HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

MDC – pola desetljeća praćenja online posjećenosti hrvatskih muzeja

Već je peta godina u nizu otkako je MDC započeo prikupljati podatke o aktivnostima na web stranicama muzeja, njihovim društvenim mrežama, video i ostalim online kanalima. Na anketu o online posjećenosti hrvatskih muzeja u 2024. godini odazvalo se 132 od ukupno 171 muzeja koliko ih trenutno broji Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH, a dobiveni podaci pokazuju da je Facebook i dalje najomiljenija društvena mreža među muzejima i njihovim korisnicima, najveći porast pregleda bilježe sadržaji na Instagramu, a pozitivni trendovi uočeni su i kod virtualnih izložbi i online edukativnih sadržaja.

Podatke za posjećenost mrežnih stranica dostavilo je 96 muzeja, odnosno 56 % iz Upisnika, tek za 1 % više nego za 2023. no i dalje daleko od 76 % iz 2021. Ukupni broj prijavljenih aktivnosti korisnika na mrežnim stranicama 96 muzeja u 2024. iznosi 6,3 milijuna, što je za preko milijun više nego u 2023. kada je odgovor dalo 94 muzeja. Trend rasta vidljiv je i u odnosu na podatke iz 2022. godine kada ih je bilo preko 2 milijuna manje. Ipak, procjene treba uzeti okvirno jer mogućnosti provjere točnosti upotrebe metrike online posjećenosti muzejskih mrežnih stranica nemamo, a povremeno se uočava i tendencija – baš kao i kod praćenja broja fizičkih posjeta – zaokruživanja brojki.

Online zbirke u 2024. su imale 376 785 posjeta (39 odgovora), što čini pad od 33 % u odnosu na prethodnu godinu; virtualne/online izložbe 134 575 (41 odgovor) što je porast od gotovo 60 %; virtualne ture po muzeju bilježe pad od 38 % dok su edukativni online programi - unatoč smanjenju broja odgovora (sa 19 u 2023. na 17) „buknuli“ više nego udvostručivši se - za gotovo 118 posto. Za online događanja uživo podatke dostavlja tek deset muzeja (za 7 manje nego prethodne) ali i oni pokazuju trend velikog rasta od 162 %. Iako 28 newslettera publicira 2 muzeja više nego 2023., čitanost muzejskih vijesti smanjila se za gotovo 420 tisuća ili 54 %.

 

Prikaz 1 (prema podacima dobivenim iz istraživanja o online posjećenosti 2020. – 2024., T.R.J.)

Praćenje metrike na društvenim mrežama i video platformama uvelike je lakši nego za mrežne stranice, tako da su o njima podatke dostavili gotovo svi uključeni muzeji – njih 130 ili 76 % muzeja iz Upisnika.

Facebook je i dalje omiljena društvena mreža kako muzejima tako i njihovim korisnicima (Prikaz 2) što potvrđuju podaci (17.023.891) s rastom pregleda od 33 % u odnosu na 2023. Slijedi Instagram za kojeg je podatke dostavilo 95 muzeja odnosno 20 % više nego za godinu prije dok su se pregledi sadržaja više nego udvostručili (s 1.108.688 u 2023. na 2.912.490 u 2024.). Nekadašnji Twitter, danas X, s već skromnih desetak muzejskih profila u 2023. spao je na tri slova odnosno muzeja u 2024. a podaci o aktivnostima korisnika su zanemarivi.

 

Prikaz 2 (prema podacima dobivenim iz istraživanja o online posjećenosti 2024., T.R.J.)

YouTube je stabilno popularna video platforma za koju je podatke dostavio jednak broj muzeja kao i u 2023. (njih 55 odnosno 42 % ispitanih) dok se TikTok s 8 muzeja proširio na njih 12 utrostručivši broj pregleda (s 172 141 na 754 724). Vimeo je potpuno iščeznuo među hrvatskim muzejima u 2024. jer niti jedan muzej nije dostavio podatke za tu platformu. (Prikaz 3)

 

Izvor: Prikaz 3 (prema podacima dobivenim iz istraživanja o online posjećenosti 2024., T.R.J.)

Očekivanja posjetitelja kako u fizičkom tako i online okruženju sve su veća, a da slaba posvećenost digitalnim dobrima muzeja može uzrokovati pad posjetitelja i na samoj lokaciji muzeja imali smo prilike doznati iz priručnika Europske mreže muzejskih organizacija koji naglašava važnost holističkog pristupa posjetiteljima potičući muzeje da uvedu takve sustave koji omogućavaju povezivanje podataka o fizičkim i online posjetima. Koliko smo još daleko od takvog promišljanja, implementacije i korištenja sustava koji bi nam to omogućili, teško je reći. Zasad pratimo stanje trudeći se uloviti trendove u online kretanjima hrvatskih muzeja te širiti znanja stečena iskustvom - bilo svojim ili stranim.

(Tea Rihtar Jurić)


 

Izvor: Dubrovački muzeji

„Iza objektiva: Jero Pugliesi, učeni gospari i tempi passati“ – izložba donosi neponovljive trenutke iz povijesti Dubrovnika

Dubrovački muzeji u Etnografskom muzeju u žitnici „Rupe“ nedavno su otvorili izložbu „Iza objektiva: Jero Pugliesi, učeni gospari i tempi passati“ autorice Marine Filipović, koja donosi uvid u rad Jera Pugliesija, uglednog dubrovačkog liječnika i strastvenog fotografa, čije su fotografije značajno oblikovale povijest dubrovačke amaterske fotografije.

Fotografija kao medij umjetničkog izražavanja od samog početka podjednako je privlačila profesionalce i amatere. Krajem 19. stoljeća amatersko bavljenje fotografijom uzelo je zamah, osobito među obrazovanim, dobrostojećim pripadnicima viših društvenih slojeva. Dubrovnik nije bio iznimka – njegova društvena elita ostavila je neizbrisiv trag u povijesti amaterske fotografije u Hrvatskoj.

U Zbirci fotografija i fotografskog materijala Kulturno-povijesnog muzeja u Dubrovniku čuva se više od dvije tisuće amaterskih radova nastalih krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. Tematska raznovrsnost ove građe uključuje obiteljske proslave, izlete, svakodnevni život, te društvena i vjerska događanja, a rad Jera Pugliesija čini središnji dio ove Zbirke. Njegove fotografije, koje obuhvaćaju širok raspon motiva, odlikuju se realizmom i umjetničkim pristupom, osobito u pejzažima i portretima dubrovačkih građana.

 

Izvor: Dubrovački muzeji

Pugliesi je rođen je 30. prosinca 1862. godine u Trstu, u Dubrovniku je završio srednju školu, a medicinu je studirao u Beču i Grazu. Diplomirao je 1885. u Grazu. Kao liječnik, bio je iznimno cijenjen, a istovremeno se posvetio različitim hobijima, među kojima je posebno isticao fotografiju. Njegova strast prema ovom mediju, koja se razvijala od 1880-ih godina, omogućila je stvaranje opsežnog opusa koji obuhvaća sve aspekte života Dubrovčana toga vremena i svjedoči o njegovoj dubokoj povezanosti s gradom i njegovim stanovnicima. Preminuo je 12. siječnja 1907. godine u Beču, gdje se liječio od raka na želucu.

Medij fotografije zauvijek je promijenio naš svijet. Brojni profesionalci i amateri okušali su se u ovome mediju i ostavili su nam mnoštvo trenutaka ukradenih od zaborava. Jedan od njih je i Jero Pugliesi, ugledni liječnik, ljubitelj glazbe i orhideja. Pugliesi je svojim fotoaparatom zabilježio neponovljive trenutke iz povijesti našeg Grada, njegove uže i šire okolice, te iz Bosne i Hercegovine. U ovom labirintu njegovih fotografija susrest ćete lica iz najviših, ali i najnižih društvenih krugova. Teško je izdvojiti samo jedno lice ili jedan prizor koji je baš onako dobar. Kad pogledate njegove fotografije, vidjet ćete da je baš svaka dobra i da ima ono nešto posebno. Nadam se da ćete uživati u ovoj šetnji kroz prošla vremena barem upola koliko sam ja uživala pripremajući izložbu i družeći se s Pugliesijem, rekla je Marina Filipović na otvorenju izložbe.

Svi koji se žele upoznati s fascinantnim životom i radom ovog dubrovačkog intelektualca i umjetnika mogu razgledati izložbu u žitnici „Rupe“ do 1. srpnja 2025.

(Dubrovački muzeji)


 

Izvor: Muzej grada Rijeke

„Geometrija u figurativnom“ – u Muzeju grada Rijeke otvorena velika retrospektiva Vladimira Udatnyja

U „Kockici“ Muzeja grada Rijeke nedavno je otvorena velika retrospektivna izložba slikara Vladimira Udatnyja pod nazivom „Geometrija u figurativnom“ koja kontekstualizirajući Udatnyjev rad u šezdesete i sedamdesete godine baca novo svjetlo na likovni opus ovog istaknutog riječkog likovnog umjetnika, prepoznatljivog po vrlo smionoj geometrizaciji pejzažnih motiva i gradske vreve.

Prošle su 24 godine otkako je pripremljeno obimno izdanje o Vladimiru Udatnyju i 46 godina otkada mu je u Zagrebu, Rijeci i Osijeku bila postavljena retrospektivna izložba. Velik je to vremenski period zatišja budući da se radi o jednom od značajnijih riječkih slikara sa zagrebačkom diplomom čiji likovni uspjeh u nacionalnom smislu nije dovoljno prepoznat. Autorica izložbe Ema Makarun, kroz stotinu radova - pretežno ulja, crteža, monotipija i dvije skulpture, predstavlja Udatnyjev bogat opus valorizirajući njegovu ostavštinu unutar izložbenih i drugih kulturnih događanja šezdesetih i sedamdesetih godina. Naglasak je na figurativnom slikarstvu, pri čemu okosnicu njegova rada, srž likovnog opusa i poticaj napretka čine krajolici i vedute, dok portretom i aktom na sebi svojstven način promptno prati promjene u vlastitoj maniri pa se trag strožega geometrizma u pejzažu i gradskim motivima na početku karijere vrlo brzo prepoznaje i na portretu.

Posjetiteljima su prezentirani i vrlo upečatljivi ciklusi harlekina i apstrakcije kao zasebni, a opet povezani entiteti na umjetnikovu slikarskom putu. Upravo je ciklus harlekina, nastao ranih šezdesetih, važan za razumijevanje umjetnikova habitusa i njegova odnosa spram svijetu i životnom trenutku. Postav čine radovi iz fundusa Muzeja grada Rijeke te oni posuđeni iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, Galerije umjetnina narodnog muzeja Zadar, Gradskog muzeja Vukovar, Grada Rijeke te radovi sakupljeni iz fundusa obitelji Udatny i drugih privatnih vlasnika.

 

Izvor: Muzej grada Rijeke

Uz ozbiljne likovne uspjehe u tehnici ulja, Udatny je prihvaćao i brojne gotovo zanatske angažmane oslikavanja javnih prostora. Posebno se ističe njegova freska u predvorju Teatra Fenice, apstraktna kompozicija koju je ravnatelj ondašnje Moderne galerije Boris Vižintin nazvao najboljom zidnom dekoracijom u Rijeci. Zapaženo su prošli i murali u palači Jadran te oslikavanje konferencijske dvorane Transadrije, no takvi su radovi bili prvenstveno narudžbe koje su mu osiguravale financijsku stabilnost, a manje osobno umjetničko ispunjenje.

Udatnyja smatram najznačajnijim slikarom pedesetih i šezdesetih godina u Rijeci ili definitivno vrlo istaknutim i bitnim slikarom koji je obilježio riječku likovnu scenu tih godina. Ono što smo izložbom i pratećom monografijom htjeli napraviti jest u prvom redu pročistiti njegov opus, odnosno adekvatno ga predstaviti jer je iza umjetnika, s obzirom na njegov raznolik opus s oscilacijama u kvaliteti, koji je bilo teško posložiti, zbog prerane smrti možda ostao dojam razbarušenosti opusa i nerazumljivosti. Svaki slikar ima oscilacije u kvaliteti, što je potpuno normalno, štoviše, za produktivnog slikara i očekivano, no Udatnyjev opus smatram izuzetno promišljenim. Monografiju smo napravili tako da smo ga sveli na nekoliko cjelina, s portretima i pejzažima, ciklusima harlekina, apstraktnim ciklusom, prije svega s pejzažima, vedutama i motivima gradske vreve koje smatram okosnicom njegova opusa koji je promišljao pedesetih i šezdesetih godina, rekla je na otvorenju Eva Makarun.

Izložba je realizirana s velikom pomoći obitelji Udatny, sina Arna, koji je Muzeju na korištenje ustupio očevu ostavštinu, nepublicirane zapise, likovne kritike i slike iz obiteljske riznice, a može se razgledati u Kockici do 31. svibnja 2025.

(I.G.)


 

Novo izdanje Muzeja antičkog stakla – „Staklo kasnog srednjeg i novog vijeka iz zadarskih muzeja“

U Muzeju antičkog stakla u Zadru početkom mjeseca predstavljena je stručno-znanstvena monografija Staklo kasnog srednjeg i novog vijeka iz zadarskih muzeja, autora dr. sc. Vedrane Jović Gazić i dr. sc. Šime Perovića, u kojoj su prikazani arheološki nalazi raznovrsne staklarske produkcije od 14. do 18. stoljeća pronađeni na prostoru povijesne jezgre Zadra.

Obrađeni predmeti uglavnom su bili dijelom svakodnevne primjene, a pronađeni su u sakralnim objektima (crkvama, samostanima), ponešto u fortifikacijskim objektima, a manje u stambenim jedinicama. Većinom su importirani iz radionica sjeverne Italije, no ne isključuje se mogućnost uvoza iz balkanskih radionica (primjerice dubrovačkih) koje su djelovale u maniri venecijansko-muranskih staklara. Predmeti su pohranjeni u zbirkama triju muzejskih ustanova u Zadru – u Narodnom muzeju, Arheološkom muzeju i Muzeju antičkog stakla, a budući da se radi o dosta fragmentiranim primjercima uobičajenih formi uporabnog stakla, do sada nisu bili detaljnije obrađivani niti prezentirani javnosti.

Monografija se sastoji od sedam poglavlja, a započinje Uvodom u kojem se donose podaci o stanju istraženosti i zastupljenosti stakla kasnog srednjeg i novog vijeka u širem prostornom kontekstu dalmatinske obale i priobalja, te užeg zadarskog područja. U sljedećem poglavlju Podrijetlo staklene građe, s potpoglavljima naslova O muzejskim zbirkama i Lokaliteti s kasnosrednjovjekovnim i novovjekovnim nalazima stakla prikazuju se okolnosti najranijih terenskih istraživanja iz kojih je proizašao značajan korpus stakla u zbirkama zadarskih muzeja, uz prikaz novih aktualnih istraživanja na prostoru gradske jezgre koja su također doprinijela širenju fundusa staklenom građom.

 

Izvor: Muzej antičkog stakla

U trećem poglavlju Distribucija i podrijetlo stakla na istočnoj obali Jadrana zadarski nalazi smještaju se u kontekst proizvodnje, distribucije i primjene stakla na istočnoj obali Jadrana, nakon čega slijedi središnje i najopsežnije poglavlje Tipološko-stilska analiza u kojem je predstavljena tipološka raznolikost građe (čaše, boce, zdjele, svjetiljke, prozorsko staklo…), zatim statistički podaci o zastupljenosti pojedinačnih grupa staklenog posuđa i konačno njihova još detaljnija razrada u podskupinama definiranima prema stilskim karakteristikama, varijacijama u tehnici izrade i dekoracije. Zaključna razmatranja prikazana su u petom poglavlju, u formi sažetka svih prethodno iznesenih podataka, nakon čega slijedi opsežan popis korištene literature i arhivskih izvora relevantnih za temu.

Na samom kraju, u posljednjem, ali iznimno vrijednom, opsežno razrađenom i likovno bogato opremljenom dijelu monografije nalazi se Katalog građe s impresivnih 689 kataloških jedinica koje uključuju uobičajene podatke (opis, dimenzije, tehnika izrade, lokalitet, mjesto pohrane, oznaku predmeta), fotografiju svakog obrađenog predmeta, popratne crteže, kao i vrijedne grafičke rekonstrukcije.

Cjelinu monografije zaključuje Pogovor s kratkim osvrtom autora na tijek realizacije projekta i zahvalu svim sudionicima koji su doprinijeli njegovom uspješnom završetku.

(Vedrana Jović Gazić)


 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

Arheološki muzej u Splitu – otvorena gostujuća izložba „Otoci i sveci“

U Arheološkom muzeju u Splitu 21. ožujka 2025. otvorena je izložba „Otoci i sveci. Samostani i svetišta na istočnoj jadranskoj obali od sv. Jeronima do Grgura VII.“, koja prikazuje crkvenu i kulturnu povijest jadranskih otoka u razdoblju od 4. do 12. stoljeća.

Riječ je o izložbi koja donosi rezultate međunarodnog znanstvenog projekta MONACORALE koji za cilj ima kreirati online bazu podataka o samostanima i crkvenim sklopovima na prostoru istočne jadranske obale. Iza organizacije izložbe stoji suradnja čak osam institucija iz Hrvatske i Francuske: Arheološkog muzeja u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Agence Nationale de la Recherche (ANR) – programme MONACORALE, Centre national de la recherche scientifique, École française de Rome, UMR Chrono-environnement, UMR ARTEHIS i UMR HISOMA.

Postav izložbe strukturiran na način da posjetiteljima predstavi višeslojni fenomen monaštva i samostanskih kompleksa, od pustinjačkih početaka na jadranskim otocima, preko ranokršćanskih svetišta do benediktinskih zajednica koje su imale značajnu kulturnu, političku i duhovnu ulogu na području istočnog Jadrana. Kroz izložbu su prikazani arheološki nalazi, liturgijski predmeti, relikvijari, fragmenti arhitekture i rukopisi.

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

Posjetitelji su uživali u atmosferi koja je bila inspirirana tematikom same izložbe. Kroz minimalističke svjetlosne efekte, miris tamjana, te vizualni identitet koji kroz elemente beneventanskog pisma oživljava duh otočkih pustinjačkih samostana stvoren je doživljaj isposništva čime je publika imala priliku svim osjetilima doživjeti vrijeme i mjesto koje izložba obrađuje. Cjelokupni doživljaj dodatno je zaokružen glazbenom podlogom inspiriranom gregorijanskim koralima iz 9. i 10. stoljeća.

Na tri jezika – hrvatskom, engleskom i francuskom – izložba nudi uvid u kulturnu i duhovnu prošlost jadranskih otoka. Posjetitelji su imali priliku uroniti u manje poznate stranice povijesti, uživajući u brojnim pisanim materijalima koji objašnjavaju detalje o više od stotinu crkvenih sklopova na otocima i istočnoj jadranskoj obali.

Autorski tim izložbe čine: Morana Čaušević–Bully (Université Marie et Louis Pasteur, CNRS – UMR Chrono-environnement, Besançon), Sébastien Bully (CNRS – UMR ARTEHIS, Dijon), Pascale Chevalier (Université Blaise Pascal, Centre d'Histoire "Espaces & Cultures") i Stephane Gioanni (Université Lyon 2, UMR HISOMA). Kustosi izložbe su Nikolina Uroda (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split), Morana Čaušević–Bully i Sébastien Bully.

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

Vizualni identitet izložbe, inspiriran beneventanskim pismom – karakterističnim za dalmatinsku kulturnu sredinu srednjeg vijeka – oblikovao je Stjepko Rošin, dok su dizajn postava i oblikovanje izložbenog prostora osmislili splitski arhitekti Jerko i Dijana Rošin. Takva integracija vizualnog jezika i povijesne tematike rezultirala je postavom koji nadilazi klasični prikaz arheoloških artefakata i otvara prostor za slojevito tumačenje kulturne baštine.

Među uzvanicima, na svečanom otvorenju prisustvovali su predstavnici francuskih i hrvatskih znanstvenih, kulturnih i diplomatskih institucija, među kojima i veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj, Nj. E. Fabien Fieschi, direktor srednjovjekovnih studija Francuske škole u Rimu, gospodin Vivien Prigent, gradonačelnik Grada Splita Ivica Puljak, dožupan Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja te voditeljica Konzervatorskog odjela u Splitu Anita Gamulin kao izaslanica Ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek.

Stručna i šira javnost tako ima priliku upoznati manje poznatu dimenziju kulturnog identiteta istočne jadranske obale i njezinu ulogu u razvoju europskog monaštva i kulturnih mreža ranog srednjeg vijeka.

Izložba je u Arheološkom muzeju u Splitu otvorena do 6. lipnja 2025. godine.

(Arheološki muzej u Splitu)


 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

„Brodarska baština Siska na starim razglednicama i fotografijama iz zbirki Gradskog muzeja Sisak“ – izložba prezentira bogatu tradiciju riječnog brodarstva na sisačkom području

U Hrvatskom pomorskom muzeju Split krajem ožujka otvorena je izložba pod nazivom „Brodarska baština Siska na starim razglednicama i fotografijama iz zbirki Gradskog muzeja Sisak“, autor koje je dr. sc. Vlatko Čakširan, muzejski savjetnik iz Gradskog muzeja Sisak.

Izložba prezentira bogatu tradiciju riječnog brodarstva na sisačkom području od pojave prvih parnih brodova tijekom 19. stoljeća do početka 1990-ih godina. Parni stroj je u prvoj polovici 19. stoljeća na području Siska nagovijestio industrijsku revoluciju, a snage motora pojedinih brodova sisačke flote Dunavski Lloyd u 20. će stoljeću određivati njezine ukupne mogućnosti u gospodarskom kontekstu. Od bogate brodarske tradicije danas su ostale samo stare fotografije i razglednice koje ukazuju na važnost te gospodarske grane za povijest grada. Velika količina vizualne građe čuva se u Gradskom muzeju Sisak koji ima značajnu ulogu u promociji kulturne i povijesne baštine grada.

Za ovu prigodnu pridodano je i nekoliko predmeta iz fundusa Hrvatskog pomorskog muzeja Split koji iako je usmjeren ponajprije na more u svojim zbirkama čuva određen brod predmeta vezan uz riječno brodarstvo od kojih je dio našao mjesto na ovoj gostujućoj izložbi. Izložena je maketa riječnog monitora „Drava“, mornarice Kraljevine SHS, zatim riječni monitor austrougarske mornarice „Szamos“ u vidu portreta broda, autora Alexandera Kirchera te jedna stolna zastavica Dunavskoga Lloyda.

 

Izvor: Hrvatski pomorski muzej Split

Grad Sisak i njegove rijeke organski su povezana cjelina i bez te spoznaje ne možemo razumjeti povijest toga prostora, pogotovo u razdoblju od 18. do 20. stoljeća. Kroz postav izložbe posjetitelji saznaju više o vremenu intenzivnog razvoja sisačkog područja u kojem su rijeke Kupa i Sava imale veliku važnost u kontekstu njegova gospodarskog, političkog, demografskog, kulturnog i društvenog razvoja. Riječni promet, koji je od polovice 18. stoljeća bio sve intenzivniji, postao je zamašnjak gospodarskog razvoja koji će se projicirati sve do 1980-ih godina 20. stoljeća. Zahvaljujući reformama habsburške vladarice Marije Terezije (1740. - 1780.) koja je nastojala gospodarski podići i povezati prostore oslobođene od Osmanlija, došlo je do pokretanja trgovačkog pravca Dunavom, Savom i Kupom do Karlovca i nakon toga cestovnim pravcima do Jadranskog mora i nazad. Ta poveznica omogućila je razvoj toga dijela Habsburške Monarhije i dala osnove za modernizacijske procese koji su bili intenzivni tijekom cijelog 19. stoljeća, pogotovo s aspekta industrijske revolucije.

Kapital koji se slijevao u Sisak i bio vezan uz trgovinu i obrt, od druge polovice 19. stoljeća postupno će dovesti i do prvih investicija u industriju koja će iskoristiti povoljne prometne pravce posebno nakon pokretanja pruge Sisak – Zagreb - Zidani most 1862. godine. Pojava parnog stroja i njegova primjena na prometnim sredstvima još je više intenzivirala gospodarsku djelatnost na sisačkom području. Prvi parobrod u Sisak dolazi 1838. godine, a željeznička pruga proradila je 1862. godine. U tom razdoblju Siščani će biti suočeni s ubrzanim promjenama koje će promijeniti njegovu fizionomiju i dati mu nove sadržaje u gospodarskom kontekstu.

Izložbu je otvorila Matea Dorčić, županijska pročelnica za pomorstvo, turizam i promet, a realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te ju publika može razgledati do 25. svibnja 2025. godine.

(dr. sc. Vlatko Čakširan, Ljubomir Radić)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr