica.
Trg je mjesto susreta, druženja, okupljanja građana i zajednice. Zajednica kao topos stoji u srži formiranja naivne umjetnosti. Naivna umjetnost zajednici se obraća, ali ju i direktno uključuje u stvaranje umjetnina. A upravo je zajednica poslužila kao ishodište, poveznica i cilj četvorici predstavljenih umjetnika kojima je posvećena i prva prostorija postava. Naivna umjetnost neodvojiva je od zajednice i bilježenja nekadašnje svakodnevice što je započeo Ivan Generalić. Umjesto fokusom na očekivano (ulje na staklu), Generaliću pristupamo kroz skice kao istraživačke prostore ideja i inovacija. Mjesta susreta imaginacije i realizacije, mjesto na kojem bljesak ideje postaje opipljiva stvarnost. Karakterizira ih brzina i potreba za bilježenjem trenutne impresije, stanja ili opservacije određenog prostora ili stanja duha. One su početna i referentna točka svakog umjetničkog stvaralaštva, a u slučaju naivne umjetnosti njihovo je mjesto posebno važno jer čine početni korak izrade svake slike na staklu. Pritom su neke od predstavljenih posebno zanimljive jer su predložak slika izloženih u sklopu stalnog postava Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama. Unatoč tome, skicama se najčešće ne pridaje velika pažnja pa se često zagube i zametnu, ostanu zaboravljene i zabačene u zakucima ateljea ili budu uništene.
Fotografirala: Draženka Jalšić Ernečić
Skice otkrivaju i glavne tematske zanimacije autora. Naivnim umjetnicima, uz svakodnevicu, velika je inspiracija priroda. Ribič Ivana Večenaja otkriva njegovu tipičnu jarku paletu boja i bajkovitu atmosferičnost predjela uz vodu. Koliko je formiranje kolekcije izazovan zadatak pokazuje i činjenica da nisu svi autori zastupljeni u jednakom broju, no na kraju – brojnost i nije mjerilo kvalitete, važnija je koherentnost i kvaliteta cjelokupne zbirke. Veliku ljubav i fascinaciju prirodom otkrivamo i kod Ivana Lackovića, pejzažista u naivi kojem će priroda postati jedan od glavnih motiva, s čestim naglaskom na cikličnosti prirodnog protoka vremena, odnosno konstantnim (samo)obnavljanjem i (samo)održavanjem. Kako bi istaknuo red, jasnoću i harmoničnost prirodnih tokova većina kompozicija je simetrična i naglašeno centrirana. Vremenom priroda postaje i označitelj nečeg većeg, univerzalnih vrijednosti i istina i podloga za promišljanje o smislu svijeta i postojanja.
Istim tragom nastavlja Ivan Rabuzin kojem su zaigranost, prostodušnost i naizgled jednostavne kompozicije poslužile kao pozornica za predstavljanje bogatstva duha i dubokih promišljanja o svijetu, životu, samome sebi i smislu (postojanja). Mnogostrukost čitanja otvara Rabuzina širokim masama. Načelom adicije Rabuzin je gradio specifične i prepoznatljive kompozicije gdje se variranjem i gradacijom istorodnih elemenata postižu efekti dubine, perspektive pa čak i svojevrsne igre svjetlosti i sjene. Tonski prijelazi omogućavaju efekt razlivenosti, presijavanja i blistanja, dok nedosljednost u rakursima i različitim očištima pojačava razigranost i ludički element prikaza u prepoznatljivo kružnim formama. Slike na staklu (pa i na platnu) često su postizale vrtoglavo visoke cijene te nisu bile pristupačne širem krugu ljudi. Stoga se nekolicina autora, među kojima su prednjačili Rabuzin i Lacković, odlučuje približiti ljudima pristupačnijim načinima – grafikama i oslikanim predmetima primijenjene umjetnosti (vazama). Time je krug zaokružen, umjetnost je vraćena u izvorište, u zajednicu.
Izložba ostaje otvorena do 22. listopada i može se razgledati u radno vrijeme Galerije Koprivnica, radnim danom, osim ponedjeljka, od 10 do 18 sati te subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati.
(Helena Kušenić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr