HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirao: Miljenko Klepac, HINA

Otvorena Palača šećerane – novi dom Muzeja grada Rijeke

Nakon dvije i pol godine, koliko su trajali radovi na obnovi i uređenju jedne od najljepših baroknih palača u Hrvatskoj - Palači šećerane u Rijeci, Muzej grada Rijeke dobio je u petak novi dom koji posjetiteljima otkriva mnoštvo atraktivnih tema iz riječke povijesti poput prvog torpeda na svijetu, Mornaričke akademije na kojoj se školovao dočasnički i časnički kadar austrougarske ratne mornarice, budućeg gradonačelnika New Yorka Fiorella la Guardie koji je iseljenicima iz hotela „Emigranti“ izdavao vize ili jedinstvene riječke rockerske supkulture koja ima posebno značenje u kontekstu nekadašnje jugoslavenske rock scene.

Palača šećerane smještena u sklopu bivšeg tvorničkog kompleksa Rikard Benčić jedan je od nekoliko velikih projekata obnove zgrada realiziranih u okviru projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture, a u novoformirani riječki „kvart kulture“ prije tri godine uselio se i Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Stalni postav potpisuje Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja i jedan od najboljih poznavatelja riječke povijesti, dok je za dizajnerska rješenja koja kombiniraju originalne muzejske predmete, replike predmeta i multimedijalne projekcije zaslužna naša poznata dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, autorica nagrađivanih muzejskih postava i izložbi.

Postav kroz više od 30 prostorija smještenih na dva kata Palače sažima gospodarsku, političku, kulturnu, obrazovnu, znanstvenu i sportsku povijest Rijeke, počevši od trenutka kada je grad postao slobodna kraljevska luka 1719. godine, što mu je donijelo priliku za dotad neviđen gospodarski i društveni razvoj, pa sve do 2020. godine kada je Rijeka postala Europska prijestolnica kulture. Tematska cjelina „Šećer, papir, čelik“ govori o tri materijala koja su obilježila tri razdoblja novije riječke povijesti, svaki od njih dominirajući u svom stoljeću. Predstavljeni su pogoni Rafinerije šećera, Tvornice papira te gradskih ljevaonica i brodogradilišta iz razdoblja kada se grad nalazio na prvoj crti nadolazeće tehnološke revolucije, a posjetitelji mogu vidjeti i proizvode gradske lake industrije i lokalnih prodavaonica koji su ukrašavali interijere povijesnih riječkih stanova. Soba “Merika” bavi se iseljenicima koji su na putu za novi svijet prolazili kroz riječku luku, a posebno je zanimljiv podatak da je iseljenicima smještenim u hotelu „Emigranti“ vize izdavao američki konzularni agent Fiorello la Guardia, koji je nakon službe u Rijeci postao legendarni gradonačelnik New Yorka po kojem se danas zove tamošnji aerodrom.

U postavu su obrađene i brojne druge važne teme iz riječke povijesti poput Narodnooslobodilačke borbe, poslijeratnog razdoblja nove industrijalizacije, poznatih riječkih umjetnika, a cijele sobe dobili su i gradsko kazalište i riječki rock, s naglaskom na punk i novovalne bendove poput Parafa, Termita, Laufera i Cacadou Looka koji su ga proslavili na nacionalnoj razini. Drugi kat donosi “Slatku povijest Rijeke“ u čijem je fokusu bivši proizvodni tvornički kompleks Benčić u kojemu se Muzej danas nalazi. Ovaj dio postava obuhvaća sva razdoblja kompleksa – od Rafinerije šećera koja je punila tanjure i čaše društvenih elita po cijeloj Austro-Ugarskoj, preko Tvornice duhana koja je proizvodila poznate Virginia cigare, pa sve do Tvornice motora i traktora Rikard Benčić, jednog od najznačajnijih proizvođača motorne opreme u nekadašnjoj Jugoslaviji. Naglasak je na početnoj fazi pogona kada je njime vladao šećer, a u jednoj od  dvorana nalazi se staklena vitrina puna šećernih glava kakve su se svojedobno proizvodile u Rijeci.

Važnu ulogu u obnovi imao je Hrvatski restauratorski zavod čiji su djelatnici istraživali, projektirali i izveli složene restauratorske radove na zidnim oslicima i štukaturama, ukrasnim štukaturama na stropovima te na čišćenju marmoriziranih zidova i stropova. Obnovi su prethodila višegodišnja konzervatorsko-restauratorska istraživanja koja su obuhvatila povijesna i arhivska istraživanja, ispitivanja fizičkog stanja i statike zgrade, proučavanje arhitekture, štuko dekoracija, zidnih slika, kaljevih peći i stolarije. Od rekonstrukcijskih radova izvedenih na Palači valja istaknuti ojačanje nosivih stropnih konstrukcija čeličnim gredama s protupožarnom zaštitom, implementaciju dizala za osobe i dizala za muzejsku građu, sanaciju kompletnog krovišta i pročelja s ugradnjom nove stolarije, obnovu svodova sanacijskom žbukom, ugradnju povijesnog venecijanskog terazza u velikoj dvorani te sanaciju svih unutarnjih zidova. Ugrađeni su sigurnosni vatrodojavni sustavi i sustav za gašenje požara koji uključuje sprinkler bazen sa sjeverne strane objekta, a Palača je u potpunosti prilagođena za pristup osobama s invaliditetom.

Obnova Palače šećerane i obnova broda Galeb, koji će zajedno činiti Muzej grada Rijeke, sastavni su dio EU projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“ kojemu je iz Europskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija” odobreno sufinanciranje  68,9 milijuna kuna nepovratnog novca. (Ivan Guberina)

 

Fotografirao: Miljenko Klepac, HINA


 

39. Izložba muzejske knjige – prvi put predstavljena virtualno

Mitska bića koja štite turopoljska sela od bolesti i gladi, šišmiš Miško i krtica Talpa koji vode djecu kroz muzejske zbirke, od jajeta do trajekta, od Vegete do Leonarda raspon je mnoštva zanimljivih tema i protagonista muzejskih izložbi i publikacija koje je Muzejski dokumentacijski centar 39. godinu zaredom prikupio za Izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija ove godine, zbog epidemiološke situacije, umjesto na Interliberu preseljenu u virtualni prostor.

Prepoznatljiv štand Muzejskog dokumentacijskog centra na Zagrebačkom velesajmu ove je godine zamijenila online platforma koja simboličnim odabirom 39 naslova želi ukazati na raznolikost tema i sadržaja koje muzeji komuniciraju svojim izložbenim i izdavačkim projektima te čitateljima omogućiti uvid u recentne vodiče, kataloge izložaba i muzejskih zbirki, monografije i razna elektronička izdanja nastala u produkciji muzeja i galerija. Autorica izložbe mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić u predgovoru kataloga otkriva kako su objavljena izdanja rezultat pomno planiranih aktivnosti prije izbijanja pandemije virusa COVID-19, o čemu svjedoči podatak da je gotovo 50 posto publikacija objavljeno u zadnja tri mjeseca prošle godine, zbog čega se u njima ne odražava složenost okružja u kojemu muzeji i galerije djeluju tijekom 2020. godine. Unatoč tome što su na muzejske izdavačke projekte bitno utjecali proljetni lockdown kao i potres u Zagrebu 22. ožujka, koji je mnogima zatvorio vrata za posjetitelje te usmjerio napore muzealaca na spašavanje muzejske građe, pozivu za sudjelovanje na ovogodišnjoj izložbi odazvalo se 113 muzeja i galerija iz 67 hrvatskih mjesta i gradova. Kako pojašnjava autorica izložbe, taj lijep broj muzeja nakladnika koji prati ritam prethodnih godina govori nam da su hrvatski muzeji svemu usprkos – aktivni, prisutni, radišni i svjesni važnosti prenošenja muzejskih sadržaja pisanom riječju.

Publikacije su predstavljene kataloškim zapisom, izdvojenim citatima, poveznicama na popratne tekstove te pregledom u pdf formatu, a korisnici sadržaje mogu pretraživati prema devet tema i devetnaest podtema. Među mnoštvom naslova i tema izdvaja se monografski katalog Muzeja za umjetnost i obrt Visovac: Duhovnost i kultura na Biloj Stini (2019.) koji prati izložbu na kojoj se prvi put javnosti predstavio vrijedan korpus sakralne baštine koja se čuva u zbirkama, knjižnici i arhivu Franjevačkoga samostana Majke od Milosti na otoku Visovcu. Tu je sveobuhvatna monografija Slavice Moslavac Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju (2020.), izdana u nakladi Muzeja Moslavine Kutina, koja na 340 stranica predstavlja kulturni i regionalni identitet Moslavine, Hrvatske Posavine, Bilogore, Banovine i Poilovlja, od graditeljske baštine i narodnih nošnji, pa sve do tradicionalnih glazbenih napjeva i folklornih tradicija.

Gradski muzej Vukovar predstavio se katalogom Muzej Vukovara u progonstvu - donacije likovnih umjetnika, ustanova i pojedinaca 1992.-2018.(2020.), koji donosi detaljan uvidu u Zbirku nastalu kao izraz otpora i potpore hrvatskih umjetnika, javnih i kulturnih institucija, gradova te svjetskih umjetničkih imena tijekom opsade Vukovara, trajnu uspomenu na pokušaj gušenja i uništenja jedne baštine i jednog identiteta. Ratna stradanja tematizira i katalog Nataše Mataušić i Rajke Bućin Ako tebe zaboravim…: Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. Zadnje odredište Auschwitz (Hrvatski povijesni muzej, 2020.), koji obrađuje još jednu od teških povijesnih tema u cilju održavanja kolektivne memorije o najsurovijem poglavlju ne samo židovske, već i europske povijesti 20. stoljeća.

Muzej grada Splita objavio je opsežnu monografiju Utvrde Splita (2020.) koja donosi presjek dugogodišnjih istraživanja dr. sc. Duška Kečkemeta (1923. – 2020.) o obrani i fortifikacijskim sustavima Splita od antičkih dana do sredine 20. stoljeća, zaokružujući njegov impozantan opus posvećen kulturnoj baštini Splita i Dalmacije. Pažnju korisnika sigurno će privući i Zagreb, grad umjetnica, katalog Umjetničkog paviljona u Zagrebu koji nudi povijesni i kritički presjek opusa likovnih umjetnica koje su djelovale i ostavile neizbrisiv trag u kulturnom životu grada Zagreba u razdoblju od kraja 19. stoljeća do suvremenog doba.

Ljubitelje mitologije zaintrigirat će publikacija Moguti: zaboravljena priča čuvara turopoljskih lugova (2020.), nastala u suradnji Muzeja Turopolja i našeg poznatog ilustratora i grafičkog dizajnera Zdenka Bašića, posvećena mitskim bićima koja su turopoljska sela štitila od bolesti, gladi i Turaka.

Svi oni koji žele vidjeti koje su publikacije muzeji pripremili za Izložbu muzejske knjige, provjeriti koje su im knjige promakle ili otkriti neke nove teme i svjetove mogu pristupiti izložbi na poveznici. (I.G.)


 

Izvor: Muzej Slavonije

Ostavština Hermanna Weissmanna – židovski doprinos kulturi Osijeka

Muzeji su čuvari brojnih priča od kojih su mnoge otkrivene, a neke tek čekaju da ih se otkrije. Tako je u Muzeju Slavonije prije par tjedana otvorena izložba Priča o nezaboravu – ostavština Hermanna Weissmanna u muzejskim ustanovama Osijeka. Izložba je rezultat istraživanja u sklopu međunarodnog EU projekta Ponovo otkriti, izložiti i iskoristiti skrivenu židovsku baštinu Podunavlja / Rediscover, expose and exploit the concealed Jewish heritage of Danube Region u kojem sudjeluje Grad Osijek, a koji za cilj ima oživljavanje svijesti o značenju židovske kulturne baštine u gradovima dunavske regije. Sama izložba donosi priču o jednom čovjeku i njegovoj obitelji, dotičući se teme teškog povijesnog nasljeđa, u ovom slučaju stradavanju Židova za vrijeme NDH, kao i uloge koju su tada odigrali muzeji.

Na izložbi su predstavljeni predmeti iz zbirke koju je osječki odvjetnik židovskog podrijetla, dr. Hermann Weissmann (1884. – 1942. / 1943.(?)), sakupio tijekom svog života, a u jeku Drugoga svjetskog rata i holokausta dijelom darovao, a dijelom pohranio u Muzeju Slavonije u pokušaju da spasi živote svoje obitelji. Riječ je o umjetničkim predmetima, slikama i grafikama, koje su s vremenom razdijeljene između Muzeja Slavonije i Muzeja likovnih umjetnosti (koji je bio dijelom MSO-a do 1954. godine), te numizmatičkoj kolekciji i knjižnici koje su sačuvane u Muzeju Slavonije.

Weissmann i njegova obitelj, supruga Tessa i kćer Zdenka, ipak nisu uspjeli izbjeći tragičan kraj. Zna se da su 1942. godine bili deportirani u sabirni logor Tenja pokraj Osijeka, odakle se logoraše slalo vlakom za Auschwitz, međutim, gdje su i kada stradali, nije do kraja utvrđeno. Nasljednici dr. Weissmanna, dva preživjela brata i nećaci, javljaju se 1947. godine muzeju zbog ostavinske imovine.

 

Izvor: Muzej Slavonije

Za svog je života Hermann Weissman kao ugledni pripadnik bogatijeg građanskog sloja bio aktivan u kulturnom životu grada, posebice kao član Arheološkog društva Mursa (Društva prijatelja starina Mursa). Neke njegove donacije muzeju potječu iz tog predratnog razdoblja, među kojima se ističe rijetka grafička mapa tiskana 1687. godine u Rimu, Teatro della Guerra il Turco, donirana 1932. godine. Sastoji se od 37 listova na kojima su prikazane vedute gradova oslobođenih od Turaka, a Osijek se nalazi na čak četiri od ukupno 75 veduta. Osim u Osijeku, po primjerak mape čuva se u Parizu, Münchenu i u Providenceu u Americi.

Kako uvođenjem rasnih zakona kreće iseljavanje Židova i podržavljenje njihove imovine, Weissmann se 1941. godine obraća načelniku Osijeka, potom i velikom županu nudeći Općini grada Osijeka knjižnicu i svoje zbirke kako ne bi morao iseliti iz svoga stana. Tako započinje birokratska procedura kako bi se građa popisala i sastavio darovni ugovor, što je zabilježeno na dokumentima prezentiranim na ovoj izložbi. Zadatak popisivanja naložen je tadašnjem ravnatelju MSO-a Josipu Bösendorferu, aktivnom po pitanju spašavanja zaplijenjene židovske i srpske imovine.

Darovanje Weissmannove zbirke važno je i za promjenu statusa Muzeja Slavonije. Zbog prijepora između Osijeka i Zagreba kao upravnog središta NDH oko nadležnosti nad ostavštinom Hermanna Weissmanna, tadašnji gradski Muzej Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1942. godine postaje Hrvatski državni muzej u Osijeku što je osiguralo ostanak zbirke u Osijeku.

Tematski, umjetnička djela iz kolekcije dr. Weissmanna mogu se podijeliti na one intimnijeg karaktera s prizorima interijera ili aktova, pretežito u tehnici ulja na platnu koje su bile izložene u njegovom domu na adresi Gajev trg 4, i na prikaze veduta gradova koji su ukrašavali njegov ured u Radićevoj ulici 9, gdje je poglavito bilo riječ o grafikama i crtežima. Pohodio je aukcije i prodajne izložbe i u inozemstvu, a skupljao je najčešće djela suvremenika – europskih slikara i hrvatskih grafičara.

Među slikama koja se danas nalaze u Muzeju Slavonije ističu se Veselo društvo, karakteristično djelo flamanskog baroka; slika Markiz firentinskog slikara Francesca Vinea; Trg u Gornjem gradu Antona Erbena, a od grafika, uz već spomenutu donaciju iz 1932., nalazi se vrlo rijedak prikaz pogubljenja velikaša Petra Zrinskog, Ferenza Nádasdyja i Frana Krste Frankopana u bečkom Novom Mestu.

Na izložbi su izložena i dva slikana portreta, jedan Hermanna, a drugi njegove kćeri Zdenke koje je 1969. godine Muzeju likovnih umjetnosti darovala Luna Weissmann, supruga brata Karla. U Muzeju likovnih umjetnosti nalazi se najveći broj umjetničkih djela iz zbirke Weissmann, između ostalog djela kao što su Mladi rabin s knjigom, Ranjenici Vladimira Becića, Remorker vuče jedrenjaka na uzburkanom moru ruskog marinista Alekseja Hanzena.

U numizmatičkoj zbirci Weissmann nalazi se keltski, rimski i bizantski novac, kao i novac bosanskog kralja Nikole Iločkog, a značajna je po tome što sadrži najveću zbirku novca Dubrovačke Republike, od srednjeg vijeka do pada Republike u doba Napoleona. Jedan od vrjednijih primjeraka unutar zbirke je levantski talir Mletačke Republike.

Bogata i sadržajno raznolika knjižnica dr. Weissmanna sastoji se od gotovo 4000 svezaka. Dio njegove privatne knjižnice u kojoj se mogu naći kuharica supruge Tese i slikovnice kćeri Zdenke, pronađen je tijekom istraživanja u stanu brata Karla, koji je danas u vlasništvu obitelji Vekić. U Karlovoj knjižnici su pronađene i knjige drugih židovskih obitelji što ostavlja mogućnost daljnjih istraživanja o Židovima u Osijeku.

U istraživanju i stvaranju izložbe sudjelovali su Gabrijela Baričić (MSO), Martina Gavran Španiček (MLU), Grgur Marko Ivanković (MSO), Ivana Knežević Križić (MSO), mr. sc. Branislav Miličić (MSO), Ivan Roth (MLU), Andreja Šimičić (MSO), dr. sc. Marina Vinaj (MSO), a suradnjom je doprinijela Židovska općine Osijek.

Izložba Priča o nezaboravu – ostavština Hermanna Weissmanna u muzejskim ustanovama Osijeka otvorena je od 29. listopada do 5. prosinca 2020. godine. (Ivona Marić)


 

Fotografirao: Miho Skvrce, UGD

„MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857-1920)“ – izložba povodom stogodišnjice smrti slikara

Obilježavajući 100 godina od smrti jednog od najvažnijih protagonista hrvatskoga modernoga slikarstva, u dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika krajem prošlog mjeseca otvorena je izložba MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857-1920), koja obuhvaća njegove portrete, djela sakralne motivike i mrtve prirode, različite studije te prepoznatljive pelješke pejzaže s kojima je stekao afirmaciju u širim umjetničkim krugovima.

Prema riječima kustosice izložbe Rozane Vojvode, žanrovska raznolikost koja karakterizira kolekciju Medovićevih djela iz Umjetničke galerije Dubrovnik odražava nikad dovoljno naglašavanu činjenicu, da je Medović bio umjetnik koji je visoke dosege ostvario u različitim poljima djelovanja – povijesnom, religijskom, portretnom i pejzažnom slikarstvu. Odabrani portreti, od onih nastalih u doba školovanja u Italiji (1880. – 1886.) pa sve do portreta nastalih u doba školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu (1888. – 1893.) i kasnije, svjedoče da je Medović, uz dvije godine starijeg Vlahu Bukovca, bio jedan od naših najkvalitetnijih portretista i u bravuroznosti slikarske tehnike i u dubini psihološke karakterizacije koju provodi.

 

Krajolik sa žitom, 1900. – 1904.

Publika na izložbi može vidjeti par uistinu velikih ostvarenja poput Portreta starca (1890. – 1893.) i Portreta kapetana Cibilića (1894.), nastalih za vrijeme i neposredno nakon školovanja u Münchenu kada pod utjecajem realizma Lieblova kruga slikar ostvaruje izuzetne primjere nadopunjavanja bogate slikarske fakture i istančanog poniranja u lik prikazane osobe. Među djelima sakralne tematike izdvaja se rijetko izlagana slika monumentalnih dimenzija Isus pada pod križem (1888.), naručena od strane Zemaljskog sabora u Zadru za kapelicu upravo sagrađene dubrovačke bolnice. Slika pokazuje veliki autorov napredak u odnosu na njegove prve amaterske oltarne pale iz franjevačkih samostana u Kuni Pelješkoj, Slanome i Pridvorju, u kojima najčešće radi strogu, simetričnu kompoziciju s likovima kojima manjka plasticiteta, živosti i uvjerljivosti.

Izložena je slika malih dimenzija Sv. Franjo Asiški (oko 1896.) koja se, iako likovnim značajkama ne spada u najkvalitetnije Medovićeve prikaze, ističe intimnim karakterom i znakovitom ikonografijom ukazujući na duboku duhovnost autora i njegovu fasciniranost svecem koji se u njegovu opusu, uz prikaze sv. Jeronima, zadržao do kraja njegova života. Zanimljiva je mala studija Navještenja rađena 1885. godine kao priprema za veliku fresku Navještenja izvedenu u apsidi crkve franjevačkog samostana L’ Osservanza u Ceseni, u kojoj Medović u maniri flamanskih renesansnih majstora slika specifične detalje interijera, prepoznatljiva po prilično rijetkom ikonografskom motivu mačke koja se nalazi ugodno ispružena pored Bogorodice.

 

Navještenje (studija), 1885.

Posebno mjesto na izložbi zauzimaju bezvremenski pelješki pejzaži koji slikara svrstavaju uz bok europskim impresionističkim kretanjima na prijelazu stoljeća, a čiju genezu treba tražiti i u vezanosti slikara za rodni kraj i u samoj njegovoj predestinaciji za intimnije motive. Izloženi su Pejzaž sa žitom (1900. – 1904.) koji uključuje rijetkost kod Medovićevih pejzaža - prikaz čovjeka u daljini mimikriranog u krajolik, Pejzaž s vrijesom (1914. – 1918.) koji otkriva da slikarevo stvaralaštvo nakon bečkog intermezza dobiva novi zamah blizak impresionističkoj fakturi i poetici, a tu je i zanimljiva vertikalna kompozicija Šipci (1904.) koja svjedoči o autorovom nagnuću boji, zasigurno jedna od slika koje ilustriraju konstataciju Igora Zidića koji je Medovića nazvao „začetnikom dubrovačkog kolorizma“.

Izložba se može razgledati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika do 31. siječnja 2021. godine. (Ivan Guberina)


 

Nova izdanja – prvi udžbenik o konzervaciji i restauraciji tekstila na hrvatskom jeziku

U online izdanju Sveučilišta u Dubrovniku svjetlo mrežnog okruženja ugledao je udžbenik „Osnove konzerviranja-restauriranja tekstila“ autorice dr. sc. Danijele Jemo. Dugo iščekivano izdanje prvi je udžbenik koji obrađuje problematiku konzervacije-restauracije tekstila na hrvatskom jeziku. Do sada je na ovu temu objavljeno tek nekoliko stručnih i znanstvenih radova na hrvatskom, u kojima se većinom opisuju pojedinačni konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni na nekom predmetu.

Udžbenik je sveobuhvatno štivo koje uključuje sve segmente bitne u razumijevanju teorijske i praktične razine vezane za konzervaciju-restauraciju tekstilnih predmeta kulturne baštine. Nastao je kao plod dugogodišnjega praktičnog rada i aktivnog bavljenja strukom, te rada na području edukacije iz konzervacije-restauracije tekstila. Podijeljen je na pet glavnih poglavlja u kojima se obrađuju teme od temelja konzervatorsko-restauratorske struke preko obrazovanja i prakse u struci, povijesti konzerviranja-restauriranja tekstila, osnova konzerviranja-restauriranja tekstila, osnovnih pojmova i materijala te naposljetku ispita provjere znanja i popisa literature.

Na Sveučilištu u Dubrovniku djeluje Odjel za umjetnost i restauraciju u sklopu kojeg se odvija prvi i zasad jedini studij koji pruža kompletnu izobrazbu i školovanje za konzervatora-restauratora tekstila u Hrvatskoj. Ova vrlo zanimljiva i specifična struka tek se u novije vrijeme profesionalno i društveno afirmira kao stručna i znanstvena disciplina, čemu doprinosi i ova publikacija.

Kao sveučilišni udžbenik, izdanje „Osnove konzerviranja-restauriranja tekstila“ prvenstveno je namijenjeno studentima konzervacije-restauracije tekstila, ali i svim konzervatorima-restauratorima tekstila koji žele provjeriti ili dodatno nadograditi svoje stručno znanje i vještine. Udžbenik je besplatan i online dostupan na stranicama Sveučilišta u Dubrovniku te vjerujemo da će poslužiti mnogim sadašnjim i budućim generacijama. (Tea Rihtar Jurić)

Izdavač: Sveučilište u Dubrovniku
Autorica: dr. sc. Danijela Jemo
Za izdavača: prof. dr. sc. Nikša Burum
Recenzenti: dr. sc. Đurđica Parac-Osterman, prof. emeritus, izv. prof. dr. sc. Denis Vokić, Gordana Car, mag. ing. des. text., konzervator-restaurator savjetnik
Grafička i tehnička obrada: Katarina Banović, mag. oec.
ISBN 978-953-7153-54-0

 

 

Fotografirala: Dunja Vranešević

Hvatači snova u MSU – izložba umjetnosti izvan sistema

Od 30. listopada u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) može se pogledati izložba Hvatači snova, postavljena na 1. katu povremenih izložbi. Iako je MSU organizirao grupne i samostalne izložbe slične tematike – od kojih je posljednja, Formula čula: djela iz Zbirke marginalne umjetnosti i zbirki, održana 2018. godine – ovo je prva izložba koja donosi paralelni uvid u srpsku i hrvatsku autsajdersku i art brut scenu. Izložba je ostvarena u suradnji s Udruženjem Art Brut Serbia, glavnim promotorom „nezavisne, antiakademske” umjetnosti s druge strane granice.

Kustosica izložbe Daniela Bilopavlović Bedenik, ujedino je i voditeljica Zbirke marginalne umjetnosti MSU-a, stoga su na izložbi zastupljeni neki od hrvatskih umjetnika čija se djela već nalaze u muzejskoj zbirci.

Vrijedi spomenuti kako je ta zbirka osnovana 1997. godine na inicijativu Nade Vrkljan Križić koja je prije dolaska u MSU radila u nekadašnjoj Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu, današnjem Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti. Do svog umirovljenja, osim što je vodila zbirku, organizirala je izložbe marginalne umjetnosti. Zbirka se 2008. godine rasformirala, a djela su se raspodijelila u druge zbirke, da bi se 2016. godine Zbirka ponovno oformila i nadopunila novijim akvizicijama.

Promocijom samoukih umjetnika kroz muzejske izložbe i sustavnim prikupljanjem građe, ova vrsta umjetnosti u nas dobiva neku vrstu legitimiteta, obično rezerviranu za akademsku umjetnost.

U Srbiji „marginalne“ umjetničke prakse i dalje ostaju izvan radara muzejskih ustanova. U nedostatku institucionalne potpore osnovano je Udruženje Art Brut Serbia (ABS) 2014. godine, okupljajući i promovirajući tamošnje samouke umjetnike, aktivno i u radu s osjetljivim društvenim skupinama. Tako je 2015. godine u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju Vojnomedicinske akademije u Beogradu osnovan Art Brut Studio VMA, a osim provođenja art terapije s psihijatrijskim bolesnicima, radi se sa zatvorenicima te s izbjeglicama.

Na izložbi Hvatači snova predstavljeno je jedanaest hrvatskih te devet umjetnika iz Udruženja ABS, među kojima je i jedini akademski obrazovani umjetnik, Goran Stojčetović – osnivač Udruženja te uz Danielu Bilopavlović Bedenik autor izložbene koncepcije.

Najstariji radovi potječu s kraja 90-ih godina prošlog stoljeća, dok je većina nastala u zadnjih petnaestak godina, od kojih na jednom od recentnijih nalazimo i medicinsku masku. Umjetnici su uglavnom predstavljeni izborom iz ciklusa, s radovima manjih dimenzija do nekolicine većih slika na platnu i prostornih instalacija. Uz sklonost figuraciji kao i korištenje asamblaža (Gojislav Glapač – Goja) i kombiniranih tehnika (Marjan Đarmati), prikazi stilski naginju nadrealizmu.

„Hvatač snova“, amajlija američkih Indijanaca za „hvatanje“ noćnih mora i zlih snova, na neki način ilustrira poriv za stvaranjem kao bi se izrazilo podsvjesno i odagnao unutarnji nemir (što se vidi i po nazivima kao, na primjer izloženi ciklus Krešimira Hlupa, Protok polusvijesti). Umjetnici se ne libe prikazati teme kao što su fetiši i seksualne fantazije (Jasna Damnjanović, Dubravka Sertića i Bojan Đorđevića Omče). Vrijedne spomena su i uvrnute pankerske skulpture Margarete Vidmar i Exosa Luciusa Ida, Putnici.

Na izložbi se pojavljuju i radovi s kritičkim pogledom na dominantni društveni sistem. Prostornu instalaciju Darka Brajkovića Ugrizi konzumerizma – egzistencija grize i polako nas žvače čini mozaik računa uz prateću projekciju fotografija na kojoj umjetnik umjesto kolača zagriza u račun, krumpire izrezbareni u obliku zubala koji vise u vrećicama s vodom i radne kombinezone. Sličan dojam evocira i Božidar Štef Golub s instalacijom Warhol u Zagreb, Warhol iz Zagreba – oltar na kojem dominira znak McDonald'sa i limenke Coca-Cole.

Umjetnici predstavljeni na izložbi Hvatači snova: Jasna Damnjanović, Bojan Đorđević Omča, Marjan Đarmati, Katie Woznicki, Dragan Stanimirović, Danilo Spasović Denke, Joškin Šiljan, Radovan Popović i Goran Stojčetović, Krešimir Hlup, Božidar Štef Golub, Gojislav Kalapač Goja, Margareta Vidmar i Exos Lucius Ido, Simon Petkovich, Dubravko Sertić, Nenad Burcar, Darko Brajković, Petar Brajković, Elvis Berton i Ivan Švalj.

Izložba će biti otvorena do 1. prosinca 2020. (Ivona Marić)

 

Fotografirala: Ivona Marić


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr