HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografija: Denis Bučar

Izvješće Državnog zavoda za statistiku – „Muzeji, galerije i zbirke u 2021.”

Državni zavod za statistiku je proveo istraživanje o muzejima i muzejskim zbirkama za 2021. godinu. Od ukupno 126 muzeja koja su bila obuhvaćena ovim istraživanjem, njih 111 bilo je otvoreno za javnost. Od 15 zatvorenih muzeja za javnost najvećim dijelom zbog posljedica oštećenja nastalih potresima u 2020., deset ih je bilo nacionalnih prema djelokrugu.

Broj posjetitelja stalnih postava muzeja iznosio je 1 320 222. Ako promatramo broj posjetitelja stalnih postava po muzeju, možemo uočiti da su najviše bili posjećeni regionalni muzeji, gledano prema vrsti najviše posjetitelja po muzeju su imali etnografski muzeji.

Broj inventariziranih muzejskih predmeta u 2021. u Republici Hrvatskoj je 4 756 025, od čega je izloženo za publiku njih 85 793. Broj nove muzejske građe u prošloj godine je 60 987, pri čemu treba istaknuti da je najveći broj novih predmeta po muzeju kod prirodoslovnih muzeja.

 

Izvor: Državni zavod za statistiku

U 2021. u muzejima obuhvaćenim istraživanjem Državnog zavoda za statistiku, bila je predstavljena 961 povremena izložba koju je posjetilo 1 009 410 posjetitelja. Ovaj broj se odnosi na izložbe koje su organizirane u prostoru muzeja i izložbe koje je muzej sa svojom građom organizirao u nekoj drugoj muzejsko-galerijskoj instituciji u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.

Istraživanje o muzejima Državni zavod za statistiku provodi svake tri godine, usporedimo li 2018. sa 2021. vidimo znatan pad u posjeti stalnim postavima muzeja kao i povremenim izložbama. U 2018. istraživanjem je obuhvaćeno 162 muzeja, stalni postav je pogledalo 2 912 744 posjetitelja, dok je povremene izložbe u muzeju i izvan njega pogledalo 2 556 639 posjetitelja. Unatoč činjenici da je u 2021. istraživanjem obuhvaćeno manje muzeja, njih 126, stalni postav je pogledalo 55 % manje ljudi. Razlike se najbolje vide ukoliko gledamo broj posjetitelja po muzeju. U 2018. imali smo 17 980 posjetitelja stalnog postava po muzeju, a u 2021. imamo 10 478 posjetitelja, znači 42 % manje nego tri godine ranije. Ukoliko gledamo razliku između 2018. i 2021. godine kod povremenih izložbi u muzejima, u 2018. je bilo 1277, a u 2021. godini 961 izložba. Ukoliko gledamo broj posjetitelja povremenih izložbi i usporedimo 2018. i 2021., pad posjetitelja po izložbi u 2021. je 48 %.

 

Izvor: Državni zavod za statistiku

Uzroci ovakvog pada su prvenstveno u činjenici da je 2021. godina cijela obilježena pandemijom bolesti COVID-19. Iako su muzeji, kao i druge kulturne institucije bile otvorene za javnost, mjere potrebne zaštite bile su prisutne kao i preporuke za izbjegavanje javnih mjesta i okupljanja zbog straha od zaraze. Posljedice dva velika potresa u 2020. godini odrazili su se na pad ukupne posjećenosti u 2021., nekoliko velikih muzeja su zbog radova na rekonstrukciji prisiljeni zatvoriti svoje stalne postave. Za pad posjetitelja svakako je zaslužna i bitno manja migracija ljudi i kulturnih dobara, u 2021. bilo je znatno manje stranih turista u Hrvatskoj kao i manji broj gostujućih inozemnih izložbi koje su u prethodnim godinama privlačile veći broj publike. Također, treba uzeti u obzir i daleko manji broj organiziranih školskih grupa koje su privremeno obustavile ili smanjile terenski dio kurikuluma kao posljedica kombiniranih modele nastave, u učionicama i online.

Potrebno je istaknuti jednu pozitivnu posljedicu pandemije bolesti COVID-19. Još početkom 2020. uslijed zatvaranja svih kulturnih institucija zbog pandemije, a potom i potresa, dio sadržaja muzeja i muzejskih zbirki postao je dostupan javnosti online. U 2021. imamo dostupno 52 777 predmeta iz vlastitog fundusa, 434 povremene izložbe, 306 edukacijskih radionica i 105 103 predavanja i vodstava po izložbama.

 

Izvor: Državni zavod za statistiku

Od popratnih sadržaja za posjetitelje u muzejima u organizaciji muzeja ili drugih kulturnih organizacija, organizirano 56 528 predavanja, stručnih vodstava, promocija te drugih kulturnih i znanstvenih manifestacija za 138 890 posjetitelja. Najveći broj popratnih sadržaja u 2021., čak 63 % omogućili su veći nacionalni muzeji, čiji udio u ukupnom broju muzeja u RH iznosi 33 %. Ukoliko gledamo po vrsti muzeja, broj popratnih muzejskih te drugih kulturnih i znanstvenih sadržaja su imali Tehnički i tehnološki muzeji. Tehnički muzeji, koji čine svega 3 % svih muzeja u RH, imali su udio od 27 % ukupnih dodatnih sadržaja koje je vidjelo 16 575 ljudi, odnosno 12 % ukupnih posjetitelja popratnih muzejskih događanja.

Za najmlađu publiku muzeja bilo je organizirano 4128 edukacijskih radionica, vodstava, predstava i drugih kulturnih i znanstvenih sadržaja. Popratni muzejski sadržaj za djecu i mlade zastupljen je s 30 % od ukupnog u regionalnim muzejima, koji čine 20 % od ukupnog broja muzeja te nacionalnim muzejima s 46 % dodatnih sadržaja. Kada gledamo broj najmlađih posjetitelja, prema djelokrugu nacionalni muzeji su imali najviše, 34 475 djece i mladih, odnosno 44 % ukupnog broja posjeta.

U muzejima i muzejskim zbirkama bile su 1684 zaposlene osobe, a od toga je udio stručnih muzejskih zvanja, kustosa, viših kustosa i kustosa savjetnika, iznosio 35 %. Udio žena u ukupnom broju zaposlenih iznosio je 66 %.

(Gordana Bralić, Državni zavod za statistiku)

 
 

Energetska kriza – europski muzeji u strahu od nadolazeće zime

Rastuća inflacija, skokovi u cijenama energenata i sveobuhvatna financijska nesigurnost neće zaobići ni muzeje diljem Europe. Prema novim tarifama koje bi trebale stupiti na snagu u listopadu, računi za plin i struju mogli bi biti i više od četiri puta skuplji što si mnogi muzeji neće moći priuštiti. Daljnja poskupljenja se očekuju u siječnju iduće godine. Premda se muzejski sektor još uvijek oporavlja od posljedica pandemije koronavirusa, drastičnog pada posjećenosti i financijskih prihoda, strahuje se da bi novonastala situacija mogla prouzročiti još veću krizu.

Nacionalni muzej Prado predviđa ove godine porast troškova električne energije od 65 % ili iskazano u eurima očekuje račun od 3,3 milijuna eura samo za struju za koju su 2021. platili dva milijuna, a četiri godine ranije 2018. 1,6 milijuna. Jedna od mjera koja se najavljuje za suzbijanja neželjenih posljedica su različiti oblici ušteda energije i racionalizacije troškova. Njemačko muzejsko udruženje (Deutscher Museumsbund) objavilo je popis preporuka i konkretnih savjeta koje muzeji mogu primijeniti kako bi uštedjeli energiju u zimskom periodu i time smanjili financijske izdatke za grijanje, rashlađivanje, ventilaciju i rasvjetu. Jedna od preporuka je, primjerice, i snižavanje sobne temperature u uredima i sobama za sastanke na 19°C, a u kuhinjama i toaletima na 15°C. No, Udruženje naglašava da prioritet treba imati zaštita kulturnih dobara i sprečavanje nastanka nepovratne štete te da se kod provođenja preporuka mora voditi računa o specifičnostima pojedinačnog muzeja i uzeti u obzir okolnosti i funkcionalnost zgrade kao i zahtjevi zaštite zbirki.

Slične opcije istražuju se i u britanskim muzejima kojima su se bez ograničavanja cijena energenata računi uvećali za između 300 i 500 %. Kako uštedjeti uopće nije lagan zadatak za muzeje koji su smješteni u starim, povijesnim zgradama pod zaštitom koje „gutaju“ energiju. Tomu se mora pridodati briga o muzejskim predmetima i sustave kontrole temperature i vlažnosti u galerijama i čuvaonicama što često zahtjeva visoke fiksne troškove energije. Muzejima je potrebna stručna pomoć kako bi poboljšali energetsku održivost zgrade, objasnio je za Museum Journal djelatnik jednog engleskog muzeja. „Potreban nam je netko tko će doći vidjeti našu zgradu i dati nam savjet. Nitko od nas nije stručnjak u tom području, dajemo sve od sebe, ali jednostavno ne znamo gdje bismo usmjerili svoja ograničena sredstva kako bismo postigli najveći učinak.“

Sve veći troškovi energije samo su jedan aspekt daleko šire slike. Zbog porasta cijena goriva neki britanski muzeji i atrakcije u ruralnim područjima već su zabilježile pad posjetitelja te se očekuje da će tijekom godine biti i manje posjeta školskih grupa. I prihodi od donacija su pali u prosjeku za 20 % u usporedbi s 2021. Cijena građevinskog materijala je od prošlog ljeta porasla za 150 %, što se značajno odrazilo na provođenje kapitalnih projekata, obnove i upravljanje objektima. Alistair Brown iz britanske Udruge muzeja (Museums Association) upozorava da će bez državne intervencije mnoge ustanove morati odlučiti o tome hoće li zatvoriti preko zime, skratiti radno vrijeme ili prekinuti s ostalim aktivnostima kako bi priuštile račune za energiju. I to u trenutku kad se od muzeja očekuje da tijekom zime budu „topla utočišta“ za sugrađane koji si neće moći priuštiti grijanje vlastitih domova.

A da će biti skraćivanja radnog vremena muzeja, čak i zatvaranja, nedavno je najavila gradonačelnica Strasbourga Jeanne Barseghian. U borbi za preživljavanje predstojećeg zimskog perioda i smanjivanje financijskih izdataka u tom francuskom gradu će počevši od listopada drastično smanjiti radno vrijeme. Strazburški Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Muzej dekorativne umjetnosti i Muzej Tomi Ungerer bit će zatvoreni dva dana u tjednu, a preostale dane bit će uvedena dodatna isključenja od 13 sati do 14 sati. Odluka o privremenom zatvaranju muzeja donesena je kako bi se izbjeglo povećavanje cijena ulaznica, no mjera je i unatoč tomu izazvala brojna negodovanja.

Krajem prošlog tjedna oglasila se i Mreža europskih muzejskih organizacija – NEMO s izjavom o utjecaju energetske krize na muzeje u Europi. U njoj se traži od donositelja politika na svim razinama da daju sve od sebe kako bi muzeji ostali otvoreni i to kroz povećanje operativnih proračuna za muzeje, osiguranje dodatnih sredstava za 2022. godinu za daljnja plaćanja i usklađivanje proračuna, prema potrebi povećanje proračuna za operativne fiksne troškove za naredne godine te osiguranje dodatnih sredstava za ulaganja u infrastrukturu muzeja kako bi se zgrade što prije mogle održavati na energetski učinkovitiji, ekološki i održiviji način. NEMO također naglašava kako se kulturni sektor pokazao otpornim i prilagodljivim tijekom pandemije virusa COVID-19 pa će tako dati sve od sebe da doprinese prevladavanju i ove krize istražujući sve moguće načine uštede energije.

Kada je riječ o hrvatskim muzejima treba spomenuti da je Vlada Republike Hrvatske ovih dana predstavila paket mjera za ublažavanje posljedica rasta cijena energenata kojim su, po novome, provođenjem rekategorizacije vrsti potrošača koja je do sada poznavala samo dvije kategorije – kućanstva i poduzetništvo, ublažavanjem rasta cijena električne energije obuhvaćeni i javni i neprofitni sektor u kojem se uz vrtiće, škole, fakultete, knjižnice i bolnice nalaze i muzeji.

(Ivona Marić)

 

Galerija „Barutana 1991.” – tri muzejska postava u jednom

Bjelovarska Galerija „Barutana 1991.” koju vodi Društvo za promicanje hrvatske vojne tradicije službeno je upisana u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj čime je grad Bjelovar postao bogatiji za još jednu muzejsku instituciju.

Muzejski postavi Galerije „Barutana 1991.“ disperzirani su na više lokacija u Bjelovaru i svaki od njih skriva vrijedne svjedoke vremena Domovinskog rata. O sva tri postava skrbi Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije, koje je svoju ideju o muzeju započelo u podrumu jednog caffe bara. Svjestan da će se iz ideje izroditi veća priča, gradonačelnik Grada Bjelovara dao je Društvu na korištenje novi prostor u gradskom središtu, koji je vrlo brzo dobio naziv „Stalni muzejski postav Domovinskog rata“, pod kojim djeluje i danas. Dvije godine nakon cjelovitog uređenja muzejskog postava, Društvo je dobilo na korištenje i prostor Spomen doma na Spomen području „Barutana 1991.“, koji je do tad bio nedovoljno iskorišten. Paralelno s uređenjem Spomen područja, uređen je i novi muzejski postav nazvan „Muzej Operativne zone i Zbornog područja Bjelovar“, koji je uređenjem postava na otvorenom kao zadnjeg u nizu muzejskih postava postao dijelom sveobuhvatnog Informativno edukacijskog centra Domovinskog rata. Rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske iz 2022. godine muzejski postavi postali su djelom Galerije „Barutana 1991.“, kako glasi današnji naziv muzejskog koncepta, koja je i službeno uvedena u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj od kolovoza 2022.

Stalni muzejski postav Domovinskog rata

Stalni postav Domovinskog rata, smješten u gradskom središtu, podijeljen je na tri tematske cjeline: prva tematska cjelina prikazuje službene odore i oznake Ministarstva unutarnjih poslova i Oružanih snaga Republike Hrvatske, drugi tematski dio uključuje radne i ratne odore, opremu i oznake, a treći tematski dio obuhvaća domicilno područje u čijem su fokusu branitelji Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije u Domovinskom ratu. Domicilno područje karakterno je najemotivniji dio postava, sadrži znakovlje, opremu i odore postrojbi koje su proizašle iz Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije, a posebnost postava su predmeti vezani uz 29. rujna 1991. godine kada su branitelji Bjelovara oslobodili grad od ostatka 32. korpusa Jugoslavenske narodne armije, kao i zbirka odora istaknutih djelatnih vojnih osoba tijekom Domovinskog rata poput pobočnika predsjednika Republike Hrvatske generala Velibora Kikereca, Mile Ćuka i Krešimira Kašpara te odore načelnika Glavnog stožera OSRH generala Antona Tusa, Zvonimira Červenka i Petra Stipetića – jedini primjerci o kojima skrbi neka muzejska institucija u Hrvatskoj.

 

Izvor: Galerija „Barutana 1991.”

Galerija „Barutana 1991.“

Galerija „Barutana 1991.“ dio je većeg Informativno-edukacijskog centra „Barutana 1991.“ kojeg je Društvo ustanovilo 2020. godine tijekom revitalizacije cjelovitog spomeničkog područja, a koji se sastoji od muzejskog postava s galerijom, „Staze bjelovarsko-bilogorskih branitelja“ i postava na otvorenom. Suvremenim multimedijskim sadržajima – ekranima na dodir i projekcijama – uprizorena su značajna lokalna i nacionalna događaja koja su obilježila Domovinski rat, a uzor izvedbi samih konceptualnih rješenja bili su Bastogne War Museum i 101st Airborne Museum izvedeni na principu scenskog dioramskog prikaza.

Muzejskim postavom obuhvaćeni su prva intervencija hrvatske policije u ožujku 1991. u Pakracu, prosvjed pokreta „Bedem ljubavi“, razvoj hrvatskih policijskih i oružanih formacija, prve oslobodilačke akcije i završne vojno-redarstvene operacije. U Muzeju se nalazi i spomen soba – interaktivni prostor spomena na hrvatske branitelje poginule na Barutani, ali i s na sve poginule branitelje šireg bjelovarskog područja čija su imena i fotografije uprizorene na digitalnim totemima. Galerijski prostor u potkrovlju upravne zgrade sastoji se od multimedijske dvorane prilagođene galerijskoj djelatnosti i djela u kojem je uprizoreno snajpersko gnijezdo, ratna bolnica i ratna kirurgija dr. Kinčla – Igle, poznatog ratnog kirurga.

 

Izvor: Galerija „Barutana 1991.”

Postav na otvorenom i Staza bjelovarsko-bilogorskih branitelja

Informativno-edukacijski centar „Barutana 1991.“, uz muzejski i galerijski dio, sadrži i postav na otvorenom te edukativnu stazu bjelovarsko-bilogorskih branitelja. Postav na otvorenom, dijelom financiran iz sredstava Europskog socijalnog fonda, sadrži poligon s operativnom tehnikom – povijesnim eksponatima koji su obilježili Domovinski rat. Prvi „stanovnici“ postava na otvorenom su Tenk T55 i Borbeno vozilo pješaštva M80, a vrlo brzo „stanovnicima“ su se pridružili i dva Land Rovera iz sastava hrvatske policije te borbeno oklopno vozilo M83 iz sastava Policijske uprave Osječko-baranjske. Od 2022. postav je nadopunjen samohodnim topom Praga M53/59, artiljerijskim traktorom ATS 59, haubicom 203 mm i protuzračnim topovima 20/3 i KPVT 14,5/4. Staza bjelovarsko-bilogorskih branitelja sadrži četrnaest informativnih ploča s kronikom događaja koji su obilježili ratnu svakodnevicu Bjelovara i njegove okolice, kao i povjesnicu sudjelovanja bjelovarskih branitelja na bojištima diljem Republike Hrvatske. Uz kroniku, na stazi se nalaze i informacije vezane uz događaje na Spomen području „Barutana 1991.“, kao i opis događaja 29. rujna 1991. kada je na Barutani ugašeno 11 mladih života hrvatskih branitelja.

(Marin Sabolović, predsjednik Društva za promicanje hrvatske vojne tradicije)

 

Izvor: Galerija „Barutana 1991.”

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

GMV – izložba o seljačkim bunama u Austro-Ugarskoj i državama nasljednicima

U Gradskom muzeju Varaždin otvorena je međunarodna izložba Zeleni kadar: Seljačke bune i pokreti u Austro-Ugarskoj i u državama nasljednicama 1914. – 1950. koja posjetiteljima približava povijest djelovanja zelenog kadra na varaždinskom području, kao i u drugim regijama bivše Austro-Ugarske Monarhije, tijekom svjetskih ratova, fokusirajući se na seljačke vojne dezertere i političke aktiviste koji su na razne načine pokušavali seljacima osigurati pravo na samoodređenje.

Tema je ilustrirana kroz fotografije i dokumente iz 15 različitih muzeja, arhiva i knjižnica iz Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Češke, Austrije i Poljske. Mnogi od izložaka su rijetki i dosad nisu bili predstavljeni javnosti, a okupljeni na ovoj izložbi ukazuju na važnu ulogu koju je selo na području bivše Austro-Ugarske imalo u europskoj povijesti 20. stoljeća. Prezentirane su slike i dokumenti seljačkog nasilja dok su ostvarivali krvavu osvetu za ratnu nepravdu koju su, po njihovu mišljenju, pretrpjeli. Istodobno izložena građa svjedoči o njihovoj hrabrosti, kreativnosti i težnjama punim nade.

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

Doba svjetskih ratova u Europi bilo je vrijeme neviđenog nasilja, razaranja i političkih preokreta. Bilo je to i razdoblje u kojem su snažne seljačke mobilizacije i otpor oblikovali europsku povijest. „Posljednji europski seljački rat“ započeo je kad su seljaci odbacili proširene ovlasti zaraćenih sila u Prvom svjetskom ratu odupirući se regrutiranju, proizvodnim kvotama i rekvizicijama. Iako se to događalo diljem svijeta, samo se u srednjoj i istočnoj Europi potom razvilo u desetljećima dugu borbu za seljačku autonomiju, prosperitet i samoodređenje. Habsburško carstvo i njegove države nasljednice nalazile su se u epicentru ove borbe, posebno na području Čehoslovačke, Jugoslavije i Poljske. Pripadnici zelenog kadra diljem carstva su predvodili nasilnu odmazdu protiv pojedinaca za koje su mislili da su profitirali od ratnih stradanja seljaka, posebno činovnika, veleposjednika i židovskih trgovaca.

Seljaci vojnici dezertirali su u velikom broju u posljednje dvije godine rata. Velika većina odbila se vratiti u svoje postrojbe nakon dopusta u svojim rodnim selima. Progonjeno od strane vlasti, tisuće ljudi udružilo se radi uzajamne zaštite, sklonivši se u šumovita i planinska područja zbog čega su nazivani zeleni kadar. Najjači pokret formira se u Slavoniji, gdje je Božo Matijević, Crveni Božo, vodio zloglasnu bandu Kolo gorskih tića, koju nakon njegove smrti preuzima najpoznatiji razbojnik u Jugoslaviji, Jovo Stanisavljević Čaruga. Zeleni kadar formira se i među poljskim seljacima u Galiciji i češkim seljacima u Moravskoj s manjim, iako značajnim snagama u zapadnoj Slovačkoj, slovenskim zemljama, Češkoj, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Zeleni kadar djelovao je i na varaždinskom području o čemu svjedoče izložene fotografije opustošene unutrašnjosti dvorca Šaulovec nakon upada kaderaša krajem 1918. godine. Također, izložene su i puške, bajunete, uniforme te osobni predmeti vojnika iz Prvog svjetskog rata iz fundusa Gradskog muzeja Varaždin.

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

Iako se zeleni kadar posvuda raspušta početkom 1920-ih, nadahnuo je seljački aktivizam u međuratnom razdoblju i pružio model ruralnog otpora između 1939. i 1945. godine. Neposredno nakon rata komunističke partije pokušale su dobiti seljačku potporu, ali kolektivizacija je otuđila mnoge seljake i iz temelja transformirala selo čime je označila kraj seljačkih ratova u Europi.

Autori izložbe su Jakub Beneš i Petra Svoljšak, a kustosica izložbe je Petra Marincel. Izložba ostaje otvorena do 2. listopada 2022. godine.

(Petra Marincel)

 

Učenici Donjogradske dječačke pučke škole u Zagrebu tijekom obuke u uspravnom pismu, oko 1900.

„Krasopis – lijepo pismo“ – gostovanje izložbe Hrvatskog školskog muzeja u Iloku

U Muzeju grada Iloka je krajem kolovoza otvorena izložba Krasopis – lijepo pismo čija je autorica Kristina Gverić, viša kustosica Hrvatskog školskog muzeja. Njome se obilježava 70 godina Muzeja grada Iloka i 120 godina Hrvatskoga školskog muzeja kao i dugogodišnja međumuzejska suradnja. Izložba je popraćena istoimenim katalogom Krasopis – lijepo pismo te slikovnicom Igra, slovo, školica, a uz otvorenje izložbe organizirana je i najpopularnija radionica Hrvatskoga školskog muzeja Pišemo krasopisom.

Krasopis – lijepo pismo izložbeni je projekt inspiriran bogatim muzejskim fundusom, vrijednim predmetima koji se čuvaju u muzejskim zbirkama, arhivu te knjižnici Hrvatskoga školskog muzeja, a koji su ujedno i dokaz koliko je važan bio i što je za povijest hrvatskoga školstva značio nastavni predmet Krasopis.

Priča o krasopisu kao nastavnom predmetu započinje pričom o razvoju pisma, prvim pismovnim sustavima te definiranjem pojma kaligrafija ili krasopis. Prikazan je povijesni razvoj obuke u pisanju krasopisom na ovim prostorima od vremena stare krajiške škole, Vojne krajine do prvih hrvatskih školskih zakona u drugoj polovici 19. stoljeća. Nastavni planovi i programi u 20. stoljeću daju uvide u zadatke nastave krasopisa i u to kako se na tom nastavnom predmetu učilo i koliko se učilo.

 

Tintarnica (Hrvatski školski muzej)

Slijedi pregled osnovnih karakteristika krasopisa, predmeta koji se u hrvatskim školama učio sve do sredine 20. stoljeća. Istražuju se osnovna svojstva lijepog pisma, izgled slova, zahtjeve koje trebaju ispuniti učitelji kao i one koji se postavljaju pred učenike, zatim se definira način držanja tijela, pisanke i pera. Izložbom se istražuje krasopis unutar učionice, metodički rad te povijesni razvoj metoda.

Odgovor na pitanje što trebamo za pisanje krasopisom? nude muzejski predmeti koji svjedoče o tome kako je izgledao nastavni predmet krasopis te čime se na tom predmetu služilo. Putem kataloga i izložbe predstavljene su školske klupe, školske ploče i pločice, učeničke torbe, zidne table, šarolike pernice, čelična pera, držala, olovke, tintu, tintarnice, bugačice, kao i zavidan broj pisanki (s pretiscima, bez pretisaka, s crtama – višecrtne, jednocrtne). Guščja pera su bila izrazito popularna, njih bi učitelj zarezivao učenicima, te su se dugo zadržala u školama čak i nakon pojave željeznih pera.

 

Školska pločica (Hrvatski školski muzej)

Izložba se osvrće i na istaknute učitelje krasopisa te autore pisanki poput učitelja s velikim iskustvom u krasopisu Franje Klaića ili primjerice Ljudevita Modeca učitelja i ravnatelja učiteljske škole u Zagrebu i Petrinji. Na kraju je spomenuta i zanimljiva rasprava koja se među učiteljima, ali i liječnicima odvijala krajem 19. i početkom 20. stoljeća o tome kojemu pismu, kosom ili uspravnom, dati prednost u školama. Godine 1892. zakonskom odredbom određeno je da se u školama mora koristiti i pisati uspravno pismo. Naime, kako je objašnjeno u katalogu izložbe, „mislilo se da koso pismo kod učenika uzrokuje kratkovidnost te iskrivljuje kralježnicu, da zahtijeva od njih loše držanje tijela pri pisanju. Protivnici kosoga pisma isticali su da je kut kod slova često nejednak, na što utječe dječja samovolja ili loš rad učitelja s učenicima. Uspravno pismo fizički je zahtjevnije, više umara, te se pri pisanju uspravnih slova treba pomicati cijela desna ruka, a pri pisanju kosih slova pomiče se samo podlaktica oko potporne točke u laktu“. Zabrana pisanja kosim pismom trajala je sve do 1905. godine.

Izložba Krasopis – lijepo pismo ostat će otvorena do 30. rujna 2022. godine.

(Kristina Gverić)

 
 

Izvor: Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell’Istria

Europska muzejska akademija – među nagrađenima i Etnografski muzej Istre

Na godišnjoj svečanosti Europske muzejske akademije (EMA) održanoj 10. rujna u Mudam Luxembourg Museumu u Luxembourgu suradnički projekt Identity on the Line/Ugroženi identiteti (2019. – 2023.) osvojio je nagradu EMA-e za izvanredan doprinos razumijevanju migracija i identiteta u Europi. Projekt Identity on the Line (I-ON) provodi se kroz suradnju šest kulturno-povijesnih muzeja i jednog sveučilišta koji zajedničkim pristupom istražuju dugoročne posljedice različitih migracijskih procesa, bilo prisilnih ili dobrovoljnih, a koji su se dogodili u Europi u posljednjih sto godina. Jedan od partnera je i Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell’Istria, a nagradu je ispred ustanove primila dr. sc. Tamara Nikolić Đerić, članica projektnog tima.

Upravni odbor EMA-e kao razloge dodjeljivanja ove specijalne nagrade projektu I-ON naveo je sljedeće: „Zadivljujuće je da je muzej srednje veličine kao što je Vest-Agder Museum pokrenuo tako složen međunarodni projekt, okupljajući šest drugih malih/srednjih institucija razasutih diljem Europe. Impresivan su, pritom, rezultat: zajednička putujuća izložba, zasebne izložbe u svim dotičnim zemljama, publikacije, webinari, školski paketi i film. Ovaj projekt ukazuje na potencijale malih i srednjih muzeja te je važan doprinos razumijevanju povijesti migracija u 20. stoljeću, upravo zahvaljujući snažnoj međunarodnoj komponenti“.

Nagradu EMA dodjeljuje Upravni odbor Europske muzejske akademije muzeju, pojedincu ili kulturnoj instituciji koji provode projekte od europske važnosti i koji svojim radom doprinose razvoju muzeološkog diskursa na međunarodnoj razini. Nagrada se ne dodjeljuje redovito, a do sada ju je dobilo samo nekoliko europskih institucija: Muzej Galileo Galilei u Firenci, Europeana u Haagu i Polin u Varšavi.

Projekt I-ON sufinancira Europska unija kroz program Kreativna Europa. Pitanje kojim se projekt bavi odnosi se na prijenos traumi, odnosno na utjecaj teških događaja povezanih s migracijama na migrante, njihovu djecu i unuke. Projekt stavlja snažne emocije koje ujedinjuju migrante u jedinstvenu perspektivu unatoč razlikama u kontekstu, vremenskom okviru, nacionalnosti i podrijetlu iskustava. Ove univerzalne emocije prikazane su na sedam lokalnih izložbi, jednoj zajedničkoj putujućoj izložbi, na digitalnoj izložbi, filmu, kompletu školskih paketa, kroz četiri znanstvena članka i u online publikaciji.

Kathrin Pabst, voditeljica projekta Identity on the Line, naglasila je da smo „kroz svjedočanstva 164 informatora mogli jasno vidjeti koliko je složen problem povezan s migracijom i koliko ta teška iskustva mogu postati tajne koje utječu ne samo na same svjedoke vremena nego i na njihovu djecu i unuke. Tišina koja okružuje traumatične povijesne događaje poput prisilne migracije i rata utječe na pojedince, obiteljske odnose, lokalna društva, pa čak i nacionalne narative. Naša otkrića mogu pomoći ublažiti dugoročni učinak rata u Ukrajini i oblikovati europski identitet poticanjem otvorenosti, međukulturalnog dijaloga i međusobnog razumijevanja”.

(Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell’Istria)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr