Newsletter, broj 140., 4. 5. 2021.

UNESCO je prošli mjesec objavio ažuriranu verziju svog izvješća o utjecaju krize prouzrokovane pandemijom virusa COVID-19 na muzeje – Museums around the world in the face of COVID-19. Iako je istraživanje usmjereno na posljedice zatvaranja, smanjenja broja posjeta i financijskih prihoda, ni aktualne društvene teme poput društvenog pokreta za ravnopravnost kao što je Black Lives Matter nisu zaobiđene. Osim pitanja fizičkog preživljavanja muzeja u razdoblju krize, postavljeno je i pitanje njihove društvene korisnosti i važnosti za zajednice unutar kojih djeluju.

U svibnju prošle godine UNESCO je objavio izvješće s rezultatima istraživanja provedenog za vrijeme prvog lockdowna o čemu smo opširno pisali. Podatci predstavljeni u ažuriranome izvješću temelje se na anketnom istraživanju provedenom među državama članicama UNESCO-a u ožujku 2021., kojim je obuhvaćeno razdoblje 2020. i prvo tromjesečje 2021. godine. Od 193 država članica njih 87 su odgovorile na upitnik, među kojima je i Hrvatska.

Rezultati UNESCO-ovog istraživanja pokazuju da je 83 % ispitanih država uvelu mjere djelomičnog ili potpunog zatvaranja 2020. godine. Većina država članica navodi da su se te mjere primjenjivale ne samo na državne (nacionalne) muzeje, nego i na čitav muzejski sektor. U nekim su zemljama, poput Hrvatske, zatvaranja su bila relativno ograničena. Nažalost, na brojne druge države utjecao je ne samo prvi val pandemije već drugi i treći val koji su pogodili nekoliko regija, uključujući Europu, Sjevernu Ameriku i Latinsku Ameriku, i doveli do novih zatvaranja muzeja. U 2020. godini muzeji su bili zatvoreni prosječno 155 dana, odnosno nešto više od 5 mjeseci. Najveći broj država, među kojima je Hrvatska, bio je zatvoren 31 do 90 dana.

Zatvaranje muzeja prouzročilo je strmoglav pad posjećenosti muzeja u svim državama članicama. To vrijedi i za muzeje koji su uz provođenje epidemioloških mjerama ostali otvoreni s obzirom na dramatičan pad međunarodnog turizma. U prosjeku, pad posjećenosti muzeja diljem svijeta u 2020. godini iznosi 70 %, što se poklapa s podatcima MDC-a koji su ukazali na pad od 72 % na razini Hrvatske. Takvom sunovratu su „kumovale“ i mjere zabrane vodstava i školskih posjeta kao i ograničavanje broja posjetitelja. Veliki broj država, njih 16, izvještava o smanjenju broja posjetitelja čak i većem od 90 %!

Nagli pad posjetitelja imao je znatne financijske posljedice za muzeje, što je posebice ugrožavajuće za muzeje čiji prihodi u većoj mjeri ovise o prodaji ulaznica i organizaciji događanja. Prema rezultatima UNESCO-ove ankete, prihodi muzeja u 2020. smanjili su se između 40 % i 60 %, a mnoge institucije prijavljuju prihode koji su za 60 do 80 % niži u usporedbi s prihodima iz 2019. Hrvatska se ovdje našla među osam „sretnijih“ država s blažim smanjenjem prihoda od 1 do 20 %.

Kao što je ranije spomenuto, dio pitanja iz ankete odnosi se na prvo tromjesečje 2021. godine. Od država članica koje su ispunile anketu njih 43 % ponovno je zatvorilo svoje muzeje u 2021. godini kao reakciju na daljnji razvoj pandemije i rapidno širenje novih sojeva virusa. Uzevši u obzir pad u turizmu i međunarodnom prijevozu UNESCO predviđa da će statistike posjećenosti i prihoda muzeja u cjelokupnoj 2021. ostati na razini 2020. godine.

Prošlogodišnje UNESCO-ovo izvješće pokazalo je mjere koje su muzeji poduzeli kako bi se prilagodili situaciji tijekom lockdowna, posebice upotrebu dostupnih digitalnih alata, aktivnosti na društvenim mrežama i razvoj obrazovnih aktivnosti. Takva digitalna prilagodba muzeja podržana je UNESCO-ovom Preporukom o zaštiti i promociji muzeja i zbirki, njihovoj raznolikosti i ulozi u društvu iz 2015. godine. Međutim, brojni su faktori koji mogu utjecati na njenu provedbu (pristup internetu, digitalizacija zbirki koja počiva na inventarizaciji, minimalna infrastruktura, osoblje s potrebnim vještinama). Ovogodišnje izvješće potvrđuje postojanje digitalnog jaza između različitih geografskih regija. Štoviše, neki noviji znanstveni radovi upozoravaju na to da digitalna tehnologija može pojačati isključivanje i stvaranje „drugorazredne“ muzejske publike, budući da je digitalna muzejska ponuda većinom namijenjena publici već upoznatoj s institucijom.

Prema UNESCO-ovoj Preporuci iz 2015. muzeji nemaju samo obrazovnu ulogu već bi morali biti aktivni po pitanju integracije najosjetljivijih društvenih skupina, postizanja građanske ravnopravnosti i demokratskog društva. Od početka pandemije 2020. godine muzejski su djelatnici reagirali ne samo provodeći aktivnosti predstavljene u prvom izvješću već i propitujući budućnost institucija u kojim rade. Posebice su problem dekolonizacije muzeja kao i pojava pokreta Black Lives Matter u SAD-u naveli neke muzeje da preispitaju svoju ulogu u društvu.

U pogledu financiranja iz javnog proračuna, kriza uzrokovana pandemijom dovela je do vrlo različitih reakcija država članica. Za četvrtinu država članica koje su odgovorile na anketu , a među kojima se nalazi i Hrvatska, subvencije za muzeje su ostale stabilne, a za četvrtinu su se čak i povećale, ponekad i za više od 20 %. Ovakav tip potpore državnih muzeja se za ostalu polovinu ispitanih država ipak znatno smanjio. Nezaobilazno je to da zbog smanjenja ostalih prihoda muzeji sve više ovise o javnoj potpori, a glavne prijetnje opstanku muzeja navedene u ovom izvješću signaliziraju u kojem smjeru bi te potpore trebale ići.

Čak tri četvrtine država članica smatra da postoje prijetnje njihovim muzejima među kojima se ističu smanjenje prihoda i pitanje organizacije muzeja, pitanje sigurnosti zbirki i njihove zaštite (npr. nedostatak posebne opreme za muzeje zbog zatvaranja granica, opasnost krađe i ilegalne trgovine) te smanjenje prihoda zbog pada posjetitelja. Neke su države kao prijetnju navele digitalne izazove, dok su ostale zabrinute zbog potencijalne prodaje muzejskih zbirki ili čak trajnog zatvaranja muzeja kao najteže posljedice krize. Velik broj država članica je svjestan utjecaja šireg utjecaja krize i gubitka radnih mjesta u sektoru (kulturnog) turizma što se negativno odražava na lokalno stanovništvo i zajednice unutar kojih muzeji djeluju.

U skladu sa smjernicama razvoja muzeja iz Preporuke 2015. godine, UNESCO ističe borbu protiv posljedica krize na tri prioritetna područja: kroz međunarodnu suradnju muzeja posebice u vidu dijaloga o utjecaju pandemije na muzejski sektor, kroz presudnu ulogu državnih vlasti u financijskoj potpori muzeja, te kroz potporu država članica kako bi razvile mjere u korist muzejskog sektora. Kao što je istaknuto u izvješću, u vremenu zdravstvene, ekonomske i društvene krize muzeji se ne bi trebali smatrati teretom već zalogom za budućnost i gospodarski razvoj. No, za razliku od uloge koju su imali u prošlim stoljećima muzeji bi se trebali transformirati u aktivne sudionike društva, podupirući razvoj i potrebe svih zajednica koje ga sačinjavaju. (Ivona Marić)

Dva dana dijele nas od dodijele europskog „muzejskog Oscara“. Proglašenje dobitnika najstarije i najuglednije europske muzejske nagrade - Europski muzej godine (EMYA), zbog mjera prevencije širenja korona virusa, prvi put u povijesti održat će se virtualno u četvrtak 6. svibnja 2021. Budući da je prošlogodišnja ceremonija koja se trebala održati u Cardiffu odgođena zbog pandemije, ove godine za „jaje“ Henrya Moorea natjecat će se čak 88 europskih muzeja (27 za EMYA-u 2021 i 61 za EMYA-u 2020).

Među finalistima koji se bore za prestižnu titulu Europskog muzeja godine našao se i naš Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj, a žiri će proglasiti pobjednika prema jasno utvrđenim kriterijima – privlačenju novih publika, kreiranju korisničkog doživljaja jedinstvenom atmosferom, maštovitom interpretacijom i prezentacijom s posebnim naglaskom na inkluziji, promicanju ljudskih prava, održivosti i razmjeni znanja među različitim kulturama.

U skladu s novom muzeološkom paradigmom koja naglašava aktivnu ulogu muzeja u izgradnji društva, uspostavljanju dijaloga među različitim kulturama i nuđenju rješenja za održivu budućnost, Europski muzejski forum dodijelit će priznanja u još četiri kategorije – Kenneth Hudson nagradu za inovativno postignuće koje propituje uobičajenu percepciju uloge muzeja u društvu, Silleto nagradu za izvrstan rad s lokalnom zajednicom i uključivanje volontera u rad muzejske ustanove, Portimao nagradu koja vrednuje otvorenost postava i srdačnost muzejskog osoblja te Mayvaert nagradu za promicanje načela održivosti. Na posljednjoj dodijeli Europskih muzejskih nagrada, održanoj u proljeće 2019. godine u Sarajevu, EMYA je pripala Rijksmuseumu Boerhaave iz Leidena koji posjetitelje vodi kroz 500 godina povijesti znanosti i medicine u Nizozemskoj.

Do sada niti jedna hrvatska muzejska kuća nije osvojila nagradu za Europski muzej godine, a najveći uspjeh postigli su Gradski muzej Vukovar 2016. i Muzej betinske drvene brodogradnje 2018., dobitnici Silletto nagrada za najbolju suradnju s lokalnom zajednicom, odnosno Muzej Apoksiomena koji 2019. dobio posebno priznanje Special Commendation koje se odnosi na muzeje koje su razvili novi i inovativni aspekt javnog djelovanja od kojeg drugi muzeji mogu učiti.

Više o programu dodijele nagrada i nominiranim muzejima možete pronaći na službenim stranicama Europskog muzejskog foruma. (Ivan Guberina)

Hrvatski povijesni muzeja nakon više od godinu dana stanke uzrokovane pandemijom i posljedicama potresa hrabro kreće u novu izložbenu sezonu izložbom „Mač – jednom davno ...“, koja će se otvoriti 18. svibnja u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.

Autori izložbe Leon Bošnjak, Petra Braun i Ana Filep, izborom 25 izuzetno vrijednih srednjovjekovnih mačeva „viteškog doba“ koji datiraju iz razdoblja od 11. do početka 16. stoljeća, publici će približiti mitsko oružje koje je „u ne tako dalekim kraljevstvima i kneževinama bilo simbol i osobno naoružanje vitezova, oklopljenih plemića, ratnika na konju koji su s mačem u ruci podčinjavali, ali i štitili druge, stvarali i rušili carstva, krojili granice i oblikovali povijest svijeta“. Izložba i katalog temelje se velikim dijelom na stručnoj i znanstvenoj obradi mačeva iz Zbirke oružja koju je Hrvatski povijesni muzej 2009. godine objavio u katalogu zbirke „Mačevi viteškog doba u Hrvatskoj“.

To je vrlo konfliktan predmet, predmet umjetnosti, znanosti, iznimno visokog tehničkog umijeća, izražaj je jezika i nositelj mitova. Iako ih sada, izložene u muzeju, promatramo i divimo im se kao umjetničkim djelima ili vrhunskim obrtničkim proizvodima – ne smijemo zaboraviti da nisu nastali kako bismo im se danas divili, već kao oružje, sredstvo za borbu koje je sposobno spasiti, ali i oduzeti život. Uvijek prisutan u povijesti, kao i u imaginaciji ljudi, mač je oružje viteza – produžetak njegove ruke, ali i uma. Predmet je legendi, pripovijedaka i pjesama, kako kod naših davnih predaka, tako je i nama danas gotovo neizostavan dio modernih epova koje čitamo, slušamo i gledamo.

Mačevi s područja Hrvatske ne odstupaju od tipologije, sustava i karakteristika istodobnih mačeva diljem Europe. Običaji i obredi povezani s tim mačevima jednaki su onima u drugim dijelovima Europe te svjedoče zajedničkoj kulturi koju i danas baštinimo.

Koncepcijom izložbe i kataloga nastojali smo temu učiniti privlačnom i pristupačnom širokoj publici, generaciji 20. i 21. stoljeća. U cilju popularizacije fundusa, osim prezentiranih mačeva i općih tema iz viteškog života, prezentirani su i objavljeni brojni predmeti i mediji s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a koji i danas svjedoče o fascinaciji viteštvom i mačem. Raznovrsnu građu visoke i popularne kulture predstavili smo zajedno vođeni idejom da konzumiranje jednog ne isključuje uživanje u drugom. Svi ti predmeti prezentirani su s ciljem prikazivanja svestrane popularnosti viteštva i srednjovjekovlja te općenito mača u današnjem dobu.

Kažu da je pero moćnije od mača, ali pamti li itko junačku avanturu koja je završila dvobojem s olovkama? Provirite u srednjovjekovni svijet viteštva i svjedočite utjecaju koje to doba ostvaruje u imaginaciji suvremenog čovjeka. (Hrvatski povijesni muzej)

Izvor: Galerija Klovićevi dvori

„Umjetnost slavonskog plemstva“ – dočaran nekadašnji sjaj slavonskih dvoraca

U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu nedavno je otvorena izložba „Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine“ koja kroz više od 200 umjetnina vezanih uz najznačajnije plemićke obitelji istočne Hrvatske valorizira njihovu ulogu u kulturno-povijesnoj i umjetničkoj ostavštini Hrvatske, približava svakodnevnu kulturu življenja plemstva i stavlja njihove umjetničke zbirke u kontekst europske umjetnosti i kulture u rasponu od 18. do sredine 20. stoljeća.

Realizirana u partnerstvu s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku i Muzejom Slavonije u Osijeku, izložba sintetizira dosadašnja istraživanja likovne baštine plemićkih obitelji novovjekovnoga razdoblja koje su na područje istočne Hrvatske došle nakon završetka ratova s Osmanlijama kako bi novoosvojeni teritorij ekonomski i društveno unaprijedile, odnosno politički povezale s Habsburškim Carstvom. Sačuvana djela iz plemićkih kolekcija koje su nekad krasile raskošno uređene dvorce i kurije obitelji Odescalchi, Eltz, Pejačević, Hilleprand von Prandau, Normann-Ehrenfels, Mihalović, Janković Voćinski i dr., izradili su vrsni majstori europske umjetnosti, od nizozemskih i njemačkih do austrijskih i talijanskih autora. Uz grafike i djela štafelajnog slikarstva zastupljena su i kiparska djela, a dominiraju portreti vlasnika posjeda, njihovih supruga i djece.

Portreti su dokazi gospodarskog uspjeha i društvenog statusa pa s vremenom postaju sve reprezentativniji, a pojedini umjetnici dobivaju status „obiteljskog slikara“ kao što je to bio slučaj s portretima članova valpovačke vlastelinske obitelji i austrijskog slikara Ephraima Hochhausera na čijem portretu Petra II. Antuna baruna Hillepranda von Prandaua prvi put susrećemo prepoznatljivu vedutu Valpova. Publika može vidjeti prikaze vladara i velikodostojnika s kojima su obitelji bile usko vezane, obvezni dio svake plemićke kolekcije, poput portreta cara Svetog Rimskog Carstva Karla VI. i njegove kćeri Carice Marije Terezije, najznačajnijih vladara 17. i 18. stoljeća. Izložena je slika grofa Küffsteina, prvog vlasnika vukovarskog vlastelinstva koji je posjed 1776. godine prodao Philippu Karlu Eltzu, čiji je portret također izložen. Na jednoj od slika prikazan je Emmerich grof Eltz u ornatu sv. Stjepana, čija je kolekcija predmeta prikupljenih na ekspediciji u Brazilu bila temelj za osnivanje Prirodoslovnog muzeja u Beču.

U postavu su izložena i djela umjetničkog obrta poput pozlaćenog Napoleonovog naslonjača kupljenog na aukciji u Beču koji pokazuje koliko je slavonsko plemstvo imalo afiniteta, ali i ekonomskih mogućnosti, da kupuje predmete visoke vrijednosti i njima oprema svoje dvorce. Svojom ljepotom izdvaja se komplet klasicističkih vaza kupljen u Beču početkom 19. stoljeća, vezan za udaju Marije grofice Pejačević i valpovačkog vlastelina Ignjata Hillepranda von Prandaua. Isti takav komplet dobila je na poklon i njena sestra Antonija koja se udala za susjednog vlastelina Karla Ivana Mihalovića. Kontekst osobne pobožnosti približava kućno klecalo iz našičke grane obitelji Pejačević, izrađeno u 17. stoljeću u sjevernoj Italiji i ukrašeno inkrustracijom od bjelokosti.

Slavonske plemićke rezidencije bile su bogato opremljene zahvaljujući društvenom, političkom i ekonomskom usponu njihovih vlasnika, koji je proizašao iz nagle industrijalizacije Slavonije i eksploatacije šumskog bogatstva u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća. Njihov nekadašnji sjaj dočarava soba reprezentacije i samopropagande u kojoj se pored portreta hrvatskih banova mogu vidjeti originalni namještaj, povijesne odore i razni ukrasni predmeti. Posjetitelji mogu razgledati nakit izrađen od pozlaćene mjedi i koralja koji je pripadao Teodoru grofu Pejačeviću, povijesnu odoru i čizme posljednjeg hrvatskog bana prije raspada Austro-Ugarske Monarhije Antuna pl. Mihalovića, u kojima ga je 1918. godine kao hrvatskog bana portretirao njegov obiteljski prijatelj slikar Maksimilijan Vanka, a iz Našica je dopremljen Blüthner, klavir naše poznate skladateljice, pijanistice i violinistice Dore Pejačević čiji su radovi ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj glazbenoj literaturi.

Autorice izložbe su Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak, a kustosice Valentina Galović i Iva Sudec Andreis. (Ivan Guberina)

 

Izvor: Galerija Klovićevi dvori

►vrh

---

 

Izvor: Gradski muzej Karlovac

Gradski muzej Karlovac – izložba o najpoznatijoj „karlovačkoj zvijezdi“

Sredinom travnja u Gradskom muzeju Karlovac otvorena je izložba „Vrata Zvijezde“ na kojoj su predstavljeni rezultati recentnih arheoloških i arhivskih istraživanja povijesne jezgre Karlovca, upotpunjeni info pločama, nacrtima i fotografijama postavljenim u Miškininoj i Radićevoj ulici na pozicijama nekadašnjih gradskih vrata.

U proteklih 17 godina u Karlovcu su u dva navrata provedena arheološka istraživanja na pozicijama povijesnih vrata karlovačke Zvijezde. Riječ je o tzv. Starim i Novima vratima koja datiraju od samog početka gradnje Karlovca te o Riječkim vratima koja datiraju iz 1. polovice 19. st. Istovremeno je pregledana bogata nacrtna dokumentacija iz hrvatskih, austrijskih i mađarskih baštinskih ustanova pa je bilo moguće sa sigurnošću determinirati ostatke ne tako davnih ali ipak zaboravljenih građevina!

Najznačajniji nalazi su kaponir (preteča bunkera) sačuvan u Radićevoj ulici i ostaci portala Novih vrata ispred tzv. „Gradske straže“ u istoj toj ulici. Zanimljivo je da je kaponir bio zatrpan ispod suvremene ulice te integriran u sustav vodovoda i kanalizacije ali nije prepoznat kao vrijedna baština. Što se pak tiče Novih vrata, do sada objavljivani izvori pokazuju samo njihovu stariju formu –bila je to utvrđena građevina sa stožastim krovom, u prizemlju prohodna. Nije bili poznato da su Nova vrata oko polovice 19. stoljeća preoblikovana u reprezentativni portal sa dva klasicistička stuba. Tek je zahvaljujući dosad neobjavljivanom nacrtu iz 1845. bilo moguće utvrditi ne samo da su arheolozi otkrili baze ovih stubova, već i da se među sačuvanim, ali donedavno nedeterminiranim, kamenim spomenicima nalaze kugle koje su služile kao utezi za potezanje pokretnog mosta i akroterij s jednog od stubova!

 

Izvor: Gradski muzej Karlovac

Posjet izložbi zamišljen je kao odgovor na pitanje: Dok hodamo ulicom tamo gdje su nekad bila gradska vrata, znamo li po čemu hodamo i kako su vrata izgledala nekad? Odgovor se iščitava u tri različita prostora: na otvorenom u Miškininoj i Radićevoj ulici, na in situ pozicijama nekadašnjih gradskih vrata, nalaze se info-ploče (Dok hodamo ulicom tamo gdje su nekad bila gradska vrata…) koje pokazuju odnos sadašnje i povijesne situacije, kroz medije nacrta i fotografija. Akumulirano znanje iskazano je kroz vrlo detaljne rekonstrukcije odnosno 3d modele nekadašnjeg izgleda gradskih vrata.

U prizemlju Gradskog muzeja Karlovac postav izložbe evocira atmosferu arheološkog nalazišta (znamo li po čemu hodamo…). Posjetitelj hoda po drvenoj stazi koja se lagano izdiže iznad poda na kojem su prikazane pozicije istraživanja, kao preklapanje fotografske i nacrtne dokumentacije. U vitrinama su nalaze većinom keramički predmeti (posuđe), fragmenti „nekadašnjeg svakidašnjeg“ s karlovačkih ulica. U prizemlju se mogu pogledati i ekskluzivne video snimke unutrašnjosti kaponira.

U potkrovlju je rekonstruiran povijesni izgled triju gradskih vrata (…i kako su vrata izgledala nekad?): forma i proces izgradnje prikazan je 3D medijima, maketama i dinamičnim digitalnim modelima. U većem mjerilu i uz obilato citiranje fascinantnih povijesnih veduta i nacrta razložene su promjene položaja i forme gradskih vrata od 16. do 19. stoljeća, kao i njihova uloga u sustavu obrane i prometa. Među izlošcima su kameni ostaci portala „Novih vrata“, uteg za potezanje pokretnog mosta i ukrasni vrh stuba (akroterij).

Ideja za integraciju vanjskog i unutarnjeg prostora unutar izložbe zapravo je odgovor na iskustvo autora s javnošću prilikom provedbe istraživanja. Istraživanja su izazvala radoznalost i pitanja sugrađana, a održane su i press konferencije na nalazištima. Dapače, pokazalo se da su još živa sjećanja starijih Karlovčana na ostatke gradskih vrata kao na podzemne prostore u kojima su se kao djeca igrali ne shvaćajući o čemu je riječ, pri čemu je njihova bujna mašta ponudila svoje odgovore. Stoga je u razgovoru bilo moguće uspostaviti vezu između ovih sjećanja i saznanja koja su potvrdila arhivska i arheološka istraživanja.

 

Izvor: Gradski muzej Karlovac

Autori izložbe su nastojali pomiriti različite funkcije: temeljito argumentirati nove nalaze, stvoriti doživljaj za različite skupine posjetitelja, potaknuti svoje sugrađane da upotrijebe maštu i promisle kakvu formu grada žele ubuduće. Mnoga pitanja o njegovom uređenju su još uvijek otvorena, a javna rasprava će biti kvalitetna onoliko koliko je informirana.

U vrijeme izložbe organizirana su vodstva po vanjskom i unutarnjem postavu. Neki od nalaza dodatno su obrađeni na blogu Muzeja, na Youtube kanalu može se pogledati video „Tri novosti iz 1852.“ koji smješta kaponir u širu sliku obrambenog sustava. U tijeku izložbe odvija se„prikupljanje sjećanja“ starijih sugrađana na podzemne prostore Karlovačke zvijezde…

Autori izložbe su kustosi Gradskog muzeja Karlovac Igor Čulig i Matea Galetić. Izložba će biti otvorena do 28. veljače 2022. godine, a može se razgledati u radnom vremenu Gradskog muzeja Karlovac.

Izložba je financirana sredstvima natječaja Javnih potreba u kulturi Karlovačke županije, Grada Karlovca i Ministarstva kulture i medija. (Igor Čulig, Matea Galetić, GMK)

►vrh

---

 

Izvor: Gradska galerija Striegl

Nova izdanja – „Abeceda Željezare“

Gradska galerija Striegl iz Siska predstavila je nedavno knjigu „Abeceda Željezare“, koja donosi rezultate umjetničkog i antropološkog istraživanja nasljeđa jugoslavenske radničke samoupravne kulturne politike u postindustrijskom gradu Sisku u Hrvatskoj. Knjiga predstavlja sintezni i kritički uvid u istoimeni rad umjetnika Rene Rädle i Vladana Jeremića, a koji dovodi u fokus njihovu transformativnu umjetničku metodu i peformativni materijalizam na primjeru Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak 1971 – 1990.

Prilozi autora tekstova progovaraju kritički o transformativnim potencijalima umjetnosti kroz prizmu kritičke antropologije, kroz suvremene umjetničke prakse te iz povijesne perspektive. Objavljeni prijevod „Biografija stvari“, od sovjetskog avangardnog pisca Sergeja Tretjakova nagovještava transverzalu suradničke i dijaloške kulturne prakse koja nastaje u okviru emancipatorskih političkih projekata. Knjiga donosi tekstove Sanje Potkonjak, Rene Rädle, Vladana Jeremića, Marijana Crtalića, Ane Kovačić, Lee Vene, Sanje Sekelj i prijevode teksta ”Biografija stvari” Sergeja Tretyakova. Za dizajn i prijelom knjige su odgovorni Tajana Čeko i Sven Sorić. Knjiga je posvećena dugogodišnjem suradniku Gradske galerije Striegl i suvremenom hrvatskom umjetniku, začetniku i organizatoru Festivala Željezara, Marijanu Crtaliću.

Ana Dević u svojoj recenziji knjige napominje kako je „Abeceda Željezare“ nezaobilazan doprinos u kontekstualizaciji i reaktualizaciji nasljeđa socijalizma u kojem se njegovo mjesto razmatra izmaknuto nostalgiji prošlosti te pregovara kao aktivan agens sadašnjosti i zalog za budućnost. Ova knjiga je vrijedna jer nudi i kritički uvid u dugogodišnji rad umjetnika Rene Rädle i Vladana Jeremića. K tome ovo je i važna studija koja razmatrajući šira povijesna i suvremena zbivanja uzima kao svoju točku gledišta: grad Sisak te time pokriva još uvijek nedovoljno obrađene teme. „Abeceda Željezare“ kroz interdisciplinarni i studiozan pristup iz perspektiva umjetničkih i kustoskih strategija i kritičke antropologije kreativno sučeljava istraživanja nasljeđa jugoslavenskog socijalizma u relaciji prema temama rada, (de)industrijalizacije, kulturnih politika i emancipatorskih projekata u kojima se prelama umjetničko, edukativno i političko. U tim procesima pionirsku su ulogu u posljednjih dvadesetak godina odigrali upravo umjetnički i kustoski glasovi. Stoga, knjiga nosi posvetu umjetniku Marijanu Crtaliću kroz čije su se umjetničke i kustoske projekte ove teme kontinuirano otvarale i razrađivale.

Ističući važnost upravo platforme umjetnosti i pozicija umjetnika kroz knjigu se prepleće nekoliko perspektiva koje progovaraju kroz tekstove umjetnica/ka Rene Rädle, Vladana Jeremića i Marijana Crtalića. Antropologinja Sanja Potkonjak ulogu umjetničkih i kulturnih praksi razmatra u odnosu na aktualizaciju i transformaciju nasljeđa industrijalizacije u širem teoretskom i socijalnom kontekstu. U ovim istraživanjima nezaobilazan je glas kustosica i povjesničarki umjetnosti koje se ovom temom bave već dulje vrijeme. Uz urednicu knjige Almu Trauber, publikacija donosi promišljanja Ane Kovačić, Lee Vene i Sanje Sekelj koje su s Marijanom Crtalićem sudjelovale u realizaciji i osmišljavanju 2015. programskog koncepta Zajednički (g)rad Festivala Željezara.

 

Izvor: Gradska galerija Striegl

Publikacija donosi i prvi prijevod teksta sovjetskog avangardnog pisca Sergeja Tretyakova ”Biografija stvari” čime raspravu o ovoj temi jasno o situira u samu srž revolucionarnih horizonata koji zazivaju transformativne umjetničke metode. Doprinos razradi navedenih tema ostvaren je i kroz seriju umjetničkih kolaža Rene Rädle i Vladana Jeremića otisnutih u knjizi koje ne dokumentiraju ranija zbivanja, nego u mediju knjige nastavljaju procese umjetničkog istraživanja i poetskog agitiranja. Uzimajući Sisak kao pars pro toto tranzicijskih i povijesnih procesa u koje se prelamaju globalni ekonomski i politički fenomeni polifonijom autorskih perspektiva ova knjiga se opire trendovima egzotizacije industrijskih ruina i njihove depolitizacije.

Nadalje, Abeceda Željezare ukazuje na proces potrage za modelima reartikuliranja i adresiranja jedne nove estetike koja može odgovoriti na suvremena pitanja i okolnosti u kojima se nalazi umjetničko djelo kao i proces njegova nastanka što je veoma aktualna tema na relaciji: povijest umjetnosti - filozofija umjetnosti - umjetnička praksa. Ponovno otkriće i detektiranje estetskog polja umjetničkog djela van onog isključivo reprezentacijskog i predodžbenog, dovodi do složenog i dinamičnog niza diskursa koji istražuju materijalne karakteristike, teorijske utjecaje i političke kontekste umjetničkih djela, a upravo su te tri sfere područje našeg interesa kojeg predstavljamo ovom publikacijom, a kojima Abeceda Željezare postaje svojevrsni manifest per se. Abeceda Željezare jest reakcija protiv formalizma, protiv suverenosti i autonomije tradicionalnih estetskih prosudbi, preispitivanje uloge koju u svim svojim povijesno, društveno i političko uvjetovanim kontekstima estetske kvalitete imaju, kako u smislu vizualnog predstavljanja tako i u artikulaciji značenja. (Alma Trauber, ravnateljica Gradske galerije Striegl)

Knjigu „Abeceda Željezare“ možete pogledati ovdje. 

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr