Muzejski dokumentacijski centar u suradnji s Muzejima i galerijama Konavala, Hrvatskim povijesnim muzejom, Gradskim muzejom Sisak, Tehničkim muzejom Nikola Tesla i Tiflološkim muzejom organizirao je prošli petak preko ZOOM platforme predavanje „Korištenje društvenih mreža u muzejima“, na kojem su predstavljeni primjeri dobre prakse muzeja koji su se zbog epidemije korona virusa okrenuli alternativnim mogućnostima pristupa publici i predstavljanja baštine.
Ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonija Rusković Radonić predstavila je blog „Samonikle priče iz Konavala“, pokrenut u ožujku 2020. godine nakon što je osnivač zabranio Muzeju održavanje radionica, predavanja i drugih javnih događanja, ukinuo sva sredstva za programe i smanjio plaće zaposlenika za 30 posto. Sa željom da budu podrška lokalnoj zajednici zaposlenici Muzeja odlučili su pokrenuti blog na kojem će interpretirati baštinske priče referirajući se na situaciju u kojoj su se našli hrvatski građani nakon izbijanja pandemije. U početku je veliki problem predstavljalo preoblikovanje znanstvenih tekstova u jednostavnije sadržaje koji nemaju sidrišta u fusnotama i bibliografiji, što se pokazalo jako važnim za izlazak u lokalnu zajednicu i okretanje široj publici. Prednost je dana neformalnoj literaturi – kazivanjima, novinarskim člancima, ljetopisima župljana i izvorima koji imaju osoban pristup temi, dok su tekstovi tematski vezani uz današnju problematiku i nude „mudrost za budućnost“. Tekstove na blogu koje obavezno prate slikovni prilozi najavljuju se putem Facebooka i Instagrama, nakon čega se sadržaji dijele u lokalnim grupama, a vrijednost i aktualnost sadržaja prepoznali su i lokalni mediji koji su počeli preuzimati članke s bloga.
Iako je do sada objavljeno više od 400 tekstova na blogu, Radonić Rusković napominje kako „blog ni pod razno ne može preuzeti ulogu redovne muzejske djelatnosti, ali mora biti njezin važan dio jer otvara komunikaciju s jednom potpuno različitom publikom i stvara temelje za efektivniju obradu i prezentaciju građe u budućnosti“. Posebno korisnim smatra interakciju s korisnicima koji su na dnevnoj bazi čitali i komentirali sadržaje, omogućivši Muzeju da od svoje publike prikupi dosta fotodokumentacije i pismenih kazivanja za etnografsku baštinu, i ono što je najvažnije – da Muzej unatoč novonastaloj situaciji ostane vidljiv i aktivan kroz intenzivan rad s lokalnom zajednicom.
O digitalnoj prisutnosti Hrvatskog povijesnog muzeja i njegovoj prezentaciji na Instagramu i mrežnim stranicama govorio je kustos Mislav Barić. Muzej je počeo prezentirati sadržaje na Instagramu početkom 2020. godine, nakon čega je u studenom analizirano korištenje te društvene mreže uz pomoć Google Analyticsa koji pokazuje koliko je korisnika stupilo u interakciju s objavljenim sadržajima. Na temelju prikupljenih podataka sadržaji su prilagođavani uz pomoć Instagram Story alata kako bi se publici prenijelo iskustvo posjeta stvarnoj izložbi u muzeju, pri čemu je posebna važnost pridana „zaboravljenim predmetima“ koji inače ne bi mogli biti prezentirati na stvarnoj izložbi, primjerice eksponatima koji nisu restaurirani ili koji zbog svoje krhkosti zahtijevaju posebne mikroklimatske uvijete u izložbenom prostoru. Kako bi ostvarili interakciju između predmeta i publike kreirane su foto priče kombiniranjem fotografija i tekstova koji stavljaju eksponate u kontekst, što je vidljivo na primjeru izložbe „Ikarovi sinovi“ posvećenoj povijesti avijacije u Hrvatskoj, a objave su pratili kvizovi i pitanja koji su doveli do povećanja broj pregleda.
Izvor: Instagram Hrvatskog povijesnog muzeja
Ravnatelj Gradskog muzeja Sisak Vlatko Čakširan govorio je o djelovanju Muzeja na društvenim mrežama i sadržajnom zaokretu koji je uslijedio nakon potresa koji su pogodili Sisačko-moslavačku županiju u prosincu. Nakon prvog lockdowna oformljeno je uredništvo sastavljeno od kustosa muzeja koji će javnosti putem društvenih mreža prezentirati teme iz svog djelokruga rada. Prvo su krenuli s „Arheološkim pričama“ na Facebooku koje su pratile fotografije i tekstovi, nakon čega su uslijedili edukativni serijali posvećeni povijesnim i likovnim zbirkama, industrijskoj baštini grada Siska i Zbirci Kraker. Nakon razornih potresa, u kojima su stradale sve muzejske zgrade, svoje djelovanje usmjerili su potpuno prema virtualnom svijetu, ali s naglašenim aktivističkim segmentom u kontekstu očuvanja graditeljskog nasljeđa. Kako je pojasnio Čakširan, nakon potresa na društvenim mrežama pojavile su se razne skupine ljudi koje su zagovarale rušenje oštećenih objekata, zaboravljajući da je stari centar grada koji je najviše stradao dio identiteta svih Siščana. Svojim djelovanjem željeli su probuditi određenu vrstu optimizma kod opće populacije i dati podršku onima koji su odlučili i dalje ostati živjeti u Sisku i obnavljati ga, te su na Facebook stranici muzeja počeli objavljivati stare fotografije i razglednice s motivima grada kako bi ukazali na činjenicu da oštećeni objekti imaju svoju povijesnu, umjetničku i tehničku vrijednost, odnosno da su vezani uz važne pojedince i obitelji koje su tamo stanovale ili su ih gradile.
Željka Sušić (muzejski pedagog savjetnik iz Tiflološkog muzeja) i Katarina Ivanišin Kardum (viši kustos Tehničkog muzeja Nikola Tesla) predstavili su projekt „Albumi“ kojim se kod osoba oboljelih od demencije i Alzheimerove bolesti nastoji pomoću baštine potaknuti i prizvati zaboravljena sjećanja. Kako nakon izbijanja pandemije neposredan i individualan rad s korisnicima više nije bio moguć, u suradnji za Domom za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica i Domom za starije osobe Medveščak odlučili su nastaviti rad uz pomoć medija filma i platforme Youtube. Film se pokazao snažnom i efikasnom formom za prezentaciju građe Tehničkog muzeja jer je kao izražajno sredstvo već poznat korisnicima, lako se transferira do gledatelja bez obzira na to što posjete domovima više nisu moguće, mogu ga gledati i nepokretne osobe te uključuje više osjetilno - kognitivnih kanala kao što su slušanje, gledanje, povezivanje i usklađivanje sadržaja s vlastitim iskustvima. Povratne reakcije bile su sjajne, publika je filmove gledala više puta, pjevala glazbu iz video uradaka i zajedno se prisjećala vlastitih iskustava.
Tema alternativnog pristupa publici preko društvenih mreža izazvala je veliki interes stručne javnosti te je predavanju prisustvovalo više od 100 muzealaca iz Hrvatske i regije. Snimka predavanja bit će uskoro dostupna na YouTube kanalu MDC-a.
(Ivan Guberina)
Fotografirao: Denis Bučar
Nacionalni muzej moderne umjetnosti – muzej koji ne miruje
Nacionalni muzej moderne umjetnosti (NMMU), nekadašnja Moderna galerija ovih je dana uz novo ime dobila i cjelovit, novi stalni postav. Nakon predstavljanja prvog dijela postava u veljači povijesni hod hrvatske likovne umjetnosti zaokružen je razdobljem od Drugog svjetskog rata do današnjeg trenutka. Nova faza u djelovanju muzeja je popraćena i rebrandingom vizuala, a novi je logotip ovješen iznad glavnoga ulaza u muzejsku zgradu.
Drugi dio postava s pregledom hrvatske umjetnosti od kraja 30-ih godina do današnjih dana započinje djelima Grupe trojice, nakon mosta koji spaja dva krila palače Vranyczany i pruža se od razdoblja socrealizma do postmoderne, od Murtićeve slike Na straži iz 1946. do djela Zoltana Novaka Diavolo in Me iz 2019. godine. S izrazito velikim brojem izložaka zastupljena su sva bitna imena, likovne grupe i stilske pojave u hrvatskoj umjetnosti od predratnog razdoblja, preko sredine i druge polovice 20. stoljeća do danas.
„Nisam se držao štreberski ideje jedan autor, jedno djelo nego sam htio prikazati koncepte i povući objektivnu povijest umjetnosti iz našeg fundusa“, pojasnio je kustos ove dionice Željko Marcijuš za kojeg je kronologija u ovom postavu bila bitna premda ne i presudna. Ovakav koncept kronološkog stalnog postava koji, prema riječima Branka Franceschija, lagano ide u zastaru, nadopunjen je suvremenijim pristupom predstavljanja muzejskog fundusa prema kojem se fenomeni i pojave istražuju među umjetnicima različitih generacija i stilskih usmjerenja.
Za razliku od pet obojanih galerija posvećenih kraju 19. i početku 20. stoljeća, u ovoj drugoj etapi postava zidovi su ostali bijeli. Od muzeografskih pomagala na velikom broju legendi nalazi se QR-kodovi preko kojih se može doći do tekstova na hrvatskom i engleskom jeziku.
Autorstvo cijelog stalnog postava potpisuju Dajana Vlaisavljević (slikarstvo 1850. – 1898.), Ivana Rončević Elezović (slikarstvo 1898. – 1918.), Lada Bošnjak Velagić (slikarstvo 1918. – 1945.), Željko Marcijuš (slikarstvo 1945. – 2021.), Tatijana Gareljić (kiparstvo 1898. – 2021.) i Klaudio Štefančić (radovi na papiru i fotografije). Stalni postav realiziran je prema autorskom konceptu ravnatelja NMMU-a, Branka Franceschija.
Otvorenje drugog dijela stalnog postava nadopunjeno je izložbom Neve Lukić i Vanje Babića Predsuvremena akcija – Postmoderna reakcija na kojoj su kroz pet tema izložena djela u vremenskom rasponu od klasika Josipa Račića, Majke i djeteta iz 1908. godine, do intervencije na ručniku za plažu Kate Mijatović Chiaraninin san iz 2017. Rad se nalazi u sobi posvećenoj temi nadrealizma (Bretonov san), nasuprot skulpture Ivana Kožarića Oblik prostora – verziji skulpture postavljene ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu u kojoj je 2010. godine Mijatović izvela svoj performans spavanja. Ova izložba ostaje otvorena do 11. srpnja 2021.
Iznimno aktivnim tempom postavljanja izložbi, a posebice svojim preimenovanjem, NMMU se želi jasno i glasno pozicionirati u odnosu na susjednu Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU), pod čijom je upravom djelovao 1947. do 1974. godine, a s kojom je već gotovo tri desetljeća u vlasničko-pravnim prijeporima. Ta činjenica nije prešućena niti u postavu, štoviše posvećen joj je kutak na stubištu koje (u)vodi u stalni postav na drugome katu. Uz pojašnjenje kronologije sukoba svaka od triju ključnih godina zastupljena je djelom iz zbirke NMMU-a: pripajanje HAZU 1947. godine slikom Srušene kuće Ede Murtića, osamostaljenje od HAZU 1974. djelom Otona Postružnika Dvojnost I, i naposljetku Ecce homo II Zoltana Novaka iz 90-ih godina kada se HAZU upisuje kao vlasnik palače Vranyczany.
U periodu virtualizacije rada i nedaćama prouzrokovanog zatišja u izložbenoj djelatnosti velikog broja hrvatskih muzeja, Nacionalni muzej moderne umjetnosti uz ovakve pionirske iskorake i s iznimnom energijom i otvorenošću „skrbi, razvija i interpretira povjereno mu javno, kulturno dobro svoje muzejske zbirke u interesu slobodnog i demokratskog društva“.
(Ivona Marić)
Fotografirao: Denis Bučar
Plastička anatomija, detalj s naslovnice mape, ARLIKUM HAZU, Ostavština Rudolfa Valdeca. Izvor: anatomija.hazu.hr
Valdec i Csikos Sesia – Anatomski atlas za umjetnike
Na mrežnim stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) nedavno je objavljena virtualna izložba „Volja je kostur, želja je mišićje – Rudolf Valdec i Bela Csikos Sesia: anatomski atlas za umjetnike”. Okosnica izložbe je nikad objavljeni udžbenik „Plastička anatomija” iz 1914. godine dvaju izuzetnih hrvatskih umjetnika i prvih profesora anatomije na današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Udžbenik je digitaliziran te je svih tristotinjak stranica rukom i strojno pisanog teksta te originalnih ilustracija dostupno za pregled na portalu Digitalna zbirka i katalog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Izložba, čiji je naziv parafraziran Valdecov citat „Psyha = Volja je kostur, želja je snaga, t.j. mišićje”, nastala je suradnjom Arhiva za likovne umjetnosti (ARLIKUM) HAZU i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (ALU). Autorice izložbe su Jasenka Faber Bogdan, Andreja Der-Hazarijan Vukić i Darija Alujević iz ARLIKUM HAZU i Ariana Novina iz Arhiva ALU, a realizaciji su pridonijeli i profesori HAZU i ALU. Anatomski udžbenik je od 1947. godine pohranjen u ARLIKUM HAZU, kao ostavština Rudolfa Valdeca. Uz njega je priložen i dopis Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade iz kojeg se vidi da je odbijeno njegovo tiskanje. Tijekom pripreme izložbe autorice su istraživale i arhivsku građu drugih institucija, poput Stossmayerove galerije starih majstora u Zagrebu i Gradskog muzeja Križevci, gdje se čuvaju dijelovi pripreme navedenog udžbenika.
Izložba je podijeljena u četiri veće tematske cjeline i podcjeline unutar njih koje se bave poviješću proučavanja i prikazivanja ljudske anatomije, hrvatskim i inozemnim primjerima, začecima nastave anatomije i njezinom razvoju do današnjih dana te se temelje na različitim izvorima. Opsežan tekstualni dio ilustriran je crtežima, slikama, starim fotografijama, videima, a dopunjen je i poveznicama s vanjskih izvora. Putem cjeline „Likovna umjetnost i medicina” saznajemo o suradnji umjetnika i liječnika, prvim umjetnicima anatomima, među kojima je Leonardo da Vinci, te prvom atlasu anatomije - „De humani corporis fabrica libri septem” autora Andreasa Vesaliusa koji je izašao u sedam svezaka 1543. godine, a moguće da je prikazan i na Rembrandtovoj slici „Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa”. Koliko su umjetnost i medicina kroz povijest bili povezani dodatno potkrepljuje druga podcjelina koja govori o slikarima crtačima Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Prva slikarica na toj poziciji bila je Sonja Kovačić-Tajčević, učenica Bele Csikosa Sesije, a nakon nje su uslijedili Ivan Tabaković, Anka Krizmanić, Melita Lovrenčić Schmidlin, Štefanija Canki Pažić i Edita Schubert.
Druga cjelina bavi se poviješću nastave plastične anatomije u Hrvatskoj te, između ostalog, iznosi primjere zagrebačke Obrtne škole (današnje Škole primijenjene umjetnosti) te Privremene više škole za umjetnost i umjetnički obrt (današnje ALU). Slikar Bela Csikos Sesia (1864.-1931.) bio je prvi profesor predmeta Anatomija i proporcije tijela na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt koja je osnovana 1907. godine, a uskoro mu se pridružio i kipar Rudolf Valdec (1872.-1929.). Treća cjelina bavi se samim udžbenikom – njegovim autorima, nastankom, rukopisom i ilustracijama. Posljednja cjelina - „Nastava anatomije danas” govori o kolegijima Anatomija i Akt koji se i danas održavaju na ALU. Za razliku od prošlih vremena kada su studenti crtali i slikali prema sadrenim odljevima i kopijama umjetničkih djela, danas se radi prema živim modelima, ali se i dalje koriste anatomski atlasi. U ovom dijelu predstavljeno je i nekoliko filmova na platformi Youtube koji se bave tematikom anatomije, uključujući i „Noćni kolegij ALU” Roberta Knjaza u kojem studenti ALU pod vodstvom profesora Darka Bakliže crtaju ženski akt.
Virtualna izložba upotpunjena je i izložbom u fizičkom obliku „Sat anatomije – nekad i sad: Povijest kolegija Anatomija čovjeka i Anatomija životinja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu” koja je 6. travnja otvorena u Galeriji Šira ALU i može se pogledati još danas (20. travnja). Uz prezentaciju dijelova anatomskog atlasa, na izložbi je prezentiran i kratki film o anatomiji, radovi studenata i kolegiji ALU koji se bave anatomijom te uvećane fotografije profesora Csikosa Sesije i Valdeca i studenata Privremene škole za umjetnost i umjetni obrt iz ostavštine umjetnika Bogumila Cara i Dore Car koje se čuvaju u ARLIKUM HAZU. Također je izložen i anatomski crtež leđa i ramena slikara Omera Mujadžića, nekadašnjeg predavača Anatomije čovjeka na ALU (1933.-1939. i 1947.-1949.), koji je danas dio fonda Arhiva ALU.
Ove dvije izložbe nisu krajnji cilj projekta, već se, prema informaciji s mrežne stranice Galerije Šira, planira ostvariti i suradnja s Medicinskim fakultetom i Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Time se nastavlja dugovječna isprepletenost umjetnosti i medicine.
Uz financijska sredstva Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, izložbe su ostvarene i financijskom potporom udruge ICARUS Hrvatska, odnosno međunarodnog projekta CREARCH iz programa Kreativna Europa. Na Youtube kanalu udruge dostupno je online predavanje o virtualnoj izložbi koje se održalo 10. ožujka u sklopu serije predavanja „Kreativna interpretacija arhivskih izvora”. Programiranje i implementaciju virtualne izložbe potpisuje ArhivPRO.
(Zrinka Marković)
Fotografirao: Denis Bučar
Izvor: Arhiv Etnografskog muzeja u Zagrebu
Muzejske čuvaonice – od brige o zbirkama do politike sabiranja
U sklopu provedbe projekta „Rekonstrukcija objekta napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj ulici“ koji je sufinanciran iz fondova EU u okviru mehanizma ITU za obnovu brownfield investicija Urbane aglomeracije Zagreb kao jedna od aktivnosti predviđena je i organizacija stručne konferencije na temu muzejskih čuvaonica koja će se održati 18. i 19. svibnja 2021.
Projekt provodi Etnografski muzej kao korisnik i Grad Zagreb kao partner, a u suorganizaciju stručne konferencije uključeni su Muzejski dokumentacijski centar, Muzej za umjetnost i obrt te Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a. Dvodnevna konferencija planirana uz Međunarodni dan muzeja 18. svibnja kako bi se javnost upoznala sa složenim izazovima povezanim s muzejskim čuvaonicama i brigom o zbirkama, dodatno pojačanim posljedicama globalne pandemije i potresima.
Na konferenciji će sudjelovati četrdesetak izlagača, panelista i moderatora, a fokus je stavljen na iskustva muzejskih stručnjaka, suradnju s osnivačima i na mogućnosti financiranja projekta iz sredstava fondova Europske unije. Sudjelovanje na konferenciji će biti besplatno, a održat će se preko ZOOM platforme.
Registracija sudionika će biti otvorena 3. svibnja 2021.
Preliminarni program ovdje.
Konferencija je sufinancirana sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
Izvor: HDD
Arheološki muzej u Zagrebu – vodič kroz postav Srednjovjekovne zbirke
Tijekom 2020. godine Arheološki muzej u Zagrebu izdao je, prvo hrvatsku (Stalni postav Srednjovjekovne zbirke – vodič), a potom i englesku verziju (Permanent exhibition of the Medieval Collection – Guide) vodiča po stalnom postavu Srednjovjekovne zbirke.
Vodičem je predstavljena srednjovjekovna kulturna baština iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu izložena u stalnom postavu. Vodič prati teme zastupljene u stalnom postavu uz tekstove, izdvojene važne događaje, lokalitete i pojedinačne predmete nadopunjene bogatim ilustracijama (fotografije, crteži, rekonstrukcije) koji omogućuju upoznavanje javnosti s raznolikošću i vrijednošću predmeta koju čuva Srednjovjekovna zbirka te povijesnim okolnostima u kojima su oni nastajali i bili u upotrebi.
Razdoblje seobe naroda predstavlja se kroz tematske cjeline vezane uz pojedine nomadske i germanske narode (Huni, Istočni Goti, Gepidi, Langobardi), bizantsku prevlast u Panoniji i Dalmaciji te konačno uz vrijeme provale Avara i doseljenja južnih Slavena.
Vrijeme ranoga srednjeg vijeka obilježavaju teme vezane uz rane Slavene, franački utjecaj u južnoj Panoniji, Sisak i misijska središta te Mađare u Karpatskoj kotlini. Kao najrasprostranjenija i arheološki najbolje dokumentirana, zastupljena je bjelobrdska kultura odnosno nalazi iz nekih od naših najznačajnijih istraživanih lokaliteta (groblja Vukovar – Lijeva Bara, Bijelo Brdo, Zagreb – Stenjevec itd.). Zanimljiv skup (pojedinačnih) nalaza predstavljaju predmeti bizantsko-bugarskog kulturnog kruga koji se najvećim dijelom javnosti prvi put predstavljaju kao i znatan broj keramičkih posuda ranog i razvijenog srednjeg vijeka.
Posebna tema, također u okviru ranog srednjeg vijeka, nalazi su i nalazišta s prostora dalmatinske Hrvatske odnosno Kneževine Hrvatske. Uz kamene spomenike (crkveni namještaj), među kojima je jedan od najznamenitijih spomenika ne samo srednjovjekovne zbirke AMZ-a, nego hrvatske arheološke, ali i općenito kulturne baštine - natpis kneza Branimira iz Gornjeg Muća, zastupljeni su i nalazi nakita i novca od 9. do 11. stoljeća.
Razdoblje razvijenog i kasnog srednjeg vijeka u zbirci je zastupljeno nešto manjim brojem predmeta u odnosu na ranija razdoblja. Ipak, kroz nekoliko cjelina – kršćanstvo, naoružanje, svakodnevni život i nakit ocrtana je spomenuta raznovrsnost zbirke te arheološka građa i civilizacijski aspekti tog razdoblja.
Stalni postav Srednjovjekovne zbirke otvoren je za javnost početkom 2017. godine, međutim zbog posljedica potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020. godine, a u kojemu je stradala i zgrada Arheološkog muzeja u Zagrebu, postav je zbog sigurnosnih razloga uklonjen te će po sanaciji zgrade ponovo biti dostupan javnosti. (Maja Bunčić, Arheološki muzej u Zagrebu)
Podaci o publikaciji:
Nakladnik: Arheološki muzej u Zagrebu
Za nakladnika: Sanjin Mihelić
Naslov: Stalni postav Srednjovjekovne zbirke – vodič /Permanent exhibition of the Medieval Collection – Guide
Autori tekstova: Željko Demo, Maja Bunčić, Anita Dugonjić
Urednica: Maja Bunčić
Autor fotografija: Igor Krajcar
Grafičko oblikovanje: Nedjeljko Špoljar (Sensus Design Factory)
Format: 135 x 225 mm
Opseg knjižnog bloka: 148 stranica
Naklada: 500 kom. (svaka jezična verzija)
Sinj – otvoren obnovljeni Muzej Cetinske krajine
Nakon gotovo četiri godine obnove, 16. travnja 2021. godine, svoja vrata za posjetitelje otvorio je Muzej Cetinske krajine – Sinj. Od svog utemeljenja 7. srpnja 1956. godine Muzej je smješten u spomeničkom objektu Palacini, koja je dio povijesnog sklopa, i zajedno s tvrđavom Kamičak čini zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Prema vrsti građe Muzej je opći, te regionalni prema teritorijalnom području obavljanja muzejske djelatnosti.
Prostor novog stalnog postava smješten je na prvom katu zgrade Palacina zajedno s prostorom privremenih izložbi dok se u prostoru potkrovlja nalaze službene i tehničke prostorije Muzeja.
Novi stalni postav prezentira prirodoslovnu, arheološku, povijesnu, etnografsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i drugu baštinu Sinja i Cetinske krajine. Glavni ciljevi novog postava su interdisciplinarno prezentiranje prošlosti Cetinske krajine i života njenog stanovništva te razumijevanje kulturnih, socijalnih i prirodnih procesa koji kreiraju kulturni identitet zajednice.
Autori novog postava su djelatnici Muzeja Cetinske krajine, Danijela Petričević Banović, Anđela Vrca, Anita Librenjak i Daria Domazet. Autori prostornog i vizualnog rješenja stalnog postava su dizajner Damir Gamulin, arhitekt Antun Sevešek te ilustrator Petar Radović.
Otvorenju su prisustvovali izaslanik ministrice kulture i medija, državni tajnik Ivica Poljičak, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, saborski zastupnik Miro Bulj, a kao izaslanica gradonačelnice Kristine Križanac bila je pročelnica u gradskoj upravi Jelena Kekez Poljak.
(Darija Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajne)
Izvor: Muzej Cetinske krajine – Sinj
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr