Samoborski muzej, koji ove godine slavi 75 godina postojanja, nedavno je predstavio idejne muzeološke koncepcije stalnih izložbi u Dvorcu Livadić, Služinskoj kući i novootvorenoj Vili Allnoch. Rad na koncepcijama novih stalnih izložbi dio je sustavne transformacije ovog gradskog muzeja koja je uključivala reviziju temeljnih izjava o poslanju, viziji i vrijednostima, prostorno proširenje te redefiniranje postojećih i uvođenje novih funkcija. Osim kompleksa Dvorca Livadić, s okućnicom i Služinskom kućom, te rudnika Sv. Barbara, muzej sada uključuje uređenu muzejsku čuvaonicu i arhiv te potpuno obnovljenu Vilu Allnoch. Samoborski muzej po svemu se navedenom ističe kao važna muzejska ustanova u Hrvatskoj koja, zajedno sa svojim osnivačem – Gradom Samoborom, svom razvoju pristupa strateški i holistički, postavljajući najviše standarde unutar muzejskog sektora.

U suradnji muzejskih djelatnika s kolektivima Muze, Clinica Studio i Šesnić & Turković tijekom gotovo godinu dana rada, izrađene su idejne koncepcije novih stalnih izložbi, a sam proces postao je prilika za intenzivnu razmjenu znanja i stjecanje dragocjenih uvida u metodologije razvoja suvremenih narativnih prostora u muzejima. S obzirom na to da su takvi procesi u hrvatskim muzejima izuzetno rijetki i događaju se u razmacima od nekoliko desetljeća, suradnja s timom stručnjaka iz područja interpretacije baštine, kulturnog menadžmenta i muzeologije, kao i vrhunskim dizajnerima, bila je dobitna kombinacija. Time kustosi Samoborskog muzeja u ovom zahtjevnom procesu nisu bili sami. Njihov se tim proširio profesionalcima koji iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo oblikovanja nagrađivanih i iznimno posjećenih stalnih izložbi diljem Hrvatske. Ova suradnja omogućila je djelatnicima muzeja savladavanje složenih procesa stvaranja stalnih izložbi čime su osnažili kapacitete za buduće projekte.

Izvor: Muze d.o.o.

Jedno od temeljnih metodoloških polazišta bilo je uključivanje građana Samobora u proces razvoja izložbenih koncepcija. Održane su dvije radionice, od kojih je jedna okupila sudionike različitih dobnih skupina, dok je druga bila usmjerena na mlade – srednjoškolce i studente iz Samobora. U prvoj su radionici građani popisivali i razvrstavali samoborske baštinske fenomene i priče kroz univerzalne vrijednosti koje su prepoznali kao ključne za interpretaciju i razvoj izložbi njihovog muzeja: uključivost, participativnost, održivi razvoj, kvaliteta, inovacija i tradicija. Mladi su pak svojim kreativnim doprinosima pokazali koliko im je muzej važan i koliko žele da on prepozna i komunicira svoje zbirke i priče na njima relevantan i zanimljiv način, potvrđujući važnost muzeja kao prostora međugeneracijskog dijaloga i suradnje te ključnog mjesta za slušanje i prenošenje raznolikih glasova svoje zajednice.

Izložbe kao uključivi i participativni narativni prostori

Stalna izložba na prvom katu Dvorca Livadić posvećena je razdoblju Hrvatskog narodnog preporoda, s posebnim naglaskom na obitelj Livadić, koja je u to vrijeme živjela u dvorcu. Tako zgrada nije samo osigurala izložbeni prostor, već je prepoznata kao aktivni nositelj i pokretač priča. Narativ stalne izložbe čini sedam cjelina: Buđenje, Salon, Trgovište, Radionica, Škola, Čitaonica i Nasljeđe. Narativni se luk razvija kroz dvije vremenske osi: priče koje pokreće sam prostor dolaze iz vremena Livadića i njegovih suvremenika, što čini glavni vremenski okvir, a s njima su prepletene priče iz bliže i udaljenije prošlosti Samobora, koje uvode (ne)očekivane narativne obrate. Osim povijesnih perspektiva, izložba naglašava suvremeni glas, pružajući građanima Samobora i posjetiteljima priliku za aktivno sudjelovanje u oblikovanju narativa. Ovaj participativni pristup omogućuje dinamičan dijalog između prošlosti i sadašnjosti, dodatno obogaćujući doživljaj i stvarajući dublju povezanost posjetitelja s izloženim sadržajem. Glazba Ferde Livadića, uključujući budnicu Još Hrvatska nij' propala, koristi se kao lajtmotiv koji povezuje tematske cjeline, mijenjajući se u interpretaciji ovisno o kontekstu – od zborskih izvedbi do suvremenih aranžmana. Na taj način Dvorac Livadić osnažuje svoj identitet i kao svojevrsni gradski muzej glazbe.

Poseban dodatak u Dvorcu Livadić je Mali dječji muzej, smješten u potkrovlju. Cilj je ovdje stvoriti inkluzivan i stimulativan prostor gdje djeca mogu istraživati, učiti i razvijati se kroz interaktivne izloške i aktivnosti. Kroz kreativan izraz, pokret, dodir, igru i eksperimente, djeca istražuju različite samoborske priče, čime baština pomaže u jačanju njihovih motoričkih, kognitivnih i socijalnih vještina.

Izvor: Muze d.o.o.

Prizemlje Dvorca Livadić u revidiranom funkcionalnom zoniranju pretvoreno je u galerijski prostor za povremene izložbe. One će nastaviti dinamičan diskurs i dijalog bogatih muzejskih zbirki s građanima i posjetiteljima.

U Služinskoj kući, koja čini dio kompleksa Dvorca Livadić, naglasak je na održivim praksama koje otkrivaju predmeti iz etnografske zbirke muzeja. Cjeline Utkane vrijednosti i Zdravi korijeni povezuju posjetitelje s etnografskom baštinom na način da potiču izravan doživljaj i razmišljanje o održivim tradicijskim znanjima i umijećima koji su relevantni za suočavanje s izazovima suvremenog svijeta u područjima proizvodnje i korištenja tekstila, odnosno odjevnih predmeta te prehrane.

Obnova Vile Allnoch, nove ustrojstvene jedinice Samoborskog muzeja, financirana je iz EU fondova s iznosom od 3,6 milijuna eura, čime je ovaj prostor spašen od potencijalne prodaje i stavljen u službu kulture i zajednice. Ovdje će se od sada nalaziti i radni prostori uprave i djelatnika muzeja, a stalna izložba Simboli Samobora smjestit će se na njezinom prvom katu. Koncept stalne izložbe istražuje povijest, kulturu i identitet grada kroz njegove najprepoznatljivije simbole poput Samoborskog starog grada, Samoborčeka, Fašnika, samoborske kremšnite, bermeta, sporta i staklarske industrije. Ovi simboli utjelovljuju kolektivnu memoriju, identitet zajednice i prepoznatljiv duh mjesta grada. Kroz njih je moguće pratiti kako su društveni, politički i ekonomski konteksti oblikovali život zajednice te kako su se zajedničke vrijednosti, tradicije i običaji prenosili, prilagođavali i mijenjali kroz generacije. Izložba osnažuje vezu s tradicijom i pruža priliku za sagledavanje krhkosti ali i otpornosti ovih simbola i njihovih prilagodbi kroz različite povijesne i suvremene perspektive. Upravo kroz ovu dimenziju, izložba postaje relevantna svima koji žele istražiti kompleksne veze između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – ne samo Samobora, već i vlastitih zajednica i identiteta.

Izvor: Muze d.o.o.

Nova perspektiva razvoja gradskog muzeja

Idejne muzeološke koncepcije Samoborskog muzeja predstavljaju strateški i kreativni okvir za daljnji razvoj. S naglaskom na interdisciplinarnost, participaciju i inovativne muzeološke, muzeografske i interpretacijske prakse, koncepcije žele odgovoriti na novu ulogu gradskog muzeja u svijetu brzih promjena i izazova. Jasno definirane narativne cjeline, prožimanje povijesnih i suvremenih perspektiva te promicanje održivosti čine ove koncepcije primjerom promišljenog planiranja uloge muzeja u službi razvoja zajednice. Kao temelj za buduću realizaciju, one postavljaju visoke profesionalne standarde, istovremeno otvarajući nove mogućnosti za interpretaciju i uključivanje građana i posjetitelja u aktivno su-kreiranje muzejskih sadržaja.

Integrirani pristup izlaganja muzejskih zbirki, upotrebi raznovrsnih medija, scenografskih elemenata, interpretacijskog teksta i participativnih izložaka osigurava da nove stalne izložbe postanu dinamični narativni prostori prijenosa znanja koji potiču aktivno uključivanje i dijalog ljudi s muzejskim sadržajem i njihovu međusobnu interakciju.

(Dragana Lucija Ratković Aydemir, Muze d.o.o.)

Michelangelo Buonarroti, Studije muških glava, kaciga za vojnike i crta lica, o.1504. Olovka i smeđa tinta i crna kreda na papiru, 20,5 x 25,3 cm. Hamburger Kunsthalle, Kupferstichkabinett. Fotografija: Christoph Irrgang © Hamburger Kunsthalle

„Michelangelo, Leonardo, Raphael“ – tri genija talijanske renesanse predstavljena na zajedničkoj izložbi u Londonu

Početkom mjeseca u Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu otvorena je izložba Michelangelo, Leonardo, Rafael: Firenca, o. 1504. koja istražuje temu suparništva i ispreplitanja utjecaja trojice majstora talijanske renesanse. Izložba je koncipirana oko ključne godine kada su sva tri boravili u Firenci, gradu koji se nakon šest desetljeća vladavine obitelji Medici ubrzano mijenjao pod novim političkim vodstvom.

Priča započinje već 25. siječnja 1504. godine kada se okupilo vijeće firentinskih umjetnika da bi raspravili gdje točno smjestiti Michelangelov mramorni kip Davida, simbola Firentinske republike, tada sa svih strana izložene prijetnjama moćnijih neprijateljskih država. Skulptura nije bila posve završena te se Michelangelo (1475. – 1564.) morao vratiti iz Rima da dovrši tu monumentalnu narudžbu. Jedan od umjetnika koji su odlučivali o smještaju Davida bio je Leonardo da Vinci (1452. – 1519.) koji se i sam nedavno vratio u rodnu Firencu, u to vrijeme radeći na portretu koji će kasnije postati poznat kao Mona Lisa. Rivalstvo dvojice genija renesanse, Leonarda i Michelangela, bilo je zagarantirano njihovim angažmanom na oslikavanju velike dvorane (Sala del Gran Cosiglio) u Palazzo Vecchio, što je označilo jedini put da su zajedno radili na istom projektu. A onda u jesen 1504. u Firencu stiže i mladi Raffaello Sanzi (1483. – 1520.) kako bi učio od obojice majstora.

Postav izložbe obuhvaća tri dvorane u kojima je izloženo preko 40 djela – uz slike i skulpture to su pretežito crteži kao medij u kojemu se najbolje ogleda proces umjetničkog istraživanja, imitacije i eksperimentacije. Prvom prostorijom dominira Tondo Taddei (1504. – 1505.), nedovršeni mramorni reljef kružnog oblika s prikazom Bogorodice s Djetetom Kristom kojemu dječak Ivan Krstitelj pruža češljugara kao simbol muke i smrti. Michelangelo je izradio tondo za naručitelja Teddea Taddeija dok je još dovršavao Davida te je to jedina Michelangelova mramorna skulptura u Velikoj Britaniji, a koja se nalazi u fundusu Kraljevske akademije. Taddei je sponzorirao i Rafaelov boravak u Firenci koji je po svemu sudeći u njegovoj kući kopirao Michelangelov tondo pokušavajući na skicama uhvatiti prepoznatljivu uvrnutu pozu Djeteta u Bogorodičinu krilu.

 

Michelangelo Buonarroti, Bogorodica s Djetetom i sv. Ivanom Krstiteljem ('Tondo Taddei'), o. 1504. – 1505. Mramor, 106,8 x 106,8 cm. Kraljevska akademija umjetnosti, London. Fotografija: Prudence Cuming Associates Limited © Kraljevska akademija umjetnosti

Varijaciju ove kompozicije Rafael je primijenio na slici Bogorodica s Djetetom, poznatoj i kao Bridgewater Madonna. U ovom djelu više nema malog svetog Ivana Krstitelja i alegorijskog češljugara; umjesto toga Dijete leži preko Bogorodičinog krila, okrećući se da pogleda svoju majku. Drugo od dva glavna Rafaelova djela na izložbi je još jedna Bogorodica s Djetetom (Esterházy Madonna), na posudbi iz Muzeja likovnih umjetnosti u Budimpešti, započeta 1508. godine dok je umjetnik još boravio u Firenci, a dovršena u Rimu označavajući kraj Rafaelovog firentinskog razdoblja.

U središnjoj izložbenoj prostoriji kao jedini izložak može se vidjeti Leonardov karton Bogorodica s Djetetom, sv. Anom i sv. Ivanom Krstiteljem, poznat i kao Karton Burlington House budući da se dugo vremena nalazio u fundusu Kraljevske akademije umjetnosti smještene u navedenoj zgradi, prije nego što je prodan londonskoj Nacionalnoj galeriji za pozamašnu svotu novca. Sastavljeno od osam listova papira, djelo je jedini veliki sačuvani Leonardov crtež visok gotovo 1,5 metara, koje je generacijama zbunjivalo znanstvenike. Autori izložbe smatraju da se ovdje zapravo ne radi o funkcionalnom kartonu, tj. pripremnom crtežu za neko dovršeno djelo već o nezavisnom „prezentacijskom” crtežu najvjerojatnije izrađenom u Firenci u razdoblju 1506. – 1508. (a ne u Milanu oko 1499. kako se ranije mislilo) kao prijedlog za oltarnu sliku velike dvorane u Palazzo Vecchio. Iako Leonardov pokušaj da dobije narudžbu nije uspio, karton je samostalno izložen 1507. godine o čemu je pisao Giorgio Vasari.

 

Leonardo da Vinci, Bogorodica s Djetetom, sv. Anom i djetetom sv. Ivanom Krstiteljem (‘Karton Burlington House’), o. 1506. – 1508. Ugljen s bijelom kredom na papiru, montiran na platno, 141,5 x 104,6 cm. Nacionalna galerija, London.

Posljednja prostorija tematizira dva nikad izrađena murala u velikoj dvorani firentinske gradske vijećnice koja su trebala prikazivati vojne pobjede Firence. Od Michelangela je naručeno da prikaže bitku kod Cascine koja se dogodila 1364. godine, a od Leonarda da naslika bitku kod Anghiarija iz 1440. godine. Na izložbi se mogu vidjeti brojne sačuvane pripremne skice i crteži Leonarda i Michelangela te kopije njihovih kartona koje su kasnije izradili drugi umjetnici, a iz kojih se mogu razaznati dva različita pristupa istoj temi. Leonardova Bitka kod Anghiarija, poznata preko crteža Petera Paula Rubensa koji se danas nalazi u Louvreu, s prikazom četvorice vojnika na konjima u žestokoj borbi ukazuje na fascinaciju izrazima lica koje odaje emocije. S druge strane, Michelangelo kroz prikaz golih firentinskih vojnika koji se nakon kupanja u rijeci Arno spremaju za bitku (na izložbi se može vidjeti kopija Bitke kod Cascine Bastiana da Sangalla) istražuje muški akt u pokretu kao omiljeno sredstvo umjetničkog izražavanja.

Izložba Michelangelo, Leonardo, Rafael: Firenca, o. 1504. (Michelangelo, Leonardo, Raphael: Florence, c. 1504) otvorena je do 16. veljače 2025. godine. Kustosi izložbe su Per Rumberg iz Kraljevske akademije umjetnosti i Scott Nethersole sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj.

(I.M.)

►vrh

---

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

Brno – Gradski muzej Varaždin predstavlja stoljeće hrvatske likovne scene

U Moravskom muzeju u češkom Brnu otvorena je gostujuća izložba Gradskog muzeja Varaždin „Hrvatska likovna umjetnost 20. i 21. stoljeća“ koja obuhvaća 68 likovnih djela, 57 slika i 11 skulptura, iz fundusa Galerije umjetnina čiji su autori najznačajniji hrvatski umjetnici iz 20. stoljeća te nekoliko aktualnih umjetnika iz 21. stoljeća.

Odabrane slike i skulpture ilustriraju stoljeće hrvatske likovne scene, s različitim stilskim obilježjima, umjetničkim dosezima i sponama s europskim kontekstom, na koje su uvelike utjecali i doticaji mnogih hrvatskih umjetnika koji su, ponajprije svojim školovanjem ili profesurom, bili povezani s najvećim europskim kulturnim centrima. Putem ove izložbe češka publika, osim s presjekom hrvatske likovne umjetnosti kroz proteklo stoljeće, moći će se pobliže upoznati i s dvojicom hrvatskih velikana osobito povezanih s Pragom: Vlahom Bukovcem, profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu od 1903. do 1922., te Ivom Režekom, rođenim Varaždincem koji je studentsku naobrazbu započeo na praškoj akademiji.

Izložba započinje suvremenim djelima, najaktualnijim ostvarenjima nekih od trenutno najznačajnijih hrvatskih umjetnika i predstavnika 21. stoljeća, s posebnim naglaskom na varaždinske autore, ali i najnovije akvizicije Muzeja. Tako su među njima djela Slavena Macolića, Gordane Kovačić Macolić, Ivana Meseka, Domagoja Rogine, Jurice Mihinjača ali i Zlatana Vehabovića, Marka Zemana, Borisa Bućana i mlade autorice Anite Kos. Izložena je i skulptura Zlatka Kopljara, koji je za izložbu u Gradskom muzeju Varaždin dobio Nagradu „Vladimir Nazor“.

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

Sljedeća cjelina vodi publiku u ranije periode prezentirajući djela druge polovine 20. stoljeća s impozantnom plejadom umjetnika koji se priključuju internacionalnim apstraktnim tokovima, tražeći senzibilitet u organičkoj apstrakciji, apstraktnom ekspresionizmu, informelu, hiperrealizmu i figuraciji. Prezentirani su radovi Ferdinanda Kulmera, Vjekoslava Paraća, Ede Murtića, Šime Perića, Marina Tartaglije, Ljube Ivančića, Otona Glihe, Miljenka Stančića, Nives Kavurić Kurtović, Zlatka Kauzlarića Atača, Jadranke Fatur, Aleksandra Srneca, Marije Ujević Galetović, Šime Vulasa, Borisa Bućana, Antuna Borisa Švaljeka i Gorana Merkaša, koji kroz svoja djela simbolično oslobađaju umjetnost progovarajući slobodom individualnih izraza i pluralizmom stilova.

Poseban segment izložbe posvećen je prvoj polovici 20. stoljeća i procvatu hrvatske moderne pod dirigentskim kistom Vlahe Bukovca; a kroz najznačajnija djela fundusa ukazuje se na razdoblje radikalnih promjena u hrvatskom slikarstvu koje napušta tradicijske okvire zahvaljujući mladim talentiranim umjetnicima školovanim u europskim centrima kulture poput Beča, Münchena, Praga, Pariza i Venecije. U tom periodu nastaju najljepša slike hrvatskog pejsaža, portreta i mrtvih priroda u slikarskim ostvarenjima Otona Ivekovića, Slave Raškaj, Miroslava Kraljevića, Ljube Babića, Vladimira Becića, Emanuela Vidovića, Tomislava Krizmana, Vladimira Filakovca, Omera Mujadžića, Jerolima Mišea, Milivoja Uzelca.

 

Izvor: Gradski muzej Varaždin

Posljednja soba posvećena je dvojci velikana hrvatske umjetnosti, Vlahi Bukovcu i Ivi Režeku, čija je poveznica upravo Prag u kojem su živjeli, radili, studirali i bili dionici društvenog, akademskog i umjetničkog života.

Vlaho Bukovac bio je profesor slikarstva na Likovnoj akademiji u Pragu na kojoj je predavao od 1903. do svoje smrti 1922. godine. Izložena slika „Adam i Eva“ naslikana je u njegovu ateljeu u Pragu 1918. godine. Ivo Režek najznačajniji je varaždinski slikar i hrvatski predstavnik neorealizma i neoklasicizma. Studirao je u Pragu od 1919. do 1924. godine, te mu kraći period slikarsku klasu vodi profesor Vlaho Bukovac. Na izložbi su predstavljena četiri njegova djela. Slika „Mrtva priroda s vrčem i žemljom“ iz 1923. godine izabrana je za ovaj postav jer je naslikana na zadnjoj godini Akademije u Pragu. Slika „Kupačice“ iz 1926. godine, nastala u Parizu, izabrana je za vizual plakata i kataloga ove izložbe. Ta je slika 1926. godine bila je izložena na Režekovoj prvoj samostalnoj izložbi u Pragu, kao i portret njegovog prijatelja, slovenskog slikara Vene Pilona. Dakle, ove slike već samo iz našeg saznanja nekoliko puta su posjetile Češku, a ova izložba još je jedna prilika da se predstave češkoj likovnoj publici.

Autorica stručne koncepcije izložbe je viša kustosica Elizabeta Igrec, a izložba se može razgledati u Moravskom muzeju u Brnu do 21. veljače 2025.

 

►vrh

---

 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

„Između obveze i časti“ – kroz mornaričke odore i opremu predstavljeno tri stoljeća hrvatske pomorske tradicije

U Hrvatskom pomorskom muzeju Split nedavno je otvorena izložba i predstavljena knjiga „Između obveze i časti – mornaričke odore iz fundusa Hrvatskoga pomorskog muzeja Split“, autorice više kustosice Branke Teklić.

Ovom izložbom i novom muzejskom publikacijom, Muzej je predstavio mornaričke odore i opremu (remene, kape, ambleme za kape, različite oznake, mornaričku dugmad) iz svojega fundusa koju su tijekom triju stoljeća nosili hrvatski pomorci u mornaricama od vremena Austro-Ugarske Monarhije, preko Kraljevine Jugoslavije i Drugoga svjetskog rata, sve do raspada socijalističke Jugoslavije i stvaranja samostalne Hrvatske.

Budući da odore donose brojne informacije o pomorčevoj službi na brodu, počevši od pripadnosti određenoj mornarici, zatim njegovim obvezama, struci i činu, autorica je različitu građu tematski i kronološki podijelila u nekoliko cjelina istaknuvši one odore koje su kulturno-povijesnom vrijednošću izrazito značajne. Na taj se način opisao izgled mornaričkih odora te prikazao njihov razvoj, a uključen je i mikrohistorijski element - kroz priču o vlasniku odore istaknulo se što je njezino nošenje predstavljalo za tog pomorca, njegovu obitelj te konačno hrvatski narod. Nositi odoru danas, kao i nekoć, za pojedinca predstavlja obvezu, ali i čast.

Osim ratnih mornaričkih odora, na izložbi i u katalogu predstavljene su i mornarske škrinje u kojima su pomorci za vrijeme dugih plovidbi čuvali na brodu svoje najdragocjenije predmete - odore, obuću, i fotografije članova obitelji, te osobne predmete potrebne za održavanje higijene poput zrcala, češlja i pribora za brijanje. Posebno mjesto zauzimaju nošnje bokeljskih mornara. Naime, Bokeljska mornarica, prema tradiciji, utemeljena je davne 809. godine kada su kotorski pomorci sudjelovali u preuzimanju relikvija sv. Tripuna, koji je otada zaštitnik grada Kotora i bratovštine kotorskih pomoraca. Sve do danas živa je veza bokeljskih Hrvata i pomoraca koji stoljećima njeguju uspomenu na njega i slavne dane bokeljske mornarice.

 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

Posjetitelji mogu vidjeti mornaričke i časničke odore hrvatskih mornara, poput one Antuna Nina Lušića s Hvara koji je kao mornar plovio na austrougarskom zapovjednom brodu „Viribus Unitis“ ili odore hrvatskoga hidrozrakoplovca Nikše Nardellija koji je letio pod zastavom Austro-Ugarske, mornaričku službu nastavio u Mornarici Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije te potom u Mornarici NDH.

Posebno su zanimljive odore koje su nosili hrvatski pomorci i vojnici u borbi za neovisnost u Domovinskome ratu poput svečane odore Svete Letice koji je bio prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, te prvi i jedini stožerni admiral HRM-a, te radno-ratne odore Mile Čatlaka, prvoga zapovjednika Prvog odreda pomorskih diverzanata Hrvatske ratne mornarice. Diverzanti su tijekom Domovinskoga rata imali brojna borbena djelovanja na Jadranu, a u splitskoj su memoriji trajno upisani datumi 14. i 15. studenoga 1991. godine. Naime, 14. studenoga diverzanti na čelu s Čatlakom su u splitskome kanalu oštetili jugoslavenski ophodni brod PČ-Mukos te u noći i razarač VPBR-Split. Sljedećeg je dana Jugoslavenska ratna mornarica gađala grad Split s istoimenoga razarača. Ovo je prvi zabilježeni slučaj da brod koji nosi ime jednoga grada vrši agresiju na grad čije ime nosi.

Osim ratnih mornaričkih odora, izložene su i odore mornara i kapetana koji su služili na brodovima trgovačke mornarice poput kapetana Anđelka Medića, zapovjednika na nekoliko Jadrolinijinih brodova, koji se u više navrata tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća istaknuo u spašavanju brodolomaca na Jadranu, posebice u bračkom i viškom akvatoriju, kada je od nevremena spasio nekoliko posada stranih i domaćih brodova. Osim njegove, istaknute su i odore Jadrolinijina časnika Marina Hržića koji je napredovao od trećeg do prvoga časnika stroja, kapetanice Tee Mavrić te splitskog pomorca Dragomira Mazića koji je cijeli svoj radni vijek proveo kao radiotelegrafist na brodovima Splošne plovbe, slovenske nacionalne brodarske kompanije.

Priču o svakoj pojedinoj odori, odnosno istaknutome pomorcu koji ju je nosio, upotpunjuju brojni drugi predmeti poput odlikovanja, različite pisane i dokumentarne građe, kao i brojne fotografije iz bogate muzejske fototeke od kojih su mnoge po prvi put predstavljene javnosti, a koje živo opisuju svakodnevni život mornara i časnika na brodu.

Izložba je realizirana uz potporu Grada Splita i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a može se razgledati do 8. prosinca 2024.

(Branka Teklić)

►vrh

---

 

Izvor: Muzej Lapidarium

Muzej Lapidarium – izložba „Arheološka baština Novigrada od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka“

U Muzeju Lapidarium u Novigradu nedavno je otvorena izložba „Arheološka baština Novigrada od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka“ koja posjetiteljima pruža sveobuhvatan uvid u bogatu arheološku baštinu ovog područja. Izložba prvi put na jednom mjestu objedinjuje i predstavlja nalaze, lokalitete i arheološka istraživanja provedena na području Novigrada te okolnih naselja Bužinija, Dajla i Antenal, od kraja 19. stoljeća do danas.

Postav izložbe čini izbor pokretnih nalaza, dokumentacija i tekstualni zapisi koji kronološki prate slijed naseljavanja od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Izloženi predmeti posuđeni su iz zbirki Arheološkog muzeja Istre i Muzeja Grada Umaga, dok dio pripada novooformljenoj Arheološkoj zbirci Muzeja Lapidarium. Predstavljena je i fotodokumetacija brončanodobnih keramičkih predmeta s gradine Sv. Duh, koji se čuvaju u Muzeju antikviteta „J. J. Winckelmann“ u Trstu.

Kroz kronološki prikaz, posjetitelji mogu pratiti razvoj naseljavanja i načina života na novigradskom području. Prapovijesno razdoblje donosi podatke o brončanodobnoj gradini Sv. Duh i željeznodobnom lokalitetu na rtu Dajla, gdje je pronađen ulomak keramičkog prijeklada s motivom ovnovskog roga. Rimsko razdoblje predstavljeno je kartografskim prikazom i dokumentacijom svih lokaliteta zabilježenih duž obale i u unutrašnjosti, praćeno izborom rimskih predmeta poput raznovrsnih amfora, finog stolnog posuđa, kuhinjskog posuđa, svjetiljki, brončanih udica i ukrasnih mramornih pločica.

 

Izvor: Muzej Lapidarium

Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdoblje, izuzetno značajno za povijest Novigrada, obuhvaća podatke o recentnim istraživanjima i otkriću kasnoantičkog/ranosrednjovjekovnog poteza zidina koje su štitile prvo naselje Novigrada. Prikaz tog razdoblja dodatno je obogaćen podatcima o grobljima u Novigradu, kao i nalazima iz okolice, poput ostataka ranokršćanske crkve u Dajli. Među brojnim predstavljenim nalazima ističu se brončana ukosnica, naušnica i pojasne kopče iz 7. stoljeća, nalazi iz ranosrednjovjekovnog groblja u Čelegi, te avarski okov pojasa iz 2. polovice 8. stoljeća pronađen u okolici Novigrada. Srednjovjekovno razdoblje završava kronološki prikaz izložbe s podatcima o mletačkim zidinama Novigrada, popraćen rezultatima recentnih arheoloških zaštitnih istraživanja i podatcima o srednjovjekovnim sakralnim građevinama.

Svi prikupljeni podatci rezultat su arheoloških istraživanja stručnjaka iz Arheološkog muzeja Istre, Arheološkog muzeja Zadar, Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Brijuni-Medulin Sveučilišta u Zagrebu, Muzeja Grada Umaga i privatnih arheoloških tvrtki.

Kustosica izložbe je Anika Mijanović Simić, a izložba ostaje otvorena za posjetitelje do 31. prosinca 2024. Tijekom studenog i prosinca, u sklopu izložbe, bit će organizirana stručna vodstva, radionice i predavanja.

(Anika Mijanović Simić)

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr