U saveznoj državi New York ovog je mjeseca usvojena zakonska odredba prema kojoj će se u državnim muzejima morati jasno obilježiti umjetnička djela koja su za vrijeme nacističkog režima u Europi neetičkim postupcima otuđena od njihovih židovskih vlasnika. Novi propis dio je zakonskog paketa usmjerenog na muzeje, škole i financijske ustanove, a koji ima za cilj borbu protiv rastućeg antisemitizma i povećanje svijesti o holokaustu i njegovom nasljeđu, što je posebice bitno za New York s jednom od najvećih populacija preživjelih holokausta na svijetu.
Paket kojeg čine ukupno tri zakona potpisala je guvernerka New Yorka Kathy Hochul na svečanosti održanoj 10. kolovoza u Muzeju židovske baštine u Donjem Manhattanu. Dva zakona imaju za cilj osigurati da škole u New Yorku na primjeren način podučavaju učenike o holokaustu te da Ministarstvo financijskih usluga države New York vodi popis banaka koje se odriču plaćanja naknade za plaćanje odštete za holokaust. Zakon koji se odnosi na muzeje nalaže da se uz svaki izloženi predmet koji je nastao prije 1945., a koji je „zbog krađe, zapljene, konfiskacije, prisilne prodaje ili drugim nedobrovoljnim putem promijenio vlasnike“ u Europi u periodu između 1933. i 1945. godine na vidljivom mjestu postavi natpis ili oznaku koja će uputiti na provenijenciju djela.
„Kao Njujorčani ujedinjeni smo u našoj predanosti preživjelima holokausta: mi nećemo nikada zaboraviti. To su pojedinci koji su preživjeli nezamislivu tragediju, ali su unatoč tomu ustrajali i upravo ovdje u New Yorku izgradili živote prožete smislom i svrhom. Njima i njihovim obiteljima, kao i milijunima Židova koji su umrli u holokaustu dugujemo očuvanje spomena i poduzimanje svega potrebnog da buduće generacije shvate užase tog razdoblja“, izjavila je Hochul.
Procjenjuje se da su tijekom Drugog svjetskog rata nacisti Židovima oduzeli oko šesto tisuća slika, što radi bogaćenja Trećeg Reicha što radi uklanjanja svih tragova židovskog identiteta i kulture. Mnoge od tih slika nalaze se u postavima muzeja diljem New Yorka bez priznavanja ili transparentnosti oko njihovog podrijetla, unatoč tomu što su njujorški muzeji zakonski dužni prijaviti svu građu otuđenu od židovskih obitelji za vrijeme vladavine Nacionalsocijalističke partije u Art Loss Register, najveću svjetsku bazu podataka o ukradenoj umjetnosti.
Novi zakon stupa na snagu odmah, no još uvijek nije poznato kako će stvari izgledati u praksi. Najpoznatiji njujorški muzeji, Metropolitanski muzej umjetnosti, Muzej američke umjetnosti, Muzej moderne umjetnosti (MoMA) te muzeji Guggenheim i Brooklyn nisu otkrili na koji će način početi primjenjivati označavanje umjetnina niti su dali službene komentare na novi državni zakon. Neki novinski portali također upozoravaju na činjenicu da se odredba o isticanju informacija o provenijenciji spornih predmeta u postavu ne odnosi i na umjetnine ukradene iz neeuropskih zemalja tijekom kolonijalizma.
Povodom stotog rođendana šibenskog gradskog kupališta Jadrija, u Muzeju grada Šibenika otvorena je izložba „100 godina Jadrije“ koja publici približava mnoge zanimljivosti iz povijesti najpoznatijeg kupališta Krešimirovog grada na kojem su brojne generacije Šibenčana naučile plivati, igrale briškulu, trešetu, balote i ragbi u moru, a nerijetko su se tamo i zaljubljivale.
Izložba nastala u suradnji Muzeja grada Šibenika, Državnog arhiva u Šibeniku i Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji posjetiteljima približava razvoj turizma na Jadranskoj obali, krajobrazne karakteristike prostora na kojem je izgrađena Jadrija i kupališni red predratnog i međuratnog razdoblja, otkrivajući kako je Šime Grubišić Rovilo došao na ideju o gradnji gradskog kupališta, koje su kabine prve izgrađene, koje su i zašto srušene, gdje je na Jadriji bila ambulanta, a gdje brijačnica, te kako je riješen problem prijevoza. Mnoštvo arhivskih dokumenata i fotografija iz privatnih arhiva, kao i brojna osobna svjedočanstva Šibenčana, otkrivaju brojne zanimljivosti i pikanterije iz stogodišnje povijesti Jadrije. Publika tako može saznati gdje je na Jadriji bio Trg rastavljenih brakova, a gdje Masna ulica i zašto se tako zove, gdje su Jadrijaši odlazili ljubovati, a gdje su igrali ragbi u moru, kako je nastala pjesma „Jadrija moje mladosti“, tko je bila prva Miss Jadrije ili kome je već nakon prve svirke rasparan ugovor radi “malo življeg nastupa i napaljene publike”.
Iz arhive obitelji Krvavica, 1937.
Posjetitelji mogu vidjeti nacrte kabina iz 1936. godine koji se čuvaju u Državnom arhivu u Šibeniku, popis vlasnika kabina iz 1946. godine, zapisnik sjednice Inicijativnog odbora društva „Jadrija“ (1952.) zaduženog za izgradnju, širenje i uljepšavanje kupališnih područja na prostoru šibenske luke, šibenskog kanala i Kupališta „Jadrija“, kao i minimalistički koncept dvojne kuće za odmor (1964.) arhitekta Dinka Vesanovića, projektanta Crvenog i Plavog nebodera, simbola urbanog razvoja Šibenika pedesetih godina prošlog stoljeća.
Među brojnom fotografskom građom izdvajaju se snimke prvih kupača na Jadriji 1924. godine, nositeljice titule Miss Jadrije 1930. godine Marice Alfirev, pristaništa na Jadriji i broda „Jadrija“ izgrađenog u brodogradilištu „Velimir Škorpik“ 1955. godine koji obavljao prijevoz izletnika sve do 1989. godine, broda Pirovac koji je sedamdesetih dopremao vodu do kupališta, zatim fotografije radnih akcija, Masne ulice sedamdesetih godina i energičnog nastupa grupe „Gong“ 1980. godine.
Branko Viljac u žaru nastupa, 1980.
Izložene su i fotografije Šime Grubišića Rovila i Ante Frua, dvojice šibenskih entuzijasta koji su početkom 20. stoljeća tijekom pošumljavanja obale, uvidjevši vrijednost lokacije otočića Sv. Andrije, pokrenuli inicijativu za uređenje kupališta koje će zahvaljujući stalnoj cirkulaciji mora strujom iz pravca Srime stanovnicima Šibenika nuditi „ljepote prirode, svjež zrak i čisto more“.
Autori izložbe su Jadran Kale, Mirjana Kos Nalis, Marija Krnčević Rak i Nataša Mučalo. Izložba je otvorena do 30. rujna 2022.
(Ivan Guberina)
Knjiga o knjigama – 80 godina izdavaštva Muzeja Slavonije
Uoči velikoga jesenskoga događanja knjige na dugoočekivanome Interliberu Zagrebačkoga velesajma, na kojemu će MDC po 41. put predstaviti recentnu izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija, predstavljamo rijetku vrstu publikacija u muzejskome izdavaštvu. Riječ je o katalogu 80 godina izdavačke djelatnosti Muzeja Slavonije : 1942. – 2022., autorice Ivane Knežević Križić, više knjižničarke knjižnice Muzeja Slavonije u Osijeku.
Bibliografija izdavačke djelatnosti najvećega slavonskoga muzeja izrađena je uz veliku obljetnicu Muzeja Slavonije, njegov 145. rođendan, a objavljena je kao katalog istoimene izložbe postavljene uz ovogodišnji Međunarodni dan muzeja. Izbor teme muzejskoga nakladništva, koje je stvarano zaslugom nekoliko generacija muzealaca tijekom 8 desetljeća, vrlo snažno podržava moto ovogodišnjega dana muzeja – „Moć muzeja“ – jer moć je u znanju, a znanje je u knjizi! Tome svjedoči i najnoviji katalog Ivane Knežević Križić.
Katalog o publikacijama Muzeja Slavonije čine dva dijela.
Prvi, tekstualni dio čini sukus ranije objavljenih tekstova Ivane Knežević Križić koji svjedoče o njezinom dobrom poznavanju tematike muzejskoga nakladništva što je primijenila pri definiranju formalnih i sadržajnih značajki te razvojnih etapa izdavačke djelatnosti Muzeja Slavonije kroz 80 godina. Pri tome je autorica predstavila izdavačku produkciju Muzeja unutar klasifikacije koja najbolje održava njezine specifičnosti kao i usku povezanost izdavaštva s muzejskim fundusom i djelatnostima.
Kataloškom dijelu publikacije prethodi i kraći povijesni pregled izdavačke djelatnosti Muzeja u kojemu je autorica stavila naglasak na pojedine naslove koji svjedoče o mijenama, razvoju i usavršavanju muzejskih publikacija kao i o uvođenju i primjeni njihovih novih vrsta, formi i sadržaja. Autorica je, naime, ukupno 263 objavljena naslova svrstala unutar tri razdoblja koja je prepoznala prema određenim društveno-političkim razdobljima, a koja su bitno utjecala na cjelokupni rad muzeja pa tako i njegovu izdavačku djelatnost.
Prvo razdoblje – obilježeno ustrojem i organizacijom Muzeja, ekipiranjem stručnoga osoblja, traženjem adekvatnoga smještaja, upornoga i ustrajnog dizanja muzeja na vlastite noge – započinje pokretanjem Osječkoga zbornika, u bijele korice ukoričenoga časopisa, koji se kontinuirano objavljuje do danas, a koji je u godinama rada Muzeja do kraja Drugoga svjetskoga rata bio i jedina muzejska publikacija!
U drugom razdoblju izdavačke djelatnosti Muzeja, od 1945. do 1990. godine, objavljena je 71 publikacija među kojima su i katalozi izložaba iz muzejskoga fundusa kao „trajno zabilježene muzejske priče“ koje tematskim analizama i tekstovima, zabilježenim znanjem o izloženim predmetima, ilustrativnom građom izložbenih postava i prostora – čuvaju izložbe od zaborava.
Treće i najplodonosnije razdoblje u povijesti izdavačke djelatnosti Muzeja Slavonije započelo je 1991. godine, a traje i danas. No, i Muzej Slavonije je već zakoračio u novo razdoblje u kome se okreće suvremenoj publici i intenzivnijoj komunikaciji elektroničkom knjigom čemu svjedoči i virtualni katalog izložbe Valpovački vlastelini Prandau-Normann.
Među pomno izabranim primjerima publikacija Muzeja Slavonije, koje „svjedoče o njegovoj povijesti, radu i razvoju, o samim muzejskim odjelima, muzejskom fundusu, kao i o specifičnim programima i uslugama koje nudi.“ ističem i svoje favorite ukazujući istovremeno kako će svaki čitač u ovome vrijednom štivu pronaći nešto za sebe. Tako u pokretanju tematskih bibliografskih cjelina odnosno nizova (među kojima su: Vječni Osijek; Biblioteka Slavonije i Baranje; Katalozi zbirki Muzeja Slavonije) prepoznajem promišljenu muzejsku nakladničku politiku; u objavljivanju muzejskih vodiča za djecu između ostaloga vidim i hrabrost i umješnost u obraćanju malima i mladima posjetiteljima; velika profesionalnost, kolegijalnost i poštovanje prethodnika – muzejskih stručnjaka ogleda se u zbornicima o Vjekoslavu Celestinu, Kamilu Firingeru, Mirku Bulatu, Danici Pinterović kao i u zborniku radova sa stručnoga skupa povodom 120. obljetnice Muzeja – Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, koji je nezaobilazno za svakoga istraživača povijesti muzeja. Ljubitelji lijepe knjige zasigurno će uživati u pretisku unikata iz muzejskoga fundusa pa tako i u listanju Atlasa vukovarskog vlastelinstva 1733.
U zaključnom dijelu prvoga dijela knjige, autorica je dala vrlo korisnu analizu 263 publikacije Muzeja Slavonije objavljene od 1942. do 2022. godine. Iskazala je brojčane podatke te postotke po pojedinim zastupljenim vrstama muzejskih publikacija, njihovom sadržaju i mediju kao i osnovne smjernice kojima se vodi daljnja izdavačka djelatnost Muzeja. Ova je zaključna analiza ujedno i važno polazište za izradu strategije muzejskoga nakladništva u narednom periodu.
Drugi dio publikacije donosi kataloški dio s kronološki navedenim publikacijama Muzeja Slavonije.
Iako je prva publikacija, točnije muzejski vodič kroz stalni postav Franje Buntaka, objavljena 1940. pod okriljem Društva prijatelja starina „Mursa“, početkom muzejskoga izdavaštva smatra se 1942. godina kada se objavljuje prvi broj časopisa Osječki zbornik. Kronologija simbolično i završava njegovim 37. brojem objavljenim u 2022. godini.
Unutar godina objavljivanja, publikacije su navedene abecednim slijedom uz navođenje njihova naslova i podnaslova, imena i prezimena autora, urednika, priređivača, fotografa, ilustratora, mjesta objavljivanja, nakladnika i godine te materijalnoga opisa, uz navođenje vrste publikacije. Serijske publikacije i zbornici donose i popise radova svih zastupljenih autora, a neke od jedinica popraćene su i kraćim napomenama o njihovu sadržaju.
Dodanu vrijednost kataloškog popisa čini popratna ilustrativna građa – presnimke korica svake jedinice što pak omogućava uvid u razvoj knjižne opreme i oblikovanja – od bijelih korica do maštovito ilustriranih korica u boji.
Znanje ukoričeno u širokoj lepezi muzejskih publikacija omogućava nam da bolje upoznamo Muzej, muzejske zbirke i pojedine predmete, njegove djelatnosti, ali i muzejske djelatnike, naučimo više o povijest grada Osijeka, ali i cijele Slavonije, iščitavamo kako su se društveno-političke mijene održavale na izložbene teme i muzejske događaje. Stoga je katalog kolegice Knežević Križić višestruko vrijedno štivo koje se još uvijek svrstava u pionirska djela malobrojnih knjižničarki i knjižničara koji su uspješno ostvarili kataloge izdavačke djelatnosti njihovih muzeja.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
KNEŽEVIĆ KRIŽIĆ, Ivana
80 godina izdavačke djelatnosti Muzeja Slavonije : 1942. - 2022. / Ivana Knežević Križić.- Osijek : Muzej Slavonije, 2022.- 117 str. : ilustr. u boji ; 22 cm
Bibliograf. bilj. uz tekst.
ISBN 978-953-6191-97-0
Fotografija: Irena Vidošević
„Iz Galerijskog odjela Gradskog muzeja Bjelovar“ – likovna poslastica u Muzeju Prigorja
Početkom kolovoza u Muzeju Prigorja otvorena je izložba „Iz Galerijskog odjela Gradskog muzeja Bjelovar“. Izložba, čije je otvorenje uslijedilo samo nekoliko dana nakon zatvaranja izložbe „35 godina Galerije Kurija“, a kojom je Muzej Prigorja obilježio značajnu obljetnicu rada svoje galerije, publici je ponudila mogućnost usporedbe likovnih zbirki dviju ustanova koje, kao muzeji općega tipa, prikupljaju i čuvaju i umjetnička djela, osobito onih autora čija su imena ugrađena u identitet lokalnog područja.
Izborom kustosice i autorice izložbe Ane Drveni, Gradski muzej Bjelovar po prvi je puta izvan vlastitog prostora predstavio dio fundusa svog Galerijskog odjela koji je zahvaljujući otkupima i donacijama nastajao tijekom proteklih 70-ak godina, od 1949. godine kada je muzej osnovan. Iako je zbog kapaciteta izložbenog prostora u Muzeju Prigorja izbor ograničenog opsega, izloženi radovi pružaju reprezentativan uvid u fundus koji trenutačno broji više od tisuću slika, grafika, skulptura i umjetničkih fotografija i svjedoči o dugogodišnjem kvalitetnom radu Galerijskog odjela.
Fotografija: Irena Vidošević
Fundus je organiziran u deset zbirki, a prema riječima autorice izložbe „Najznačajnije zbirke svakako su Zbirka Naste Rojc te Zbirka Vojina Bakića koje čine i važan segment stalnog postava muzeja. Riječ je o autorima koji su se svojim opusima, svaki u svom vremenu i stilu, nametnuli u ključne protagoniste hrvatske likovne scene XX. stoljeća, a svojim su rođenjem, ali i neposrednim radom ostali vezani za Bjelovar. Od ostalih zbirki strateški su važne Zavičajna zbirka te Zbirka suvremene umjetnosti. Dok je Zavičajna zbirka sadržajno vezana za likovne umjetnike i likovne pedagoge koji su svojim rođenjem ili djelovanjem vezani uz lokalnu sredinu (Ivo Friščić, Josip Zeman, Zlatan Vrkljan), Zbirka suvremene umjetnosti obuhvaća širok krug likovnih umjetnika iz druge polovice XX. i XXI. stoljeća koji su svojim stvaralaštvom aktivno participirali u recentnim likovnim zbivanjima,“ a čija su djela otkupljena ili donirana nakon izložbi organiziranih u galeriji Gradskog muzeja Bjelovar.
Fotografija: Irena Vidošević
Među dvadesetak izloženih radova sesvetska i zagrebačka publika tako uz djela Naste Rojc i Vojina Bakića ima priliku razgledati i odabrane radove Ive Friščića, Josipa Zemana, Zlatana Vrkljana, Miroslava Šuteja, Omera Mujadžića, Vasilija Jordana, Milana Konjovića, Nikole Koydla, Ferdinanda Kulmera, Antuna Šojata, Zlatka Šulentića i Krešimira Nikšića. Ne čudi stoga da je popis imena, koja čine klasiku hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, inspirirao najavu izložbe na najrelevantnijem sesvetskom internetskom portalu uz naslov „Ljetna likovna poslastica: Umjetnička djela velikih hrvatskih slikara u Muzeju Prigorja”.
Izložba, čiji likovni postav potpisuju ravnatelj Gradskog muzeja Bjelovar Milan Pavlović i kustos Muzeja Prigorja Tomislav Dilber, može se razgledati do 3. rujna 2022.
(Morena Želja Želle, ravnateljica Muzej Prigorja)
Nova virtualna izložba Hrvatskog povijesnog muzeja „INTERNATITIS – likovna djela Ivana Čaće 1941-1943.“ svojim intrigantnim koncepcijskim pristupom predstavlja dio života i rada manje poznatog, ali uvijek agilnog samoukog pisca i slikara Ivana (Ive) Čaće, (Vodice, 26. IV. 1903. – Zagreb, 23. XI. 1947.) iz razdoblja internacije u Italiji od 1941 do 1943. godine. Autorica izložbe je Snježana Pavičić, fotografije potpisuje Ivana Asić, a oblikovanje Ana Filep, djelatnice Hrvatskog povijesnog muzeja.
Već je početkom 1920-ih godina, Ivan Čaće sudjelovao u radničkom pokretu i često se sukobljavao s režimom te bio zatvaran i prozivan sumnjivom i nepoželjnom osobom. Svoje je buntovne stavove iskazivao na razne načine, često i kroz umjetničke forme, osobito tekstove i crteže angažiranog pristupa naglašavajući teške životne uvjete seljaka i radnika. U likovnom izrazu i upotrebi pučke tematike blizak je pripadnicima hlebinske slikarske škole.
Nakon sukoba s talijanskim fašistima, od 1941. do kapitulacije Italije 1943. godine, zatvoren je u talijanskim logorima u mjestima Corropoli, Città Sant'Angelo i Lipari. Kasnije se priključuje partizanskom pokretu, a 1944. godine postaje član kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a. Piše referate za značajne manifestacije kao što su I. kongres kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom i Tjedan kulture u Šibeniku. Poznate su i druge vrste njegovih tekstova, među kojima su zapaženi igrokazi. Osim spisateljskog rada stalno je zaokupljen crtanjem. Na mnoge je načine surađivao s umjetnicima partizanima, bavio se ilustracijskim poslovima, predlagao uređenje prostora, a u slobodnim trenucima bilježio skice.
Podsjećamo da je krajem 2019. godine na mrežnim stranicama Hrvatskog povijesnog muzeja u okviru projekta „Sjećanja na 20. stoljeće“ objavljen dio ostavštine Ive Čaće iz Dokumentarne zbirke II HPM-a, autorice Dubravke Peić Čaldarević. Koncepcijskim formatom ove nove virtualne prezentacije, to jest usporednim postavljanjem originalnih ratnih crteža i originalnih Čaćeovih tekstova koji se svi čuvaju u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja, kroz izložbu „INTERNATITIS“, nazvane prema istoimenom autobiografskom dnevniku (HPM/MRNH-D-1155), pokazuje se život ljudi u uvjetima ratne prisile i izmještenosti.
Istaknute su pojedine teme kao na primjer: svakodnevni život interniraca s gorućim problemima njihova smještaja, preživljavanja, prehrane i rada. Poneki su crteži ilustracije starih arhitektonskih građevina, kazališta, samostana i crkava, koje su bile prenamijenjene za potrebe logora te su sada ovi crteži ujedno svjedočanstvo prvotna izgleda, i naknadne destrukcije.
Nekoliko dojmljivih digresija iz tekstova s izložbe ilustrira širi kontekst koji je detaljno zabilježen u virtualnoj prezentaciji strukturiranoj kroz više informativnih razina. Tako na primjer saznajemo da je za logor u Città Sant'Angelo korištena stara tvornica duhana, u kojoj je danas smješten Museo laboratorio. U tom prostoru s velikim lučnim otvorima bili su gusto postavljeni niski ležajevi za zatvorenike koje Čaće prikazuje stisnute u sceni što djeluje poput kazališne inscenacije. Tu je i niz crteža koji tematiziraju nestašicu hrane, sukobe oko podjele, U „vražijem campu“, kako opisuje logor Lipari, bilo je najviše gladi, a crteži iz tog logora prikazuju koščate mršave likove nervozne gestikulacije u redovima ograđenog dvorišta gdje je „Glad učinio ljude zvijerima“. Zabilježeni su i drugi prizori primjerice dnevna prozivka „Apello“ koji se nije izostavljao ni kada je temperatura bila ispod nule.
(mr. sc. Snježana Pavičić, muzejska savjetnica)