Više od četiri godine nakon zagrebačkog potresa, obnove stalnog postava i sanacije šteta Arheološki muzej u Zagrebu ponovno je u cijelosti otvorio svoja vrata omogućivši građanima pristup kapitalnim djelima naše baštine.
Ravnatelj Arheološkog muzeja Ivan Radman-Livaja otkrio je na konferenciji za novinare kako u u proljeće 2020. godine nisu imali previše razloga za optimizam te da su se u prvim tjednima i mjesecima bavili evakuacijom fundusa i hitnom sanacijom. Tadašnji ravnatelj Sanjin Mihelić uzevši u obzir mišljenje građevinara, statičara i arhitekata, procijenio je da se šteta od potresa može sanirati zahvaljujući sredstvima dobivenim od police osiguranja protiv potresa, a za operativnu provedbu obnove zadužio je tajnika muzeja Mladena Kršnjavog. Obnova se provodila u nekoliko faza po etažama zgrade te su sukladno tome dijelovi muzeja postupno dovođeni u funkciju, a njome je pojačana mehanička otpornost pojedinih dijelova zgrade na razinu tri. Postavi Egipatske, Antičke i Srednjovjekovne zbirke vraćeni su u stanje iz ožujka 2020. godine, ali s preinakama kako bi se poboljšala protupotresna zaštita, te su izrađena dva privremena postava - Pretpovijesne i Numizmatičke zbirke, koji zbog nepopravljive štete nisu mogli biti vraćeni u prvobitno stanje.
Osim sanacije intenzivno se provodila restauracija oštećenih spomenika i predmeta - šteta je bila zabilježena na 178 muzejskih artefakata, od kojih je 109 zahtijevalo vrlo složene konzervatorske i restauratorske zahvate.
„109 spomenika pretrpjelo je velika oštećenja koja su zahtijevala složene konzervatorsko-restauratorske zahvate od kojih je većina restaurirana u konzervatorsko-restauratorskim laboratorijima Arheološkog muzeja u Zagrebu. U tijeku su završni radovi na restauraciji 25 grčkih vaza i 3 egipatska spomenika (dvije stele i jedna kanopska vaza) u restauratorskom laboratoriju Nacionalnog muzeja u Pragu, instituciji koja je nam je spremno ponudila pomoć pro bono, a zasluga za tu suradnju pripada našoj dugogodišnjoj suradnici, dr. Jani Kopačkovoj, koja je iskoristila svoje osobne kontakte u najprestižnijoj češkoj muzejskoj instituciji“, rekao je Radman-Livaja.
Za sanaciju šteta Arheološki muzej je koristio sredstva police osiguranja u iznosu od 1.3 milijuna eura, Fonda solidarnosti u iznosu 513 tisuća eura te 137 tisuća eura doniranih od gospodarskih subjekata i fizičkih osoba, od kojih je najveća donacija INA-e.
U sljedećoj fazi slijedi obnova uličnog pročelja koju će financirati Grad Zagreb u iznosu tri milijuna eura, a kako bi muzej opet zasjao u svom punom sjaju i bio u mogućnosti izložiti sve svoje zbirke napravljen je idejni projekt novog stalnog postava koji će biti predstavljen Hrvatskom muzejskom vijeću u rujnu, te se planira se i novi postav lapidarija.
Na današnji dan, 23. srpnja 1954. godine Opatska riznica sv. Marka, smještena u srcu grada Korčule tik uz crkvu sv. Marka, otvorila je svoja vrata posjetiteljima kao prva muzejska zbirka na otoku. Djelujući otad bez prestanka punih sedamdeset godina, na jednome mjestu predstavlja bogatu sakralnu i umjetničku baštinu te slavnu prošlost višestoljetnoga biskupskog sjedišta.
Opatska riznica osnovana je 1951. godine zaslugom posljednjega korčulanskog mitronosnog opata don Ive Matijace koji je sa strašću skupljao i čuvao kulturnu baštinu te brojne umjetnine dobivao na dar od suvremenika. Nakon četverogodišnjih radova otvorena je za javnost na prvom katu Opatske palače, nekadašnje rezidencije korčulanskih biskupa i danas župnog dvora, koja se nadograđivala od 14. do 17. st., a temeljito je pregrađena sredinom 19. st. Autor muzejskoga i likovnoga rješenja prvoga stalnog postava bio je slikar Ljubo Babić, no ubrzo se, zahvaljujući povećavanju broja umjetnina u zbirci, postav mijenjao i širio. Posljednji put djelomično je izmijenjen 2011. godine.
U postavu Opatske riznice ogleda se bogata povijest grada. Korčula je od 1300. do 1830. godine bila biskupija, potom od 1876. do 1971. mitronosna opatija, a njezin politički i zemljopisni položaj četiri je stoljeća bio određen vladavinom Mletačke Republike u Dalmaciji, kao i granicom s Dubrovačkom Republikom na susjednom Pelješcu. Pripadnost Veneciji utjecala je na nabavu i podrijetlo umjetničkoga i liturgijskoga inventara sakralnih objekata, a u gradu su se tijekom stoljeća kao važni naručitelji umjetnina isticale i tri korčulanske bratovštine, koje su i danas aktivne.
Fotografirao: Denis Bučar
U osam izložbenih prostorija Opatske riznice tako je predstavljena raznovrsna građa – umjetnička, liturgijska, povijesna, arheološka, numizmatička i etnografska. Izlošci su ponajviše sakralnog obilježja, ali ima i onih svjetovnih. Najveći i najvredniji dio izloženih predmeta pripada inventaru nekadašnje katedrale, a znatan dio potječe iz bogatijih korčulanskih obitelji.
Istaknuto mjesto u postavu zauzima poliptih Bogorodica sa svetcima Blaža Jurjeva iz 1430. godine, najvažnijega kasnogotičkog slikara u Dalmaciji, koji je u 1. pol. 15. st. imao slikarsku radionicu u Korčuli. Riječ je o najvrednijoj slici Opatske riznice te njegovu najljepšem i najkvalitetnijem sačuvanom djelu, koje je naslikao za glavni oltar katedrale. Uz njega, u postavu se nalaze djela domaćih slikara 15. i 16. st., italokretske ikone, kao i slike, crteži i grafike talijanskih, njemačkih i nizozemskih renesansnih i baroknih majstora. Riznica posjeduje i raritetnu zbirku graditeljskih i kiparskih crteža iz 17. st., poznatu kao Korčulanska bilježnica, koja je majstorima i naručiteljima služila kao svojevrstan katalog ukrasa i arhitektonskih elemenata, s duhovito izvedenim skicama raznih životinja te voća i povrća.
Fotografirao: Denis Bučar
U posebnoj prostoriji predstavljene su slike, crteži i skulpture hrvatskih umjetnika s kraja 19. i iz 20. st. kojima Opatska riznica obiluje. Autori djela su Mate Celestin Medović, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, Frano Kršinić, Edo Murtić, Ljubo Babić, Robert Auer, Vilko Gecan, Ivo Dulčić, Đuro Pulitika, Edo Kovačević, Izvor Oreb i dr. U pozamašnoj zbirci medalja i plaketa sakralnoga i svjetovnoga sadržaja iz 15. do 19. st. izvedbom se ističu srebrna medalja Otkupljenja iz 16. st. te medalja izrađena u povodu vjenčanja cara Franje Josipa I. i Sissi 1854. godine, dok su od hrvatskih kipara vrijedne medalje Roberta Frangeš-Mihanovića, Rudolfa Valdeca te Ive Kerdića. Od kiparskih radova zanimljiva su i tri alabastrena reljefa radionice iz Nottinghama iz 15. st., rijetki primjerci engleskog podrijetla, te bjelokosni triptih u obliku kipića škotske kraljice Marije Stuart iz 19. st.
Dugotrajnosti prijašnje biskupije svjedoče izloženi grbovi svih 36 korčulanskih biskupa te četiriju mitronosnih opata, biskupski tron s kraja 18. st. i službeni pečati. U Riznici se može vidjeti razno liturgijsko posuđe od zlata i srebra, radovi domaćih i venecijanskih zlatara od 15. do 19. st. koji su služili u obredima. Zbirka katedralnih moćnika, s relikvijarima sv. Dujma i sv. Marka evanđelista, izložena je u zasebno uređenoj baroknoj biskupskoj kapelici, a jedna prostorija posvećena je vrijednoj zbirci povijesnoga liturgijskog ruha i zlatoveza u posjedu korčulanske katedrale, s misnicama, pluvijalima, dalmatikama i mitrama izrađenima od skupocjenih materijala u talijanskim i francuskim radionicama od 15. do 19. st.
Fotografirao: Denis Bučar
Među izloženim povijesnim crkvenim ispravama, kodeksima i drugim knjigama izdvajaju su Korčulanski kodeks iz 12. st., najstarija knjiga u gradu Korčuli, te prvotisak astrološke rasprave Klaudija Ptolemeja iz 2. st., poznate kao Tetrabiblos, čiji je korčulanski primjerak iz 1484. jedan od prvih objavljenih. Riznica čuva i hrvatski prijevod evanđelja i poslanica s latinskoga isusovca i jezikoslovca Bartola Kašića, objavljen 1641. godine dok je latinski jezik još bio službeni.
U postavu se nalazi bogata numizmatička zbirka s kovanim novcem od helenizma do 20. st., u kojoj su vrijedni primjerci iz 4. st. pr. n. e. za koje se vjeruje da su pripadali korčulanskoj grčkoj koloniji. Uz rimski carski novac tu su i kovanice Bizantskog Carstva, Mletačke Republike, Dubrovačke Republike, Habsburškog te Osmanskog Carstva.
Na maloj terasi iznad nekadašnje cisterne iz 15. st. u kojoj se skupljala kišnica za palaču smješten je lapidarij. Izloženi su ulomci kamene plastike iz korčulanskih crkvi i palača, biskupski i obiteljski grbovi te rimske amfore, a ističe se najstariji kameni spomenik u Korčuli s natpisom na hrvatskom jeziku iz 1606. godine, s temom crkvenog milodara. Od ostalih arhitektonskih predmeta u postavu treba spomenuti i raskošnu kasnogotičku biforu iz 15. st., postavljenu u slavu umijeću korčulanskih kamenoklesara te okrenutu prema unutrašnjosti kako bi se mogla razgledati.
U prizemlju palače uređena je tzv. stara kuhinja, odnosno ambijent korčulanske pučke kuhinje s ognjištem, koji predočuje središnje mjesto života otočnih kućanstava u prošlosti. Uz zbirku raznovrsnoga kositrenog i bakrenog posuđa i porculana iz 16. do 19. st. ondje je izloženo glineno i keramičko posuđe izvađeno s potopljene rimske galije iz 2. st., a među njime su primjerci i rijetko sačuvanih rimskih glinenih gradela.
Već iz ovoga malenog pregleda jasno je da je Opatska riznica sv. Marka po svojem sadržaju i trajnosti nesumnjivo jedna od najvrednijih zbirki na otoku, ali i muzeja vjerskih zajednica u Hrvatskoj uopće. O njoj i drugim otočnim muzejima i zbirkama koje su upisane u MDC-ov Registar muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjerskih zajednica više se može doznati iz teksta u zadnjem broju časopisa Informatica Museologica.
(Dunja Vranešević)
Izvor: Arhiv HNK Split, Aida, 1984., autor fotografije: Čedomir Butina
70. godina Splitskog ljeta – izložba posvećena jednoj od naših najstarijih i najuglednijih kulturno umjetničkih manifestacija
U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu u organizaciji Muzeju grada Splita i Hrvatskog narodnog Kazališta u Splitu danas se otvara izložba 70. godina Splitskog ljeta koja će publici približiti jednu od naših najstarijih i najuglednijih kulturno umjetničkih manifestacija, ističući najznačajnija zbivanja i povijesne okolnosti koje su utjecale na njen razvoj.
Splitsko ljeto je prvi put održano 1954. godine iako je tada nosilo nešto drugačiji naziv – Splitske ljetne priredbe. Sama ideja da se u Splitu tijekom ljeta prikazuju dramske, operne, baletne i koncertne izvedbe nastala je još tijekom sezone 1945/1946. godine, ali tadašnje materijalne mogućnosti to nisu dozvoljavale. Već iduće godine, na Trgu Republike je postavljena ljetna pozornica na kojoj je prikazano dvadeset predstava te nekoliko baletnih izvedbi i vokalnih koncerata. Godinu nakon toga izveden je isključivo operni repertoar, a unatoč velikom broju zainteresiranih, iduće tri godine Splitske ljetne priredbe nisu se održavale.
Tijekom sezone 1953/54. umjetničko i organizacijsko rukovodstvo Narodnog kazališta u Splitu kao jedan od svojih primarnih zadataka postavilo je oživljavanje umjetničkog života u ljetnim mjesecima. Od tada se Splitske ljetne priredbe održavaju svake godine, osim 1965. kada su zbog nedovoljnih materijalnih sredstava morale biti otkazane.
Izložba 70. godina Splitskog ljeta bi svjedoči o brojnim Splitskim lokacijama na kojima su se održavale izvedbe (Galerija Meštrović, Vestibul, Podrumi Dioklecijanove palače, klaustar samostana sv. Frane, Trg Republike, Carrarina poljana, predvorje Muzeja grada Splita, Splita III…), ali i brojnim okolnim mjestima u kojima je Splitsko ljeto gostovalo. Osim Salone, tu su Tugare, zaseok Zeljovići, Vrlika, Kaštel Lukšić (dvorac Vitturi) i Kaštel Sućurac, grad Trogir, pojedini dalmatinski otoci, Omiš, Duće i drugi.
U prostoru Stare gradske vijećnice, upotrebom bogate dokumentacije, izložba će pratiti razvoj ove kulturne manifestacije ističući najznačajnija zbivanja i povijesne okolnosti koje su utjecale na sam razvoj manifestacije. Jedan od primjera je požar koji je zahvatio kazališnu zgradu u zoru 13. veljače 1970. godine. Kako je taj događaj utjecao na održavanje manifestacije, kako su se ansambli pripremali za Splitsko ljeto nakon toga kobnog događaja te kakve veze s kazalištem imaju Mediteranske igre, samo su neka od pitanja na koje će publika pronaći odgovor.
Neće se zaobići ni značajne ličnosti poput Tomislava Tanhofera, Silvija Bombardellija i Tomislava Kuljiša s kojima je sve započelo, Ane Roje i Oskara Harmoša kao vrsnih koreografa. Tu su zatim nastupi naših nekadašnjih diva Zinke Kunc, Andrice Dumanić, Nade Puttar-Gold, Biserke Cvejić, Ljiljane Molnar-Talajić, ali i značajnih nastupa Ante Marušića, Tomislava Neralića, Vladimira Ruždjaka i Franje Petrušanca, gostovanja Eleonor Steber (prvakinje NY Metropolitana), francuskog tenora Gilberta Pya, basa Bonalda Giaiottia i brojnih drugih.
Kroz medij fotografije i videa posebno će biti naznačen razvoj pojedinih djela bez kojih bi Splitsko ljeto bilo gotovo nezamislivo, a to su Aida i Nabucco od kojih su također dostupni kostimi i rekviziti, dok će neki drugi biti tek spomenuti kroz medij fotografije i videa (poput Rigoletta, Turandot ili Seviljskog brijača koji je kroz povijest Splitskog ljeta igrao u Meštrovićevim Crikvinama - Kaštilcu, na Severovoj poljani i u zgradi HNK.)
Cilj izložbe je što široj publici približiti ne samo povijest jedne kulturno-umjetničke manifestacije, već ukazati na raznolikost programa i sveobuhvatnost umjetničkih disciplina koja ne obuhvaća samo tradicionalne grane kazališne umjetnosti, već i program zabavne glazbe, folklora i recitala.
Kustosica izložbe je Petra Dajak Belas, a izložba će se moći razgledati do 1. rujna 2024.
(Muzej grada Splita)
Caspar David Friedrich, Böhmische Landschaft mit dem Milleschauer, 1808 Öl auf Leinwand, 70 x 104 cm © Albertinum | GNM, Staatliche Kunstsammlungen Dresden, Foto: Elke Estel/Hans-Peter Klut
Caspar David Friedrich – obilježavanje 250. godišnjice rođenja u muzejima i galerijama
Ove godine 5. rujna obilježava se 250. godišnjica rođenja umjetnika Caspara Davida Friedricha (1774. -1840.). Djela samotnog umjetnika, majstora kontemplativnih pejzaža, u vremenu Napoleonskih ratova imala su veliki patriotski značaj. On je ponovno oživljen tijekom nacističkog Trećeg Reicha, zbog čega je nakon Drugog svjetskog rata njegov opus opet, na nekoliko desetljeća, pao u zaborav.
U njegovu čast cijela je 2024. godina ispunjena različitim događanjima, od izložaba, umjetničkih instalacija, koncerata, festivala i raznih kulturnih događanja do pješačkih tura koje su fokusirane na staze kojima je i sam umjetnik nekada kročio, promatrao krajolik i skicirao. Zbog tog procesa motivi na njegovim slikama, iako je prizor fiktivan, djeluju poprilično realistično. S obzirom da su njegove šetačke ture postale popularne, oni koji žele saznati što ga je inspiriralo, mogu se zaputiti u jednu od takvih šetnji u njegovom rodnom gradu Greifswaldu i drugim lokacijama.
Caspar David Friedrich, Mönch am Meer, 1808-1810 Öl auf Leinwand, 110 x 171,5 cm Staatliche Museen zu Berlin, Nationalgalerie / Fotograf: Andres Kilger
Friedrichov život od djetinjstva su obilježile tragedije, od smrti bliskih članova obitelji do kasnijih pogibija prijatelja u ratu protiv Francuske, što je vjerojatno utjecalo i na njegov način umjetničkog izražavanja i odabir motiva. Poznat po slikama krajolika koji odišu melankolijom, tijekom života dosegnuo je određenu razinu popularnosti i priznanja, poput nagrade koju mu je 1805. godine u Weimaru dodijelio Goethe, odnosno Weimarsko umjetničko društvo. Zadnjih godina života s krajem romantizma popularnost mu se smanjila, a obilježili su ga i zdravstveni problemi zbog kojih je otežano slikao, te s njima i financijske nedaće. Umro je gotovo zaboravljen.
Izložbene aktivnosti povodom obljetnice započele su u Hamburger Kunsthalle. Tamo se od prosinca 2023. do travnja 2024. održavala se izložba „Caspar David Friedrich: Umjetnost za novo doba“ s više od 60 slika Caspara Davida Friedricha te stotinjak djela drugih umjetnika, a za virtualne posjetitelje bila je pripremljena digitalna tura.
Alte Nationalgalerie u Berlinu u suradnji s Kupferstichkabinett u travnju je otvorila izložbu „Caspar David Friedrich: Beskrajni krajolici“ koja će trajati do 4. kolovoza. Galerija ima jednu od najvećih zbirki Friedrichovih djela, a na izložbi je predstavljeno više od sto slika i crteža. Dio tih djela bio je izložen u Galeriji 1906. godine na izložbi koja je vratila interes za Friedrichom nekoliko desetljeća nakon njegove smrti.
Staatliche Kunstsammlungen Dresden 24. kolovoza otvara izložbu posvećenu ovom umjetniku koji je u Dresdenu proveo 40 godina. Zbirka posjeduje više od 80 Friedrichovih slika i crteža, a povodom izložbe dio građe je i posuđen iz različitih europskih gradova. Izložba će se otvoriti 24. kolovoza te će biti smještena na dvije lokacije – Albertinum i Kupferstich-Kabinett. Na prvoj lokaciji bit će izložene Friedrichove slike, ali i slike njegovih uzora i suvremenika. Ostat će otvorena do 5. siječnja 2025. Na drugoj lokaciji naglasak će biti na Friedrichovim crtežima i krajolicima koji su ih inspirirali, a izložen će biti i njegov manuskript u kojem je pisao o umjetnosti i umjetničkim djelima. Ovdje će se izložba moći razgledati do 17. studenoga 2024. godine.
Caspar David Friedrich, Abtei im Eichwald, 1809/10 Öl auf Leinwand, 110,4 x 171 cm Staatliche Museen zu Berlin, Nationalgalerie / Foto: Andres Kilger
U Friedrichovom rodnom gradu Greifswaldu se ove godine povodom obilježavanja obljetnice održavaju brojna događanja. Pommersches Landesmuseum pripremio je tri izložbe te interaktivnu šetnju stopama umjetnika. Prva je izložba otvorena krajem travnja te se zatvara 4. kolovoza. Druga izložba trajat će od 18. kolovoza do 6. listopada, a nakon nje se 16. listopada otvara treća izložba te će se moći pogledati do do 5. siječnja 2025. godine.
Klassik Stiftung Weimar priprema izložbu „Caspar David Friedrich, Goethe i romantizam u Weimaru” na kojoj će se od 22. studenoga 2024. do 2. ožujka 2025. godine moći vidjeti djela raznih umjetnika romantizma.
Slavljenje života i djela Caspara Davida Friedricha neće ostati samo unutar Njemačke, pa čak ni Europe. The Metropolitan Museum of Art na lokaciji u Petoj aveniji u New Yorku u veljači iduće godine otvara izložbu „Caspar David Friedrich: Duša prirode“. Izložba se priprema u suradnji s Alte Nationalgalerie u Berlinu, Hamburger Kunsthalle i Staatliche Kunstsammlungen Dresden. S više od 70 Friedrichovih slika i crteža, ovo će biti prva ovako opsežna izložba njegovih djela u SAD-u. Ostat će otvorena do svibnja 2025. godine.
(Zrinka Marković)
Fotografirao: Pero Tokić
„Delmati: snaga zajedništva“ – priča o snazi i zajedništvu ilirskog plemena koje je više od 150 godina pružalo otpor snažnom Rimskom Carstvu
U Franjevačkom muzeju Tomislavgrad sredinom lipnja otvorena je velika multimedijalna izložba „Delmati: snaga zajedništva“ koja prvi put na jednome mjestu okuplja i interpretira delmatsku ostavštinu iz dvije države prezentirajući posjetiteljima sve aspekte njihova života, kao i povijesti njihova ratovanja i migracijskog širenja od matičnoga prostora i glavnog grada Delminija prema obalnom području i drugom im glavnom gradu, Saloni.
Zanimljivost i atraktivnost izložbe leži upravo u njezinoj kustoskoj koncepciji: ona prikazuje život Delmata s raznih aspekata, od njihovih gospodarstvenih djelatnosti do vjerovanja. Samo putovanje izložbom započinje geografskom kartom koja prikazuje dosege teritorijalnog utjecaja Delmata – od Duvanjskog, Glamočkog i Livanjskog polja te Kupreške visoravni, preko Dinare i Kamešnice, Cetinske krajine, između rijeka Krke i Neretve sve do Salone na obali. Potom posjetitelja uvodi u povijesne izvore iz kojih saznajemo činjenice o njihovu životu i ratu s Delmatima. No, ono što čini ovu izložbu drukčijom od ostalih arheoloških izložbi jest multimedijalni faktor koji narativ pretvara u jedinstvenu formu. Naime, izložba se sastoji od čak tri virtualne stvarnosti koji prikazuju život Delmata na trima različitim tipovima naselja: gradinama, utvrđenim objektima na uzvisinama, sojenicama uz rijeku, napose Cetinu uz koju su i potvrđeni takvi tipovi kućica, a onda i gradinama uz obalu koje se razlikuju od onih u unutrašnjosti. Osim ovoga, izložba donosi i jedinstvenu interaktivnu aplikaciju koja se sastoji od 3D modela gradinskih naselja, popisanih od unutrašnjosti do obale, preko koje posjetitelj može spoznati rasprostiranje njihovog teritorija te, na koncu, i prepoznati takva naselja. Svu digitalnu građu za potrebe je izradio IT stručnjak Davor Širinić (Fotobrk).
Fotografirao: Pero Tokić
Osim ovih digitalnih rješenja, izložba je multidisciplinarna u svakom pogledu: ona ima vlastiti soundtrack, skladbu metal žanra koju je napisao Petar Radović, a izveli glazbenici pod imenom Sica. Skladba prati tijek izložbe i prenosi taktove koji pozivaju na borbu i otpor. Poznato je da su Delmati tvrdoglavo i ratoborno odolijevali Rimskim navalama preko 150 godina, a ti brojni ratovi na izložbi su prikazani putem animiranoga filma koji je uzradila Bruna Ercegovac. Osim edukacije, on služi i kao uvod u najefektniji dio izložbe – prikaz delmatskih i rimskih ratnika; ilustraciju velikoga formata, izrađenu od strane već spomenutog skladatelja i likovnog umjetnika Petra Radovića, koja se nalazi u središnjem dijelu izložbe. Na prikazu se nalaze predmeti poput navalnih i zaštitnih oružja Delmata; od kacige tzv. grčko-ilirskog tipa, različitih vrsta koplja, mačeva, bodeža sve do jedinstvenoga umba štita koji sadrži iznimne ornamente.
Fotografirao: Pero Tokić
Uz ratovanje, obrađuje se način odijevanja Delmata, njihovo ukrašavanje prikazano putem vrlo zanimljivih izložaka, ali i gospodarstvo, posebice lončarstvo, tkanje, stočarstvo i metalurgija kao glavne delmatske djelatnosti. Izložba završava prikazima vjerovanja, kultovima i svetištima, ali i primjerima nadgrobnih ploča s jedinstvene nekropole Ruduša u Sinju te ulomkom tropeja kao spomenikom bitke kojom priča o Delmatima završava u fizičkom, ali ne i u duhovnom smislu jer njihova nesalomljivost duha prenijeta je i danas stanovnicima ovoga područja.
Izložba je dio velikog projekta „Delmati: snaga zajedništva“ u kojemu sudjeluje 11 institucija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a koji je financiran od strane Ministarstva kulture i medija RH te Splitsko-dalmatinske županije. Izložba je svoj put započela u Franjevačkom muzeju Tomislavgrad, a razlog tomu je pretpostavka da se na tlu Duvanjskog polja nalazio i glavni grad Delmata – Delminij.
Na projektu su radili brojni znanstvenici i muzealci iz Muzeja Cetinske krajine – Sinj, Arheološkog muzeja u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Muzeja grada Kaštela, Muzeja grada Šibenika, Zavičajnog muzeja u Imotskom, Franjevačkog muzeja Tomislavgrad, Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno te Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Značajan doprinos dali su i Arheološka franjevačka zbirka iz Sinja, Franjevačka zbirka sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici te Franjevačka zbirka u Imotskom, kao i Sveučilište u Mostaru.
Nakon otvorenja u Tomislavgradu, izložba u kolovozu gostuje u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, potom u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno, da bi sljedeće godine u proljeće velika završnica bila u Arheološkom muzeju u Splitu.
(Muzej Cetinske krajine – Sinj / Sunčica Vlajić)
Izvor: Muzej / Museo Lapidarium
Mithu Sen – jedna od najpoznatijih suvremenih umjetnica Indije gostuje u novigradskom Muzeju
U sklopu projekta „Ljeto Indije u Istri“ u novigradskom Muzeju Lapidarium nedavno je otvorena izložba Mithu Sen, jedne od najpoznatijih suvremenih umjetnica Indije, pod nazivom Sjene. Jedno ali odvojeno (Shadows. One Yet Seperate).
Naziv Senine izložbe inspiriran je pjesmom u prozi „Sjena“ A. G. Matoša, dok svi novonastali, namjenski rađeni radovi za njezino prvo predstavljanje u Hrvatskoj nose „pismena“ Matoševih pjesama: Bajaderin grob, Napast, Nokturno i Prkos. Odnosno, autoričinu slikovnu transkripciju ponegdje riječi, ponegdje slova Matoševih pjesma u rukopisu (digitalizirana građa iz Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Rekli bi, uljudna gesta dobrohotnog gosta i poštovanje spram domaćina, no Mithu Sen kroz jezik poezije njoj „nepoznatog“ teritorija i kulture, vizualizacijom likovnih formi kontekstualizira pojmove poput identiteta žene umjetnice smještene na globalnom jugu, postkolonijalne diskurse, dominantne jezične politike ili europocentričnosti.
Izlaže se 20 novih radova pod zajedničkim nazivom „Sjene“, za koje umjetnica navodi tehniku „ubodni crteži, Zarina, metalik papir, nasilje, šapat, asemične pjesme na bijelim i na grafitnim ručno rađenim papirima“. S obzirom na to da novigradski muzej ima staklene zidove, posebnost izložbe jesu i 14 „prozirnih“ crteža Matoševih pjesama izvedenih i povezanih LED trakama. U formi LED instalacije „slike“ su postavljene na staklene površine muzeja vidljivih s ulice, trga ili parka. Danju Senine „slike“ stvaraju „sjene“ unutar muzejskog prostora, a noću svjetlosnu instalaciju, ili kako je zapisao A. G. Matoš: Sjena je veća od svjetla, kao moja sjena što je uveče veća od oranice mog djeda. Pšenično i zrno čovjekovo klije u sjeni i gine u sjeni. Život se diže iz sjene, luta u sjeni, iščezava u sjeni.
Izvor: Muzej / Museo Lapidarium
Međutim, Mithu Sen ne polazi od jezičnih analiza Matoševe poezije. Ovdje su hrvatski rukopisi dekonstruirani i prepisani, transformirani u vizualne forme kao asemične skripte slikovnih prikaza. One nemaju semantički sadržaj niti prepoznatljivu jezičnu strukturu, nego vizualno intrigantne, nereprezentativne grifove, oznake ili poteze novog estetskog i poetskog začaravanja, pa i onda kad ih u naznakama prate utjelovljenja/rastjelovljenja ljudskih ili životinjskih prizora.
U suštini, Mithu Seninina novigradska izložba može se tumačiti i kao vizualna poezija navlastita „trećeg“ jezika, s osvijetljenim međudjelovanjem uvećanih imaginarnih riječi i slikovnih asocijacija koje se kreću između vidljivih površina i njihovih sjena. Između njih teče koreografirana svjetlosna linija, linija vodilica kojom Mithu Sen stvara nove zone kontakta i dijaloga.
Vješta u igri riječima, spretna u podmetanju i subverziji pravila i hijerarhijskih kodova u svijetu umjetnosti, bilo da hakira vlastiti unos na Wikipediji kako bi najavila svoje sudjelovanje na „Documenta 26“, drži predavanja na besmislenom jeziku kao dio performansa Aphasia (2016) u Solomon R. Guggenheim muzeju u New Yorku, ili upada na zoom sastanak umjetničkog foruma Sveučilišta Yale za Be beyond being (2021.), Mithu Sen kontinuirano redefinira pojmove i funkcije svijeta umjetnosti, izazivajući tradicionalne načine interakcije i propitujući društvene hijerarhije te politike identiteta.
Vrijedi spomenuti kako je njezin doprinos suvremenoj umjetnosti prepoznat brojnim nagradama, uključujući nagradu Skoda za najbolju indijsku suvremenu umjetnost (2010.), nagradu Prudential Eye za suvremenu azijsku umjetnost (2015.), a 2023. ugledni „Frieze magazine“ proglasio je njezinu izložbu „mOTHERTONGUE“ u Australskom centru za suvremenu umjetnost u Melbourneu (2023.) za jednu od deset najboljih izložbi u svijetu te godine.
Kustosica izložbe je dr. sc. Jerica Ziherl, a izložba se može razgledati do 6. kolovoza 2024.
(dr. sc. Jerica Ziherl)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr