Trilce Navarrete, znanstvenica koja se bavi ekonomskim učincima digitalizacije i predaje na sveučilištu Erasmus u Rotterdamu, našim muzealcima poznata s prošlogodišnjeg predavanja Zašto digitaliziramo? održanog u MDC-u (How to Benefit from Digitisation, Muzeologija 56) ove je godine zajedno sa svojim studentima pratila, istražila i objavila novitete vezane uz digitalne trendove u muzejima. U tekstu o digitalnim muzejskim trendovima u 2020. godini objavljenom na njenom blogu, odabrala je nekoliko trendova uočenih u godini obilježenoj koronavirusom, zatvaranjima i radu od kuće.
Prvi trend ukazuje na važnost nastavka digitalizacije radnog procesa. Na primjeru nizozemskih muzeja koji su otvoreni od prvoga srpnja, upozorila je na činjenicu da su nove mjere upravljanje brojem fizičkih posjetitelja gotovo u potpunosti prebacile na online rezervacije kako bi uspjela ispoštovati mjera udaljenosti od 1,5m pri posjetu muzejima odnosno jedna osoba ili par njih na 10 m2. U digitalizaciju radnog procesa spada i razvoj online muzejskih dućana koji nakon lockdowna dobijaju na važnosti. Ovdje je prepoznata i mogućnost boljeg razumijevanja posjetitelja zahvaljujući razvoju mrežnih usluga i generiranja prihoda putem mrežne muzejske trgovine.
Drugi trend se odnosi na komunikaciju putem društvenih mreža i uključivanje publike u aktualne globalne događaje. Istraživanje 300-injak objava popularnih muzeja na Instagramu, Twitteru i Facebooku koje je provela Kate Archbold pomaže uočiti način na koji su muzeji odreagirali na zatvaranje. Među tim muzejima su se našli British Museum, Rijskmuseum, Louvre, Galerije Uffizi i Muzej kraljice Sofije. Promatrali su se hashtagovi, jezici na kojima su objave (da li se muzej obraća domaćoj ili međunarodnoj publici) i promoviranje novih muzejskih sadržaja na ostalim platformama (Youtube, podcasti). Istraživačica je grupirala hashtagove u deset kategorija, uočivši prednosti korištenja takvog načina komunikacije posebno kad je riječ o umjetničkim izazovima i poticanju publike na rekreaciju umjetničkih djela iz zbirki i interakciju s muzejom.
Istraživanje među 225 talijanskih ispitanika koje je provela Elisa Pellegrini je pokazalo da su susret s fizičkim predmetom i šetnja muzejskim galerijama najčešći razlozi fizičkog posjeta muzeja, dok je online posjet motiviran željom za učenjem, gledanjem umjetnosti i mogućnošću posjeta muzeja koji se nije mogao posjetiti ranije. Istraživanje je također pokazalo da se postotak onih koji nikada nisu posjetili muzej putem interneta za vrijeme lockdowna smanjio za samo 5 %. Najzastupljenija dobna skupina među online posjetiteljima je ona od 18 do 24 godine koji su skloniji koristiti muzejske usluge na internetu kao produžetak fizičkog muzeja, što se u tekstu navodi kao treći trend. Za razliku od pasivnog konzumiranja online sadržaja poput slušanja glazbe i gledanja TV-a, kad su muzeji u pitanju, više se preferiraju aktivnosti poput kvizova, testova, učenja, interakcije s vodičem i sl.
Influencer marketingom radi privlačenje mlađe publike koristi se nekoliko nizozemskih muzeja. Uz pomoć 14 muzejskih influencera provedeno je anketno istraživanje čiji rezultati pokazuju da muzejski influenceri nisu uspjeli privući nove posjetitelje – ispitanici su otprije bili redoviti muzejski posjetitelji – međutim, mogu potaknuti povećanje učestalosti posjeta. Većina pratitelja muzejskih influncera imaju 18 do 29 godina kao i formalno obrazovanje iz područja umjetnosti. Dok takvi pratitelji ponajviše cijene estetski senzibilitet i rekontekstualizaciju muzeja, pratitelji koji nisu umjetnički obrazovani više će biti pod utjecajem influencera da posjete muzej. Iz toga proizlazi četvrti trend da će mrežna dostupnost muzejskog sadržaja povećati vizualni vokabular općeg potrošača, obogaćujući estetski senzibilitet i sveukupni kapital potrošača društvenih medija.
Najvažnija muzejska usluga prema ispitivanju mišljenja stotinjak online muzejskih posjetitelja u Nizozemskoj je bez sumnje izložba. Kada je riječ o online aktivnosti istih posjetitelja, zabilježen je pad korištenja muzejskih usluga, među kojima dominiraju posjeti muzejskim mrežnim stranicama i stranicama na društvenim mrežama radi informiranja. Posljednji dio ovog istraživanja odnosi se na korištenje godišnje muzejske karte (posjeduje ju 8 % stanovništva Nizozemske, a plaća se 44 eura godišnje) i željene online usluge i prednosti koje bi bilo moguće ostvariti kupnjom digitalne muzejske karte. Peti trend ukazuje na okretanje k personalizaciji usluga i dnevnoj kontekstualizaciji. Istraživanje ispitanika pokazuje da su im bitne pozadinske priče koje stoje iza nekog predmeta ili radnog procesa u muzeju, kao i redovita tjedna javljanja putem različitih kanala, mogućnost posudbe djela ili ekskluzivni posjeti muzeju.
Posljednji, šesti trend vezan je uz potencijal muzejskih dućana koji se temelji na korištenju digitalnog muzejskog sadržaja. Rijksmuseum već godinama poziva svoje korisnike da besplatno preuzmu neki od više od 300 tisuća digitaliziranih predmeta i osmisle artikl za muzejski dućan. Ovaj pristup privlači veliki interes s obzirom da se prijavljeni natječu za novčanu nagradu (Rijksstudio Award) te je za 2020. godinu zaprimljeno 2,843 prijava. Međutim, od svih nagrađenih projekata prethodnih godina samo je jedan predmet proizveden te se nalazi u prodaji. Unatoč preprekama u produkcijskom dijelu, predviđa se da bi kvalitetno osmišljeni proizvodi povezani s muzejskim predmetima i dodanom edukacijskom vrijednošću mogli privući kupca u muzejski dućan i povećati trenutačnu potrošnju koja je procijenjena na ispod dva eura po posjetu muzeju.
Iako su u fokusu ovog teksta umjetnički muzeji (u zapadnoj Europi), bilo bi zanimljivo vidjeti da li se i druge vrste muzeja mogu ovdje prepoznati. Možda od razlike u vrsti je važnija razlika u veličini i brendu muzeja te vidjeti kako bi se trendovi i spomenute strategije mogle prilagoditi u manjim muzejima. U svakom slučaju, investicija u digitalizaciju fundusa i poslova ističe se kao jedini logični smjer daljnjeg razvoja svih muzeja i premda nema naznaka da će „digitalni“ muzej zamijeniti onaj fizički, on bi trebao postojati kao njegov produžetak.
(Ivona Marić)
Izvor: Muzej crvene povijesti, Dubrovnik
Dubrovnik – prvi rođendan Muzeja crvene povijesti
Najmlađi dubrovački muzej – Muzej crvene povijesti, koji kroz više od šest stotina raznovrsnih eksponata iz razdoblja SFRJ prikazuje povijest socijalizma u Hrvatskoj, proslavio je nedavno svoj prvi rođendan. Muzej smješten u sklopu nekadašnje Tvornice ugljenografitnih proizvoda, jednom od ključnih spomenika socijalističkog perioda grada Dubrovnika, u svojoj se prvoj godini postojanja može pohvaliti s impresivnih petnaest tisuća posjetitelja, a da nije riječ o samo „turističkoj atrakciji“ dokazuju i željom da se registriraju i Muzej crvene povijesti upišu u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj.
Muzej je osnovala grupa mladih entuzijasta potaknutih činjenicom da, kako su to sami pojasnili, „zbog nedostatka razumne rasprave o hrvatskom društvu u Jugoslaviji“ na tlu Hrvatske „ne postoji specijalizirani muzej (državni ili privatni) koji bi se bavio cjelovitom poviješću socijalizma“. Postav muzeja podijeljen je u tri dijela: Socijalizam u teoriji, Socijalizam u praksi i Socijalizam u sjećanju, a ideja iza koncepta bila je zainteresirati posjetitelje za temu socijalizma u Hrvatskoj, objasniti im osnovne povijesne i razvojne procese, te im ponuditi izvore i mogućnosti za daljnje samostalno istraživanje. Velika pozornost pridana je stvaranju ravnoteže u količini informacija koje prosječna osoba može unutar jednog posjeta procesuirati, tako da se u relativno pravilnim intervalima izmjenjuju izlošci i pojašnjenja sa interaktivnim i multimedijalnim sadržajima. Želja autora (Ivan Lujo, Krešimir Glavinić, Kristina Mirošević, Nino Glavinić) bila je da se kroz postav isprepliću dva pristupa – stručni koji je plod istraživanja (Socijalizam u teoriji i Socijalizam u praksi), koji potpisuju autori redom premladi da bi se sjećali života u Jugoslaviji, te subjektivni (Socijalizam u sjećanju ) koji donosi sjećanja ljudi koji imaju iskustvo življenja u Jugoslaviji.
Prvi dio predstavlja ideju i razvojni put komunizma od tiskanja Komunističkog manifesta, preko osnivanja Komunističke partije Jugoslavije i dolaska komunista na vlast nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do raskida sa Staljinom i početka nezavisnog puta Jugoslavije u vlastitu vrstu socijalizma. Izloženi su Komunistički manifest iz 1948. godine, propagandni ratni pamfleti i ostaci partizanskog odijela, proglas o sporazumu Tita i Šubašića, časopis Borba, iskaznice Narodne fronte, te faksimili predizbornih plakata. Druga cjelina Socijalizam u praksi koncepcijski je podijeljena na dva dijela – socijalistički stan i tamnu sobu, koji prezentiraju bitne ekonomske i političke događaje u zemlji u između 1948. do 1991. godine, razvoj društva i povijesti svakodnevnice. U uvodnom dijelu nalazi se tekst o radničkom samoupravljanju, a interakcijom s izlošcima (primjerice otvaranjem ormara) posjetitelja se kratkim tekstovima informira o proizvodima i tvornicama, elektrifikaciji zemlje, kinematografiji i diskografiji, slobodnom vremenu, godišnjem odmoru, obrazovanju, položaju žene u društvu, obaveznom vojnom roku i JNA. Prikupljeno je mnoštvo predmeta koji su se mogli naći u socijalističkom domaćinstvu od konzervi sa svinjskom masti i goblena preko Saponijinog sintetičkog praška za ručno pranje Plavi Radion do Iskrinih telefona i popularnog seta posuđa Arena koji je Jugokeramika počela proizvoditi 1978. godine. Pored igračaka i gramofonskih ploča svoje mjesto na policama našli su Sabrana djela Ive Andrića, Knjiga za svaku ženu, Bonton, Udžbenik za domaćinstvo – Odjevanje, kao i kultna kuharica Steve Karapandže.
Tamna soba predstavlja onaj dio povijesti o kojem se nije govorilo ili se nije znalo, poput odmazdi prema neprijateljskoj vojsci i poratnih smaknuća, svega vezanog uz Goli otok i djelovanje UDBE, odnosa prema religiji i konačnog raspada SFRJ. Od eksponata publika može vidjeti repliku proglasa ''Presude Dubrovčanima'' ubijenim na otočiću Daksi, knjigu Biblija na hrvatskom iz 1968. godine, vojnu iskaznicu Udbina agenta s potpisom prvog načelnika Ozne Ivana Steva Krajačića, pisma Amnesty Internationala Titu sa zahtjevima za oslobađanje političkih zatvorenika, isječke intervjua iz filma Goli otok s prvim upraviteljem Golog otoka Jovom Kapičićem i Alfredom Palom, jednim od prvih zatvorenika zloglasne kaznionice, te plakat za referendum o neovisnosti Hrvatske iz 1991. godine.
Pored aplikacije za proširenu stvarnost, pažnju privlači interaktivni pristup prezentaciji teme u kojem posjetitelji mogu samostalno istraživati socijalistički stan, slušati glazbu iz tog vremena, otvarati ladice, čak i isprobati odjeću koja se nosila, a da je aktivna participacija publike u konzumiranju kulturnih sadržaja pun pogodak potvrđuje i velika popularnost koju je ovaj najmlađi dubrovački muzej stekao među stranim turistima našavši se na prvome mjestu među svim ocijenjenim muzejima na putničkoj platformi TripAdvisor.
(Ivan Guberina)
Izvor: Muzej crvene povijesti, Dubrovnik
Vjenčanje u Cresu (Fotoarhiva obitelji Spadoni)
Cres Memory Project – izložba koja vraća Crešane u prošlost
Nedavno je u Creskom muzeju, povodom Dana iseljenika, otvorena izložba fotografija Cres Memory Project. Fotografije su snimljene daleke 1951. godine i sada su po prvi puta predstavljene javnosti. Nekoliko godina prije same izložbe američki fotograf Gildo Spadoni, podrijetlom s otoka Cresa ponudio je na pregled obiteljske albume s fotografijama koje su nastale pri prvoj zajedničkoj posjeti njegovih roditelja Cresu, davne 1951. godine. Gildo Spadoni stariji emigrirao je u Ameriku 1929. godine zbog ekonomski razloga. Tamo je upoznao i svoju buduću suprugu Antoinette koje je s majčine strane također bila podrijetlom s otoka Cresa.
Nakon Drugog svjetskog rata na Cresu se teško živjelo i dolazak „creskih merikana“ Antoinette i Gilda Spadonija domaćini su dočekali s velikim oduševljenjem jer, ne samo da su bili prvi koji su došli u posjet svojim starinama i otočanima, već su pri dolasku donijeli i niz poklona i pomoć u obliku hrane, odjeće i uporabnog alata. Bračni par Spadoni proveo je na Cresu mjesec dana, a cjelokupno druženje s obitelji i Crešanima, kao i sam otok dokumentirani su na preko dvjesto pedeset fotografija koje je Antoanette Spadoni svojim foto aparatom zabilježila.
Antoinette i Gildo Spadoni (Fotoarhiva obitelji Spadoni)
Skoro sedamdeset godina kasnije, fotografije, njih 135, predstavljene su na izložbi Cres Memory Project. Fotografije nikad nisu nadopunjene legendama pa je bio zadnji tren da se ljudi na fotografijama identificiraju dok je još dio suvremenika tog posjeta živo. Dio osoba na fotografijama identificirao je prof. dr. Juraj Sepčić, nekadašnji jedini liječnik na otoku Cresu koji je poznavao sve stanovnike, ali dio je ostao nepoznanica te autorica izložbe, ravnateljica Jelena Dunato poziva Crešane da pogledaju izložbu i pomognu u identifikaciji osoba na fotografijama.
Obitelj Spadoni na kupanju (Fotoarhiva obitelji Spadoni)
Fotografije Cresa i Crešana vrijedan su materijal, ne samo iz emotivnog razloga identifikacije nečije none i nonota, već pružaju mogućnost kompleksnih antropološko-etnografsko-povijesnih istraživanja otoka Cresa 1950-tih godina. Zanimljivo je da ova inicijativa povezivanja iseljeništva s domovinom nije izoliran slučaj. Udruga Blatski fižuli iz mjesta Blato na Korčuli sličan su projekt započeli prije nekoliko godine kako bi povezali obitelji s otoka i svih kontinenata gdje su se stanovnici Korčule iseljavali u svrhu očuvanja identiteta i povijesti otoka.
Izložba će biti otvorena do lipnja 2021. godine što će, obzirom na nepovoljne okolnosti za putovanja, vjerujemo pružiti dovoljno vremena da djelatnici muzeja upotpune informacije o izloženim fotografijama.
(Iva Validžija)
Novo izdanje MMSU Rijeka – muzejska čitanka o migracijama
Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) iz Rijeke izdao je u ožujku ove godine čitanku Between Mobility, Control and Social Transformation što je ujedno posljednja etapa četverogodišnjeg interdisciplinarnog EU projekta Risk Change koji se bavi temom migracija. Riječ je o vrijednom izdanju koje donosi tekstove stručnjaka različitih profila koji su se u svom teorijskom ili praktičnom radu pozabavili ovom aktualnom i kompleksnom temom.
Nakon izbijanja europske migrantske krize 2015. godine Hrvatska se našla suočena s velikim protokom migranata i izbjeglica na balkanskoj ruti što je rezultiralo pojavom nerazumijevanja, straha od nepoznatog i osjećaja ugroženosti među velikim brojem domaćeg stanovništva. Zbog toga je važno podizati svijest o temi migracija i mobilnosti, kao i o problemu predrasuda, ksenofobije i rasizma. Rijeka je oduvijek slovila kao otvoreni i multikulturalni grad zahvaljujući svom lučkom karakteru pa je tako smisleno da se jedna riječka muzejska institucija priključila projektu čiji moto glasi: „Migracije su prirodni zakon. Sve se kreće, svi migriraju.“ Dodatnu težinu sudjelovanju u projektu dalo je i proglašenje Rijeke europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu.
MMSU je teme migracija, privremenih i prisilnih, kao i teme bijega i formiranja predrasuda o strancima i pridošlicama obrađivao kroz umjetničke rezidencije i skupne izložbe održane u sklopu projekta Risk Changes (Između tamo i tamo: Anatomija privremenih migracija, 2016.; Crne krabulje, 2017.; Bijeg, 2018.; Mi nismo kao oni, 2019.), a koje su također dokumentirane u ovoj publikaciji. Pored toga, organizirali su se okrugli stolovi, simpoziji, kino-projekcije, radionice, ali se i provelo istraživanje kojim se htjelo provjeriti točnost već spomenute tvrdnje o otvorenosti i multikulturalnosti Rijeke, o čemu u ovoj knjizi govori tekst Barbare Matejčić i Drage Župarića-Iljića. S tim u svezi, u tekstu kustosica MMSU-a Ksenije Orelj i Sabine Salamon o samom projektu, spomenuto je šaranje transparenta postavljenog na fasadi Muzeja, na kojem je bio ispisan moto projekta.
U čitanci je zabilježeno istraživanje i antropološki terenski rad kojeg je proveo Igor Petričević volontirajući u hotelu Porin, glavnom prihvatnom centru za tražitelje azila. Osim što je imao prilike upoznati azilante, zanimljiv je i njegov susret sa stanovnicom Dugava te prepoznavanje pojave „suosjećajne ksenofobije“ među lokalnim stanovništvom.
Jedan od tekstova donosi bilješke uz etnografsko istraživanje u Zimskom prihvatno-tranzitnom centru Republike Hrvatske u Slavonskom Brodu kojeg su 2016. godine provele Marijana Hameršak i Iva Pleše iz Instituta za etnologiju i folkloristiku. Unatoč odobrenju i akreditacijama, dopušteni su bili samo brzinsko skeniranje prostora i intervjui s upravljačkim strukturama, ali ne i s volonterima ili migrantima. Kolegice su ipak neke stvari uspjele kriomice zabilježiti.
Osim migrantske krize, još jedan obrađeni aspekt su i privremene (tzv. cirkularne) migracije o kojima pišu gostujuće kustosice prve izložbe, Irena Bekić i Duga Mavrinac. Željko Senković u svom tekstu iznosi filozofsko-teorijski pregled teme migracija, dok o doživljaju Drugoga iz psihoanalitičke perspektive i odnosu unutarnjeg psihičkog prostora i vanjskih društvenih i političkih prostora piše CJ Stephens (SAD). Dragan Markovina je obradio temu (izgubljene) multikulturalnosti i nacionalizma balkansko-meditranskog prostora kao i predrasudama zapadne Europe o tom prostoru, a Manuela Bojadžijev progovara o migracijskoj politici Europske unije i „(ne)mogućnostima koncepta građanstva u Europi“.
Knjiga Between Mobility, Control and Social Transformation (336 stranica) sadrži uvod i deset tekstova na engleskom jeziku, koji se u prilozima na kraju publikacije mogu naći i na hrvatskom. Tekstovi su popraćeni ilustracijama u boji – slikovnim prilozima umjetničkih radova. Na kraju knjige se također nalazi dosje projekta Risk Change.
Urednički tim: Ksenija Orelj, Sabina Salamon i Marina Tkalčić.
Izdavač: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, 2020.
(Ivona Marić)
Izvor: FlyView Paris
Katedrala Notre-Dame – iz Pariza u virtualni svijet
Katedrala Notre-Dame u Parizu u procesu je obnove nakon požara koji ju je oštetio u travnju 2019. godine. No, suvremena tehnologija omogućila je da je možemo posjetiti i prije završetka obnove koji je predviđen za 2024. godinu, ako ne već u stvarnosti, onda barem putem ekrana i u virtualnoj realnosti. Kulturni sektor se sve više fokusira na takve proizvode zadnjih nekoliko mjeseci jer su zbog epidemije virusa Covid-19 posjeti velikom broju svjetskih muzeja i drugim kulturnim ustanovama i baštinskim lokalitetima bili donedavno onemogućeni, a trenutno se većinom prakticiraju uz ograničenja.
Uz Google Street View i Google Earth koji su mnogima već duže vrijeme poznati i pomoću kojih se možemo „prošetati“ svijetom i zastati da razgledamo kulturnu i prirodnu baštinu, Google Earth VR otišao je korak dalje pa nam uz korištenje VR opreme daje mogućnost razgledavanja kao da smo stvarno tamo.
Različiti oblici virtualnog razgledavanja primijenili su se i na katedralu Notre-Dame u Parizu. Francuska ustanova Forum des Images i TV5MONDE napravili su 2019. godine hommage pariškoj katedrali Norte-Dame u trajanju od nekoliko minuta. Uz snimke eksterijera iz zraka, mogu se vidjeti i kadrovi iz unutrašnjosti katedrale.
Tvrtka FlyView koja je smještena u Parizu posjetiteljima omogućuje razgledavanje pariških i drugih svjetskih znamenitosti pomoću VR tehnologije. Uz virtualne ture „Nevjerojatno prelijetanje“ i „Tajni Pariz“ u kojima se mogu vidjeti izvana ili iznutra nekoliko desetaka znamenitosti, u ponudi je i „Obnavljanje Notre-Dame“. Ovaj imerzivni film izradila je tvrtka Targo, a u ponudi je kao virtualna tura od srpnja ove godine.
Film je nastao iz dva dijela, a prvi je bio „Čovjek iza Notre-Dame“ u kojem rektor katedrale Patrick Chauvet gledatelje vodi kroz katedralu, uključujući i za javnost većinom nedostupne dijelove. No, nakon što je katedralu teško oštetio požar, shvatili su da je nužno da snime katedralu i u ovakvom stanju. Između ostaloga, korištena je i tehnika snimanja u 360 stupnjeva. Time su napravili film putem kojeg gledatelji uz VR opremu uranjaju u prostor katedrale u kojem se isprepliću priče o onome prije i onome poslije. Dio novca zarađenog posjetima osoba koji se odluče upravo na ovu turu, mogao bi se usmjeriti na rekonstrukciju oštećene katedrale.
Pariška katedrala može se istražiti i putem video igara. Tvrtka Ubisoft, koja je 2014. godine na tržište lansirala video igru „Assassin’s Creed Unity“, nakon požara je ponudila pomoć pri obnovi. Uz doniranih 500.000 eura za rekonstrukciju stradale Notre-Dame i mogućnost besplatnog preuzimanja igre koja je trajala nekoliko dana, Ubisoft je ponudio pomoć i pri samoj rekonstrukciji. Naime, u navedenoj igri moguće je virtualno istražiti Notre-Dame u periodu Francuske revolucije. Iako izgled katedrale iz perspektive tog povijesnog perioda nije sasvim točan, uložilo se puno vremena i truda da se katedrala što detaljnije prikaže. Ubisoft je dvije godine kasnije objavio i video igru „Eagle Flight“ u kojoj se iz ptičje perspektive može istraživati Pariz, uključujući i katedralu Notre-Dame.
Upravo bi 3D modeli mogli biti korisni u rekonstrukcijskim pothvatima koji zahtijevaju preciznost i točnost, a uz to poslužiti i kao sadržaj za korisnike koji žele objekte detaljno proučiti. Iako se pojedini oblici suvremene tehnologije vjerojatno i dalje najviše koriste u svrhe razonode i zabave, sve se više potvrđuje nužnost što detaljnijeg dokumentiranja kulturne baštine i istražuje mogućnosti suvremenih tehnologija u tom procesu.
(Zrinka Marković)
Simpozij „Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti“ – otvorene prijave
Hrvatski muzej naivne umjetnosti u Zagrebu objavio je poziv za sudjelovanje na simpoziju Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti 20. i 21. stoljeća, posvećenom životu i radu jednog od najvećih hrvatskih naivnih umjetnika poznatom po slikama inspiriranim prirodom, odnosno pejzažem rodnog kraja. Simpozij će se održati 25. i 26. ožujka 2021. godine u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, a za sudionike simpozija predviđen je i izlet u Ključ i Novi Marof 27. ožujka, u organizaciji Pučkog učilišta Novi Marof.
Ivan Rabuzin (Ključ, 1921. – Novi Marof, 2008.) svojim je originalnim slikarskim vizijama prirode dao izniman doprinos naivnoj umjetnosti u svijetu te ga mnogi smatraju, uz Henrija Rousseaua, najvećim naivnim umjetnikom uopće. Među naivnim umjetnicima izdvaja se osobitom modernošću svoga likovnog izraza, koja se očituje u specifičnoj stilizaciji i apstrahiranju oblika, odnosno svođenju na geometrijske oblike. Zbog toga njegov opus pripada ne samo najboljim tekovinama naivne već i moderne umjetnosti. Priroda odnosno pejzaž rodnog kraja poslužili su kao inspiracija i nizu drugih naivnih umjetnika (npr. Ivanu Generaliću, Ivanu Lackoviću), najčešće kao polazište koje su svojim vizijama transformirali u metaforične i imaginarne prizore, koji su ipak zadržali tragove stvarnog lokalnog ishodišta.
U hrvatskoj modernoj umjetnosti, pejzažu se pristupalo u postimpresionističkoj i realističkoj maniri (Celestin Medović, Menci Klement Crnčić) te redukcionistički u duhu nove modernističke estetike (Emanuel Vidović). Kolorističke osobitosti pejzaža promišljane su kao moguće izvorište „nacionalnog“ izraza (Ljubo Babić, Vladimir Becić), a u pojedinim opusima specifičan lokalni pejzaž odigrao je važnu ulogu u pronalasku vlastitog „znaka“ odnosno stila (Oton Gliha, Frano Šimunović).
Tema pejzaža prisutna je u repertoaru pojedinih pravaca umjetnosti 20. stoljeća (npr. ekspresionizma i kubizma). Također je, osim u slikarstvu, naglašeno zastupljena i u mediju fotografije (npr. Ansel Adams, Sebastião Salgado). Odnos prema prirodi kao tema par excellence posebno je došao do izražaja u pokretu land arta (Richard Long, Walter de Maria, Robert Smithson), fokusiranom na umjetničke intervencije u prirodi ili unošenje prirodnih elemenata u izložbene prostore, odnosno na specifične akcije dokumentirane fotografijom.
U kontekstu umjetnosti 21. stoljeća i nadiranja distopijskog imaginarija devastiranih i dehumaniziranih krajolika (Michael Kerbow) tema prirode ponovo se aktualizira. Pored teme tehnološkog napretka, koja je snažno obilježila umjetnost 20. stoljeća, odnos čovjeka i prirode pokazao se kao svevremenska, neiscrpna tema, koja dobiva novu važnost s porastom ekološke svijesti o stanju svijeta danas.
Prijaviti se mogu izlaganja koja nude nove interpretacije Rabuzinovih djela, tema, motiva i radnih procedura, istraživanja Rabuzinove povezanosti sa suvremenim kontekstom, drugim umjetnicima i povjesničarima umjetnosti, odnosno radovi koji se bave mapiranjem pozicije Rabuzinove poetike na umjetničkoj i kulturnoj sceni. Također, simpozij će obuhvatiti izlaganja koja istražuju i interpretiraju rad drugih istaknutih umjetnika 20. stoljeća koji su prirodu tretirali kao svoj glavni ili ekskluzivni motiv ili simbol, neovisno o sredstvu ili tehnici kojima su se poslužili za prijenos svoje poruke.
Svi zainteresirani za sudjelovanje mogu svoje prijedloge i sažetke izlaganja (od 1200 do 1800 znakova) poslati do 1. listopada 2020. koordinatorici simpozija dr. sc. Svjetlani Sumpor na e-mail: svjetlana.sumpor@hmnu.hr. O prihvaćanju izlaganja zainteresirani sudionici bit će obaviješteni do 1. studenog 2020.
Sažeci radova prihvaćenih za izlaganje bit će objavljeni u Knjižici sažetaka, a sva izlaganja sa simpozija bit će recenzirana i objavljena u Zborniku radova.
(I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr