Nakon kratkog uvoda posvećenog prostornoj problematici TMNT-a, prešlo se širi kontekst nedostatka prostora u kombinaciji sa smještajem u povijesnim zgradama sa statusom zaštićenog kulturnog dobra što muči većinu hrvatskih muzeja. Tu se posebice ističe problem stanja muzejskih čuvaonica, tema koju je Muzejski dokumentacijski centar (MDC) istražio i objavio 2021. godine (Muzeologija 58). Dokumentaristica MDC-a Dunja Vranešević podsjetila je na rezultate istraživanja uz neke svježije podatke istaknuvši da unatoč promjenama koje su se u međuvremenu dogodile zbog obnova u Zagrebu (neki muzeji su dobili privremene ili trajne nove čuvaoničke prostore, neki muzeji u Zagrebu su dobili nove prostore), situacija se nije previše promijenila, odnosno podatci i dalje govore o nekim važnim problemima koji će vjerojatno i dalje biti aktualni.
Kako navodi Vranešević, u hrvatskim muzejima danas čuva se više od 6,8 milijuna predmeta, od čega se više od 55 % čuva u zagrebačkim muzejima koji čine petinu muzeja iz Upisnika javnih i privatnih muzeja u RH. Većina građe hrvatskih muzeja nalazi se u čuvaonicama koje zauzimaju tek oko 10 % ukupne površine (Zagreb danas 22 %). Nasuprot tomu, prostori za stalne postave u kojma se nalazi najmanja količina muzejskih predmeta zauzimaju najveću površinu u hrvatskim muzejima (59 %, a Zagreb 30 %). Čak 82 % hrvatskih muzeja čuvaju građu u nenamjenskim, improviziranim prostorima često povijesnih zgrada, velik dio služi se tavanskim i podrumskim prostorima koji su neprimjereni za čuvanje građe, a gotovo dvije trećine muzeja čuva građu i u drugim prostorima koji nisu posebno uređeni za čuvaonice (npr. uredi, pa čak i izložbeni prostori). Pored toga čak 93 % hrvatskih muzeja u istraživanju se izjasnilo da nema dovoljno prostora za čuvanje građe, a za deset godina potrebe će biti najmanje trostruko veće, s obzirom na priljev nove građe. Taj problem posebno je kritičan u zagrebačkim muzejima u kojima se prosječno na kvadratnom metru prostora u kojima se građa izlaže ili čuva nalazi 70 predmeta prema najnovijim podatcima (u vrijeme istraživanja bilo ih je 58). MDC-ovo istraživanje ukazalo je i na nedovoljnu opremljenost, te nedostatnu razinu fizičko-tehničke, protupožarne i protupoplavne zaštite kao i neprovođenje osnova preventivne zaštite u hrvatskim čuvaonicama.
Danas je velik broj muzeja u obnovi, što konstruktivnoj nakon potresa, što energetskoj, u što su uložena ogromna financijska sredstva. Mirna Sabljak (Sektor za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija RH) navela je kako je sredstvima Fonda solidarnosti, državnog proračuna i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u ukupnom iznosu od 320 milijuna eura obnovljeno 16 muzeja zbog posljedica potresa. Radi nedostatka središnjeg državnog depoa za smještaj građe muzeja u obnovi morale su biti uređene privremene čuvaonice na 22 lokacije, a uređene su i dvije trajne čuvaonice za državne muzeje u Jastrebarskom i Kerestincu.
Na razini Grada Zagreba, HPM je dobio i izmještenu čuvaonicu u Novom Petruševcu te je uz Etnografski muzej koji nedavno otvorio čuvaonicu u Kačićevoj i Galeriju Klovićevi dvori s novom čuvaonicom smještenom ispod platoa Gradec jedan od nekoliko zagrebačkih muzeja koji su riješili problem čuvanja građe. Većina zagrebačkih muzeja koji su u obnovi svoju građu čuvaju u privremenim čuvaonicama na Zagrebačkome velesajmu, tako na primjer Muzej za umjetnost i obrt za potrebe pohrane građe na Velesajmu plaća 13 tisuća eura mjesečno, odnosno 156 tisuća eura godišnje, a u petogodišnjem razdoblju od potresa taj iznos se penje na čak 780 tisuća eura. No, kako je istaknuo Korlaet, prostor Velesajma zbog blizine Save nije adekvatan stoga Grad Zagreb koji je upravo dovršio novi katalog imovine u svome posjedu (i koji se prema Korlaetu financijski oporavio) u postupku je iznalaženja zemljišta pogodnog za izgradnju središnje čuvaonice u kojoj bi prema njegovim riječima trebali biti smješteni zagrebački muzeji, ali i neke privatne zbirke. Namjera je da taj prostor funkcionira po principu otvorene čuvaonice dostupne javnosti, a kao jedna od mogućih lokacija spomenut je Žitnjak.
Osim čuvaonica, jedno od pitanja koje se provlačilo kroz diskusiju je bilo kako pomiriti obnovu povijesnih građevina u kojima su najčešće smješteni hrvatski muzeji na način da ta zdanja zadrže svoja spomenička svojstva s minimalnim prostorno-tehničkim uvjetima propisanim muzejskom legislativom kao i suvremenim zahtjevima energetske učinkovitosti i održivosti zgrade, pristupačnosti osobama s invaliditetom te seizmičke otpornosti. Kao pozitivan primjer istaknuta je obnova Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja (HPM) kojom se znatno povećala kvadratura prostora iskopavanjem podruma i širenjem tog prostora, poštujući i zaštićenu zgradu i zaštićenu kulturno-povijesnu cjelinu Gornjega grada. S druge strane, TMNT svojim projektom Teslino novo ruho predvidio je uređenje i modernizaciju unutrašnjih i vanjskih prostora te vraćanje pojedinih ranijih funkcija i elemenata uz poštivanje spomeničkih vrijednosti, međutim projektu je nedavno odbijeno financiranje bespovratnim sredstvima EU fonda za regionalni razvoj, obavijestila je ravnateljica Markita Franulić.
Muzejski kompleks TMNT-a primjerak je moderne arhitekture koja je u Hrvatskoj često neodržavana, naglasila je konzervatorica savjetnica iz Hrvatskog restauratorskog zavoda dr. sc. Martina Ivanuš, koja se dosta bavila Haberleovom arhitekturom. Prema podatcima koje je iznijela kompletnu adaptaciju jednog modernističkog objekta trebalo bi provesti otprilike 60 godina nakon izgradnje, za razliku od primjerice povijesnih palača za koje je taj vremenski period čak i dvostruko dulji, a financijski trošak manji zbog korištenja tradicionalne metode gradnje.
No, čak i jedini namjenski muzej u Zagrebu koji je izgrađen u 21. stoljeću, Muzej suvremene umjetnosti (MSU), bori se s problemima poput prokišnjavanja u prostore u kojima se nalazi građa, kao i otpadanje dijelova fasade sa zgrade Muzeja, a sve zbog toga što nisu bila osigurana sredstva za održavanje nove muzejske zgrade, kako je ukazala ravnateljica MSU-a Vesna Meštrić.
U berlinskom Muzeju europskih kultura (MEK) u tijeku je izložba „Flow. The Exhibition on Menstruation“ koja tematizira menstruaciju, prirodnu pojavu koja se redovito javlja kod oko 2 milijarde ljudi na planetu, a još otprilike milijarda i pol će ju imati ili ju je već imala. Premda je riječ o sastavnom dijelu života gotovo polovice stanovništva svijeta, neophodnom elementu u procesu ljudskog razmnožavanja – menstruacija se još uvijek smatra tabu temom.
Izložba nastoji rušiti tabue povezane s menstruacijom, a osmišljena je u četiri glavne teme koje se protežu od povijesti donjeg rublja i menstrualnih proizvoda, preko edukacije o menstruaciji i javnih rasprava pa sve do prikaza „onih dana“ u pop kulturi i umjetnosti.
Povijest donjeg rublja i menstrualnih proizvoda
Stotinjak povijesnih i modernih higijenskih proizvoda i reklama prikazuju povijest ženskog donjeg rublja i proizvoda za menstrualnu higijenu čija je komercijalna upotreba započela već u 19. stoljeću. Zanimljivo je otkriti kako su već pred stotinu godina postojali prototipovi za sve današnje menstrualne proizvode poput primjerice menstrualne čašice, dok su s druge strane „uradi sam“ rješenja ostala raširena sve do kasnog 20. stoljeća.
U prvom dijelu postava smješten je i „foto studio“ koji omogućuje posjetiteljima da isprobaju reprodukcije povijesnog donjeg rublja „za posebne dane“ i biraju između modela koji nalikuju prevelikim pamučnim pelenama te tako i na vlastitom tijelu iskuse što se mijenjalo kroz desetljeća.
Fotografirala: Tea Rihtar Jurić
Prije nego što su izumljene moderne gaćice kakve danas poznajemo, žene su nosile jednodijelno donje rublje ili široke gaće, često s otvorenim međunožjem koje je olakšavalo korištenje toaleta kada su se nosile krinoline i suknje s obručem. Tijekom mjesečnice, za učinkovito upijanje menstrualne krvi, žene su nosile najmanje šest slojeva tkanine koje su znale težiti i do dva i pol kilograma.
Pioniri industrije proizvoda za „one dane u mjesecu“ bili su uglavnom muškarci. No bilo je i izumiteljica, poput američke glumice Leone Chalmers koja je 1937. godine prva patentirala komercijalnu verziju menstrualne čašice. Ipak, njezin model kao ni razni drugi brendovi kroz 20. stoljeće nisu uspjeli postići komercijalni uspjeh, već su takve čašice popularnost stekle tek početkom ovog stoljeća.
Godine 1954. Mary Kenner patentirala je higijenski pojas, no tvrtka koja je planirala plasirati njezin izum na tržište povukla se kad je saznala da je Kenner Afroamerikanka. Prije nego što su razvijeni ljepljivi higijenski ulošci, ova vrsta remena koristila se za držanje higijenskih uložaka na mjestu. Mary Kenner je bila i jedina afroamerička žena koja je u to vrijeme u SAD-u imala pet priznatih patenata.
Fotografirala: Tea Rihtar Jurić / Mary Kenner, izumiteljica higijenskog pojasa sa svojim patentom. Izložba „Flow. The Exhibition on Menstruation“, Muzej europskih kultura, Berlin
Prvi moderni tampon, koji se reklamira kao Tampex, patentirala je njemačka imigrantica i poslovna žena Gertrude Tendrich iz Denvera. Počela je proizvoditi tampone s kartonskim aplikatorom koji su bili dostupni u Njemačkoj 1936. godine. Verzija bez aplikatora lansirana je u Njemačkoj 1950. godine, a zvala se o.b. - skraćenica od "ohne Binde" (bez uloška). Ginekologinja Judith Esser pridonijela je poboljšanju proizvoda, a revolucionirala je i seksualni odgoj u Njemačkoj kojeg je uvela u škole.
Edukacija i aktualne spoznaje
Izložba o menstruaciji služi i edukaciji učenika koji najčešće dolaze u organiziranim školskim grupama na vođene ture, kako bi se tabui prevladali kroz seksualni odgoj. Ovakva podrška školskom sustavu je važna jer treba imati na umu da nemaju svi učitelji znanje i materijale za pravilno podučavanje seksualnog odgoja. Iz muzeja potvrđuju da je posjećenost porasla upravo zbog ove izložbe s intrigantnom temom, a znaju za tek tri dosad održane izložbe na ovu temu, od kojih je najranija bila 1986. godine, postavljena u Muzeju žena u Wiesbadenu.
Fotografirala: Tea Rihtar Jurić
Ovaj dio izložbe posvećen edukativnom pristupu temi pruža osnovne informacije o svemu vezanom o menstrualnom ciklusu, od menarhe pa sve do menopauze, a ispravlja među ostalima i krive predodžbe kojih se kroz povijest nanizao pozamašan broj. Tako su primjerice postojale teorije da su žene tijekom mjesečnice nečiste, neuračunljive, da nisu sposobne studirati, da se tijekom mjesečnice ne smije kupati, da je krv toksična i sl. Razbija se međutim i jedna od krivih predodžbi zadržanih do danas, koju najčešće imaju muškarci i dječaci - a ta je da misle da žene krvare u litrama tijekom menstruacije, dok je stvarna količina oko pet do dvanaest žlica (30 – 120 ml).
Javni diskurs o menstruaciji
Kroz dvjestotinjak svakodnevnih predmeta, fotografija, grafika, novinskih članaka i objava na društvenim mrežama, treći dio izložbe bavi se razvojem diskursa o menstruaciji na Zapadu.
U posljednjih 10 godina tema je sve više ušla u javni prostor, posebice putem objava na društvenim mrežama uz korištenje hashtagova kao što su #periodpositivity i #menstruationmatters. Žene objavljuju manifeste o menstruaciji, vode kampanju protiv siromaštva uzrokovanog menstruacijom, bore se protiv neadekvatne skrbi, nedovoljno informacija i širenja dezinformacija, razvijaju nove menstrualne proizvode i objavljuju svoja iskustva ali još nisu dovoljno istraženi svi tjelesni procesi vezani uz menstruaciju, nisu eliminirani tabui, nije iskorijenjeno siromaštvo uzrokovano menstruacijom i uklonjene druge prepreke koje bi omogućile da one koje imaju menstruaciju dožive dostojanstveniji odnos prema ovom prirodnom procesu.
Te su akcije također dovele do rasprava i promjena politike. Španjolska je nedavno usvojila zakon o menstrualnom dopustu, koji omogućuje osobi da uzme slobodno vrijeme od posla kada su simptomi menstruacije previše bolni. S druge strane, neki kritiziraju tu mjeru upozoravajući da bi potencijalno mogla dodatno pojačati seksističke stavove i doprinijeti menstrualnoj stigmi.
Izložba se bavi i pitanjem javnog sramoćenja zbog menstruacije, uprizoren portretom Donalda Trumpa kojeg je Sarah Levy napravila od menstrualne krvi, kao odgovor na Trumpov komentar voditeljici Fox Newsa Megyn Kelly: "Krv je izlazila iz nje odakle već", nakon što ga je novinarka stavila u tijesnu poziciju u predsjedničkoj TV debati 2015. godine.
Pop kultura i umjetnost
Posljednji, četvrti dio ispituje doprinose glazbe, komedije, umjetnosti i filma javnoj raspravi o menstruaciji. Prikazane su digitalne slike umjetničkih djela kao i scene iz filmova i serija, poput one iz dramedije o odrastanju „Žene 20. stoljeća" iz 2016., u kojoj lik Grete Gerwig (kasnije redateljice planetarno popularnog filma „Barbie“) izaziva neugodnu situaciju na obiteljskoj večeri otvoreno govoreći o menstruaciji.
Tema menstruacije ovom je izložbom istražena s mnogo gledišta uključivši čak i zbrinjavanje otpada dok joj istovremeno ne nedostaje humora koji nosi i važnu poruku: u postavu je dostupan video koji reklamira zamišljene muške tampone (tzv. Manpons) u slučaju kad bi muškarci imali menstruaciju (pritom dakako afirmirajući muževnost), no objavljen sa svrhom osvješćivanja o 1,25 milijardi žena koje nemaju pristup sanitarnim čvorovima tijekom mjesečnice i pritom pozivajući na potpisivanje peticije da se to promijeni.
Izložba donosi mnoga povijesna i suvremena saznanja o menstruaciji (kao što razotkriva i zablude), pruža uvide i širi pogled posjetiteljima različite dobi, spola, predznanja i prethodnog iskustva. Prikazuje kako umjetnost i kultura imaju važan utjecaj na percepciju menstruacije, a ne nedostaju ni elementi zabave i humora koji pomažu prevladati sram koji se kod ovakvih tema mogu pojaviti.
Kustoski tim izložbe čine Jana Wittenzellner, zamjenica ravnatelja Muzeja europskih kultura, Franka Schneider, znanstvena suradnica i kustosica zbirke tekstila i Sofia Botvinnik, znanstvena suradnica i kustosica za informiranje (engl. curator of outreach).
Izložba se može razgledati do 9. ožujka 2025. godine u Muzeju europskih kultura u Berlinu.
(Tea Rihtar Jurić)
Izvor: Muzej Međimurja Čakovec
„Priča o dvama transportima“ – izložba govori o životu i stradanju Židova Međimurja i Prekmurja
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta u Riznici Međimurja 27. siječnja 2025. otvorena je izložba „Priča o dvama transportima – međimurski i prekmurski Židovi tijekom holokausta“ kojom se obilježava 80. godišnjica oslobođenja zloglasnog nacističkog logora Auschwitz-Birkenau te odaje počast židovskim zajednicama Međimurja i Prekmurja koje su nestale u vihoru Drugog svjetskog rata.
Autor izložbe Boris Hajdinjak, ravnatelj Centra židovske kulturne baštine Sinagoga Maribor, kroz dokumentarni postav temeljen na opsežnim arhivskim materijalima posjetiteljima približava dugu i bogatu povijest Židova s područja Međimurja na hrvatskoj strani i područja Prekmurja na prekograničnoj slovenskoj strani. Kroz priču o usponu i procvatu židovskih zajednica, kao i njihovom neprocjenjivom doprinosu razvoju lokalnih gradova i mjesta, izložba donosi neizbrisivu sliku života koji je naglo prekinut tragičnim događajima holokausta. Fokus izložbe je na događajima u Međimurju i Prekmurju u ožujku i travnju 1944. godine, deportaciji Židova u Nagykanizsu u Mađarskoj i dva transporta u koncentracijski logor Auschwitz.
Na izložbi se spominju i daljnji transporti i ostali logori u koje su odvedeni međimurski i prekmurski Židovi, njihova stradanja u radnim jedinicama mađarske vojske (Munkaszolgálat) kao i njihovo sudjelovanje u oružanom otporu tijekom II. svjetskog rata. S tima dvama transportima, jednim iz Slovenije, a drugim iz Hrvatske, nestala je zajednica koja je stoljećima obitavala na našim prostorima. Oni malobrojni preživjeli, nakon rata, otišli su u Izrael. U II. svjetskom ratu ubijeno je oko 6 milijuna europskih Židova, a mnogi gradovi, poput Čakovca, Lendave ili Murske Sobote, ostali su praktički bez svojih židovski sugrađana. Mali broj povratnika donosi nam vrijedna svjedočanstva koja su zabilježena na ovakvim izložbama i u popratnim tiskovinama te sudjeluje u očuvanju i sjećanju na žrtve holokausta. Ovakve izložbe pomažu da kao društvo još jednom zajedno kažemo – nikad više!
Izvor: Muzej Međimurja Čakovec
Prema riječima autora Borisa Hajdinjaka, povijest međimurskih i prekmurskih Židova mnogo je šira od priče o dvama transportima. Ti transporti, koji su se dogodili 2. i 21. svibnja 1944., označili su trenutak kada je većina Židova iz ovih krajeva odvedena u Auschwitz, gdje su izgubili živote. "Ova povijest govori o dolasku židovskih obitelji, o njihovom postupnom rastu i značenju, o razdoblju procvata u desetljećima prije Prvog svjetskog rata, ali i o postupnom opadanju njihove brojnosti, sve do tragičnih posljedica holokausta. No, ostaje neosporna činjenica – najstrašniji trenutak u židovskoj povijesti Međimurja i Prekmurja bili su transporti u svibnju 1944. godine", istaknuo je Hajdinjak.
Izložbu je nastala u sklopu međunarodnoga projekta „Never Forget“, a realizirana je u suradnji Židovske općine Čakovec, Centra židovske kulturne baštine Sinagoga Maribor i Muzeja Međimurja Čakovec, s ciljem da tragedija iz II. svjetskog rata ne bude zaboravljena i relativizirana.
Ovaj dokumentarni postav dosad je je bio izložen u sinagogama u Mariboru i Lendavi, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Vojnom muzeju Slovenske vojske Kadetnica Maribor, te Parku vojne povijesti Pivka, a u Riznici Međimurja može se razgledati do 2. ožujka 2025.
(I.G., MMČ)
Izvor: Narodni muzej Zadar / Žeminea Čotrić
„Kralješnjaci Jadrana – vrijeme promjena“ – izložba upozorava na ključne probleme koji ugrožavaju biološku ravnotežu našeg mora
U Prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja Zadar može se razgledati multimedijalna izložba „Kralješnjaci Jadrana – vrijeme promjena“ koja posjetitelje upoznaje s autohtonim vrstama Jadrana, upozoravajući na ključne probleme koji ugrožavaju biološku ravnotežu našeg mora kao što su zagađenje plastikom i otpadnim vodama, klimatske promjene i novopridošle vrste.
Riječ je o zajedničkom izložbenom projektu skupine autora – dr. sc. Snježane Vujčić-Karlo, Natali Čop, Dore Lovrić i Marijana Kocijana, koji približavajući raznolikost života u Jadranu upozorava na sve veći čovjekov utjecaj na prirodu, koja se nepovratno mijenja otežavajući homeostazu živih bića i ekosustava. Otvorene su mnoge važne teme poput utjecaja klimatskih promjena i ljudskih aktivnosti na faunu kralješnjaka u Jadranu, a poseban segment izložbe posvećen je alohtonim bićima koja su tek došla i koja u slučaju uspostave populacije mogu imati negativan utjecaj na morske ekosustave, a time i na čovjeka koji o njima ovisi. Iako naziv kralješnjaci obuhvaća više razreda životinja, fokus je stavljen na ribe i to posebno koštunjače. Osim njih na izložbi se mogu vidjeti dermoplastični preparati morskih kornjača i kostur dupina.
Prirodoslovni odjel čuva veliku zbirku dermoplastičnih preparata riba od kojih su neke vrlo stare te potječu s početka XX. stoljeća, a u muzej došle kao poklon grofa Huberta Borellia. Dio materijala nastao je kao rezultat istraživanja i prepariranja poznatog zadarskog ihtiologa Mihajla Katurića, također s početka XX. stoljeća. Dio preparata u muzej je dospio otkupom prepariranih riba obitelji Franković iz Kaštela, a dio kontinuiranom sakupljačkom i preparatorskom djelatnošću kustosa i preparatora u muzeju, posebno preparatora Vlade Božića. Dugotrajno prikupljanje i prepariranje riba dokaz je interesa građana za ovu problematiku te dugu muzejsku povijest ovih prostora. Osim dermoplastičnih preparata, fauna je predstavljena i podmorskim fotografijama od kojih su neke otkupljene od stranih autora putem platformi, dok je većina djelo dvojice zadarskih fotografa Đanija Iglića i Ive Šoše.
Izvor: Narodni muzej Zadar / Žeminea Čotrić
Postav izložbe je koncipiran kao kombinacija diorama i „city light“ otvora s fotografijama smještenim u ili između stiliziranih valova. Mali izlagački prostor uvjetovao je i prelazak iz realnog svijeta u virtualni tako da su na zidovima samo vodeće legende pomoću kojih se putem QR kodova dolazi do detaljnih informacija o svakoj od 162 izložene vrste ili do virtualnih 3D prikaza vrsta. Detaljna pojašnjenja o građi koštunjača, hrskavičnjača, želvi i morskoj medvjedici mogu se pregledati na ekranu osjetljivom na dodir. Za one posjetitelje koji ne žele koristiti digitalnu tehnologiju napravljen je i vodič kroz izložbu u kojem se prema brojevima istaknutim kraj svake vrste (bilo na predmetu ili fotografiji) može pročitati detaljna legenda.
Uz izložbu je tiskan prateći katalog katalog, a organizirana je i osmišljena jedna edukativna radionica pod nazivom „Ihtiolozi i ribari“ u kojoj se posjetitelji na zabavan i natjecateljski način upoznaju s četrdesetak morskih kralješnjaka te senzibiliziraju na problematiku morskog otpada.
Izložba se može razgledati do kraja prosinca 2027. godine.
(Narodni muzej Zadar)
Nova izdanja – 120 priča iz karlovačke povijesti
Povodom 120. obljetnice Muzejā grada Karlovca 18. prosinca 2024. godine u prepunoj dvorani Starog grada Dubovca promovirana je knjiga 120 priča iz karlovačke povijesti autorice muzejske savjetnice Sande Kočevar. Knjiga je imala svoj uzor u Karlovačkoj škrinjici autora, novinara, publicista i zaljubljenika u karlovačku povijest Nikole Perića i izašla je trideset godina nakon Karlovačke škrinjice i deset godina nakon smrti njezina autora.
Kratke priče, njih 120, donose zanimljivosti skupljene iz karlovačke povijesti. Pitko su i popularno štivo za upoznavanje s poznatim, manje poznatim i nepoznatim događajima i ljudima, a temelje se na arhivskim izvorima, tisku i literaturi.
Knjiga je podijeljena na dvanaest poglavlja. Poglavlja obuhvaćaju priče o trgovini, obrtu i industriji, rijekama, sportu, zanimljivostima iz gradskog života, ljudima, nepogodama koje su pogađale grad, modi, ljepoti i zdravlju, školstvu i kulturi, savjetima za domaćice te funkcioniranju grada i gradske uprave. Posljednja dva poglavlja prigodničarski su vezana uz Muzeje grada Karlovca, muzejsku građu i muzejsku praksu. Pričama o muzejskoj praksi i muzejskim predmetima doprinijeli su i drugi kustosi karlovačkog muzeja: Nikolina Belančić Arki, Luka Čorak, Igor Čulig, Matea Galetić, Ružica Stjepanović i Antonija Škrtić.
Priče obuhvaćaju razdoblje od 1593. do 2023. godine. Tako se kroz knjigu može saznati o najvišim i najnižim temperaturama zabilježenim u Karlovcu, zanimljivostima vezanim uz riječnu trgovinu žitom, posljednjem mačevalačkom dvoboju u Karlovcu, kačketima kao obaveznom dijelu nogometne opreme, dozvoljenim danima za prosjačenje, broju radijskih i televizijskih pretplatnika, sudanskom Karlu Antonu Karlovačkom, dugoj kosi kao razlogu glavobolje, projekciji erotskog filma za gradske uglednike. Zabilježeni su i savjeti za čišćenje metalnog posuđa, ispiti u dječjem vrtiću, kao i malverzacije u gradskoj upravi u 19. i početkom 20. stoljeća itd.
Poglavlja su ilustrirana vedutama starog Karlovca autora Danila Milovanovića Dane iz Zbirke grafika Muzejā grada Karlovca. Knjigu je u privlačnu crno-bijelu publikaciju dimenzija 16,5 x 16,5 cm oblikovala grafička dizajnerica Sandra Bolfek iz Bolfeki design studija, a dostupna je po prihvatljivoj cijeni od 10 € na prodajnim mjestima Muzejā grada Karlovca.
(Sanda Kočevar)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr