U povodu proslave 60. obljetnice osnutka, 10. srpnja u Muzeju grada Trogira otvorena je izložba pod naslovom “FEŠTA!” - Što su i kako su Trogirani slavili kroz povijest, koja putem brojnih predmeta, pisanih i slikovnih izvora istražuje temu javnih (svjetovnih i crkvenih) i privatnih slavlja u Trogiru.
Ova svečarska izložba predstavlja rezultat tih istraživanja s posebnim naglaskom na trogirska slavlja tijekom 19. i 20. stoljeća, a podijeljena je u dva dijela i smještena u dva muzejska prostora. Prvi dio izložbe smješten je u izložbenom prostoru Muzeja i sastoji se od dvije cjeline: uvodnog dijela sačinjenog od prigodnih legendi koje tekstom i slikom govore o javnim feštama u Trogiru, nizom panoa sa privatnim spomenarskim fotografijama, vitrinom s ulomcima posuda od ranog brončanog doba do 17. stoljeća, te lutki u trogirskoj narodnoj nošnji koje dočekuju posjetitelje i „pozivaju“ ih u drugu cjelinu koja dočarava izgled svečarskog stola u trogirskoj blagovaonici s pogledom na glavni gradski trg i zvonik katedrale sv. Lovre.
Drugi, opsežniji dio izložbe smješten je u Galeriji Cate Dujšin Ribar i čine ga tri cjeline. U sklopu prve cjeline izloženi su muzejski predmeti, dokumenti i fotografije koji ilustriraju, ili su se koristili u raznim prigodama crkvenih i svjetovnih slavlja. Od prikazanih predmeta posebno se ističu glazbeni instrumenti tuba i klarinet Narodne glazbe Trogir te zastava Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz 1912. godine, kao predmeti dvaju trogirskih društava koji su od svojih osnutaka 1825., odnosno 1903. godine, bili neizostavni sudionici brojnih javnih svečanosti. Niz likovnih prikaza bl. Ivana Trogirskog, zaštitnika grada Trogira, svjedoče o važnosti štovanja dvaju blaženikovih datuma. Dok se sam blaženikov spomendan 14. studenog danas slavi i kao Dan grada Trogira - Stivanja, obilježavanje drugog važnog spomendana, tzv. Primišćenja (u znak sjećanja na dan 4. svibnja 1681. godine kada je obavljen prijenos moći Ivana Trogirskoga u tada tek dovršenu kapelu u trogirskoj katedrali) s vremenom je izgubilo na značaju - od fešte koja je nekoć trajala i po nekoliko dana slavlje se svelo na crkveni obred.
Izvor: Muzej grada Trogira
Druga cjelina nosi naziv „Veštiti i vešte za fešte“. Da su Trogirani imali smisla za lijepo odijevanje ilustriraju izložene svečane ženske haljine koje su pripadale obitelji Sonjara - Karli (donacija Sine Karli) i niz prigodnih modnih detalja. Posebnu pažnju privlači muško svečano odijelo, tzv. „Dalmatinski veštit“, rad Borisa Burića – Gene. Umijeće izrade ovog odijela i kultura odijevanja dalmatinskog veštita odnedavno su upisani u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno dobro. U istom se Registru nalazi i „Trogirska kvadrilja“, tradicionalni trogirski ples koji se izvodio prilikom slavlja, još jedan neizostavan element u predstavljanju trogirskih fešti kroz povijest.
U trećem dijelu kroz izloženi namještaj obitelji Mavretić (donacija obitelji Svilan) s kraja 19. stoljeća, glazbene instrumente i obiteljske portrete Andreis i Mavretić, publici je približena atmosfera trogirskih tinela, soba u kojima su Trogirani slavili i dočekivali svoje goste.
Izložbu prati istoimeni katalog u kojemu su iscrpno prikazani izvještaji i zapisi s trogirskih slavlja do 1970. godine, a osim toga i pored ranije navedenog, u njemu doznajemo i o neizostavnoj trogirskoj svečanoj trpezi počevši od prigodnih jela poput pašticade s njokima do poznatih trogirskih rafijola.
Prigodom izložbe osmišljena je i slikovnica s naslovom „Triba sad sve skupit sa stola!“ čije će se predstavljanje održati u rujnu u Muzeju grada Trogira.
Izložba „Fešta!“ ostaje otvorena do 27. rujna 2023., a sve aktualnosti o njoj, kao i zanimljive priče o predmetima i slavljima, bit će objavljivane u edukativnim serijalima na mrežnoj stranici i društvenim mrežama muzeja.
(Daniela Kontić, Maja Maljković Zelalija)
View across the Collections Hall at V&A East Storehouse © Diller Scofidio + Renfro
London – tri nacionalna muzeja dobivaju nove čuvaonice otvorene posjetiteljima
Tri londonska muzeja – Muzej Viktorije i Alberta, Britanski muzej i Muzej znanosti – u procesu su najveće kućne selidbe u Ujedinjenom Kraljevstvu, kojom je obuhvaćeno doslovno sve, od igle do lokomotive. Riječ je o završnim fazama dugogodišnjih projekata uređenja novih čuvaonica u kojima će nakon zahtjevnih selidbi građa svjetske važnosti uskoro postati dostupna javnosti. Nove čuvaonice rezultat su odluke britanske vlade da proda zgradu donedavne „zajedničke“ čuvaonice, uz usporedno financiranje novih smještajnih kapaciteta za neprocjenjive muzejske funduse.
Kuća Blythe u zapadnom Londonu bila je gotovo četiri desetljeća jedna od najvećih muzejskih čuvaonica u Ujedinjenom Kraljevstvu, dom milijunima predmeta iz Muzeja Viktorije i Alberta, Britanskog muzeja i Muzeja znanosti. Izvorno sagrađena kao sjedište Poštanske štedionice, britanska ju je vlada 1979. otkupila za 6,5 milijuna funti za prostor čuvaonica. Odlukom vlade 2015. da prevrijednu nekretninu na luksuznoj lokaciji proda za budući stambeni kompleks, tri su se nacionalna muzeja našla pred izazovom ponovnog definiranja funkcije čuvaonice, kao i dobila priliku svoja dugo skrivana blaga otkriti posjetiteljima u poboljšanim uvjetima. Svaki muzej dobio je trećinu od ukupno osiguranih 150 milijuna funti za pronalaženje dugoročno isplativoga i pristupačnijega rješenja za zbirke.
Muzej Viktorije i Alberta upravo je dovršio uređenje nove čuvaonice (V&A East Storehouse) u istočnom Londonu i započeo selidbu više od 250 tisuća muzejskih predmeta, 350 tisuća knjiga i tisuću arhiva iz fundusa, na koju se opsežno priprema od 2019. godine. Čuvaonica je dio projekta V&A East u sklopu kojega se u neposrednoj blizini gradi i novi V&A East Museum. Obje lokacije dio su većeg projekta East Bank, vrijednoga 1,1 milijardu funti, kojim se stvara novo kulturno-obrazovno središte u Olimpijskom parku kraljice Elizabete u Stratfordu, s kazalištem, BBC-jevim studijima te fakultetima za arhitekturu, modni dizajn i računalstvo. Prvotno planirano otvorenje za ovu godinu odgođeno je za proljeće 2025., djelomično zbog pandemije koronavirusa, ali i zbog nedavne velike akvizicije arhiva glazbenika Davida Bowieja. Od dobivenih 50 milijuna funti od vlade 37 milijuna utrošeno je u opremanje zgrade, a preostalih 13 milijuna na digitalizaciju, pakiranje i selidbu.
Nova, otvorena čuvaonica osmišljena je prenamjenom zgrade bivšega medijskog centra za prijenos Olimpijskih igara 2012., koja je u privatnom vlasništvu i dugoročno iznajmljena Muzeju. Za preuređenje je zaslužan arhitektonski studio Diller, Scofidio i Renfro, koji je imao iskustva s projektiranjem sličnih ustanova, kao što su muzej The Broad u Los Angelesu i kulturni centar The Shed u New Yorku. Unutrašnjost na 16 000 m2 posve je ogoljena, nalik na špilju s otvorenim središnjim dvoranskim prostorom, sa staklenim podom i ogradama, okruženim s četiri kata na kojima su sustavi za skladištenje. Namjera je rastvorenog interijera ukloniti barijere između predmeta i posjetitelja stvaranjem dramatičnog pogleda od 360 stupnjeva, dajući dojam „uranjajućeg kabineta čudesa“, u kojemu je zbirka svuda okolo, ispod, iznad, u svim smjerovima.
Besplatnim ulaskom posjetiteljima će biti omogućene tri razine pristupa – samostalni obilasci, organizirana vodstva i individualni pristup za studijska istraživanja. U čuvaonici će se nalaziti restauratorske radionice, studijske sobe, ali i prostori za kreativne studije, pop-up izložbe, performanse i projekcije, uz žive susrete sa svakodnevnim radom Muzeja. Naglasak je stavljen na privlačenje lokalne zajednice, mlađe i raznolike publike te onih koji inače ne posjećuju muzeje, u odnosu na tradicionalniji muzej u Južnom Kensingtonu.
Uz više od stotinu manjih promjenjivih postava prvi će se put izložiti i masivni arhitektonski fragmenti i sobne garniture, preveliki za izlaganje u glavnoj zgradi Muzeja, poput jedinoga cjelovitog interijera arhitekta Franka Lloyda Wrighta izvan SAD-a – Kaufmannova ureda iz tridesetih godina 20. st. – ili pozlaćenoga drvenog intarzijskog stropa iz 15. st. iz uništene španjolske palače Altamira. U namjenskoj galeriji za izlaganje rijetko viđenih velikih tekstilnih predmeta moći će se vidjeti oslikani kazališni zastori za produkcije ruske baletne trupe Ballets Russes, npr. zastor Natalije Gončarove za Žar-pticu (1926.) i Picassov za Le Train Bleu (1924.). Arhivi Muzeja pružit će uvide u radne prakse umjetnika, dizajnera i izvođača, primjerice izlaganjem dokumentacije festivala Glastonbury, predmeta glazbenice PJ Harvey te industrijskog dizajnera Kennetha Grangea, koji je dizajnirao sve od Kodakova fotoaparata, Kenwoodova miksera do londonskoga crnog taksija.
Britanski muzej novu čuvaonicu planira otvoriti 2024. ili 2025. godine. Pošavši od drukčijeg pristupa, svoju čuvaonicu seli izvan Londona, u selo Shinfield, što je 70-ak kilometara dalje od glavne muzejske zgrade. Suvremeni namjenski kompleks čuvaonice i istraživačkog centra na 15 500 m2, čija je gradnja počela 2019., bit će poznat kao Arheološka istraživačka zbirka Britanskog muzeja ili skraćeno BM ARC i u prvom će se redu usmjeriti na akademsko proučavanje i zaštitu građe. Arhitektonski studio John McAslan i partneri projektirao je tri povezane zgrade koje dizajnom prizivaju izgled tradicionalnih šupa, a u krajolik će se uklopiti primjenom prirodnih materijala za oblaganje i prigušenih boja.
Ambiciozni planovi uključuju uspostavu istraživačkog partnerstva sa Sveučilištem u Readingu, koje je ujedno vlasnik zemljišta na kojemu je izgrađen kompleks, a poseban interes odnosi se na stvaranje novoga nacionalnog i međunarodnog središta za posudbe predmeta drugim ustanovama, što možda upućuje na namjeru Muzeja da zauzme fleksibilniji pristup u upravljanju mnogim djelima koja nisu izložena. Razgledavanje i proučavanje zbirke bit će besplatno za javnost, ali uz prethodnu najavu. Studijske sobe omogućit će studentima, akademicima, školskim skupinama i drugim istraživačima bolji pristup zbirci. Neki od najvažnijih povijesnih predmeta u zemlji, uključujući drevne skulpture, mozaike, arheološke sklopove i povijesne odljeve, prvi će put biti okupljeni u većem prostoru u cjelinama, pružajući širi kontekst njihove namjene i podrijetla, što nije bilo moguće u kući Blythe. Primjerice, istraživači će imati priliku vidjeti oružje s kostima njegova vlasnika, kao i ostatcima hrane s kojima je ratnik bio sahranjen.
Muzej znanosti svojih će više od 400 tisuća predmeta koje je čuvao u kući Blythe udomiti u namjenski sagrađenoj čuvaonici blizu Swindona, smještenoj najdalje od matične zgrade, točnije 120 km, na prostoru bivšeg aerodroma Kraljevskoga ratnog zrakoplovstva. Muzej je od 1979. vlasnik zemljišta te u šest postojećih hangara već pohranjuje oko 35 tisuća najvećih predmeta. Nova čuvaonica na 26 000 m2, površine dvaju nogometnih igrališta, imat će prostrane dvorane za smještaj građe na 30 kilometara polica, restauratorske radionice i laboratorije, istraživačke prostore i fotografske studije. Gradila se između 2018. i 2021. godine, a cijelo to vrijeme Muzej se usporedno pripremao za veliku selidbu, započetu sredinom 2021. i u tijeku sve do danas. Cijeli prostor preimenovan je u Nacionalni centar za zbirke kako bi odražavao namjeru da to postane središnja lokacija za upravljanje zbirkama svih pet muzeja okupljenih u grupaciji Muzeja znanosti. Svim predmetima prije preseljenja provjerena je opasnost materijala, označeni su crtičnim kodom, katalogizirani, fotografirani, po potrebi restaurirani i zapakirani. Većina će ih u sklopu ovog projekta biti digitalizirana te je plan da od polaznih 5 % predmeta s kvalitetnim fotografijama u mrežnom katalogu dođu do najmanje 75 %. Svime time ubrzat će se budući proces pripreme predmeta za izlaganje ili posudbu. Otvorenje nove zgrade planira se početkom 2024. godine, a pristup građi bit će omogućen javnim vodstvima te školskim i istraživačkim posjetima.
Iako suočena s gubitkom doma za neprocjenjive funduse i golemim logističkim izazovom preseljenja, tri nacionalna britanska muzeja istodobno su dobila izvanrednu priliku osmisliti suvremeno opremljene čuvaonice koje će biti dorasle brizi o predmetima svjetske baštine. Svaki sa svojim jedinstvenim pristupom i različitim rješenjima, pošli su od iste ideje – baštinu izvući iz mraka i vratiti je javnosti kojoj i pripada.
(Dunja Vranešević)
Pripreme za selidbu Muzeja Viktorije i Alberta, © Jamie Stoker
Nova čuvaonica Muzeja Viktorije i Alberta, © Diller Scofidio + Renfro
Muzej Louvre u Parizu. Fotografija: Amy-Leigh Barnard / Unsplash
Francuska – novi zakon koji muzejima dopušta povrat umjetnina otetih za vrijeme nacizma
Francuski parlament je sredinom mjeseca donio zakon kojim bi se trebala olakšati procedura restitucije predmeta koji se nalaze u muzejskim fundusima. Ovim zakonom obuhvaćeni su predmeti za koje je dokazano da su oduzeti židovskim kolekcionarima ili koje su oni bili prisiljeni prodati u razdoblju između Hitlerovog dolaska na vlast, 30. siječnja 1933., i Dana oslobođenja, 8. svibnja 1945. godine. Nacrt zakona još je ranije jednoglasno izglasan u Senatu i Narodnoj skupštini, a kako se navodi u priopćenju Ministarstva kulture, riječ je o prvom francuskom zakonu kojim se priznaju zločini počinjeni nad Židovima tijekom Drugog svjetskog rata.
Prema podacima Ministarstva kulture, tijekom Drugog svjetskog rata „u kontekstu antisemitskog progona“ u Francuskoj je zaplijenjeno oko sto tisuća predmeta. Oko 60 tisuća predmeta pronađeno je pred kraj rata u Njemačkoj i na područjima pod okupacijom Trećeg Reicha i preneseno natrag u Francusku. Od toga je 45 tisuća vraćeno vlasnicima; od preostalih predmeta koji nisu bili zatraženi ili vraćeni veći dio je prodala država početkom 1950-ih, a oko 2200 njih – tzv. „djela MNR“ – povjereno je nacionalnim muzejima na čuvanje. Oni su trebali biti izloženi u muzejima kako bi se njihovim zakonskim vlasnicima dala mogućnost da ih zatraže, a sve što nije vraćeno po isteku zakonskog razdoblja trebalo je postati vlasništvo države. Budući da taj rok nikada nije postavljen, predmeti su i dalje ostali u privremenom vlasništvu nacionalnih muzeja.
Raniji pokušaji restitucije muzejskih predmeta židovskim vlasnicima, odnosno njihovim nasljednicima bili su otežani francuskim zakonom o baštini koji muzejske zbirke i predmete u državnom vlasništvu klasificira kao „neotuđive“. To znači da je u svakom pojedinom slučaju bilo potrebno donošenje posebnog zakona, što je moglo trajati godinama, a ponekad i spriječiti da dođe do povrata. Novi zakon uspostavlja okvir za pokretanje postupka povrata predmeta i umjetničkih djela bez potrebe za pribjegavanjem posebnim zakonima. Jedino što je sad potrebno jest dopuštenje posebnog odbora, Komisije za naknadu štete žrtvama spolijacije.
„Ovo je zakon djelovanja, koji osigurava da se obveza sjećanja i pripravnosti pretoče u konkretne pravne radnje“, izjavila je ministrica kulture Rima Abdul-Malak. Još u svom novogodišnjem govoru ministrica je najavila tri nova zakona kojima se ublažavaju ograničenja uklanjanja predmeta iz fundusa javnih ustanova – ovaj koji je upravo usvojen, kao i dva slična zakona koji se odnose na ljudske ostatke i umjetnička djela stečena tijekom razdoblja kolonijalizma. Sam francuski predsjednik Emmanuel Macron postavio je restituciju i repatrijaciju, odnosno povrat kulturnih dobara pojedincima i nacijama, kao prioritet svoje administracije.
(I.M.)
„Ivan Standl – Zagrebački fotograf" – monografija posvećena svestranom majstoru fotografije
U Muzeju grada Zagreba sredinom mjeseca predstavljen je katalog izložbe "Ivan Standl – Zagrebački fotograf", posvećen jednom od najznačajnijih predstavnika rane fotografije u Hrvatskoj, svestranom majstoru fotografije koji je u našoj sredini stekao zasluge zbog dugovječnosti djelovanja, kompleksnog opusa i brojnih nagrada.
Ovo tvrdo ukoričeno izdanje realizirano kroz suradnju više kustosa i istraživača predstavlja autora koji je značajno obilježio fotografiju u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća te razvio iznimno bogatu djelatnost koja se manifestirala na različitim razinama i obuhvaćala intenzivan rad u atelieru i na terenu – od snimanja prirodnih ljepota i pokretne i nepokretne baštine, brojnih pojedinačnih i grupnih studijskih portreta, pa sve do dokumentiranja mijena grada i posljedica razornog zagrebačkog potresa 1880. godine. Prezentirani su različiti žanrovi kojima se ovaj agilan fotograf bavio, a koji prikazuju svu širinu njegova opusa, nadopunjeni arhivskim materijalima i pričama iz kronike njegova života i djelovanja. Standlov fotografski angažman kontekstualiziran je u širim okvirima te u odnosu prema suvremenicima u Hrvatskoj i kulturnim sredinama s kojim je bio povezan porijeklom ili formativnim godinama.
Zrinjevac, sjeverna strana / iz albuma Zagreb, oko 1895.
Autor uvodnog priloga je Hrvoje Gržina iz Hrvatskog državnog arhiva koji je, kao vjerojatno najupućeniji poznavatelj Standlova života i stvaralaštva, dao iscrpnu Standlovu biografiju nadovezujući se novim istraživanjima na svoje prethodno objavljene radove. Slijedi esej Dunje Nekić iz Muzeja za umjetnost i obrt o portretnoj fotografiji - najopsežnijoj žanrovskoj dionici autorova opusa kojom se bavio tijekom cijele karijere i čije se tehničko stilske mijene sagledavaju kronološki u osobitostima pojedinih etapa djelovanja njegovog atelijera. Ista se autorica kraćim tekstom dotiče fenomena etnografskih portretnih tipova u fotografiji. Dubravka Stančec iz Muzeja grada Zagreba približila je čitateljima dio opusa vezan uz veliki zagrebački potres 1880. godine s ikonografskog i formalnog aspekta, kao i u odnosu na radove drugih fotografa koji su dokumentirali posljedice katastrofe.
Nikolina Šimunović iz Hrvatskog povijesnog muzeja analizirala je vizure Zagreba koje, kontinuirano nastajući tijekom triju desetljeća, bilježe njegovu preobrazbu iz provincijskom gradića na periferiji Austro-Ugarske Monarhije u srednjoeuropski grad, dok je kolegica Sanda Kočevar iz Gradskog muzeja Karlovac, kao specijalistica za opus Hinka Krapeka, razmatrala sličnosti i razlike u pristupu dvojice fotografa na istom zadatku snimanja „Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe“ 1981. godine.
Jubilarna gospodarska šumarska izložba u Zagrebu - Šumarski paviljon, 1891.
Posljednji tekst Ivane Gržine iz Strossmayerove galerije starih majstora posvećen je najraznovrsnijem korpusu u Standlovu opusu – fotografijama proizašlim iz kampanja snimanja spomeničkih znamenitosti i krajolika te različitim namjenski nastalim snimkama predmeta kulturne i umjetničke baštine.
Ovim vrijednim izdanjem Muzej grada Zagreba integrirao je cjelokupni istraživački rad koji stoji iza istoimene izložbe u znanstveno istraživački prostor nudeći istraživačima fotografije i studentima temeljit i širok pogled u svestran opus Ivana Standla, nadopunjen kataloškim popisom umjetnina, njihovim fotoreprodukcijama i bibliografskim pomagalima.
(Ivan Guberina)
Izvor: Tehnički muzej Nikola Tesla
Tehnički muzej – obnovljeni Apisarij uči o važnosti pčela za čovjeka i planet Zemlju
U Tehničkom muzeju Nikola Tesla nedavno je otvoren obnovljeni postav muzejskog Apisarija – ambijent u kojemu posjetitelji promatranjem pčelinjih zajednica, tekstualnim informacijama i različitim aplikacijama na multimediji mogu aktivno stjecati znanje o ponašanju i zadružnom životu medonosnih pčela, njihovoj važnosti za čovjeka i planet Zemlju, kao i ulozi u oprašivanju mnogobrojnih kultiviranih i samoniklih biljaka.
Elementima obnovljenog postava, koji uz ogledne košnice s pčelama, uključuje muzejske predmete, modele, tekstualne opise, multimediju, kao i druge interaktivne elemente, pokriva se široki raspon tema: od spomenute uloge pčela kao oprašivača, razvoja i načina funkcioniranja zajednice, životnog ciklusa radilice i raspodjele poslova prema dobi, sve do snalaženja pčela u prostoru, rojenja i međusobne komunikacije putem mirisa i plesa. Također, posjetitelji mogu saznati više o utjecaju pčela na razvoj ljudske zajednice, povijesti pčelarstva u hrvatskoj, kao i o medonosnom bilju kontinentalnoga i primorskog klimatskog pojasa.
Izvor: Tehnički muzej Nikola Tesla
Naglasak postava je na sivoj, medonosnoj pčeli, Apis mellifera carnica (Pollmann, 1879.), autohtonoj pčeli na cijelom području Republike Hrvatske i naših kopnenih susjeda. Izloženi su pribor i oprema za rad s pčelama - vrcaljka kojom se odvaja med iz saća, pčelarska vilica kojom se skidaju voštani poklopci sa stanica saća u kojima je med, zaštitna odjeća i dimilica kojom pčelari umiruju pčele koje pojavom hladnog dima prestaju braniti košnicu. Posebno je atraktivna staklena košnica u kojemu se nalazi pčelinja zajednica s maticom obilježenom pločicom u boji koja označava godinu uzgoja, povezana prolazom s okolinom što pčelama omogućava izlazak u prirodu i prikupljanje peluda i nektara.
U posebnom segmentu postava izložene su košnice iz Etnografskog muzeja koje približavaju začetke pčelarstva na ovim prostorima. Posjetitelji mogu vidjeti „dubinu“ kojom su ljudi oponašali duplu drveta u kojoj su se u prirodi nalazile pčele, „šibljaru“ koja se izrađivala od pruća ili šiblja i oblagala mješavinom ilovače i sjeckanje slame, a izložena je i „pletara“ koja se plela od slame, najčešća tradicionalna košnica s nepokretnim saćem prisutna na gotovo svakom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj do 1970-ih godina.
Obnovu Apisarija financirali su Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
(I.G.)
Izvor: Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolske kulture – izložba „Zvjerinjak antike“
U Muzeju vučedolske kulture u Vukovaru nedavno je otvorena izložba „BESTIARIVM ANTIQVVM - Zvjerinjak antike“ Arheološkog muzeja u Zagrebu koja publici otkriva važnu ulogu životinja u grčko-rimskoj religiji, kulturi, simbolici i umjetnosti.
Na izložbi je izloženo je 214 arheoloških artefakata iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu, od kojih mnogi nikada nisu bili izlagani niti publicirani u stručnoj literaturi. Predmeti su predstavljeni kroz prizmu namjene, dekoracije, zoomorfnog simbolizma i šireg kulturno-religioznog konteksta, dok vizuali izložbe nude širi pogled na odnos antičkog čovjeka prema životinjama.
Autorice izložbe Hana Ivezić i Jana Kopáčková posjetiteljima otkrivaju kako su životinje bile sastavni dio svakodnevice starih Grka i Rimljana - od prehrane, rada i trgovine, preko književnosti i umjetnosti, sve do ljubavi. Osim što su bile radne, kućne ili pak divlje, životinje su mogle biti i svete, a redovito su i žrtvovane za potrebe vjerskih svetkovina. Rituali rimske državne religije kao i privatni kultovi zahtijevali su žrtvovanje životinja u čast bogova - bikovi, junice, ovce, svinje i koze tako su redovito bili predmetom žrtve. Izvan grada, no i u samim gradovima, pripitomljene životinje držale su se i uzgajale radi koristi i zarade, a divlje životinje lovile su se podjednako iz užitka i kao izvor hrane. Neke su paradirale pred carevima, živjele u palačama i zabavljale mase u areni.
Grčki i rimski autori kao što su Plutarh, Elijan i Plinije Stariji pisali su o životinjama u djelima o etici, moralu i prirodnoj povijesti. Pisci proze i poezije, ali i povjesničari poput Homera, Ezopa, Herodota, Lukrecija, Ovidija i Diodora Sikula, često su se njima služili u svojim prispodobama kako bi ispričali priče i ilustrirali neka ljudska iskustva.
Publika može vidjeti iznimno dobro sačuvani brončani nož kratke listolike oštrice na kojoj je gravirana ptica - vjerojatno drozd koji jede glistu, tipičan primjer kasno antičke produkcije pronađen u Sisku u rijeci Kupi. Izložena je kuglasta brončana posuda pronađena u rimskom grobu na lokalitetu Volcera (današnji Bakar) ukrašena reljefno izvedenim prikazima iz životinjskog svijeta – u trku su prikazani jelen, pantera, lav i govedo, a ljepotom izvedbe izdvaja se i brončana statueta divlje mačke, u popisu predmeta navedena kao lav, a za koju je pažljivim pregledom uočeno da ima pruge nalik tigrovim i da nije riječ o mužjaku, već o ženki. Iako je statueta oštećena, jasno se mogu prepoznati lijepo cizelirane pruge na površini tijela zvijeri. Ujedno su dobro vidljive dekorirane trake orme na tijelu tigrice, te nema dvojbe da je riječ o figuralnom prikazu kulta Dioniza, točnije njegovog Indijskog trijumfa.
Efeška tetradrahma s prikazom pčele svjedoči kako su ti kukci u davnim vremenima, kao i danas, igrali iznimno važnu ulogu u oprašivanju usjeva i proizvodnji meda koji se obilno koristio u prehrani jer nije bilo prerađenog šećera ili umjetnih zaslađivača, odnosno za liječenje raznih tegoba, od probavne i respiratorne bolesti do cirkulacije, vrućice i grlobolje.
Zanimljivi su i tekstovi sa psećih nadgrobnih spomenika pronađenih u staroj Grčkoj i Rimu koji pokazuju da bol gubitka voljenog ljubimca ne poznaje nikakve vremenske ili kulturološke granice, a o njima su se uglavnom brinuli pripadnici elita jer je držanje kućnih ljubimaca bilo znak bogatstva i nije bilo tako rašireno kao danas.
Izložba „BESTIARIVM ANTIQVVM - Zvjerinjak antike“ može se razgledati u Muzeju vučedolske kulture do 30. rujna 2023. godine.
(I.G.)
Izvor: Muzej vučedolske kulture
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr