HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Hrvatski povijesni muzej

Hrvatski povijesni muzej – Umjetnost u prkos ratu

Povodom 80. godišnjice Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom (25. – 27. lipnja 1944. godine), Hrvatski povijesni muzej priredio je izložbu Umjetnost u prkos ratu, izloživši umjetnička djela iz Likovne zbirke 20. stoljeća, koja su bila izložena u postavu Izložbe likovne umjetnosti održane u okviru Kongresa.

U Narodnooslobodilačkom pokretu, od samih početaka, sudjelovao je veliki broj kulturnih i javnih radnika iz područja književnosti, publicistike, glazbe, kazališta, likovnih umjetnosti... Osnivanjem ZAVNOH-a te oslobođenjem velikog dijela hrvatskog teritorija nakon kapitulacije Italije 1943. godine, kulturno-prosvjetna aktivnost dobila je sve veće značenje u okviru njegova Propagandnog odjela. Djelatnost se razvijala na način koji je tehnički i izvedbeno bio moguć u nemogućim ratnim uvjetima, a akcije su poprimale mobilizacijski i odgojno-ideološko-politički oblik. U okviru ZAVNOH-a organiziran je Kulturno-umjetnički odsjek Propagandnog odjela u kojem su radili umjetnici partizani. Nakon održavanja III. kongresa ZAVNOH-a u svibnju 1944., lječilišni gradić Topusko u lipnju je postao mjesto jedinstvene kulturne manifestacije u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kongres se odvijao po noći zbog veće sigurnosti sudionika, te se treći dan i prebacio u šumu kraj Topuskog zbog mogućeg napada. Sam program sastojao od triju dijelova: svečanog, radnog i umjetničkog, u okviru kojega je postavljena Izložba likovne umjetnosti.

 

Fotografirala: Maja Kocijan

Izložba Umjetnost u prkos ratu temelji se na rekonstrukciji Izložbe likovne umjetnosti u Topuskom na kojoj je bilo izloženo oko 270 radova trinaestero autora – Zvonimira Agbabe, Ive Čaće, Vilima Čerića, Lele Čermak, Marijana Detonija, Alfreda Krupe, Franje Mraza, Ede Murtića, Zlatka Price, Vanje Radauša, Stjepana Rajkovića, Vjekoslava Rukljača i Petra Šimage. Glavni izvori za rekonstrukciju bile su fotografije postava Izložbe likovne umjetnosti i Brošura Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja, što je rezultiralo predstavljanjem 32 originalna likovna djela devetero umjetnika partizana – Zvonimira Agbabe, Ive Čaće, Vilima Čerića, Lele Čermak, Marijana Detonija, Alfreda Krupe, Ede Murtića, Zlatka Price i Vanje Radauša – za koja se sa sigurnošću može tvrditi da su bila sastavni dio Izložbe u okviru Kongresa. S obzirom na ratne uvjete veliki dio umjetničkih djela nije sačuvan, a tu sudbinu imalo je i pet glinenih skulptura Vjekoslava Rukljača, koja se mogu vidjeti samo na fotografijama postava Izložbe u Topuskom. Zbog nemogućnosti identifikacije likovnih djela preostalih triju umjetnika – Franje Mraza, Stjepana Rajkovića i Petra Šimage, predstavljena je multimedijalna prezentacija njihova umjetničkog stvaralaštva u Topuskom tijekom 1944. godine. Kratkim ratnim biografijama i citatima koji slikovito upotpunjuju priču kako su se umjetnici snalazili u nalaženju materijala za umjetnička djela ili stroja za prešu te inventivnom rješavanju manjka struje, bogatom fotografskom (primjerice Freska u dvorani Lječilišta) i dokumentarnom građom te memorabilijama iz Hrvatskog povijesnog muzeja upotpunjene su informacije o autorima umjetničkih djela te cjelokupna atmosfera Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske.

 

Izvor: Hrvatski povijesni muzej

Kao završni dio izložbe Umjetnost u prkos ratu istaknto je jedno od najznačajnijih djela tog razdoblja – grafičko-pjesnička mapa Ede Murtića i Zlatka Price prema poemi Ivana Gorana Kovačića Jama. Predstavljena je od studije do realizacije: od bloka za crtanje sa skicama Ede Murtića, preko skice preše koju su izradili Zlatko Prica i Edo Murtić, do finalne realizacije popraćene dokumentarnom emisijom TV feljton – Ratni ateljei Zlatka Price iz 1975. godine. Mapa je otisnuta u studenome 1944. u Topuskom, a idejno je nastala u ljeto iste godine za vrijeme trajanja Kongresa te nosi svevremensku antiratnu poruku.

Izložba Hrvatskog povijesnog muzeja može se pogledati u Galeriji AMZ do 4. srpnja 2024.

(Ana Filep i Maša Pokupčić)


 

Expressionists Kandinsky, Munter and the Blue Rider installation view at Tate Modern 2024. Photo © Tate (Larina Fernandes)

„Plavi jahač“ u galeriji Tate Modern – umjetnost kao duhovno iskustvo

U londonskoj galeriji Tate Modern krajem travnja otvorena je izložba Ekspresionisti: Kandinski, Münter i Plavi jahač koja prati glavne protagoniste grupe Plavi jahač te druge umjetnike različitih profila koje je okupila, istražujući utjecaje koji su je oblikovali, njezine postulate i važnost za modernu umjetnost u samo nekoliko godina njezina postojanja.

Ekspresionističko slikarstvo ranog 20. stoljeća u Njemačkoj obilježile su dvije grupe umjetnika – Most (Die Brücke) i Plavi jahač (Der Blaue Reiter). Potonja je otišla korak dalje, podržavajući nefigurativno slikarstvo te poimajući umjetnost, između ostalog, kao koheziju simboličkog, sinestetičkog i duhovnog iskustva. Vasilij Kandinski bio je od 1909. godine predsjednik udruženja Neue Künstlervereinigung München (NKVM), koje je prethodilo Plavome jahaču. Iz njega je 1911. godine istupio zbog neslaganja s nekima od ostalih članova – previše je počeo naginjati apstrakciji, s čime se nisu slagali. Prema, očito namjernom, raskolu dovela je i njegova slika Posljednji sud / Kompozicija 5 koja je, uz apstraktni izričaj, prema dijelu statuta udruženja koji definira dimenzije slika (i to onom koji je sam Kandinski napisao) bila premonumentalna za izlaganje. Za njim su iz udruženja otišli i neki drugi umjetnici te su osnovali grupu Plavi jahač, nazvanu prema Kandinskovoj slici iz 1903. godine.

Uz Kandinskoga, NKVM-u i Plavome jahaču pripadali su ili s njima bili povezani kroz izložbe, aktivnosti i umjetničko djelovanje mnogi umjetnici: njegova životna partnerica Gabriele Münter, Franz Marc i njegova supruga Maria Franck, Alexej von Jawlensky, August Macke, Marianne von Werefkin, Elisabeth Epstein, Albert Bloch, Heinrich Campendonk, Wladimir von Bechtejeff, Alfred Kubin, David Burliuk, Paul Klee, Robert Delaunay, Erma Bossi, skladatelj Arnold Schoenberg, skladatelj Thomas von Hartmann i njegova supruga operna pjevačica Olga von Hartmann, skladatelj Leonid Sabanejev, plesači Alexander Sacharoff i Clotilde von Derp, izdavač i galerist Herwarth Walden i drugi.

 

Gabriele Münter, Kandinsky and Erma Bossi at the Table, 1912. Lenbachhaus Munich, Donation Gabriele Münter © DACS 2024

Plavi jahač održao je prvu izložbu krajem 1911. godine u Modernoj galeriji Tannhäuser u Münchenu, a 1912. godine objavljen je almanah koji je sadržavao reprodukcije mnogih umjetničkih djela te eseje. Početak Prvog svjetskog rata doveo je do raspada grupe 1914. godine. Neki umjetnici morali su migrirati, a neki su poginuli u ratu. Kandinski se morao vratiti u Moskvu, što je utjecalo i na nešto kasniji prekid veze s Gabriele Münter. August Macke bio je mobiliziran u njemačku vojsku te je poginuo na početku rata u Champagneu, a posljednju sliku koju je naslikao njegova je udovica nazvala Zbogom. Franz Marc je u njemačkoj vojsci upotrijebio svoj slikarski talent kako bi oslikanim platnima kamuflirao artiljeriju. Poginuo je 1916. godine kod Verduna.

Na izložbi je kroz dvanaest soba i mnoštvo izložaka predstavljeno osnivanje, djelovanje, ključni trenutci i fokusi grupe Plavi jahač. U prvoj sobi predstavljen je power couple Kandinski i Münter. Kroz građu i legende u drugoj sobi posjetitelji mogu istražiti kako se formirao umjetnički krug, kasnije konkretiziran kao NKVM, a potom i Plavi jahač, prihvativši umjetnike različitih profila, stilova, nacionalnosti i spolova oko zajedničkih ideja. U trećoj sobi obrazloženo je kako je München svojim liberalizmom, podrškom kulturi i razvoju umjetnosti te prosperitetom bio mjesto koje je privlačilo umjetnike i pružao plodno tlo za njihov rad i udruživanje. No, kolonijalizam Njemačkog Carstva mračna je pozadina koja je to bar djelomično omogućila. Kompleksan karakter kolonijalizma, ali i različite uloge žene, mogu se iščitati u četvrtoj sobi kroz fotografije Gabriele Münter koje je snimila tijekom putovanja s Kandinskim u Tunis, tada francusku koloniju, 1904./1905. godine.

Poimanje rodnog identiteta, društvena percepcija emancipirane žene, rodna fluidnost i nebinarnost tog vremena analizirani su kroz ulogu umjetnice i sponzorice umjetnosti Marianne Werefkin te plesača Alexandra Sacharoffa u petoj sobi. U šestoj sobi predstavljena je uloga bavarskog grada Murnau i obližnjih mjesta kao meke za osobni razvoj, crpljenje inspiracije iz okoline, usvajanje umjetničkih tehnika kao što je slikanje na poleđini stakla čime se Münter bavila te suradnju s drugim umjetnicima što je dovelo do formiranja veza važnih za kasniji nastanak Plavog jahača.

Umjetnike u ulozi kolekcionara možemo vidjeti u sedmoj sobi u kojoj je ispričana priča o interesu za različite obrtničke i umjetničke predmete, religijske artefakte, igračke, grafike i druge predmete koje su pripadnici Plavoga jahača skupljali. U osmoj sobi objašnjena je važnost duhovnog izražaja kroz umjetnost grupe, te utjecaj animizma, različitih religija, ezoteričnih učenja i filozofije na djela njezinih pripadnika. U iduće tri sobe akcent je na osjetilima i sinesteziji u teoriji i praksi te su posvećene redom istraživanju zvuka, boje i svjetla. Sve prethodno spomenute sobe određena su uvertira za onu posljednju, dvanaestu, koja je posvećena grupi Plavi jahač, njezinom nastanku, umjetnicima, izložbama i konačnom raspadu do kojeg je doveo početak Prvog svjetskog rata.

Izložba je nastala u suradnji s muzejom Lenbachhaus iz Münchena, u kojemu je do ožujka 2025. godine otvorena izložba Plavi jahač. Osim građe iz navedene ustanove i Fundacije Gabriele Münter i Johannes Eichner koja se nalazi u njezinom sklopu, za izložbu u galeriji Tate Modern posuđeni su izlošci iz Centre Pompidou, Leicester Museums & Galleries, National Galleries of Scotland, Victoria and Albert Museum, Fondazione Marianne Werefkin u sklopu Museo Comunale d’Arte Moderna, Schloßmuseum Murnau, Galerie Thomas iz Münchena i drugih ustanova te privatnih zbirki. Kustosice izložbe su Natalia Sidlina i Genevieve Barton. Izložba ostaje otvorena do 20. listopada 2024.

(Zrinka Marković)


 

Fotografirao: Miroslav Šlafhauzer

Vukovar – otvorena izložba „Borovski spomenar u fotografiji“

U Gradskom muzeju Vukovar otvorena je 7. lipnja izložba Borovski spomenar u fotografiji koja publici predstavlja povijest i izgradnju Borova naselja te ju upoznaje s njegovim kulturnim, društvenim i povijesnim značajem. Autor izložbe je dokumentarist Zbirke fotografije Gradskog muzeja Vukovar Dinko Kukuljica.

Borovo naselje nije samo mjesto, već simbol zajedništva i industrijske moći čiji su temelji postavljeni dolaskom tvornice Bata, a kasnije i kombinata Borovo. Tvornica i kombinat Borovo, poznati po proizvodnji obuće, bili su srce Vukovara. No, Borovo je bilo mnogo više od toga – razvijeno naselje s kompletnom infrastrukturom: od vrtića, škola, zdravstvenih ustanova i tržnice do kina, sportskih klubova, radničkog doma i bazena. Stanovnici Borova naselja imali su sve što im je bilo potrebno na dohvat ruke, bez potrebe za odlaskom iz naselja.

 

Fotografirao: Miroslav Šlafhauzer

Izložba se temelji na donaciji fotografske građe nekadašnjih Borovskih novina koju je Muzeju 2006. godine poklonio gospodin Josip Galić, tadašnji direktor marketinga u Borovu. Negativi su nakon Domovinskog rata pronađeni u razrušenoj tvornici, u staroj kutiji većinom bez ikakve zaštite, te vidno prekriveni prašinom, žbukom i pijeskom. Nakon čišćenja i skeniranja slagani su i sortirani u nove košuljice za negative te se došlo do brojke od šest tisuća negativa. Skeniranjem filmova otkrivena je ne tako davna prošlost Vukovara, te je utvrđeno da su fotografije nastale većinom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Upravo sa svakim novim odskeniranim filmom, svakom novom otkrivenom fotografijom budila su se snažna sjećanja na mirise, zvukove, boje te se upravo to željelo podijeliti sa sugrađanima. Ovo su sjećanja na vrijeme kada je Borovo cvjetalo, a zajednica bila povezana kao nikada prije. Svaka fotografija je svjedočanstvo kulturne i industrijske baštine koja se mora čuvati i prenositi budućim generacijama.

Fotografije su tematski podijeljene na Tvornicu i naselje s podtemama. Tako izložba započinje osnutkom i gradnjom tvornice i naselja, prati proizvodnju kožne, gumene, sportske i zaštitne obuće, opisuje valjaonicu i proizvodnju auto-guma, gumeno-tehničke robe, proizvodnju strojeva, rad instituta i laboratorija, tiskaru, prodajnu mrežu te društveni standard, zdravstvo i prehranu radnika. Iz povijesti Borova naselja, osim same izgradnje, života u naselju, vrtića i škola, najzastupljeniji su sportovi i sportski klubovi koji čine čak 18 tema. Danas zvuči nestvarno da se u naselju trenirao skok s motkom, a održavale su se i radničke sportske igre Gumijada. Na sportskim terenima Borova naselja poniklo je na desetke vrhunskih sportaša koji su proslavili svoj grad.

 

Fotografirao: Miroslav Šlafhauzer

Uz izložbu je tiskan i katalog u kojemu je objavljen izbor od 400-tinjak fotografija iz Zbirke fotografije Gradskog muzeja Vukovar, koja u svom fundusu sadrži preko 70 tisuća jedinica fotografske građe, a čega se više od sedam tisuća fotografija odnosi na borovsku tematiku.

Izložba i katalog podijeljeni su na jedinice koje započinju s kratkim povijesnim pregledom naselja (Povijesni kutak) kojeg su napisali mr. sc. Ivan Hubalek i Ivica Žabić. Tekst je nadopunjen osobnim svjedočanstvima stanovnika pa je tako književnik Igor Beleš opisao svoja sjećanja na Borovo naselje (Veličina kroz malene oči).

Izložba Borovski spomenar u fotografiji ostvarena je uz financijsku potporu Grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije, sa željom da kod posjetitelja probudi ponos i sjećanja na dane kada je Borovo bilo uzor zajedništva i prosperiteta. Može se pogledati do 30. lipnja 2024. godine, svakodnevno u vremenu od 10 do 18 sati.

(Ana Filipović)


 

Novo izdanje – objavljena znanstvena monografija o zaštiti modernih i suvremenih umjetničkih djela

U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i u Modernoj galeriji u Ljubljani ovoga je mjeseca predstavljena znanstvena monografija Od blizu / Izbliza / Up Close – Očuvanje, zaštita i konzerviranje-restauriranje modernih i suvremenih umjetničkih djela koja je nastala kao rezultat dugogodišnjeg istoimenog projekta i suradnje triju institucija: Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU), Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje Sveučilišta u Ljubljani (UL ALUO) i Moderne galerije u Ljubljani (MG+MSUM). Riječ je o prvoj i opsežnoj publikaciji na hrvatskome i slovenskome jeziku koja se bavi temom očuvanja djela moderne i suvremene umjetnosti na ovim prostorima.

Autori tekstova u knjizi su renomirani stručnjaci s područja znanosti i umjetnosti iz Slovenije i Hrvatske, a publikaciju su uredile Tamara Trček Pečak (UL ALUO Ljubljana), Mirta Pavić (MSU Zagreb) i Nada Madžarac (Mg+MSUM Ljubljana).

Znanstveni i stručni tekstovi osim interdisciplinarnih istraživanja, modela odlučivanja i metodologije konzervatorsko-restauratorskih zahvata obrađuju etička pitanja, procese nastanka odabranih modernih i suvremenih djela te otkrivaju nove spoznaje o njihovoj materijalnoj i nematerijalnoj strukturi i značenju. Istraživanja, zahvati i postupci preventivne zaštite provedeni su na raznovrsnoj građi i nekonvencionalnim materijalima, poput kolaža izrađenih uporabnim predmetima, bioloških i organskih materijala, jute, poliestera i mnogih drugih kojima se suvremeni umjetnici koriste. U tretiranju djela suvremene umjetnosti nema rutine i svaki se predmet razmatra individualno. Sadržaj nudi pogled „izbliza“ na odabrana moderna i suvremena djela iz fundusa Moderne galerije u Ljubljani, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki i Ateljea Vasko Lipovac u Splitu.

Opsežna monografija prati izložbu Izbliza / Up Close koja se održava u MSU (28. svibnja – 25. kolovoza 2024.) čije su autorice urednice ove knjige. I monografija i izložba namijenjene su stručnoj publici, istraživačima, studentima, muzealcima i široj javnosti.

(Mirta Pavić)


 

Fotografirala: Iva Validžija

Zemaljski muzej BiH – izložba „Manga, Hokusai, Manga“

U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine otvorena je izložba Manga, Hokusai, Manga koja publici predstavlja povijest i razvoj manga, organizirana u suradnji Agencije za kulturalnu razmjenu „Japanska fondacija“, Ambasade Japana u Bosni i Hercegovini i Zemaljskog muzeja.

Podrijetlo manga, popularnog stila stripova i grafičkih romana koji potječe iz Japana, može se povezati s ilustrativnim crtežima emaki iz perioda Nara iz 8. stoljeća i knjigama ehon iz razdoblja Edo (1615. – 1868.). Japanski umjetnik Hokusai Katsushika (1760. – 1849.) u svom remek-djelu Hokusai manga koristi termin „manga“ kako bi opisao radove koji su prikazivali svakodnevne scene krajolika, prirodnih elemenata, japanske mitologije i duhova.

Popularnost manga u Japanu bila je velika te se nastavljaju izdavati i nakon Hokusaijeve smrti. Otvaranjem Japana prema međunarodnoj trgovini u drugoj polovici 19. stoljeća raste interes Europe za sve oblike kulture i svakodnevnog života Japana što se naročito vidi u likovnoj umjetnosti. Manga crteži se populariziraju u novinama Japan Punch kao satirični komentari pokušaja zapadnjaka u uspostavljanju trgovačkih i diplomatskih odnosa s Japanom, a u 20. stoljeću manga označuje crteže, stripove satiričnog sadržaja koji postaju dijelom svakodnevnog života u Japanu. O popularnosti ovog medija na svjetskoj razini govore brojke od preko 12 milijardi dolara na koliko je procijenjena vrijednost globalnog tržišta manga u 2023. godini. Prema dostupnim podatcima na top listi deset najprodavanijih manga stripova (papirnato izdanje) u Japanu u 2023. godini na desetom mjestu s više od tri milijuna prodanih primjeraka bio Kingdom (Kraljevstvo), dok je na prvom mjestu Blu Lock s preko deset milijuna prodanih primjeraka.

 

Fotografirala: Iva Validžija

Izložba u Zemaljskom muzeju BiH podijeljena je na nekoliko segmenata: u prvom dijelu izložbe prikazane su reprodukcije Hokusai manga nastale kao blok otiskan u tri boje, crna, siva i blijedo ružičasta, a objavljivane u razdoblju od 1814. do 1878. godine u petnaest svezaka koji su se sastojali od četiri tisuće crteža na približno 800 stranica. Osnovna ideja Hokusaija nije bilo povezivanje u narativnu priču, već „prenošenje duha i učenje zanata“ u obrazovnu svrhu.

Na izložbi se mogu pratiti karakteristike razvoja pojedinih tema manga kao što su tipologija lica, razvitak pojedinih prikaza na način da su podijeljeni na manje povezane okvire koji prate naraciju ili korištenje „oblačića“ koji su u tradicionalnim manga crtežima korišteni u svrhu predstavljanja snova pojedinih likova, a danas služe kao mjesto za izgovoreni tekst pojedinog lika.

 

Fotografirala: Iva Validžija

Uz povijesni pregled izložba ima naglašen i edukativni karakter. Dionica „Kako crtati mangu“ svraća pozornost posjetitelja na tehnike stvaranja karakternih prikaza lica – od iznenađenja uz uputu da oči moraju biti širom otvorene, a preporuka je da se u crtež uključe i kapljice znoja kako bi se izraz lica pojačao, do nasilnog bijesa gdje se preporuča da se vanjski rubovi kapaka podignu prema gore radi bolje ekspresije. U ovom dijelu je predstavljen i niz časopisa koji su izdani od 1950. do 2000. kao upute za crtanje manga.

Kutak na izložbi koji posjetiteljima pruža mogućnost crtanja vlastite kreacije manga pun je zanimljivih crteža što svjedoči interesu publike za ovu vrstu umjetnosti, a posjetitelje se poziva da svoje manga crteže prijave na 18. međunarodno manga natjecanje koje zaprima radove do 5. srpnja ove godine.

Izložba Manga, Hokusai, Manga otvorena je do 30. lipnja 2024. godine.

(Iva Validžija)


 

Fotografirala: Ivona Marić

„Portreti hrvatskih ljekarnika“ – predstavljen dio farmaceutske baštine Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU

U Galeriji Klovićevi dvori početkom mjeseca otvorena je izložba Portreti hrvatskih ljekarnika na kojoj su izloženi predmeti iz fundusa Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU koji predstavljaju hrvatske ljekarnike s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća, njihovu društvenu i kulturnu ulogu, istovremeno pričajući priču o poznatim zagrebačkim ljekarnama. Autorice izložbe kojom se obilježava deseta godišnjica od osnutka Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU su muzejska savjetnica Silvija Brkić Midžić i prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, dok je kustosica izložbe Anamarija Komesarović.

U fokusu izložbe je devet slika izvedenih u tehnici ulja na platnu koje se čuvaju u Zbirci slika, grafika i skulptura. Autor većine je Hinko Brodjovin, zagrebački ljekarnik, kolekcionar i donator koji se amaterski bavio slikanjem. Riječ je o portretima kolega ljekarnika, Josipa Grahovca (portretiran poč. 20. st.), Slavka Zimmermanna (dva portreta iz 1935.), Otta Löschnera (poč. 20. st.), Žige Ključeca (1935.), Antona Ernesta Katkića (1908.) i Dragutina Jelineka (1917.). Osma i posljednja od Brodjovinovih slika na izložbi je autoportret iz 1908. godine. Svi su oni bili vlasnici poznatih zagrebačkih ljekarni uz iznimku Jelineka koji je vodio ljekarnu u Delnicama, a ono što je svima zajedničko jest da su u pojedinim razdobljima bili predstojnici Hrvatsko-slavonskoga zemaljskog ljekarničkog zbora.

 

Fotografirala: Ivona Marić

Na izložbi se saznati najvažniji biografski podatci iz života svakog ljekarnika, posebice Hinka Brodjovina (1864. – 1941) koji je diplomirao farmaciju u Zagrebu, a nakon završetka studija je radio u Beču i u Splitu. U razdoblju od 1894 do 1928. godine bio je vlasnik kraljevske ljekarne K Zrinjskomu na uglu Zrinjevca i današnje Tesline ulice u Zagrebu, inače jedne od rijetkih povijesnih ljekarni koja nije izmještena sa svoje lokacije s kraja 19. stoljeća. Brodjovin se probio na tržište zahvaljujući čuvenoj kremi za djecu i sapunu koje je po svojoj kćeri nazvao BabyMira. Bio je predstojnik Hrvatsko-slavonskog zemaljskoga ljekarničkog zbora od 1903. do 1908. godine. Početkom 20. stoljeća polazio je privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića te je bio sudionik izložbe Medović, Iveković i drugovi održane 1901. u Umjetničkom paviljonu. Zanimljivo je i to da je za pročelje zgrade svoje ljekarne izradio kopiju slike Nikola Šubić Zrinjski pred vratima sigetske tvrđave prema originalu Bele Čikoša-Sesije. Uz slikarstvo bavio se i kolekcionarstvom prikupivši značajnu zbirku hrvatskih slikara 19. i 20. stoljeća.

 

Fotografirala: Ivona Marić

Glavna atrakcija ove izložbe je po prvi puta javnosti predstavljen Portret ljekarnika Hinka Brodjovina, do nedavno posve nepoznato djelo Milivoja Uzelca datirano 1920-ih. Ni sam Muzej nije znao za postojanje slike do prije šest godina kada je ona otkrivena prilikom revizije i inventarizacije građe preuzete od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti. Neuokvireno platno, dio Brodjovinove ostavštine, bilo je zamotano u nastavne plakate i pohranjeno na teško dostupnom mjestu u privremenom spremištu Muzeja.

U likovnom smislu, Uzelčev portret uvelike se razlikuje od ostalih izloženih slika među ostalim i po tome što je portretirani (Brodjovin) prikazan unutar definiranog interijera, za stolom i uz predmete koji svjedoče njegovoj ljekarničkoj profesiji i ljubavi prema slikarstvu. Nije teško za pretpostaviti da je Hinko Brodjovin kao kolekcionar i poznavatelj umjetnosti naručio izradu portreta kod poznatog hrvatskog slikara za vrijeme njegova boravka i rada u Zagrebu, a koji je upravo početkom 1920-ih napravio neka od svojih ključnih djela.

Osim slika na ovoj izložbi je predstavljen i dio bogate baštine hrvatskog ljekarništva koja potječe iz zbirke nekadašnjeg Instituta za povijest farmacije, a sada se nalazi u Zbirci ljekarničke opreme, namještaja i utenzilija Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU. Većinom su to stojnice iz ljekarne na Zrinjevcu (Zbirka Brodjovin) koje su nastale u vremenskom rasponu od 16. do 19. stoljeća, a izrađene su od stakla, drva, fajanse, kamenine i porculana. Među njima se izdvajaju proizvodi Manufakture porculana Beč iz 18. stoljeća kao vrijedni primjerci primijenjene umjetnosti.

Izložba Portreti hrvatskih ljekarnika je otvorena do 30. lipnja 2024.

(Ivona Marić)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr