U Muzeju Staroga Grada na otoku Hvaru u subotu 30. srpnja 2022. otvara se izložba „Juraj Plančić — Pariški opus“ koja u kustoskoj koncepciji Biserke Rauter-Plančić publici predstavlja 30 ulja na platnu poznatog hvarskog slikara, vrhunske domete nastale za vrijeme autorova rada i života u Parizu krajem 20-ih godina prošlog stoljeća.
Prošlo je 26 godina od posljednje retrospektivne izložbe posvećene stvaralaštvu Jurja Plančića (Stari Grad, 22. listopada 1899. – Pariz, 19. kolovoza 1930.), održane u Galeriji Klovićevi dvori, koja je brojem eksponata (ukupno 128 djela) prikazala slikarov opus ostvaren u Hrvatskoj do 1927. godine te respektabilni broj dotad dostupnih “pariških slika” nastalih tijekom nepune tri godine slikarova rada i života u Parizu, odnosno od kasne jeseni 1927. do ranog proljeća 1930. godine.
Od spomenute zagrebačke retrospektive – i njenih repriza s manjim brojem izložaka u Splitu i u Staromu Gradu (1996.) – “praznine” iz slikarova pariškog opusa do danas su u znatnoj mjeri popunjene jer su kustosi i privatni kolekcionari marno tragali za Plančićevim slikama širom Europe. Trud im se isplatio pa je unatrag desetak godina u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj pronađeno, otkupljeno i što je najvažnije u Hrvatsku dopremljeno još sedam Plančićevih čarobnih ulja koja šira hrvatska publika još nije imala prigodu vidjeti. Dodamo li tomu da i novim naraštajima likovne publike, pa i mlađim umjetnicima, kritičarima i zaljubljenicima u Plančićevo slikarstvo valja in vivo pokazati slikarove vrhunske domete koje je ostvario u okrilju mitske pariške sredine s kraja 20-ih godina prošloga stoljeća, zaokružili smo razloge priređivanja ove izložbe koja će, nema dvojbe, ne samo zanimati kritiku, nego i oduševiti mnogobrojnu publiku željnu doživljaja i susreta s “lijepom umjetnosti”. Plančićeve slike s lux parisiorum prosvijetljenom paletom – ovog ljeta udomljene su na dva mjeseca u rodnom mu Starome Gradu da bi uveličale radosno iščekivanje kolovoskih svetkovina i posebno feštu gradskog patrona.
Berba / Vendange, 1929. (ulje/platno; 60 x 73 cm; privatna zbirka, Zagreb)
Na izložbi u Muzeju Staroga Grada pored remek-djela koja već desetljećima kao najveće dragocjenosti čuvaju i izlažu u stalnim postavima Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba, Galerija umjetnina iz Splita i Galerija umjetnina ''Branislav Dešković'' iz Bola na Braču, bit će izlažemo sedam novo pribavljenih Plančićevih uljanih slika - od ''Pejzaža s likovima'' i ''Ribanja'' iz 1928., preko ''Svadbe'', ''Berbe'', ''Gozbe'' i velike ''Ljuljačke'' iz 1929., pa sve do slike ''Povratak ribara'' iz 1930. godine.
Zahvaljujući susretljivosti kolega iz spomenutih ustanova publika će moći ponovo uživati u sjajnim slikama kao što su ''Procesija'', ''Cvijeće s mornarevom slikom'', ''Povratak s ribolova'', ''Srdele'' i ''Mala ljuljačka'' iz 1929., zatim slike ''Pariško predgrađe'', ''Nedjelja na selu'' i ''Akt s voćem'' iz 1930. te još dvadesetak nezaobilaznih slikarovih ostvarenja izvedenih uljanim bojama na platnu. Sve su to kompozicije na kojima susrećemo ribarske i ribarsko-lučke prizore, pastoralne i bakanalske svečanosti, stvarne i nestvarne vedute u arkadijskoj inscenaciji izvedene jedincatim kolorističkim rafinmanom ''naturalnog'' impresionizma koje asociraju na predjele i scene iz slikareva zavičaja.
Izložba „Juraj Plančić — Pariški opus“ moći će se razgledati Muzeju Staroga Grada do 2. listopada 2022.
(Muzej Staroga Grada)
Monografija Zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550. Liturgijski predmeti i nakit objavljena je kao prva knjiga novopokrenute Biblioteke Tezoro u suizdanju Muzeja za umjetnost i obrt i Školske knjige. Jedna je od rijetkih opsežnih hrvatskih izdanja o zlatarstvu kao specifičnom vidu povijesno-umjetničke baštine a obuhvaća zlatarske umjetnine sačuvane u Zagrebu te one koje potječu s prostora srednjovjekovne Zagrebačke biskupije (od 1852. godine nadbiskupije) i fokusira se na Zagreb kao glavni urbani centar kontinentalnog hrvatskog prostora u okviru srednjovjekovnog Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i centar biskupije.
Knjigom je obuhvaćen izbor predmeta izvedenih u dragocjenim, plemenitim materijalima oblikovanim u stilu kasne gotike i renesanse i njihovim stilskim izvedenicama, a nastalim tijekom druge polovine 15. i prve polovine 16. stoljeća, većinom u razdoblju uspona Zagrebačke biskupije nakon krize sredinom 15. stoljeća, kada se osigurava kaptolski brijeg, dograđuje katedrala i podižu bedemi oko katedrale. Većina predmeta obuhvaćenih monografijom i danas je, kao i u trenutku nastanka, u crkvenom posjedu; tek malim brojem dio je fundusa Muzeja za umjetnost i obrt. Najvećim brojem riječ je o predmetima iz Riznice Zagrebačke katedrale, potom iz crkve sv. Marka i iz crkve sv. Ivana na Novoj Vesi, no obuhvaćena je i građa sačuvana u Čazmi, Glogovnici, Križevcima, Požegi i Đakovu.
Monografiju na 355 stranica i s više od 450 fotografija zlatarskih umjetnina uredila je Miroslava Vučić, a dizajn i likovno rješenje potpisuju Šesnić & Turković, Andrea Šumberac, Barbara Bjeliš i Danijela Karlica Žilić. Knjiga sadrži opsežan tekstualni pregled podijeljen u četiri poglavlja popraćena sjajni fotografijama Srećka Budeka i Vedrana Benovića te Zvonimira Atletića i Gorana Vranića. Recenzetice su prof. dr. sc. Diana Vukičević-Samaržija, emerita i dr. sc. Marija Karbić.
Uvodno poglavlje naslovljeno Crkvena baština od gotike do renesanse obuhvaća niz manjih cjelina koje obrađuju povijesni pregled te stilsko-morfološki pregled očuvane građe s prostora kontinentalne Hrvatske s naglaskom na najreprezentativnije biskupske ostavštine te na kaleže kao najbrojnije očuvane predmete. Istaknute su stilski najznačajnije izvedbe te karakteristične tehnike izrade i ukrašavanja. U kontekstu stilova gotike i renesanse istaknuti su stilski čisti primjeri kao i primjeri prijelaza između gotike i renesanse, odnosno paralelna pojava elemenata obaju stilova na istom predmetu. Također, u ovom poglavlju obrazlaže se pretpostavka o postojanju domaće zlatarske produkcije temeljem većeg broja vrlo slične sačuvane građe te brojnih poznatih zlatara.
Uz spomenuto, uvodno poglavlje donosi i transkripciju i prijevod Potvrde biskupa Šimuna kanoniku Ivanu, dokumenta koji indirektno potvrđuje da je i u Zagrebu bila propisana rekvizicija crkvenog srebra 1526. godine jer kraljevom naredbom tako su prikupljana sredstva za obranu od Osmanlija. Izgleda da je rekviziciju u zasad ne sasvim razjašnjenim okolnostima proveo zagrebački biskup Šimun Erdődy koji je potom sudjelovao u bitci na Mohaču i kasnije spašavao crkvene dragocjenosti pred osvajačima.
Drugo poglavlje obuhvaća kataloški pregled očuvane građe, opsežnu obradu pedeset i tri umjetnine koje su ujedno i gotovo svi sačuvani zlatarski predmeti koji potječu s područja tadašnje Zagrebačke biskupije. Ovaj pregled omogućuje cjelovit uvid u tipologiju i razinu najkvalitetnijih izvedbi iz posjeda najvišeg klera i aristokracije, obuhvaća izuzetno reprezentativne ostavštine zagrebačkih biskupa Osvalda Thuza, Luke Baratina, Šimuna Erdődyja i Wolfganga Vuka Gyulaya ali uz najreprezentativnije izvedbe omogućuje i uvid u razinu uobičajenih zlatarskih narudžbi. Stoga monografija donosi primjere raznovrsnih namjena crkvene građe poput posuda za sveta ulja, monstranci, pacifikala, biskupskih štapova, relikvijara, velik broj kaleža i drugog. Obrada svakog predmeta uz povijesno umjetničku analizu sadrži i heraldičku determinaciju koju je provela Mateja Brstilo-Rešetar kao i determinaciju uloženog dragog kamenja koju je proveo gemolog dipl. ing geologije Marin Šoufek.
Treće poglavlje sastoji se od popisa pokretnina i dragocjenosti, odnosno Inventara Zagrebačke katedrale. Objavljen je izbor sačuvanih inventara, paralelno latinski izvornici i prijevodi na hrvatski. Riječ je o popisima iz 1474., 1502., 1510., 1544., 1546. i 1582. godine od kojih su pojedini već ranije objavljeni samo na latinskom jeziku dok su ovdje doneseni i prijevodi, a pojedini inventari ovdje se prvi puta objavljuju. Sve prijevode kao i transkripcije dosad neobjavljenih inventara te drugih dokumenata u knjizi napravio je mr.sc. Ladislav Dobrica.
Posljednje četvrto poglavlje obuhvaća kazalo imena te popis literature i izvora koji se prvenstveno temelje na gradivu Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu i Hrvatskog državnog arhiva kao i na drugom arhivskom gradivu.
Monografija je opsežna nadopuna poznavanju zlatarstva kao specifičnog vida primijenjene umjetnosti u kontekstu nacionalne povijesti umjetnosti, novim saznanjima i detaljima zanimljivim stručnoj ali i široj javnosti kojoj nisu dovoljno poznati. Objavljene umjetnine i zlatarski predmeti trenutno nisu dostupni posjetiteljima, građa je nakon potresa evakuirana i pohranjena očekujući obnovu muzejskih i crkvenih prostora.
(Arijana Koprčina)
Toplinski val u Britaniji – ugrožena muzejska građa i zdravlje ljudi
Proteklog tjedna temperature u Ujedinjenom Kraljevstvu dosegle su rekordne razine kao posljedica toplinskog vala zbog kojeg je po prvi puta u povijesti izdano crveno upozorenje uz proglašenje nacionalnog izvanrednog stanja. Kako je Britansko otočje naviknuto na umjerenije temperature, tako su i ondašnji muzeji nespremni dočekali toplinski val što je izazvalo burne reakcije muzejskog osoblja koje je zatražilo uvođenje klimatizacijskih uređaja, mogućnosti rada od doma i ljetnog „dress codea“.
Kako javlja britanski Museum Association, brojni su muzejski djelatnici upozorili na „opasne uvjete rada“ s izmjerenim temperaturama u radnim prostorima daleko iznad maksimalno preporučenih 30 Celzijevih stupnjeva. Prema riječima neimenovanog muzejskog djelatnika, „u ekstremnim vremenskim uvjetima kao što su snježna oluja ili uragan, osoblje i posjetitelji bili bi upozoreni da ne putuju – ne vidim zašto bi u slučaju ekstremne vrućine bilo drukčije“. Iz istog razloga već su otkazani brojni školski posjeti.
Sindikat javnih i gospodarskih službi zatražio je zatvaranje Britanskog muzeja u Londonu zbog nesnosnih vrućina i loše kvalitete zraka u zatvorenom prostoru koji su prijetnja za zdravlje zaposlenika i posjetitelja u muzeju. Zahtjevu za zatvaranjem pridonijele su dojave o zaposlenicima i posjetiteljima koji su se razboljeli zbog visokih temperatura i posjetiteljima koji su padali u nesvijest ili imali krvarenja iz nosa. Muzej je popustio pritisku prošlog ponedjeljka i utorka zatvorivši galerije na gornjim katovima koje se nalaze ispod staklenog krova kad su se počele zagrijavati iznad 30 Celzijevih stupnjeva, te radeći skraćeno do 15 sati. I Muzej Viktorije i Alberta zatvorio je pojedine galerije zbog crvenog upozorenja, ali je ostao otvoren, kao i sve četiri galerije Tate i Kraljevska akademija umjetnosti u Londonu, koje nisu čak ni skratile svoje radno vrijeme.
S druge strane, neki muzeji s modernijom infrastrukturom koji su opremljeni klimatizacijskim uređajima pozvali su lokalno stanovništvo da dođu u muzej kako bi se besplatno rashladili. Posebno angažiran je Muzej beskućništva koji je pozvao muzeje da razmotre što mogu učiniti kako bi pomogli beskućnicima kojima je posebno teško tijekom nesnosnih vrućina.
Osim teških uvjeta za zaposlenike i posjetitelje, Museum Association je upozorio kako toplinski val može prouzrokovati štetu na muzejskoj građi, a posebice su ugroženi predmeti koji sadrže vosak i ljepilo koji se tope na visokim temperaturama. Kako bi izbjegli oštećenja na građi u Britanskom muzeju su iz galerija uklonjeni predmeti osjetljivi na temperaturu prije nego su nastupile rekordne vrućine i ostat će u hladnom skladištu dok ekstremni uvjeti ne nestanu, što je potvrdio glasnogovornik Britanskog muzeja.
Da sve učestalije pojave ekstremno visokih temperatura predstavljaju ozbiljnu prijetnju kulturnoj baštini i muzejima svjedoči i nešto ranije objavljena vijest o Muzeju kulturnih artefakata Zabranjenog grada u kineskom gradu Chongqingu koji je do daljnjega zatvoren zbog topljenja i urušavanja krova do čega je došlo usred toplinskog vala. Nažalost, osim muzejskih zgrada ugrožena su i brojna arheološka nalazišta, poput drevne Olimpije u Grčkoj nedaleko koje su požari i ove godine progutali nekoliko kuća.
(Ivona Marić)
Izvor: Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja, Rijeka
„Priče plavog horizonta“ – izložba posvećena jednoj od naših najmoćnijih brodarskih kompanija
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci krajem svibnja otvorena je izložba »Priče plavog horizonta – Jugolinija 75 godina« autora Nikše Mendeša, koja publici približava povijest i značaj jedne od najmoćnijih i najvećih brodarskih kompanija na prostoru bivše Jugoslavije – riječke Jugolinije, od njezina osnutka 1947. godine do preimenovanja u Croatia Line 1992. godine.
Izložba »Priče plavog horizonta – Jugolinija 75 godina« kroz 8 cjelina govori o utjecaju nekadašnjeg gospodarskog diva na život, gospodarstvo i politiku grada Rijeke, prisjećajući se pomoraca i njihovih obitelji kao i havarija brodova. To su povijest brodarstva duge plovidbe općenito, parobrodi Jugolinije i gradnje novih brodova, plovidbe i zapisi iz brodskih dnevnika, havarije brodova, te cjeline o pomorcima, društvenom životu i periodici kompanije Jugolinija. Kraći doprinos o povijesti Jugolinije u katalogu izložbe, pored autora, dale su i kolegice Tamara Mataija, Brigitte le Normand i Antonella Vlaše.
Izvor: Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja, Rijeka
Izložba ne govori samo o Jugoliniji, odnosno kasnije Croatia Lineu, nego se dotiče i povijesti ranijih riječkih brodara – u vremenu Kraljevine SHS i prije toga Austro-Ugarske Monarhije jer je Jugolinija nastala na njihovim temeljima. Tako posjetitelji izložbe mogu saznati više o tradiciji riječkog brodarstva duge plovidbe čiji početci sežu u tridesete godine 19. stoljeća, kada su mnogi riječki brodovlasnici – potaknuti slobodnim tržištem i novim mogućnostima koje su se ukazale nakon što su spali višestoljetni gospodarski okovi Venecije – započeli investirati u domaću jedrenjačku brodogradnju bilo samostalno bilo udruživanjem. Slijede prva domaća parobrodarska društva u Rijeci i njenoj okolici koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, a potom i osnivanje najvećih brodara duge plovidbe neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Jugoslavenska linijska plovidba utemeljena 1947. godine, baštinila je i tradiciju prethodnih riječkih brodara, poput Adrije, Ungaro-Croate za vrijeme Austrougarske Monarhije, te Jadranske plovidbe d.d. Sušak, Oceanije, Adrije i Tirenije između dva svjetska rata. Nakon nacionalizacije brodarskih poduzeća u prosincu 1946. godine, Vlada FNRJ osnovala je četiri velika brodara: Jugoslavensku slobodnu plovidbu, Jugoslavensku linijsku plovidbu, Jadransku slobodnu plovidbu i Jadransku linijsku plovidbu.
Prvih godina postojanja Jugolinija je održavala dvije redovite pruge, za sjevernu Europu i Bliski istok, a u prvoj polovici pedesetih godina stvorile su se mogućnosti za uvođenje linija prema Dalekom istoku. Prvih pet godina nakon osnutka Jugolinija je koristila i putničke parobrode, a najpoznatiji su bili Radnik i Partizanka koji su vraćali iseljenike iz Sjeverne Amerike i Australije u domovinu. Od 1956. godine težište djelatnosti poduzeća postala je linijska plovidba. Već krajem pedesetih godina Jugolinija je uspostavila linije prema Dalekom istoku, od 1954., Rijeka-Hong Kong, a od 1957. za Kinu i Japan.
Izvor: Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja, Rijeka
Do početka sedamdesetih godina Jugolinija je održavala gotovo sve najznačajnije linije prema svim kontinentima. Vrhunac razvitka flote Jugolinija ostvaruje do početka devedesetih godina, kada su nastupile promjene u državnom uređenju SFRJ i kada je došlo do stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Početkom devedesetih godina brodar mijenja naziv u Croatia Line, ali stjecajem nepovoljnih okolnosti, ratne situacije u državi, preobrazbe riječkog brodara i nepovoljne situacije na svjetskom pomorskom tržištu, Croatia Line ubrzo ulazi u razdoblje svojeg najtežeg gospodarskog stanja, koje će ga dovesti do propasti koncem devedesetih godina prošlog stoljeća.
Publika može vidjeti mnoštvo eksponata iz Zbirke Croatia Line i Zbirke maketa brodova, te iz Zbirke dnevnika i nacrta, izvorne brodske dokumente i dnevnike, pomorske karte i fotografije te drugu dokumentaciju koja opisuje povijest kompanije. Manji dio izložbe čine predmeti vezani uz osobna svjedočanstva pojedinih pomoraca na brodovima Jugolinije. Uz makete brodova Jugolinije iz fundusa Muzeja na izložbi se ističu maketa broda Omišalj, posudba Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dokumenti kapetana Velimira Domijana, te brodsko zvono Motornog broda Sušak, kapetana Zvonimira Stipanovića. Posebna cjelina govori o havarijama Jugolinijih brodova gdje je izdvojeno njih desetak najznačajnijih, a jedan dio je posvećen je najvećoj pomorskoj nesreći trgovačke mornarice nakon Drugoga svjetskog rata - brodu „Dunav“ koji je u nerazjašnjenim okolnostima nestao sa svojih 32 člana posade u Tihom oceanu 28. prosinca 1980.
Izložba se može razgledati u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja do 9. listopada 2022.
(Nikša Mendeš)
Izvor: Muzeji i galerije Konavala
Muzeji i galerije Konavala – Izložba „Mi smo dobro i zdravo. Isto želimo i vama!“
U Zavičajnom muzeju Konavala u Čilipima prošli mjesec otvorena je izložba „Mi smo dobro i zdravo. Isto želimo i vama!“ koja tematizira put konavoskih iseljenika u Novi svijet i njihovu povezanost s rodnim krajem, otkrivajući publici kako su se Konavljani snalazili daleko od domovine, kojim su se zanimanjima bavili i s kakvim su se teškoćama susretali.
Izložba se bazira na predmetima koji su iz SAD-a stigli u Konavle tijekom 19. i 20. stoljeća, kao i predmetima koji su iz Konavala putovali u SAD, a u muzej su došli darovanjem konavoske dijaspore posljednjih nekoliko godina. Većina fundusa izložbe sastoji se od pisama i razglednica koje otkrivaju kako je izgledao život Konavlima u 19. i 20. stoljeću, a kako onaj konavoske dijaspore. Korespondencija u vidu pisama koja je kolala između Konavala i dijaspore često je započinjala s riječima: „Mi smo dobro i zdravo. Isto želimo i Vama!“ pa je sama izložba po tome dobila naziv. Predmeti koji su osim pisama pristizali u Konavle uglavnom su upotrebne naravi, a nisu se mogli nabaviti u Konavlima ili su bili znatno skuplji nego u inozemstvu. S druge strane, predmeti porijeklom iz Konavala u vlasništvu iseljenika u prvom redu su imali sentimentalnu vrijednost za vlasnika.
Izvor: Muzeji i galerije Konavala
Konavoska dijaspora ostala je nešto povezanija s domovinom nego je to slučaj s nekim drugim iseljeničkim grupama. Upravo zahvaljujući djelovanju i pomoći dijaspore Konavle su prosperirale u posljednjih 150 godina, a njena važnost vidljiva je i danas kroz česta uključivanje u humanitarne ili kulturne akcije. Upravo je njihova uključenost u kulturna zbivanja u Konavlima bila poticaj za otvaranje izložbe, nakon što su u nekoliko posljednjih godina iz SAD-a stigla značajnija darovanja muzejske građe.
Autor izložbe, kustos Marko Vodopija izložbu je koncipirao kao kružno kretanje u kojemu posjetitelji prolaze putovanje iz Konavala u SAD, nakon čega se suočavaju sa životnim problemima iseljenika u novim okolnostima. Među iseljenicima bio je veliki broj povratnika, a neki od njih su putovanje ponavljali više puta. Zato je u prostoru izložbe ostavljen prostor da se posjetitelji mogu kružno kretati između prostora koji predstavlja život u Konavlima i prostora koji predstavlja život u SAD-u. Prozirni zid pisama i razglednica dijeli izložbu na život iseljenika u SAD-u i njihove rodbine u Konavlima. Ova pisana komunikacija predstavlja prozor u intimu obje skupine, spaja ih, ali istovremeno razdvaja. Izložba završava sa stanjem povezanosti dijaspore i Konavala danas.
Izložba se može razgledati u Zavičajnom muzeju Konavala do kraja listopada 2022.
(Zavičajni muzej Konavala)
Izvor: Gradski muzej Karlovac
Gradski muzej Karlovac – otvorena izložba „Što to rade licitari?“
U Gradskom muzeju Karlovac početkom ljeta otvorena je etnografska izložba „Što to rade licitari?“ koja publici približava svjećarstvo i medičarstvo nekad i sad, s prikazom tradicionalnih oruđa za proizvodnju koje se kroz vrijeme nije bitno mijenjalo, kao ni ručno oslikavanje.
Naslov izložbe nas odmah navodi da pomislimo na bogatstvo i šarenilo licitarskih štandova, brašnaste rukotvorine majstora starih zanata i eksplozije boja u njihovim radionicama. No, najpoznatiji hrvatski suveniri i slastice nisu jedino što licitari proizvode.
Etnografski odjel Muzeja grada Karlovca u Zbirci medičarstva i svjećarstva čuva razne predmete koji svjedoče o povijesti tog zanata na karlovačkom području. Izložbom su predstavljeni raznovrsni etnografski predmeti, a među njima i oruđa koja su medičari i svjećari koristili u proizvodnji svojih licitarskih proizvoda, poput kalupa za izradu licitarskih srca i medenjaka, valgera za rezanje piškota, kalupa za izradu svijeća, preslikača i posebno vrijedan predmet - ring za izradu svijeća. Posjetitelji se na izložbi mogu upoznati i s raznim svjećarskim proizvodima, od kojih se najviše ističe velika Uskrsna svijeća koju je izradio poznati karlovački licitar Antun Prstec.
Izložbom su prezentirani i dragocjeni dokumenti, poput nacrta Prve hrvatske parne tvornice svijeća i medičarskih proizvoda, diplomi dodijeljenih od strane papinstva, fotografija poznate karlovačke obrtničke obitelji Lukinić i sl. Karlovački licitari su oduvijek prepoznavali ulogu i vrijednosti muzeja pa su tako većinu predmeta koji čine Zbirku Gradskom muzeju Karlovac darovale obitelji koje su se generacijama bavile ovim zanatima, poput obitelji Lukinić, Bakran, Prstec i Salopek.
Posjetiteljima je ispričana priča o karlovačkim licitarima i predstavljena Zbirka medičarstva i svjećarstva s namjerom da se potakne interes javnosti za učenjem tradicijskih obrta i širenjem umijeća izrade licitara koje je 2010. godine UNESCO uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta, a kojim se nažalost bavi sve manje ljudi.
Izložba „Što to rade licitari?“ je dio muzejskog programa "Licitari u Karlovcu", koji osim izložbe uključuje i promociju monografije "Čuvari tradicije - višestoljetno djelovanje karlovačkih licitara" autorice više kustosice u mirovini Jane Mihalić, raznovrstan pedagoški program poput radionica izrade licitarskih srca i radionica izrade svijeća, pričaonica i promociju kataloga izložbe „Što to rade licitari?“.
Autorica programa i izložbe je Nikolina Belančić Arki, kustosica Etnografskog odjela Muzeja grada Karlovca.
Izložba se može razgledati u Gradskom muzeju Karlovac do 28. veljače 2023. godine.
(Nikolina Belančić Arki i Josipa Vukelić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr