U Gradskom muzeju Virovitica nedavno je otvorena izložba „Umjetničko nasljeđe bjelobrdske kulture“ autorice Sanje Baškarad, koja publici predstavlja umjetničke predmete bjelobrdske kulture ranoga srednjega vijeka.
Arheološkom izložbom nastoje se prikazati materijalni i duhovni tragovi bjelobrdskog kulturnog kruga na području međurječja Save, Drave i Dunava, njegovo integriranje u srednjoeuropski kulturni krug, kao i nastanak, razvoj te glavne karakteristike kroz ostatke materijalne kulture koja je prema trenutnom stanju istraženosti poznata jedino putem brojnih istraženih groblja. Publici su predstavljene pojedine kategorije nalaza iz fundusa Arheološkog odjela sa značajnih arheoloških lokaliteta Zvonimirovo – Veliko polje i Suhopolje – Kliškovac, koji prikazuju kako umjetnički tako i obrtnički duh pripadnika bjelobrdske kulture. Reprezentativni predmeti bjelobrdske kulture s istoimenih nalazišta čine dio jednog od dva nova stalna postava Gradskog muzeja Virovitica – Povijest grada i Dvorca – smještenog u novoobnovljenom dvorcu Pejačević te su od iznimne povijesne i kulturne važnosti, a ističu se i svojim estetskim i funkcionalnim karakteristikama. Spomenuta nalazišta srednjovjekovnih inhumacijskih groblja na redove unutar Virovitičko-podravske županije privlače posebnu pažnju arheologa, kako zbog svog položaja na granici Hrvatske i susjedne Mađarske, tako i zbog neistraženosti tog dijela europskog srednjovjekovlja u razdoblju od 10. do 13. stoljeća.
Bogati i raznovrsni inventar iz Zvonimirova – Velikog polja, često u ulozi grobnih priloga istraženih grobnih cjelina, daje zaključak da su na ovom ranosrednjovjekovnom groblju vjerojatno pokapani članovi višeg sloja bogatije poljodjelske zajednice koja je, tijekom 10. i početka 11. stoljeća naselila područje danas poznato kao Zvonimirovo. Izložba prikazuje ukrasne izrađevine pronađene u grobnim cjelinama. Kao najbrojnije među takvim nalazima izdvajaju se srebrne i brončane karičice sa S – petljom (tip I), zatim luksuzne i srebrne grozdaste naušnice s četirima koljencima (tip 17a), potom lijevane varijante volinjske naušnice rustikalne izrade (tip 17b), te lijevanje češeraste i lunulaste naušnice (tip 15b, 15c). Također, posebno vrijedne nalaze čine razni tipovi ogrlica od perlica izrađenih od puhanog stakla ili gline (tip 39), valjkastih tročlanih perla s omotanim srebrnim listićima (tip 40), ogrlice od kauri pužića (tip 42) te ogrlica od lijevanih dvočlanih srcolikih privjesaka (tip G. 9, tip T. 42a). Među bogatim inventarom groblja Zvonimirovo – Veliko polje, nalaze se i razni primjerci luksuznog prstenja izrađenog u tehnici filigrana i granulacije (tip 38a), zatim od upletene trostruke srebrne žice (tip 29 i tip 30) te lijevani primjerci prstenja.
Dosadašnja arheološka istraživanja na položaju Kliškovac potvrdila su opravdanost pretpostavke arheologa o postojanju višeslojnoga kosturnoga groblja na redove, ali i tragova tlorisa građevinskih struktura zidanih od masivnih opeka te pokretnih arheoloških nalaza različitih vrsta. Dosad je otkriveno 145 grobnih cjelina, koje na temelju analize pokretnih nalaza možemo opredijeliti u tri horizonta pokapanja, koji obuhvaćaju razdoblje od 11. do 15. st. Na izložbi su predstavljene pojedine kategorije nalaza iz fundusa arheološkog odjela GMVT, među kojima se izdvajaju metalni nalazi i nakit iz grobova horizonta I bjelobrdske kulture, zatim ulomci srednjovjekovne keramike karakteristične za razdoblje od 11. do 14. stoljeća, odnosno 15. i 16. stoljeće, srednjovjekovni i kasnoantički novac te metalni nalazi 15. stoljeća.
Izložba se može razgledati u Gradskom muzeju Virovitica do 30. rujna 2021. godine.
U organizaciji Dubrovačke baštine i Dubrovačkih muzeja u prostoru četvrte lađe Lazareta nedavno je otvorena izložba „Motivi na stećcima dubrovačkog područja“ autora dr. sc. Domagoja Perkića, koja publici predstavlja motive, prikaze i simbolizam karakterističnih nadgrobnih spomenika kasnog srednjeg vijeka.
Stećci dubrovačkog područja proučavani su i obrađivani zadnjih petnaestak godina kroz različite aspekte i projekte. Uglavnom je bila riječ o topografskim pregledima lokaliteta sa stećcima i kataloško tipološkoj obradi samih stećaka. Međutim, stećci kao specifični i karakteristični nadgrobni spomenici kasnog srednjeg vijeka predstavljaju neiscrpan izvor za proučavanje i gotovo da nikad nećemo moći reći da smo završili s radom na stećcima. Ono čemu se do sada pridavalo relativno malo pažnje, a možda predstavlja najzanimljiviji aspekt kulture stećaka, su motivi koji se na njima javljaju. Upravo oni su prikazani na fotografijama, crtežima i 3D modelima stećaka, a obuhvaćeno je područje Dubrovačkog primorja, dijelova grada Dubrovnika te Župe dubrovačke i Konavala, s ukupno 67 lokaliteta i 923 stećka.
Koji su to motivi, prikazi, kakve scene, kakav je njihov simbolizam, koju poruku nam šalju? Činjenica je samo ono što vidimo na stećku, mada je zbog njihove trošnosti i to upitno. No interpretacija toga, tumačenje simbolizma i poruka može biti vrlo subjektivno, uvijek upitno, nikad jednoznačno.
Upravo u tome leži i zanimljivost ove izložbe na kojoj je moguća interakcija izložaka s publikom. Svaki posjetitelj može pokušati na svoj način, na podlozi osobnih znanja i iskustva, probati protumačiti razlog pojavljivanja svakog pojedinog motiva. Do kojeg god zaključka došao, nitko mu ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da je u pravu ili u krivu. Pri tome, kao i kod svih drugih pokušaja tumačenja simbola, potrebno je biti oprezan zbog upitne proporcionalnosti naših (suvremenih) promišljanja i promišljanja srednjovjekovnog čovjeka prema simbolizmu i dekoraciji, prema svetome i profanome.
Crkva sv. Vida i Modesta, Trsteno. Izvor: Dubrovački muzeji
Motivi na stećcima prikazani su na 28 visećih dvojezičnih panoa (hrvatski i engleski), s hologramskim projekcijama 3D modela tri stećka. Prva četiri panoa donose općenite podatke o stećcima s naglaskom na stećke dubrovačkog područja (što su stećci, kad ih datiramo, njihov smještaj u prostoru, tko je pokapan pod stećcima te općenitie podatcike o motivima koji se javljaju na njima). Sljedećih 12 obostrano tiskanih panoa obrađuju glavnu temu izložbe - motive i njihov simbolizam.
Općenito govoreći o motivima na stećcima dubrovačkog područja, vidimo kako su prisutni razni profani i religiozni simboli te najčešće geometrijska i vegetativna ornamentika u funkciji bordura. U pojedinim segmentima moguće je pratiti stariju ranoslavensku, ali i antičku i prapovijesnu tradiciju. Posebno je primjetan veliki utjecaj romanike i gotike iz primorskih urbanih sredina na poimanje pogrebnih običaja i zagrobni život u ruralnom području, uključujući sinkretizam kršćanskih vjerovanja s pučkim tradicijama i poganskim (slavenskim) prežitcima.
S obzirom na smještaj motiva na stećcima, promatramo ih kao centralne motive i bordure, a podijeljeni su u šest kategorija: figuralni motivi, motivi kao odraz društvenih prilika, prikazi životinja, arhitektonski motivi, motivi religijsko-duhovnog karaktera i bordure.
Kod centralnih motiva razlikujemo one s figuralnim prikazima (kolo, lov, konjanik, samostalne ljudske figure ili oranti, pokojnik, cjelovita ruka ili šaka), motive kao odraz društvenih prilika (štit samostalno ili štit s mačem, luk i strijela, alat) te one religijsko-duhovnog karaktera (solarni i lunarni motivi, znak križa, rozeta, kamenica, vijenac, kružnica). Pojava prikaza životinja na stećcima može biti zasebna kategorija, no češće je u sklopu nekoga od prethodno navedenih centralnih motiva (ptica, zmija, pas ili lav). Tu su još arhitektonski motivi, kao što su arkade i spirale, koje su katkad dio centralnog motiva, a katkad dio bordure.
Od bordura su zastupljene: vitica s trolistom, tordirano uže, tordirana traka, cik-cak traka, mali štitovi ili zupci, niz manjih trokuta na kuli i nizovi rozeta. Uočavamo kako su najčešći i najraznovrsniji motivi štita s mačem i križevi, a posebnost nalazimo u prikazima lova sa sokolom i sokolarstva na stećcima u Konavlima.
Novakovo greblje, Čepikuće. Izvor: Dubrovački muzeji
Kako god, simbolika motiva na stećcima uvijek je zanimljiva, skrivena i tajnovita. Stoga nas i tjera na promišljanja i proučavanja tog zanimljivog segmenta kulturne baštine i našeg srednjovjekovlja.
Autor izložbe, tekstova i fotografija stećaka je dr. sc. Domagoj Perkić, viši kustos Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, a koordinatorica izložbe je Zrinka Lucianović, stručna suradnica za kulturna događanja u Dubrovačkoj baštini. Likovni postav potpisuje viša kustosica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl, grafički dizajn i dizajn holograma Studio m&m, autorica crteža stećaka je Marta Perkić, dok su 3D modele stećaka izradile tvrtke Lupercal j.d.o.o. i Neir d.o.o.
(dr. sc. Domagoj Perkić, viši kustos Arheološkog muzeja u Dubrovniku)
„Zagreb Većeslava Holjevca“ – urbanistički iskoraci velikog gradonačelnika
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu prošli mjesec predstavljena je monografija „Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963. Urbanistička vizija i arhitektonski dosezi“, posvećena najistaknutijem zagrebačkom gradonačelniku za čijeg je mandata grad „iskoračio“ na drugu obalu Save šireći se prema jedinstvenom primjeru planske izgradnje.
Monografija je objavljena povodom obilježavanja 50 godina od smrti omiljenog zagrebačkog gradonačelnika, Karlovčanina iz radničke obitelji koji je prekinuo školovanje s 15 godina, aktivnog sudionika i organizatora antifašističkog ustanka na Baniji i Kordunu, koji dolazi na čelo Zagreba bez iskustva u upravljanju gradom, u složenim okolnostima poslijeratne obnove i velikog priljeva stanovništva. Njezini autori, arhitekt prof. dr. sc. Ivan Mlinar s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i povjesničar prof. dr. sc. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, čitatelja uvode u iznimno razdoblje u povijesti Zagreba kroz prikaz tri ključna urbanistička dokumenta - Direktivnu regulatornu osnovu Zagreba iz 1953. u kojoj se naziru ideje i urbanističko-arhitektonska vizija Zagreba Većeslava Holjevca, zatim Idejno urbanističko rješenje južnog Zagreba iz 1962. kojim je planirano područje za 250 000 stanovnika te Urbanistički program grada Zagreba iz 1963. koji će postati osnova za izradu Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba prihvaćenog 1971. godine.
Riječ je 11 godišnjem razdoblju u kojem je na čelu Zagreba bio Većeslav Holjevac, gradonačelnik koji je koji je probleme naslijeđene od svog prethodnika Mirka Pavlekovića, „rješavao s lakoćom i entuzijazmom uz nezaobilazni prepoznatljiv osmijeh“, periodu u kojem je grad doživio snažan napredak i dobio odlike pravog velegrada „iskoračivši“ na drugu obalu Save, čime je ujedno i stara jezgra ostala zaštićena od neprimjerenih interpolacija. Jedna od ključnih Holjevčevih odluka bilo je premještanje Zagrebačkog velesajma iz Savske ulice (danas Tehnički muzej Nikola Tesla) na desnu obalu Save 1956. godine kojom je spriječio preseljenje Velesajma u Beograd, najvećeg takvog sajma u srednjoj Europi. Tom je odlukom ubrzan gospodarski razvoj grada, a izgradnjom nove komunalne infrastrukture potaknuta gradnja novih četvrti – 1957. najstarijeg novozagrebačkog naselja - Savskog Gaja i dvije godine kasnije Trnskog, naselja koje je dobilo naziv po lokaciji prekrivenoj močvarom i trnjem, gdje su se uglavnom doseljavali radnici u periodu ubrzanog industrijskog razvitka.
Simbolično, uz 50. godišnjicu smrti Većeslava Holjevca autori su odabrali i pozicionirali na ortofotokarti iz 1968. godine 50 reprezentativnih primjera arhitektonskih ostvarenja građenih, projektiranih ili planiranih u vrijeme dok je Holjevac bio na čelu Zagreba, među kojima svakako treba spomenuti Zračnu luka Zagreb, „Kockicu“, Ulicu grada Vukovara, Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski“, Zgradu Gradske uprave, Zimsko plivalište „Mladost“, sljemensku žičaru, Vitićev, Iblerov i Ilički neboder, odnosno gradnju Novog Zagreba sa Zagrebačkim velesajmom, Mostom Slobode, Jankomirskim mostom, Bundekom i središnjom zagrebačkom osi.
Posebno zanimljiv segment publikacije je Holjevčeva biografija koja otkriva niz važnih vojnih i političkih dužnosti koje je tijekom svog života Holjevac obnašao, a koje su javnosti manje poznate, od predratnog članstva u Komunističkoj partiji i organiziranja najsmjelije akcije u 1941. godini - ulaska partizanskog voda u karlovačku bolnicu radi oslobađanja sekretara mjesne partijske organizacije Marijana Čavića, preko vođenja vojne misije FNRJ u Berlinu od 1947. do 1948. godine pa sve do njegove smjene s čela Matice iseljenika Hrvatske koja je uslijedila nakon što je 1967. odbio javno osuditi Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
(Ivan Guberina)
Postav izložbe The Medici: Portraits and Politics, 1512–1570, The Metropolitan Museum of Art, New York. Fotografija: Hyla Skopitz / The Metropolitan Museum of Art.
Medici: Portraits and Politics – „influenseri“ renesanse u Metropolitanu
Jedan od najpoznatijih povijesnih primjera sprege kulture i politike odnosno umjetnosti i naručitelja jest razvoj renesansne umjetnosti u Firenci pod pokroviteljstvom obitelji Medici. Kako je raslo bogatstvo i politička moć ove slavne bankarske obitelji mecena, tako je rastao i njeno zanimanje za portretnom umjetnošću koja bi tu moć i utjecaj projicirala u budućnost i učinila njihovu dinastiju slavnom za sva vremena.
Upravo ovoj temi posvećena je jedna od aktualnih izložbi njujorškog Muzeja Metropolitan, The Medici: Portraits and Politics, 1512–1570 . U njenom fokusu su portreti dinastije Medici iz razdoblja 16. stoljeća, posebice iz vremena vladavine Cosima I. de' Medicija (1519. – 1574.). Autori izložbe su Keith Christiansen, Metov voditelj odjela za europsko slikarstvo, te Carlo Falciani, profesor povijesti umjetnosti s firentinske Accademie di Belle Arti.
Na izložbi su zastupljeni neki od najpoznatijih umjetnika tog razdoblja – od Raphaela, Jacopa Pontorma i Rossa Fiorentina do Benvenuta Cellinija, Agnola Bronzina i Francesca Salviatija. Izloženo je oko 90 predmeta u rasponu od slikanih portreta, skulpturalnih bista i reljefa, medalja i izrezbarenog dragog kamenja, do crteža, bakropisa, rukopisa i ponešto oružja, uključujući mač rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburgovca.
Postav izložbe The Medici: Portraits and Politics, 1512–1570, The Metropolitan Museum of Art, New York. Fotografija: Hyla Skopitz / The Metropolitan Museum of Art.
Obitelj Medici bila je na vlasti i dominirala Firencom gotovo čitavo 15. stoljeće sve dok 1494. nisu bili protjerani iz Firence u Francusku. Prilika za ponovno osvajanje vlasti dogodila se 1512. godine ponovnim ulaskom u grad kardinala Giovannija de ’Medicija, koji godinu dana kasnije postaje papa Lav X. Dvije godine nakon njegove smrti drugi Medici, kardinal Giulio, postao je papa kao Klement VII. Veliki utjecaj koji su Medici imali u Rimu i ključne pozicije u Katoličkoj crkvi omogućili su jačanje utjecaja Medicija na firentinsku politiku što je dovelo do toga da 1532. Alessandro de ’Medici postaje prvi vojvoda od Firence.
Alessandro, koji je bio navodni izvanbračni sin Lorenza, vojvode od Urbina, a govorilo se da mu je otac Klement, ubijen je 1537. godine. Kako nije imao direktnog nasljednika, titulu firentinskog vojvode nasljeđuje tada sedamnaestogodišnji Cosimo I. de' Medicija (1519. – 1574.), čija je funkcija trebala biti simbolična dok je stvarnu vlast trebalo imati vijeće od četrdeset osam građana. Suprotno od očekivanog, Cosimo I. uvodi samovlast, ograničava moć velikih firentinskih obitelji i aristokracije, a zauzvrat isprva uživa potporu širih slojeva. Nakon što je osvojio Siennu i ujedinio Toskanu u jednu državu, papa Pio V. ga je 1569. u Rimu okrunio za velikog vojvodu Toskane.
Postav izložbe The Medici: Portraits and Politics, 1512–1570, The Metropolitan Museum of Art, New York. Fotografija: Hyla Skopitz / The Metropolitan Museum of Art.
Ovu izložbu otvaraju dvije portretne biste Cosima I. u izvedbi Benvenuta Cellinija. Na njima je Cosimo I. prikazan s vojnim oklopom ukrašenim klasičnim motivima koji evociraju njegovu povezanost s rimskim carem Augustom. Međutim, izložbom ipak dominiraju slikani portreti, posebice oni koje je načinio slikar Agnolo Bronzino, a na kojima je Cosimo I. prikazan kao mladi ratnik u punom oklopu čije ruke miluju kacigu ili kao stariji čovjek od četrdeset godina, bradat i odjeven u crno kako dolikuje državniku koji je postao. Na jednom je alegorijskom portretu prikazan čak kao Orfej koji drži liru i s lukom između nogu, dok se gol s leđa okreće prema gledatelju. S obzirom na vrijeme nastanka slike između 1537. i 1539. godine, pretpostavlja se da se portretom željelo poručiti da bi Cosimo, poput Orfeja, kao muž pokazao veliku predanost i marljivost.
Tema portreta kao alata u službi politike i propagande obitelji Medici razvija se u smjeru od realističnog do simboličkog i alegorijskog prikaza. Posebice na slikama iz ranijeg razdoblja (1512. – 1537.), prikazani subjekti imaju ozbiljan izraz lica, a pozadine su jednostavne, bez pokušaja razmetljivosti. Kasnije, kako Medici pod Cosimom I učvršćuju svoju vlast, odjeća portretiranih postaje raskošnija, a počinju se pojavljivati i mali rekviziti poput knjiga. Osobito su popularni svesci Petrarke i drugih autora koji nisu pisali na latinskom, već na narodnom, talijanskom jeziku toskanskog dijalekta. Sam Cosimo I. je imao ključnu ulogu u promicanju talijanskog umjesto latinskog jezika kojeg je u to doba koristila gotovo isključivo elita.
Agnolo Bronzino, Portret Cosima I. de' Medicija kao Orfeja, (1537-1539). Izvor: Philadelphia Museum of Art.
Agnolo Bronzino je načinio i portret trudne Eleonore Toledske sa sinom Francescom, prve žene Cosima I. koji je s njom imao jedanaestero djece. Izložba uključuje portrete Bronzina i ostalih umjetnika na kojima se pojavljuju druge značajne ličnosti. Među njima su portret iz 1545. Binda Altovitija, vodećeg bankara i pristaše republikanaca kojeg je naslikao Francesco Salviati, kao i Bronzinov erotiziran prikaz pomorskog zapovjednika Andree Doria kao moćnog i polunagog Neptuna. Jedna od portretiranih je i Laura Battiferri, znamenita pjesnikinja čija je prva zbirka poezije posvećena Eleonori Toledskoj, a koja je na portretu prikazana kako drži otvorenu knjigu Petrarkinih soneta.
Izložba je na veoma zanimljiv i suvremen način predstavljena i na mrežnim stranicama Muzeja Metropolitan. Naime, istaknuto je kako taktika korištenja portreta u Firenci 16. stoljeća kao sredstva promicanja društvenog položaja i kulturnih ambicija portretirane ličnosti uvelike podsjeća na način na koji se danas koriste društvene mreže. Osim video materijala s otvaranja, vodstva kroz šest tematskih galerija i podcasta, uz pomoć digitalizirane građe na mrežnim stranicama je pojašnjeno kako postati renesansni influenser „a la Medici“ te uz pomoć umjetnosti, mode i poznanstava osmisliti svoj brend, povećati domet i osigurati svoje naslijeđe.
Izložba The Medici: Portraits and Politics, 1512–1570 otvorena je u Muzeju umjetnosti Metropolitan u New Yorku do 11. listopada 2021. godine. (I.M.)
Od baroka do empirea – „Restaurirani predmeti iz zbirke namještaja Muzeja Mimara“
Na mrežnim stranicama Muzeja Mimara predstavljena je izložba „Restaurirani predmeti iz zbirke namještaja Muzeja Mimara“ koja publici uz fotografije svih faza restauratorskih zahvata, kao i znanstvenih i laboratorijskih analiza, približava postupke i detalje izrade svakoga od izloženih predmeta, odnosno iznimnu složenost restauratorsko-istraživačkog rada.
Na izložbi, kojom se obilježava 34. obljetnica otvorenja Muzeja, prikazano je šest predmeta iznimne ljepote iz zbirke namještaja koji zrcale odlike baroka i empirea. Predmete koji potječu iz Nizozemske, Engleske, Španjolske i Francuske prate eksplikativni panoi s radnim fotografijama svih faza restauratorskih zahvata na kojima se može vidjeti stanje predmeta prije konzervatorsko-restauratorskih radova, shematski prikazi oštećenja, provedeni istraživački radovi koji uključuju analizu rendgenske fluorescencije i spektroskopiju infracrvenog zračenja, te provedeni postupci rekonstrukcije i sanacije kao i završni izgled nakon vizualnog ujednačavanja.
Naslonjači nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova
Publici su približene stilske odrednice i detalji izrade kabinetskog ormarića s kraja XVII. st. izrađenog u Nizozemskoj od polikromiranog drva s pozlatom, hommagea minucioznom umjetničkom izrazu Dalekog istoka, ormarića za pohranu numizmatičke zbirke izrađenog u Engleskoj u drugoj polovici XVII. st., koji se ističe uresima od pozlaćene mjedi u kojima dominiraju prepoznatljivi chinoiseries motivi, odnosno reljefno rezbarenog tordiranog stupa iz Španjolske (prijelaz XVII./XVIII. St), jednog od najčešće primjenjivanih arhitektonskih elemenata baroka preuzetih iz klasične umjetnosti, koji otkriva maštovitu predanost boji, ures i zanos španjolskog stila izradbe tih predmeta. Tordirani stupovi postali su popularni zahvaljujući oltarskom začelju crkve svetog Stjepana u Salamanci, radu arhitekta José de Churriguera.
Rekonstrukcija dijela pozlaćenoga brončanog reljefa koji je nedostajao
Posebno su zanimljivi klupa i naslonjači od rezbarenog pozlaćenog drva koji potječu iz Francuske iz doba empirea, dominantnog stila iz doba Napoleonove vladavine koji u pompoznom perfekcionizmu sjedinjuje već viđene klasicističke motive – etrurske i rimske – s egipatskima i grčkim, pa tako dijelovi klupa, naslonjača i noge stolića poprimaju obličja sfinga, grifona i ženskih poprsja.
Autorica izložbe je ravnateljica Muzeja Mimara mr. sc. Lada Ratković Bukovčan, a izložba se može razgledati na službenim stranicama Muzeja. (I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr