HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirala: Maja Kocijan

Nova zgrada Ribarske zbirke u Vrboskoj – Mriže, felori i ribarske stvori

Ribarski muzej u Vrboskoj, sastavnica Muzeja općine Jelsa, ovog je ljeta, 53 godine nakon osnutka uselio u svoju novu, vlastitu zgradu namjenski sagrađenu za potrebe muzeja, jednokatnicu od 200 četvornih metara smještenu na sjevernoj obali središta Vrboske. Ukupna vrijednost radova iznosila je nešto više od pola milijuna eura od čega je 60 % financirano uz pomoć Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, 30 % dala je općina, a 10 % država.

Ovaj mali muzej koji čuva bogatu etnografsku zbirku iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća osnovan je 1972. godine u sklopu Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara. Osnutak muzeja potaknuo je voditelj Centra, sveprisutni dr. Niko Duboković Nadalini, „otac“ gotovo svih ostalih inicijativa vezanih uz organiziranu brigu o kulturnoj baštini otoka iza Drugog svjetskog rata.

Duboković je svoju ideju o osnivanju muzeja 1971. prenio rođaku iz Vrboske, umirovljenom kapetanu korvete JRM Antunu Ruževiću koji je zajedno s grupom volontera u manje od godinu dana, kako sam piše „pionirskim radom i entuzijazmom mještana, u prvom redu ribara i boraca NOB-a“, pronašao i prikupio „predmete i eksponate u dvorištima i potkrovljima ribarskih kuća“. Taj muzej zajednice izrastao na baštinskom aktivizmu prije nego je itko te termine spominjao i u to je doba bio rijedak primjer akcije mještana. Godinu nakon otvaranja novi ravnatelj Centra arheolog Mladen Nikolanci, piše u Zagreb da mora skrenuti pozornost na „taj rijetki fenomen entuzijazma kojim je malo ribarsko mjesto Vrboska prihvatilo inicijativu formiranja muzeja“.

 

Fotografirala: Maja Kocijan

Zahvaljujući tom entuzijazmu prikupljena je građa koja je u najvećem dijelu pripadala ribarskim obiteljima Vrboske i drugih mjesta otoka Hvara, a koja ilustrira tradicionalne ribolovne tehnike kao i ribarski način života. Među predmetima u fundusu muzeja svojim bogatstvom i unikatnošću posebno se ističe kolekcija ferala, danas najbogatija zbirka ovih naprava u Hrvatskoj. Kao što se na izložbi postavljenoj uz otvaranje nove zgrade muzeja može vidjeti zastupljene su sve razvojne faze svjetala za lov ribe od onih najprimitivnijih na kojima se ložila borovina, preko ferala na petrolej do onih plinskih.

 

Fotografirala: Maja Kocijan

Uz tradicionalne ribarske alate, preparirane morske organizme i inventar ribarske kuhinje poseban dio fundusa posvećen je alatima za obradu i konzerviranje ribe, ponajprije srdele, te „hraniteljice Dalmacije“ i nekadašnjoj tvornici sardina koju je u Vrboskoj koncem 19. stoljeća osnovala kompanija Societe Generale Francaise iz Trsta. Riba se iz ove tvornice izvozila po cijeloj Austro Ugarskoj, u Italiju i Grčku zbog čega je Vrboska već 1898. dobila Carinski i lučki ured. U muzeju se čuva i prvi poluautomatski stroj iz 1926. kojim se moglo u sat vremena zatvoriti i do 500 konzervi ribe kao i različita pakiranja proizvoda kroz povijest. Sama nova zgrada muzeja nalazi se nedaleko ruševina Fabrike, tvornice koja je nekoć hranila više od polovine mještana, sve do svojeg potpunog gašenja, simbolično u godinama pred osnivanje muzeja. Iako je neko vrijeme bila i pod preventivnom zaštitom zgrada tvornice danas je ruševina koja i dalje ruskinovski propada u ljepoti.

Muzej čuva i predmete vezane uz povijest brodogradnje u Vrboskoj koja je sredinom 19. stoljeća imala šest kalafata koji su uz ribarske brodove gradili i velike jedrenjake poput dva peliga nosivosti od 36 i 46 tona sagrađenih za brodare iz Starog Grada i Jelse. Uspomenu na nekadašnji škver i varbovaške kalafate danas čuva i lokalna udruga Lantina koja održava malu flotu tradicijskih brodova na latinsko jedro, uspomenu na ribarsku tradiciju brodica koje poput živih slika dopunjavaju postav ispunjavajući svaki pogled kroz prozorske otvore muzeja.

 

Fotografirala: Maja Kocijan

U sklopu EU projekta kojim je sagrađena zgrada muzeja objavljen je i Katalog Ribarske zbirke u Vrboskoj pod naslovom „Mriže, felori i ribarske stvori“ autora Duje Dorotke i Marije Plenković, kustosko-ravnateljskog dvojca koji vodi tri male, ali izuzetno agilne sastavnice Muzeja općine Jelsa pred kojima je nakon obnove i izrade stalnog postava Vinogradarske zbirke u Pitvama, izgradnje muzeja u Vrboskoj još preostao zadnji korak - izrada novog stalnog postava Ribarske zbirke.

(Maja Kocijan)

 

Fotografirao: Darko Škrobonja

Arheološki muzej u Splitu – putovanje u svijet drevnih Ilira

U Arheološkom muzeju u Splitu nedavno je otvorena izložba „Kopila – grad mrtvih nad poljem života“ posvećena prapovijesnoj nekropoli Kopila s otoka Korčule, jednom od najznačajnijih arheoloških lokaliteta otkrivenih u posljednjim desetljećima koji svjedoči o snažnoj ilirskoj kulturi duboko uključenoj u trgovačke, duhovne i kulturne tokove helenističkog svijeta.

Posjetitelji izložbe mogli su na otvorenju zakoračiti u svijet Ilira – drevne zajednice koja je prije više od 2000 godina živjela na otoku Korčuli, iznad Blatskog polja, ostavljajući za sobom impresivnu, monumentalnu nekropolu u specifičnom obliku saća kakva se do tada nije poznavala u svijetu arheologije. Kroz brojne, raznorodne artefakte ostavili su nam tragove života, vjerovanja i kulturnih doticaja s helenističkim svijetom. Istraživanja su razotkrila kompleksne slojeve ukopa, među kojima se posebno ističu misteriozne grobnice isključivo djece do treće godine života – izazivajući duboka pitanja o sustavu vjerovanja te zajednice. Uz to, Kopila je iznjedrila iznimno bogat arheološki materijal – od helenističke keramike u impresivnim količinama do staklenih, jantarnih i metalnih predmeta. Posebnu pažnju posjetitelja privlače artefakti poput keramičke posude s prikazom lovca u lovu na jelena – moguće religijskog značenja koje evocira mitski lov na dušu, staklena pločica s prikazom sirene, mitskog bića koje nije, kako smo danas navikli, pola žena – pola riba, već žena s tijelom ptice, u skladu sa grčkom mitologijom, ali i mnogi drugi.

 

Fotografirao: Darko Škrobonja

Jedan od posebnih elemenata izložbe svakako je i izgradnja suhozida u muzejskom vrtu – simbola granice između svjetova, nadahnutog upravo onim suhozidom koji je prvi put otkrio tragove Kopile. Suhozid je izgradio Filip Bubalo, osnivač obrta „Drugi otok“ kao i Udruge „Dragodid“ – koja se godinama predano posvećuje očuvanju tradicijskih tehnika gradnje, kroz praktičan rad na terenu i brojne edukativne programe, osiguravajući da ova vrijedna vještina ne ostane zaboravljena, već živa i prisutna i u suvremenom društvu. Njihov doprinos ovom projektu simbolički i stvarno gradi most između prošlosti i sadašnjosti, a sam suhozid simbol je koji ponovo štiti – ovaj put ne tlo, već iznimno važnu arheološku priču.

Autorski tim izložbe čine Anamarija Eterović Borzić, muzejska savjetnica u Muzeju antičkog stakla Zadar, izv. prof. dr. sc. Igor Borzić sa Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Dinko Radić, dugogodišnji ravnatelj Centra za kulturu Vela Luka. Višegodišnjim istraživačkim, znanstvenim i interpretacijskim radom, ovaj trojac je stvorio dojmljiv izložbeni narativ koji povezuje arheološke nalaze s univerzalnim pitanjima identiteta i vjerovanja – nudeći publici ne samo pogled u prošlost, već i priliku za dublje razumijevanje vlastitih korijena i svijeta kojem pripadamo.

 

Fotografirao: Darko Škrobonja

Autori izložbe osvrnuli su se na značaj arheološkog lokaliteta Kopila kao jednog od najslojevitijih i najreprezentativnijih lokaliteta kulturne baštine otoka Korčule – uz bok Veloj spili, potopljenim neolitičkim naseljima i drugim jedinstvenim nalazištima. Istaknuli su da izložba, osmišljena kroz prizmu grobova kao arhitektonski i duhovno definirane cjeline, ne govori samo o smrti, već o životu zajednice koja je na tom prostoru ostavila neizbrisiv trag. Nekropola na Kopili nije samo središnja točka izložbe – ona je simbol kontinuiteta, identiteta i odnosa prema prostoru i vjerovanjima. „Kopila je srž naše biti, naš korijen“, poručili su autori, naglasivši i njezin izniman potencijal za razvoj održivog, izvansezonskog kulturnog turizma koji posjetiteljima nudi ono što suvremeno putovanje sve više traži – priču, dubinu i autentičnost.

Izložba „Kopila – Grad mrtvih nad poljem života“ otvorena je u Arheološkom muzeju u Splitu do listopada 2025. godine.

(Arheološki muzej u Splitu)

 

Umjetna inteligencija – kako do održive budućnosti informacija

Generativna umjetna inteligencija poput ChatGPT-a ili Geminija više nije samo alat za pomoć – ona postaje glavno sučelje putem kojeg mnogi ljudi traže informacije. Umjesto da otvorimo enciklopediju, pretražimo Wikipediju ili pročitamo članak, upitamo AI sustav koji nam sve to „sažvače“ u nekoliko sekundi. Dok umjetna inteligencija svakim danom postaje sve prisutnija, jedno važno pitanje često ostaje zanemareno: tko doista plaća cijenu proizvodnje informacija koje AI koristi? I još važnije – kako ćemo očuvati izvore znanja u eri kada nam sve više sadržaja dolazi praktički servirano od strane AI-ja?

Članak „Beyond AI & Copyright – funding a sustainable information system“ Paula Kellera istražuje utjecaj rastuće implementacije umjetne inteligencije na održivost ljudske proizvodnje informacija u digitalnom informacijskom okruženju. Riječ je o budućnosti čitavog informacijskog ekosustava i posljedice ključnih odluka utjecat će na svih nas.

AI sustavi trenirani su na javno dostupnim informacijama – na sadržajima koje su stvorili generacije ljudi, institucija i zajednice, od web sadržaja do zbirki knjižnica, arhiva i muzeja. Oni su često besplatno dostupni, ali u njihovo stvaranje i održavanje uloženo je vrijeme i (najčešće) javni novac kao i volonterski rad. Činjenica da AI modeli sve više postaju glavni medijatori pristupa informacijama može smanjiti relevantnost ali i financiranje spomenutih institucija.

Umjetnu inteligenciju nije moguće niti bi trebalo zabranjivati, no svakako je potrebno razviti modele upravljanja u službi javnog interesa, jer trenutačno komercijalne kompanije (i to tek nekolicina njih koja već dominira procesuiranjem online informacija i digitalnom ekonomijom) preuzimaju ulogu „čuvara“ znanja. No, ovdje se ne radi o neutralnim čuvarima informacija već njihovi sustavi odražavaju komercijalne inicijative, uvode epistemičke pristranosti te mogu ojačati određene ideološke ili geopolitičke perspektive. Time razvoj javne strukture AI-ja postaje društveno angažirano pitanje slobode i demokracije, koje se ne može samo tako ostaviti da se spontano razvije bez plana, programa i financijske podrške jer su ulaganja u razvoj, održavanje i implementaciju značajna i bez potpore nisu održiva. Javna AI infrastruktura trebala bi biti javna po financiranju, transparentna po upravljanju i usmjerena na javni interes, a ne na profit. Keller predlaže uvođenje naknade za komercijalne AI sustave koji koriste podatke iz javno dostupnih izvora, a sredstva bi se redistribuirala stvaraocima i nositeljima autorskih prava (kroz udruženja), javnim medijima i kulturnim institucijama, otvorenim projektima i digitalnim zajedničkim dobrima (npr. Wikimedia) i razvoju javnih AI usluga. Time bi se osigurala financijska potpora cijelom ekosustavu koji omogućava razvoj AI modela, bez obzira na to jesu li podaci pod autorskim pravom ili ne. Redistribucija bi se vezala za komercijalnu primjenu modela, a ne za sam čin treniranja modela, čime bi se izbjegle tehničke i pravne komplikacije.

Za održivu budućnost informacija, odnosno kako bi se spriječilo da AI postane novi oblik „digitalnog najmodavca“ koji zarađuje na zajedničkim resursima bez vraćanja vrijednosti zajednici, nužno je uspostaviti javne alternative i pravedne mehanizme raspodjele. Hoće li to time regulirati nacionalna ili međunarodna institucija nije sigurno, ali autor predlaže instituciju paneuropskog opsega, neku vrstu informacijskog posrednika izgrađenog za razmjere interneta, ali utemeljen u legitimitetu, odgovornosti i javnoj misiji naslijeđenih javnih institucija.

Ako smo iz prošlosti nešto naučili, onda je to da prepuštanje ključnih digitalnih infrastruktura isključivo tržištu može imati visoku društvenu cijenu. Internet je primjer gdje nismo na vrijeme razvili javne alternative i stoga se borimo s posljedicama propusta. No, sada postoji mogućnost za ispravljanje te pogreške. Umjetna inteligencija može postati koristan alat u službi javnog dobra – ali samo ako razvijemo sustave koji će osigurati dugoročnu održivost znanja, kulture i informacija.

(Tea Rihtar Jurić)

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Ilustracije Vedrana Klemensa – povijesni osvrt, društvena kritika i reklama

U Galeriji umjetnina u Splitu 4. kolovoza otvorila se izložba „Ilustracija kao istraživanje, igra, ironija i mašta“ na kojoj su izložena djela ilustatora i grafičkog dizajnera Vedrana Klemensa (1978.). Izložbom je sabrano više od sto djela nastalih posljednjih 15-ak godina – crno-bijele i kolor ilustracije, etikete te ambalaža pića i prehrambenih proizvoda, reklamni plakati, naslovnice knjiga i drugi predmeti. Izlošci svjedoče o Klemensovom talentu koji počiva na maštovitosti, humoru, često protkanim ironijom, sposobnosti prenošenja poruke te prilagodljivosti koja se očituje kroz šarolik stilski izraz. Učestalo koristeći reference na urbanu povijest, popularnu kulturu, glazbu, film, stipove i likovnu umjetnost, Klemens promatrača navodi na prepoznavanje izvora nadahnuća, ali i istovremeno svjedočenje o originalnosti djela.

Vučko, maskota Olimpijskih igara 1984. godine, bio je omiljeni lik Vedrana Klemensa u djetinjstvu te ga je potaknuo da postane ilustrator. S Klemensom ga povezuje i rodni grad – Sarajevo, pa nije čudno što se Vučko pojavljuje i na nekoliko ovdje izloženih djela. Na crno-bijeloj ilustraciji „Vučko i raja“ možemo prepoznati karikiranog Vučka, Zagija i Batmana. Od 1997. godine Klemens živi u Zagrebu, gdje je diplomirao grafički dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom rada za agenciju Grey Worldwide Zagreb (2007. – 2014.) i u samostalnom djelovanju osvojio je brojne nagrade.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Na osam crno-bijelih ilustracija nešto manjih formata možemo primijetiti motive poput pape u ulozi DJ-a, Michelangelovo Stvaranje Adama u kiborgsko-diznijevskoj varijanti i Bućanovu Žar pticu kao filmsku femme fatale Malènu. Crno-bijeli su i prikazi dobitnika nezavisne novinarske glazbene nagrade Rock&Off iz 2020. godine. Portreti glazbenog dua The Sidds smješteni su unutar kompozicije u kojoj odmah možemo zapaziti biomehaničku konstrukciju Hansa Ruedija Gigera, a Irena Žilić s gitarom zamijenila je krotiteljicu zmija s frulom u džungli Henrija Rousseaua. U seriji navedenih ilustracija našli su se i Goran Bare, Damir Urban, Vojko V., Chui, J. R. August i Jonathan.

Ilustracije dvojice književnih protagonista, moralno iskvarenih likova koji utjelovljuju ideale vječne mladosti i besmrtnosti – Doriana Graya i Dracule, prigodno su izložene jedna ispod druge. Limitirano izdanje u 666 primjeraka „Dracule“ Brama Stokera objavljeno je 2019. godine. Pohranjeno je u drvenoj kutiji sa zemljom iz okolice transilvanijskog dvorca, s omotom od crvenog baršuna, naslovom ispisanim pravom krvlju te 16 Klemensovih ilustracija s detaljima koji svjetle u mraku.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Jedno od najstarijih izloženih djela je plakat nekadašnjeg zagrebačkog kluba Sirup s programom za prosinac 2011. godine. Likovi groteskno izobličenih ili naglašenih proporcija podsjećaju na one nastale između dva svjetska rata u okviru smjera Neue Sachlichkeit (Nova stvarnost). U sklopu kampanje „Veliki hrvatski naivci“ iz 2019. godine kojom su Cert i Carnet educirali javnost o internetskim prevarama, Klemens je napravio satirične ilustracije u maniri hrvatskog naivnog slikarstva. Preuveličavanje osobina i situacija vidi se i na ilustracijama za knjigu „Hrvatska u 30 priča“ Bože Skoke i Zvonimira Frke Petešića u izdanju Naklade Ljevak. Predstavljene su i naslovnice knjiga koje je ilustrirao za nakladničku kuću Fraktura te slikovnica „Nije lako bubamarcu“ u nakladi kuće Naša djeca iz 2023. godine, nastala prema pjesmi Zvonka Baloga koju je uglazbio i otpjevao Arsen Dedić.

Izložene su etikete craft piva Pivovare Medvedgrad – „Hendrix“, „Ljeto u Zagrebu“, „Novi val“, „Baltazar“, „Heroj ulice“ i „Hladno pivo“, koncipirane kao slikoviti narativi novije zagrebačke povijesti, nastale u razdoblju od 2015. godine do danas. Od 2021. do 2024. godine Klemens je napravio seriju ilustracija za pivo Stella Artois kao izrezane kadrove koji evociraju trenutke opuštanja i zabave uz navedeno piće. Tijekom suradnje na Podravkinoj kampanji s agencijom Bruketa&Žinić&Grey osmislio je redizajn ambalaže goveđeg gulaša. Na izložbi se mogu vidjeti i etikete nastale za vinarije Mežnarić i Boškinac, prirodne sokove Guuc, med Dobra vibra i ambalaža za Frank Beestro. Jedan zid galerijskog prostora posvećen je kampanji za piće Pipi, u kojoj je Klemens sudjelovao od 2018. do 2023. godine. Humoristični dalmatinski prizori oslikani su živim bojama te upotpunjeni prigodnim krilaticama.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Svaka država sudionica Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine odabrala je po jednog autora koji ju je predstavljao izradivši Google Doodle s prigodnim motivima, a Klemens je izabran kao autor za Hrvatsku. Bočica Coca-Cole koju je dizajnirao povodom Svjetskog nogometnog prvenstva 2020. godine nije izvedena jer je prvenstvo odgođeno zbog pandemije, ali su izvedene bočice Coca-Cole nastale kao limitirana serija iste godine s prikazima motiva Zagreba, Dubrovnika, Splita, Opatije i Rovinja. Na pragu uvođenja eura kao službene hrvatske valute, hrvatsku kunu je 2022. godine ispratio ilustracijama za NFT-ove. Na njima je prikazana životinja kuna s izmjenjivim karakteristikama, čime se može kreirati više od 35 milijuna kombinacija, a jedna verzija izložena je i ovdje.

Kustosica izložbe je Kornelija Krpačić. Izložbu možete pogledati do 31. kolovoza 2025.

(Zrinka Marković)

 

Fotografirao: Marin Stepčić, Frame 14

Narodni muzej Labin – izložba „Sloboda narodu! antifašizam u Istri“

Povodom obilježavanja 80. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata i Dana antifašističke borbe u Narodnom muzeju Labin otvorena je izložba „Sloboda narodu! antifašizam u Istri“, u organizaciji Povijesnog i pomorskog muzeja Istre – Museo storico e navale dell'Istria iz Pule i Narodnog muzeja Labin.

Izložba „SLOBODA NARODU! antifašizam u Istri“, prvotno postavljena u rujnu 2015. godine u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre – Museo storico e navale dell'Istria, kronološkim slijedom i putem sedam izložbenih cjelina prati politička zbivanja u Istri od raspada Austro-Ugarske Monarhije i talijanske okupacije krajem 1918. do Pariške mirovne konferencije 1947. To je i razvojni put istarskog antifašističkog pokreta – od pojave prvih fašističkih organizacija u Istri i suprotstavljanja fašističkom teroru 1920-ih i 1930-ih godina, preko narodnooslobodilačkog pokreta, narodnooslobodilačke borbe i oslobođenja zemlje od okupacijskih vojnih sila, osnivanja prvih oblika narodne vlasti, do konačnoga, međunarodnopravno potvrđenog, sjedinjenja Istre s Hrvatskom. Organizirana je s ciljem da se javnosti ukaže na važnost i značenje jednoga od najburnijih razdoblja istarske povijesti 20. stoljeća, doprinese pozitivnome vrednovanju antifašističkoga pokreta i narodnooslobodilačkoga pokreta te očuvanju povijesnih činjenica od zaborava ili iskrivljavanja.

 

Fotografirao: Marin Stepčić, Frame 14

Autori izložbe su kustosi Povijesnog i pomorskog muzeja Istre – Museo storico e navale dell'Istria Gracijano Kešac i Lana Skuljan Bilić, a za vizualni identitet i postav izložbe zaslužna je Kristina Kalčić Brajković (KKA studio, Poreč). Stručni suradnici labinskog postava izložbe su kustosi Narodnog muzeja Labin, Deni Vlačić i Olja Višković. Izložba je sadržajno nadopunjena lokalnim kontekstom, odnosno prikazom NOB-a i NOP-a na području Labinštine te su predstavljeni predmeti iz fundusa Narodnog muzeja Labin vezani uz razdoblje Drugog svjetskog rata, od kojih pažnju posjetitelja privlače komplet vojničke uniforme poručnika Josipa Zustovića iz Plomin Luke, zastava 3. Istarske narodnooslobodilačke brigade te pištolj Tokarev ruske proizvodnje, a od izloženog arhivskog gradiva crteži labinskog umjetnika Quintina Bassanija nastali tijekom sudjelovanja autora u borbama Drugog svjetskog rata. Izložbu prati istoimeni dvojezični katalog koji je dobio priznanje Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji izdavački projekt – katalog izložbe 2018. godine.

Tijekom izložbe posjetitelji mogu pogledati dokumentarni film autora Igora Jovanovića i Igora Šaponje „Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata“, a na izložbi je predstavljena digitalna mapa spomenika Labinštine posvećenih antifašizmu s podacima o spomeniku, lokaciji i stanju, a s ciljem adekvatne brige o navedenima u budućnosti i zagovaranja održavanja spomenika i njihove sustavne obnove. Mapa se prikazuje putem dodirnog ekrana, a dostupna je također putem web stranice POU Labin.

 

Fotografirao: Marin Stepčić, Frame 14

Organizirano je i prvo događanje iz popratnog programa izložbe, predstavljanje knjige „Zidovi pamte. Vizualna etnografija političkih grafita iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri“ i razgovor s autorom knjige Ericom Ušićem. Tijekom jeseni planirana su ostala događanja poput predavanja, prikazivanja filmova tematike iz razdoblja Drugog svjetskog rata, stručnih vodstava i edukacija.

Izložba „Sloboda narodu! antifašizam u Istri“ dostupna je za razgled do 31. listopada 2025. godine.

(Olja Višković)

 

Izvor: Muzej grada Zagreba

Zavičajni muzej Ozalj – izložba „Sva lica Laszowskog“ gostuje u Ozlju

Početkom srpnja 2025. godine u Zavičajnom muzeju Ozalj predstavljena je izložba Sva lica Laszowskog ─ svojevrsni nastavak izložbenog projekta Laszowski – utemeljitelj, koja dodatnim istraživanjima i izlaganjem nove građe posjetiteljima približava život i rad prvog ravnatelja Muzeja grada Zagreba s posebnim naglaskom na Brlog na Kupi, rodnim mjestom u blizini Ozlja koje mu je bilo vječno nadahnuće i kojem se uvijek vraćao.

Naime, tijekom 2024. i 2025. godine Muzej grada Zagreba realizirao je spomenuti projekt čiju jezgru čini mrežna (virtualna) izložba, a dopunjavala se cikličkim fizičkim ekstenzijama u obliku manjih izložbi i uz njih organiziranih popratnih događanja. Stalno poticanje pažnje javnosti, tijekom nepune dvije godine osmišljenih novih kulturnih sadržaja, za cilj je imao valoriziranje lika i djela Emilija Laszowskog.

Ovaj zaslužan kulturni djelatnik djelovao je od kraja 19. do polovice 20. stoljeća i cijelo je svoje stvaralaštvo posvetio hrvatskoj prošlosti i baštini. Bio je arhivist i povjesničar, muzealac i književnik, publicist i knjižničar, strastveni putnik i društveno angažiran, član mnogih kulturnih društava, utemeljitelj tri kapitalne zagrebačke kulturne ustanove – Muzeja grada Zagreba, Državnog arhiva u Zagrebu i Knjižnica grada Zagreba, kojima je bio i upravitelj.

 

Zmajske značke u vlasništvu obitelji Laszowski i zmajska čaša i grb BHZ kojeg je izradio Laszowski i u fundusu su ZMO. Izvor: Muzej grada Zagreba

Putem mrežne izložbe moguće je pregledavati brojnu digitaliziranu arhivsku građu ─ prelistavati dokumente i odabrane publicirane radove kojima je bio autor i urednik, iščitavati prijepise arhivskih rukopisa, pregledavati fotografije, slike i crteže, novinske isječke, bilješke i pisma, animirane filmove, zvučne zapise i predmete vezane uz život i rad Laszowskog.

S druge strane, osam fizičkih mini-izložbi muzejskoj su publici omogućili dodatan sadržaj u stvarnom prostoru Muzeja. Njima su ciljano proširivane priče o Laszowskom uz pomoć građe koja u mrežnoj izložbi nije obuhvaćena ili samo u manjoj mjeri, a dio je fundusa Muzeja, ali i fundusa drugih partnera kojih je na projektu bio nemali broj – muzeja, arhiva i knjižnica, kulturnih udruga, znanstvene institucije, kao i pojedinaca, stručnih suradnika.

Projekt ima i svojevrsni nastavak u vidu putujuće izložbe Sva lica Laszowskog čiju jezgru čine upravo spomenute mini-izložbe, njih osam. One su i sadržajem i ujednačenom dizajnerskom formom ukazale na uzbudljiv potencijal osmišljavanja nove fizičke izložbe te uspostavljanja novih kontakata, umrežavanja, istraživanja i stvaranja novih baštinskih sadržaja sa zainteresiranim kulturnim ustanovama i udrugama u drugim gradovima. Naime, istražujući građu za virtualnu izložbu, posebice Dnevnike koje je Laszowski pisao cijeli svoj život, a spomenari su s prijelaza stoljeća s obiljem putnih memorabilija sa službenih ili privatnih putovanja, otvorio se put ka novim potencijalnim izložbenim sadržajima. Otkrivamo mnoga nova lica Laszowskog i utjecaje na brojne gradove i regije koje je posjećivao, u njima radio, djelovao i ostavio trag.

 

Gipsani model grada Brloga kojeg je izradio sam Emilij Laszowski i čuva se u ZMO. Izvor: Muzej grada Zagreba

Cilj svakog gostovanja izložbe Sva lica Laszowskog je upotpunjavanje izložbe dodatnim istraživanjima, osmišljavanjem nove muzeološki osmišljene teme stvorene posebno za svaki grad gostovanja te izlaganjem nove građe vezane uz Laszowskog.

Tako izložba Sva lica Laszowskog i sva njena potencijalna gostovanja stvaraju svojevrsnu Laszowski kulturnu rutu. Njome se obogaćuju dosadašnje spoznaje o zaslužnom kulturnom djelatniku naše ne tako davne prošlosti.

Za gostovanje u Zavičajnom muzeju Ozalj, osmišljena je deveta dionica izložbe, priča Laszowski i Stari grad Ozalj koju je autorski potpisao Stjepan Bezjak, ravnatelj ozaljskoga muzeja. Izloženi su i mnogi predmeti iz njihova fundusa vezani uz Laszowskog, poput originalnih fotografija, grbova, publikacija, malih novina, a prava poslastica su memorabilije iz starog grada Brloga, te njegov gipsani model kojeg je sam Laszowski izradio sačuvavši sve detalje nikad prežaljenog i srušenog rodnog grada. Izloženi su i odabrani predmeti iz fundusa Muzeja grada Zagreba, a izdvaja se ukrašeni rog za barut koji je nekoć bio dio zbirke oružja u Brlogu.

I ova je izložba dijelom prilagođena osobama s invaliditetom, uvodnim tekstom na Brailleovom pismu za slijepe osobe, te izložbenim tekstovima u čitljivom fontu i uvećanom tisku za slabovidne osobe.

Autorice izložbe Sva lica Laszowskog, kao i cijelog izložbenog projekta Laszowski – utemeljitelj, su Dajana Batinić, Aleksandra Bugar i Milena Bušić iz Muzeja grada Zagreba.

Mrežnu (virtualnu) izložbu i dalje možete pregledavati na adresi stranice www.laszowski.com, a putujuću izložbu Sva lica Laszowskog moguće je razgledati u Zavičajnom muzeju Ozalj do konca kolovoza 2025., a slijede i njena daljnja predstavljanja u drugim gradovima Hrvatske.

(Aleksandra Bugar)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr