U Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru nedavno je otvorena gostujuća izložba Muzeja grada Šibenika Prapovijest i antika na šibenskom području: Velištak i Velika Mrdakovica koja je publici predstavila dva vrijedna arheološka nalazišta na kojima šibenskog djelatnici muzeja godinama provode sustavna istraživanja.
Izložbu otvorenu povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Crne Gore i Međunarodnog dana muzeja, kotorskoj publici predstavili su ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević, te autori izložbe arheolozi Toni Brajković i Emil Podrug. U postavu su prezentirani nalazi istraživanja nalazišta Velištak koje je smješteno u Velimskom polju nedaleko grada Vodica, otkrivenog 2007. godine. Riječ je o naselju iz razdoblja kasnog neolitika, odnosno hvarskog lončarskog stila koji je tijekom gotovo čitavog 5. tisućljeća prije Krista bio rasprostranjen na većem dijelu istočne obale Jadrana i njezinog zaleđa. Osnovano nedugo nakon 5000. godine prije Krista, Velištak je dosad najranije poznato nalazište hvarske faze neolitika, a trajalo je do oko 4700. godine prije Krista.
Od ostataka naselja istraživanjima je otkriven velik broj ukopanih objekata – jama kakve se obično tumače kao spremišta za hranu. Nadzemni objekti su sačuvani daleko skromnije: kao i na većini neolitičkih nalazišta našeg područja, tragovi kuća su na Velištaku sačuvani jedino u vidu segmenata podova od utabane gline. Najbrojnija kategorija pokretnih nalaza su lončarski proizvodi - keramičke posude ukrašene urezanim motivima karakterističnima za klasičnu hvarsku kulturu, pri čemu prevladavaju višestruke paralelne linije koje omeđuju geometrijske, lučne, spiralne i cik-cak motive, zatim stilizirane životinjske likove i dr. Otkriveni oruđe je izrađivano od kamena i kosti, a nakit i od školjaka. Analize životinjskih kostiju i biljnih sjemenki pokazuju da su egzistencija i prehrana stanovnika naselja na Velištaku bile bazirane gotovo isključivo na uzgojenim vrstama. Većina kostiju pripada ovcama i kozama, u nešto manjoj mjeri su uzgajana goveda i svinje, dok su u daleko skromnijem postotku u prehrani bile zastupljene divlje životinje (jeleni, lisice i zečevi). Plodno polje u okolišu naselja pružalo je idealne uvjete za uzgoj žitarica (više vrsta pšenice i ječma), mahunarki (boba, leće, graška) i lana. Osim nalaza samih sjemenki, o uzgoju i obradi žita u kućanstvima na Velištaku svjedoče i nalazi žrvnjeva. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da nalazište Velištak pruža značajne spoznaje o svakodnevnom životu naselja prije gotovo 7000 godina.
Velika Mrdakovica je arheološko nalazište naselja koje se tijekom željeznog doba nalazilo na teritoriju naroda Liburna, a pred kraj stare ere postaje dio rimske države. Ova smjena perioda prapovijest/antika dobro je vidljiva je u arheološkom materijalu iz istraživanja Velike Mrdakovice. Naselje za koje se pretpostavlja da se radi o Arauzoni spomenutoj u antičkim izvorima, egzistiralo je od otprilike 7. stoljeća prije Krista do pred kraj 1. stoljeća poslije Krista. Nalazi se na vrhu istoimenog brda, na visini od oko 140 metara s vizualnom komunikacijom prema okolnim gradinama, Krki i pučinskim otocima.
Nekropola (groblje izvan grada) nalazi se u podnožju brda te je dosad u istraživanjima od 1969. do 1974., te ponovo od 2011. do 2013. godine, otkriveno 130 prapovijesnih, helenističkih, i ranocarskih grobova. Posjetitelji mogu vidjeti obilje predmeta koji ukazuju na trgovinske kontakte i prosperitet liburnske zajednice nastanjene na Velikoj Mrdakovici - stakleni, koštani, keramički i metalni materijal pronađen u grobnim cjelinama, koji svojim oblicima i bogatstvom ne odudara od grobnih inventara puno značajnijih gradova antike poput Skradina (Scardona). Najveći prosperitet Velika Mrdakovica doživljava po osnutku rimskog vojnog logora u nedalekom Burnumu jer se intenzitet trgovine, zbog opskrbe 11. legije umnogostručuje, a brodovi s teretom iz svih dijelova Carstva pristaju i u mrdakovičku luku u današnjem Zatonu. Zadnjih godina istraživanja su fokusirana na prostor samog naselja slijedom čega dobivamo potpuniju sliku o životu i običajima ove liburnske zajednice koja se očito tijekom Pax romanae, krajem 1. stoljeća, preselila s utvrđenog brda u plodno polje i tamo nastavila život.
Autori izložbe su viši kustosi iz Muzeja grada Šibenika Emil Podrug i Toni Brajković. Izložba se može razgledati u Pomorskom muzeju Crne Gore do 20. lipnja 2023.
Kapitalno djelo zavičajne povijesti autorice dr. sc. Milene Joksimović “Apostolska vizitacija pulske biskupije biskupa Augustina Valiera 1580. godine” na 860 stranica donosi brojne zanimljive detalje, zapise i priče o životu Istre u 16. stoljeću.
Krajem 1579. i početkom 1580. godine veronski biskup Augustin Valier proveo je po papinom nalogu i u protureformacijskom duhu Tridentske obnove nadzor nad istarskim biskupijama. Glavni cilj vizitacije bio je osigurati provođenje odluka Tridentskog sabora, a važna zadaća vizitatora i njegovih suradnika bila je ispitati postoje li u posjećenim biskupijama krivovjerci - na prvome mjestu sljedbenici Lutherova učenja.
Premda je vizitacija, dakle, bila u prvom redu namijenjena vatikanskim interesima, poslovi koje je prilikom posjeta obavljao papin izaslanik često su bili pravne ili praktične naravi, a uz to je njegov izvještaj s puta obuhvaćao iznimno mnogo raznovrsnih i danas dragocjenih detalja, od sastava stanovništva do stanja crkvene arhitekture i inventara.
Tako iz teksta na primjer doznajemo da je Vodnjan je u 16. stoljeću bio na neki način glavni grad južne Istre. Brojio je oko šest tisuća stanovnika i bio je zaštićen svojim položajem, daleko od močvarnih područja, od bolesti koje su harale u to doba južnom Istrom, posebno malarija. Pula je tada bila malo mjesto, zapuštena, rimski amfiteatar bio je obrastao šipražjem i kupinom.
Dio posla biskupa Valiera bilo je i vođenje sudskih postupaka. Prve su pokretali sami građani, na primjer brakorazvodne parnice ili parnice imovinske prirode. Jedna od brakorazvodnih parnica parnica odnosi se na bračni par iz Labina. Ivan Cinkopan tužio je svoju ženu Doroteu, te tražio da se razvede od nje jer ga vara. A ona je navela da se također želi razvesti zato što je suprug fizički zlostavlja. Pokazala je da ju je mačem udario po ruci i da otada ne može koristiti palac. A onda je on rekao da to nije istina da ju je tukao. I ako ju je tukao, da ju je tukao s opravdanim razlogom, a to je zato što ga je varala ili krala novac iz obiteljske blagajne. Vizitator je tu stao na stranu žene i dopustio im da se rastanu od stola i postelje zato što je priznao fizičko zlostavljanje.
Drugi dio postupaka su vizitatori vodili protiv svećenika, a treći su bili istražni postupci protiv osoba koje su bile osuđene za herezu. Jednog je Vodnjanca inkvizicija osudila na smrt - utopljen je u venecijanskoj laguni 1583. godine.
Nakon što je prevela 250 stranica rukopisa, Milena Joksimović se još dvije godine bavila projektom. Najprije je, naime, prevela “čistopis”, uređeni dokument koji je poslan u Vatikan, a potom je uspjela doći do izvornog zapisa, koji je smješten u veronskom arhivu. U njemu je bilo još mnogo zapisa koji su izostavljeni kao nevažni u materijalu dostavljenom papi, ali su itekako važni današnjim povjesničarima, povjesničarima umjetnosti i drugim znanstvenicima, a važni su i za cjelokupnu povijest Istre.
Osim hrvatskog, knjiga uključuje i talijanski prijevod. Predstavljena je u Istarskoj sabornici u Poreču, a riječ je u prvoj u seriji od četiri knjige. Slijede vizitacije Porečke, Novigradske i Tršćanske biskupije.
Apostolska vizitacija biskupa Valiera zajednički je projekt Istarske županije, Državnog arhiva iz Pazina, Arheološkog muzeja Istre, Porečke i Pulske biskupije i izdavačkog poduzeća "Josip Turčinović" d.o.o.
(Arheološki muzej Istre)
Zavičajni muzej Slatina – ostavština Viktora Žmegača stigla u njegov rodni grad
Zavičajni muzej Slatina preuzeo je ovog proljeća donaciju obitelji Žmegač koja obuhvaća više od 500 knjiga, obiteljske fotografije i osobne predmete te brojne nagrade i priznanja našeg istaknutog akademika, muzikologa i germanista svjetskog glasa Viktora Žmegača.
Viktor Žmegač rođen je u Slatini i, iako poslom nije bio vezan za nju, uvijek je ostao blizak tome gradu. Njegov djed je bio pastor evangeličke zajednice u Slatini, a u zgradi u kojoj se danas nalazi Muzej prije četrdesetak godina nalazila se škola koju je Žmegač pohađao. Kasnije ga je put odveo u Đurđenovac, Viroviticu, Osijek, a naposljetku i Zagreb, no kao što je rekao u jednom svom govoru: "U Slatinu više nisam navraćao, ali u isti mah mogu reći: ja sam u Slatini svaki dan‘". Proglašen je počasnim građaninom grada Slatine 2017. godine zbog izuzetnog doprinosa znanosti, kulturi i umjetnosti te promicanju imena Slatine u Hrvatskoj i svijetu, no kako zbog bolesti nije mogao osobno preuzeti Povelju, priznanje su dvije godine kasnije preuzeli njegov sin Andrej i kćerka Aleksandra Horvat. Tijekom njihova posjeta Slatini, kad su sa sobom donijeli i dio predmeta svoga oca, nastala je prvotna ideja o donaciji akademika Žmegača. Nakon njegove smrti obitelj se javila Zavičajnom muzeju Slatina te je pokrenut postupak i provedeno preuzimanje i dopremanje donacije.
Pod krovom Muzeja u Slatini čuvat će se veliki dio njegove biblioteke, gotovo 25 metara posloženih knjiga, izuzevši germanističke i muzikološke naslove, zatim njegov pisaći stol i pisaći stroj - legendarna „Olimpija“, pijanino Förster, te reprodukcija portreta Franza Kafke koja je visjela u njegovoj radnoj sobi cijeli radni vijek. Tu je i izbor iz rukopisa, odnosno 6 priloga za časopis „Vijenac“, 1 rukopis za časopis „Forum“, 1 rukopis na njemačkom jeziku, kao i obiteljske fotografije i njegove naočale.
Premda će obitelj Žmegač dio ostavštine svoga oca ustupiti i Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prostor muzeja u Slatini krasit će 28 različitih nagrada i priznanja dodijeljenih našem istaknutom akademiku, znanstveniku i intelektualcu među kojima se izdvajaju Nagrada Grada Zagreba iz 1977. godine (Književno stvaralaštvo i povijest društva), Nagrada Božidar Adžija iz 1980. godine, Povelja Fonda Miroslav Krleža iz 1990. godine (Krležini europski obzori), Nagrada Grada Zagreba (Bečka moderna) iz 1998. godine, Državna nagrada za znanost – životno djelo iz 2000. godine te Nagrada Vladimira Nazora za životno djelo iz 2004. godine. U tom kontekstu svakako treba spomenuti i Povelju Fonda Miroslav Krleža za knjigu "Od Bacha do Bauhausa" (2007.), Zlatnu paketu Grada Slatine (2009) i Povelju o proglašenju počasnim građaninom grada Slatine (2017.)
- Iako je Viktor Žmegač vrlo rano otišao iz Slatine uvijek ju je nosio u srcu. Iza sebe je ostavio veliki obol i jedno veliko ime o kojem se govori u Hrvatskoj, ali i ostatku Europe. Upravo je u svom rodnom gradu Žmegač i dalje poznat kao dječak koji je toliko toga dao. Metaforički, on je i dalje s nama te ga možemo pronaći u svakom retku njegovih brojnih radova koji su sada ovdje s nama. Žmegač se vratio Slatini, svom rodnom gradu i svojoj osnovnoj školi kao trajno svjedočanstvo života jednog intelektualca, akademika, eudita, homo universalis, a prije svega čovjeka. S obzirom na njegov značaj kako na razini Republike Hrvatske tako i Grada Slatine, Muzej će u fokus staviti obradu donirane građe i u konačnici formiranje spomen sobe posvećene Viktoru Žmegaču - otkrio je kustos Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić.
(I.G.)
Simpozij Tezaurus skulpture – otvorene prijave
U Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu od 25. do 27. listopada 2023. održat će se simpozij pod nazivom TEZAURUS SKULPTURE čiji je cilj sveobuhvatno sagledati kompleksnost problematike izrade tezaurusa skulpture – kako s likovno-teoretskih, tako i s lingvističkih aspekata – te pridonijeti sintetiziranju osnovnih smjernica za njegovu izradu.
TEZAURUS SKULPTURE peti je u nizu simpozija posvećenih kiparstvu (SKULPTURA NA OTVORENOM, 2003.; ORIGINAL U SKULPTURI, 2008.; PROBLEM SPOMENIKA : SPOMENIK DANAS, 2013.; SKULPTURA U MUZEJU, 2018.) kojima u petogodišnjim intervalima kroz posljednjih dvadeset godina Galerija Antuna Augustinčića potiče razrješavanje stručno-znanstvene (muzeološke, povijesno-umjetničke i teorijske) problematike sveobuhvatnog bavljenja skulpturom.
Organizatori stručnog skupa izlaganjima žele obuhvatiti različite pristupe izradi tezaurusa, međupojmovne odnose unutar tezaurusa i prikaz relevantnih izvora, odnosno metodologiju izrade tezaurusa skulpture, njegovo održavanje i daljnji razvoj. Poseban naglasak bit će na definiciji pojma skulpture i njenoj klasifikaciji te na kiparskim materijalima i tehnikama.
U radu simpozija može se sudjelovati izlaganjem ili bez izlaganja, a autori mogu prijaviti jedno izlaganje samostalno i jedno u koautorstvu. Trajanje izlaganja na simpoziju ograničeno je na 15 minuta.
Konačni program simpozija bit će poslan sudionicima najkasnije do 2. listopada 2023. Za vrijeme održavanja simpozija bit će priređena knjiga sažetaka, dok će integralni radovi biti naknadno objavljeni u Analima Galerije Antuna Augustinčića.
Prijave se zaprimaju do 30. lipnja 2023., a više informacija o prijavi i temama možete pronaći na mrežnim stranicama Galerije Antuna Augustinčića.
(Galerija Antuna Augustinčića)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr