HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Facebook Hrvatski prirodoslovni muzej

Hrvatski prirodoslovni muzej – počelo preseljenje u nove muzejske čuvaonice

Nakon 174 godine preko milijun i petsto tisuća predmeta Hrvatskog prirodoslovnog muzeja započelo je selidbu iz gornjogradske palače Amadeo u nove muzejske čuvaonice, otvorene prošli ponedjeljak u Novom Petruševcu.

Muzej je teško stradao u potresu 22. ožujka, a nove čuvaonice, vrijedne preko petnaest milijuna kuna, u potpunosti financirane sredstvima Grada Zagreba, bile su osnovni preduvjet za realizaciju projekta rekonstrukcije Muzeja vrijednog 96 milijuna kuna, financiranog sredstvima EU i Grada Zagreba. Glavni projekt za čuvaonice prirodoslovne građe izradila je Radionica arhitekture, a u njima će iduće dvije godine na 2000 kvadrata biti smješten fundus muzeja, u prostoru u potpunosti prilagođenom čuvanju osjetljive muzejske građe. Relativna vlaga, temperatura i adekvatna rasvjeta, te hermetički zatvoreni ormari koji pružaju zaštitu od prašine i štetnika, samo su neki od standarda najveće muzejske čuvaonice u Hrvatskoj, čime su postavljeni temelji za daljnju muzeološku obradu i komunikaciju građe s posjetiteljima.

 

Izvor: Facebook Hrvatski prirodoslovni muzej

Na novoj adresi nalaze se prostorije potrebne za rad stručnih djelatnika muzeja poput laboratorija i prostora za pripremu i karantensko čuvanje građe, knjižnica s naslovima nužnim za stručnu i znanstvenu obradu prirodnina, arhiv te uredi za zaposlenike. U prizemlju će biti prostori Mineraloško-petrografskoga, Geološko-paleontološkoga, Botaničkoga i Restauratorsko-preparatorskog odjela, dok će na katu biti smješten Zoološki odjel, DNA laboratorij te uredski prostori. Znatan dio prostora zauzimat će hladna i ledena komora u kojima se temperatura po potrebi spušta i do četrdeset stupnjeva ispod nule, a tu su i posebne prostorije predviđene za radioaktivne materijale i opasan otpad, primjerice cijankalij koji se koristi za sakupljanje kukaca, te alkohol i formaldehid u kojima se čuvaju neke od prepariranih životinja.

Prema projektu revitalizacije Hrvatskog prirodoslovnog muzeja koji su izradili Radionica arhitekture, Arhingtrade i Ured ovlaštene arhitektice Vanje Ilić, palača Amadeo trebala bi se nadograditi i modernizirati do 2022. godine u „muzej 21. stoljeća“ s podzemnim dijelom koji gleda na Dubravkin put. Muzej će dobiti suvremenu prezentacijsku i multimedijalnu oprema za predstavljanje vrijednog fundusa poput laserskog prikaza molekule DNK, te replike dinosaura i velikih sisavaca. Prostor muzeja će se proširiti za 2600 kvadrata, u koje će se smjestiti suvremeni laboratoriji i multimedijska dvorana, a uredit će se i muzej na otvorenom, suvenirnica, te kafić i restoran. (I.G.)

 

Fotograf: Edvard Šušak. Izvor: HINA

Klovićevi dvori – 800 godina zajedničke kulturne baštine Hrvatske i Mađarske

Najljepše umjetnine iz baštine mađarsko-hrvatskih veza od zlatnog prstena kralja Kolomana do Bukovčeve Dubravke, zajedničko naslijeđe jedne od najdugovječnijih državnih zajednica u Europi, one između Hrvatske i Mađarske, mogu se do 22. studenog vidjeti na izložbi "Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine“ u zagrebačkim Klovićevim dvorima.

Zajednički projekt Mađarskog nacionalnog muzeja iz Budimpešte i Galerije Klovićevi dvori kronološkim nizom, koji počinje ranim srednjim vijekom i početkom zajedničke državne zajednice, nastavlja se na Anžuvince i dvor Matijaša Korvina, a završava u umjetničkom smislu vrlo produktivnim razdobljem nagodbenog perioda, publici predstavlja najveće dosege skulpture, slikarstva, arhitekture i primijenjenih umjetnosti. Početci zajedničke povijesti prikazani su kroz djela velikih formata nastala u kasnijim razdobljima – Zarukama kralja Zvonimira Celestina Medovića (1907.), te Poljupcem mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102., Otona Ivekovića (1906.). Izložen je faksimil Zlatne bule Bele IV. koju čuva Hrvatski državni arhiv te zlatni prsten kralja Kolomana, jedna od najtajanstvenijih uspomena iz srednjovjekovne ugarske povijesti na čijoj je unutrašnjoj strani ugraviran natpis GUT GUT GUTANI TABAL, formula za koju se vjerovalo da štiti od udara groma i raznih bolesti.

Iz perioda Anžuvinaca izdvaja se zadarska Škrinja svetog Šimuna, antologijski primjer zlatarstva 14. st, koju je naručila Elizabeta Kotromanić za kapelu sv. Šimuna u zadarskoj crkvi sv. Marije Velike kao osobni zavjet, ali i politički program uzdizanja oslobođenog Zadra od mletačke vlasti. Publika može vidjeti Sakramentarij sv. Margarete, zabilježen 1394. godine u najstarijem inventaru zagrebačke katedrale smatran najstarijom knjigom pisanom na tlu Ugarske, kao i relikvijar u obliku ruke sv. Anselma (1303. – 1313.) koji je ban Pavle Šubić naručio kod zadarskog zlatara Šimuna za spas duše svoga brata Jurja.

Dionica posvećena plemstvu počinje s portretima Zrinskih posuđenim iz različitih muzejskih i crkvenih fundusa, a govori o jednoj od najvažnijih hrvatskih i ugarskih plemićkih obitelji koja je obilježila povijest obje zemlje, percipirana u nacionalnim narativima Hrvata i Mađara kao obitelj velikih ratnika i pokrovitelja umjetnosti. Svojom ljepotom izdvajaju se dva predmeta posuđena iz Mađarskog nacionalnog muzeja - pokal od školjke u srebrnom pozlaćenom okovu kojeg nosi figura Atlasa, te posuda u obliku jelena izvedena od pozlaćenog srebra. U postavu se našao Posmrtni portret Nikole Zrinskog koji u malom okruglom formatu prikazuje odrubljenu glavu s ranom na lijevoj sljepoočnici, naručen u 16. stoljeću od flamanskog dvorskog slikara Adriaena van Conflansa, te Oproštaj Petra Zrinskog od supruge Katarine, ulje na platnu Otona Ivekovića iz 1901. godine, a izložena je i kaciga koja je pripadala sigetskom junaku Nikoli Zrinskom, kao i sablja oteta u borbi 1562. godine koja je uslijedila nakon što je Zrinski krenuo na Arslan-bega koji je logorovao u Moslavini pokraj Drave.

Pripadnici ugarske aristokracije u hrvatskoj povijesti umjetnosti ostali su zabilježeni kao graditelji reprezentativnih stambenih zdanja, crkava i mauzoleja, naručitelji slika, skulptura i predmeta umjetničkog obrta, a mnogi od njih u velikoj su mjeri zaslužni za donošenje novih stilskih tendencija ili umjetničkih medija. U tom kontekstu treba spomenuti Autoportret u interijeru Julijane Erdödy Drašković (oko 1870.), koja je kao prva akademski obrazovana slikarica u Hrvatskoj imala veliku ulogu u afirmaciji žene kao umjetnice, Thugutov portret grofice Sidonije Erdödy Rubido, gorljive Ilirke i operne pjevačice koja je znatno utjecala na uvođenje hrvatskog jezika na koncertne priredbe, te fotografiju snimljenu u Foto studiju Gjuro & Ivan Varga 1904. godine na kojoj se nalazi poznata hrvatska skladateljica, pijanistica i violinistica Dora Pejačević, čiji su radovi ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj glazbenoj literaturi. Tu je i Skok grofa Erdödya (1895.) Karla Draškovića, jednog od najznačajnijih protagonista rane povijesti hrvatske fotografije.

Izložbu zaključuje vizualno najatraktivnije razdoblje, tzv. nagodbeni period između 1868. i 1918. godine, u kojem je Hrvatska imala autonomiju na područjima unutrašnje politike, pravosuđa, bogoslužja i nastave, dok su Mađari ostali nadležni za vojne poslove, vanjsku politiku i troškove vezane za financiranje dvora. Izložena su djela najznačajnijih umjetnika tog razdoblja Vlahe Bukovca i Mihálya Munkácsya koji su ostvarili zapažen nastup na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine, otvorenoj povodom tisućite obljetnice mađarskog osvajanja Dunavskog bazena. Na toj su se izložbi prvi put na međunarodnoj sceni predstavili hrvatski umjetnici koji će zbog specifičnog načina slikanja na otvorenom, te naglašene polikromije, biti proglašeni Zagrebačkom školom. Početak formiranja likovnog moderniteta približava Bukovčeva Dubravka koja prikazuje najznačajnije ličnosti iz dubrovačke prošlosti u ambijentu Kneževa dvora kako promatraju Držićevu pastoralu Dubravka. Slika je alegorija hrvatskih nacionalnih težnji baš kao i Bukovčev predložak za zastor Hrvatskog narodnog kazališta Slava njima, na kojem se pripadnici Hrvatskog narodnog preporoda klanjaju pjesniku Ivanu Gunduliću, uz pozadinske vedute Dubrovnika i Zagreba. Publika može vidjeti i monumentalno platno biblijske tematike Isus prijatelj malenih za koje je Bukovac dobio Mention honorable na pariškom Salonu, a koje je nakon turneje po Engleskoj završilo u posjedu bogatog engleskog industrijalca i kolekcionara Samsona Foxa.

Osamstogodišnje zajedničko naslijeđe moguće je razgledati i u virtualnoj izložbi koja posjetitelje vodi u reprezentativne dvorane Mađarskog nacionalnog muzeja: u Kupolu, Svečanu dvoranu i Dvoranu kamina.

Autori izložbe su Petra Vugrinec, Marina Bagarić i Dragan Damjanović, a partneri na projektu su Hrvatski institut za povijest, Hrvatski povijesni muzej, Muzej za umjetnost i obrt te Hrvatski restauratorski zavod. 

Izložba nakon 22. studenoga seli u Mađarski nacionalni muzej u Budimpešti. (Ivan Guberina)

 

Fotograf: Edvard Šušak (fotografije 01 do 09) i Dario Grzelj (fotografije 10 do 16). Izvor: HINA

 

Izvor: HINA

Izložba u Lazaretima – karantena u doba kuge

U obnovljenom kompleksu dubrovačkih Lazareta početkom rujna otvorena je izložba COVID-19 i kuga: sadašnjost u prošlosti koja progovarajući o prošlosti vuče paralele s aktualnim trenutkom. Autorice izložbe koja je nastala u suradnji Grada Dubrovnika, Dubrovačke baštine i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku su dr. sc. Vesna Miović (Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku) i Zrinka Lucianović (Dubrovačka baština d.o.o.).

Strašna pandemija kuge, jedne od najopasnijih zaraznih bolesti s kojom se čovječanstvo ikada susrelo, u Europi je započela sredinom 14. stoljeća, poznata kao tzv. Crna smrt (1346. – 1351.), a prenijeli su je trgovci iz Genove na svojim brodovima iz Kaffe na Crnom moru. Procjenjuje se da je tada Europa izgubila trećinu stanovništva. Nakon toga, sve do 18. stoljeća slijedile su brojne epidemije kuge, a bakterijski uzročnik te bolesti i danas se nalazi sporadično u pojedinim dijelovima Azije, Afrike i Amerike.

 

Izvor: HINA

Pomak u odnosu prema zaraznim bolestima dogodio se unatoč nedostatku medicinskih znanja. Kako se uočila povezanost širenja kuge i trgovanja, tako je Dubrovnik kao trgovački grad prvi uveo karantenu kao mjeru sprečavanja širenja epidemije „kužne bolesti“ 27. srpnja 1377. godine, 50 godina prije Italije. Prema odredbi Velikog vijeća ljudi koji dolaze iz krajeva zahvaćenih kugom ne smiju ući u Dubrovnik ili njegovu okolicu bez izdržavanja perioda karantene ili izolacije. Ovom mjerom se prvenstveno nastojalo izbjeći potpuno zatvaranje i zaustavljanje trgovine koja se nastavila održavati pa makar usporeno.

Karantenu u trajanju od 30 dana se isprva odrađivalo na Mrkanu, Bobari ili u Cavtatu, često u drvenim kućama i daščarama koje je bilo lako sklepati i poslije spaliti. Prvi lazaret (stalna karantena) izgrađen je na Dančama, a zatim je na Lokrumu – nakon posebice teške epidemije krajem 1526. godine kada je čak 20 tisuća Dubrovčana umrlo – podignuta nikad dovršena karantena jer se ispostavila strateški lošom lokacijom (potencijalna neprijateljska utvrda). Najbolje mjesto za izgradnju prepoznato je na lokaciji današnjih lazareta na Pločama, istočno od dubrovačke gradske jezgre s obzirom na blizinu luke gdje se iskrcavaju ljudi i roba te neposrednu blizinu karavanskog puta koji spaja Dubrovnik i Istanbul.

Izgradnja ovog najbolje očuvanog karantenskog kompleksa na Mediteranu je započela 1627. i trajala do 1647. godine. Kompleks se sastoji od pet blokova s deset lazareta na dva nivoa (gornji nivo za ljude, donji za njihovu robu koja se također morala raskuživati).

 

Izvor: HINA

Uspostavljen je zdravstveni magistrat i sanitetska služba s tzv. kacamortima koji su bili zaduženi za provođenje mjera karantene: vodili su dokumentaciju o oboljelima i njihovim stvarima, provodili izolaciju oboljelih i zakapanje umrlih, a kako su imali velika ovlaštenja mogli su i kažnjavati neposlušne. Zanimljivo je da su se za održavanje fizičkog razmaka u ono doba koristili dugi štapovi.

Izložba COVID-19 i kuga: sadašnjost u prošlosti je otvorena do daljnjega, a na Facebook stranici Dubrovačke baštine dostupna je video snimka besplatnog vodstva kroz izložbu i Lazarete organiziranog povodom Dana europske baštine. (Ivona Marić)

 

Izvor: Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell'Istria

Izložba o putujućim trgovcima u Istri – Od krošnjara do jajarica

U Etnografskom muzeju Istre nedavno je otvorena izložba "U pokretu - o putujućim trgovcima kroz, i u Istri" koja govori o svijetu trgovine u pokretu koja se odvijala na području Istre i bliže okolice tijekom 20. stoljeća, najviše u ruralnim sredinama.

Izložba je rezultat istraživanja provedenih u arhivima i na terenu, a govori o putujućim trgovcima iz raznih krajeva Istre, Italije, Slovenije i Hrvatske koji su pohodili istarske krajeve. Kako u prvoj cjelini "Trgovina u pokretu" pojašnjavaju autorice Mirjana Margetić i Nikolina Rusac, prodaja, kupovina i razmjena robe u ruralnim sredinama odvijala se u većoj mjeri putem neformalnih kanala jer prodavaonice kao mjesta kupovine nisu pogodovale seoskom stanovništvu, uglavnom zbog nedostatka novaca. Uz kretanja lokalnog stanovništava unutar Istre, s različitom robom dolazili su prodavači iz Slovenije, Italije, Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Dalmacije, a transport robe odvijao se uz pomoć magaraca, volovskih zaprega, ali i pješke, noseći robu na leđima. Najviše ih je bilo iz područja sjeverne Istre - Ćići i Učkari, koji su prodavali posude dubljene od jednog komada drva (naćve, sklede, pjate, stariće), pribor za kućanstvo (šešule, palje, žlice), drvene škrinje, preslice, vretena, štapove za hodanje, različita svirala i igračke. Daleko najpoznatiji i najpokretljiviji od istarskih rukotvoraca bili su rakaljski lončari. Osim po južnoj i središnjoj Istri svoje su proizvode uz pomoć magaraca nudili do Bujštine, a mijenjali su ih uglavnom sa seljacima za žito i to po sistemu „mira za miru“, odnosno lonac u zamjenu za količinu žita koja u njega stane. Predstavljeni su i krošnjari iz Ribnice koji su zahvaljujući carevoj povlastici, tzv. Krošnjarskom patentu iz 1492. godine, postigli poseban status i postali svojim krošnjama (naprtnjačama s robom) prepoznatljiva pojava u srednjoj i južnoj Europi, nudeći drvene i lončarske proizvode koje su sami izradili.

 

Portorož, 5. 5. 1922., Paul Scheuermeier, AIS – Archiv der Institute für Romanische Sprachen und Literaturen, Bern, 689. Izvor: Etnografski muzej Istre – Museo etnografico dell'Istria

Ženska trgovina prikazana je kao zasebna cjelina. Njihov položaj i uloga uvelike su se mijenjali tijekom vremena, posebice se to odnosi na period od 1914. do 1945. godine kada se uslijed političke i ekonomske situacije mijenja način gospodarenja. U vremenima kriza i gladi nabavljale su potrebne namirnice kako bi prehranile obitelj i to najčešće zamjenom dobara, nekada nudeći svoj vjenčani nakit u zamjenu za žito, cijelu dotu za litru maslinova ulja ili plahtu za kilogram kisele repe, a zarada koju bi stjecale omogućavala im je samostalnost i emancipaciju jer su preuzimale ulogu hraniteljice obitelji. U Istri su kao putujuće prodavačice bile poznate Šavrinke koje su dolazile iz Šavrinije, slovenskog dijela Istre. U hrvatskom dijelu Istre kupovale su jaja te ih nosile u bisagama napunjenima slamom u Trst na prodaju, zbog čega se poimanje Šavrinki kao jajarica zadržalo do danas. Poslije Drugog svjetskog rata osim s prehrambenim namirnicama dolazile su i s lutkama, kišobranima, odjećom i posteljinom. Trgovalo se jednostavno, mjerica smokava ili trešanja za mjericu graha ili vune, a namirnice koje bi nabavile prodavale bi dalje u Trstu. Šavrinke su na ovaj način trgovale do 60-ih godina 20. stoljeća, privlačeći pažnju svojom pojavom i izgledom jer su se za razliku od udatih žena u hrvatskom djelu Istre, koje su nosile crne marame na glavi, isticale maramama, haljinama i velikim kišobranima živih boja.

U zadnjoj cjelini analizirana je ilegalna trgovina koja je ujedno i najtužnija priča o trgovini u Istri, a bila je posljedica bijede stanovništva koje na nezakonit način nastojalo doći do sredstava za život. Veliki porast nedopuštene trgovine zabilježen je 1618. godine nakon Uskočkog rata između Mletačke Republike i Austrije, koji je ovo područje ostavio u teškoj situaciji zbog smanjenja proizvodnje hrane i uništavanja rezervi tijekom rata. Teške okolnosti iskoristili su Mletački trgovci koji su robu iskrcavali noću u Fažani i potom je prodavali diljem Istre, a česta je bila i prodaja ukradene stoke koja se prevozila u Italiju. Također, crno tržište, ilegalna trgovina i krijumčarenje doživljavaju veliki procvat nakon lipnja 1945. godine kada je Istra Morganovom linijom podijeljena između Savezničke vojne uprave i Vojne uprave Jugoslavenske armije na Zonu A i Zonu B Julijske krajine. Problemi u opskrbi namirnicama doveli su do krijumčarenja i preprodavanja teško dostupnih artikala, što je bilo vrlo riskantno s obzirom na Zakon o suzbijanju špekulacije i privredne sabotaže u Jugoslaviji koji je rezultirao redovitim zapljenama robe. Krijumčarile su se osnovne namirnice kojih je nedostajalo, prije svega ulje,sol, brašno i kava, ali i slanina, krumpir, repa, rakija, kao i cigarete i duhanski proizvodi.

Izložba se može razgledati u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu do kraja veljače 2021. godine. (Ivan Guberina)

 

Izvor: Facebook Danubes Archaeological e-Landscapes

Zagreb – predstavljen projekt „Virtualni arheološki krajolici Podunavlja“

Prošli četvrtak u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu održano je predstavljanje međunarodnog projekta „Virtualni arheološki krajolici Podunavlja“ u kojem s hrvatske strane kao partneri sudjeluju Arheološki muzej u Zagrebu, Institut za antropologiju, Centar za prapovijesna istraživanja i Općina Donja Voća.

Glavni cilj projekta je stvaranje jake mreže institucija koje se bave promocijom arheološke baštine na prostoru Podunavlja, prvenstveno velikih muzeja s važnim arheološkim zbirkama i arheoloških istraživačkih institucija, s namjerom osiguranja podrške za daljnje održivo upravljanje i turističku upotrebu arheološke baštine. Poseban naglasak bit će na digitalnoj vizualizaciji u prezentaciji arheoloških krajolika koji će postati vidljiviji na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, a time i atraktivniji za integraciju u održivi kulturni turizam. Uključivanjem tehnologija virtualne stvarnosti (VR) i tehnologija proširene stvarnosti (AR) muzeji će omogućiti posjetiteljima da iskuse baštinu kako je izgledala nekad, ne samo u vlastitoj zemlji, već i u zemljama drugih partnera.

Projektnim aktivnostima predviđena je vizualizacija i promocija arheoloških krajolika u cjelini, stvaranje modela i zajedničkih standarda za održivu integraciju novih digitalnih tehnologija vizualizacije, prezentacije i zaštite arheološke baštine, zajednička prezentacija digitalnih arheoloških pejzaža (eLandscapes), te stvaranje transnacionalnih kulturnih ruta koje će imati neposredan utjecaj na percepciju i važnost arheološke baštine od strane šire javnosti.

Sudjelovanjem u projektu Arheološki muzej u Zagrebu steći će dragocjeno iskustvo i ojačati svoju ulogu u području upravljanja i održivog korištenja kulturnom baštinom na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Provedbom projekta Muzej će dobiti vrijedne 3D modele i vizualizacije, što znači fotografije, crteže, kratke filmove i manje rekonstrukcije koje će biti predstavljene posjetiteljima uz pomoć tehnologija virtualne i proširene stvarnosti. Sva ta muzejska sredstva izuzetno su važna muzejima današnjice, a posebno u ovoj Covid krizi. Kad tome dodamo da je naš zagrebački muzej zatvoren za posjetitelje zbog posljedica potresa, može se pretpostaviti koliko nam je dobrodošao ovaj virtualni projekt, rekla dr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.

U projektu „Virtualni arheološki krajolici Podunavlja“ sudjeluju institucije i stručnjaci s područja 10 država regije (Austrije, Bugarske, Češke, Hrvatske, Mađarske, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije), dok je vodeći partner projekta Universalmuseum Joanneum iz Graza. U njegovu realizaciju uključeno je 11 projektnih partnera i 11 pridruženih strateških partnerskih institucija kojima znanstvenu podršku pružaju Sveučilište u Beču, jedna od vodećih istraživačkih institucija za arheologiju krajolika, te Tehničko sveučilište u Košicama.

Projekt se provodi u sklopu Interreg programa transnacionalne suradnje V-B Dunav 2014-2020 od 01.07.2020. do 31.12.2022. Ukupan proračun projekta iznosi 2,517,612.44 eura, od čega Europska Unija sufinancira njegovu provedbu kroz Europski fond za regionalni razvoj u iznosu od 2,118,635.56 eura,te kroz Instrument pretpristupne pomoći u iznosu od 21,335.00 eura. Arheološki muzej u Zagrebu jedan je od projektnih partnera s proračunom od 270,325.00 eura, te je također sufinanciran u iznosu od 85% iz Europskog fonda za regionalni razvoj. (I.G.)

 

Nova izdanja – Katalog uređaja Zbirke Kraker

U sisačkoj Holandskoj kući – info centru industrijske baštine krajem prošlog mjeseca prezentiran je Katalog uređaja Zbirke Kraker autora mr.sc. Predraga Jelića, kustosa navedene zbirke. Katalog je rezultat dvogodišnjeg rada na istraživanju, obradi predmeta i pripremi za izlaganje u stalnom postavu u Holandskoj kući, bliske suradnje s gospodinom Velimirom Krakerom, utemeljiteljem Zbirke te suradnje sa stranim institucijama poput Radio Museuma iz Luzerna, muzeja i arhive tvrtke Philips iz Eindhovena te američke Kongresne knjižnice.

Katalogom su obuhvaćeni starodobni fonografi, gramofoni, radio uređaji i prateća oprema primjerice mjerni uređaji, zvučnici, baterije i antene. Samu Zbirku Kraker, osim navedenoga, čine i stare gramofonske ploče, elektronske cijevi i njihove ambalaže, reklamni leci i brošure distributera radio uređaja i gramofona i sl. što će biti obuhvaćeno i obrađeno u naknadnim publikacijama. Zbirka je nastala marljivim skupljanjem gospodina Krakera tijekom više od 6 decenija. On će uvijek spomenuti da se njegova ljubav prema gramofonskim pločama i uređajima za njihovu reprodukciju rodila kad je imao 14 godina i dobio prve ploče na poklon, a skupljačka strast se razvila nešto kasnije i nije oslabila do današnjih dana.

Posebitost Zbirke Kraker je leži i u činjenici da je većina uređaja u njoj tehnički ispravna i funkcionalna jer je gospodin Velimir svojim radom nastojao ne samo obnoviti uređaje iz vlastite zbirke u smislu vraćanja njihovoga vanjskog izgleda što vjernije originalu, već i njihovu originalnu funkciju osiguranjem tehničke ispravnosti.

U uvodnom dijelu čitatelji saznaju nešto o povijesti i razvoju fonografa, gramofona i radio uređaja koji su detaljnije obrađeni kasnije u Katalogu. Na 188 stranica obrađen je 81 uređaj iz stalnog postava Zbirke Kraker u Holandskoj kući. Čitateljima su uz fotografije i osnovne tehničke podatke prezentirane i povijesne činjenice o svakom pojedinom uređaju na hrvatskom i engleskom jeziku.

Među mnoštvom predmeta ističu se Edisonov fonograf iz 1904. godine, Berlinerov gramofon iz 1905. godine, detektorski radio prijemnik zagrebačke tvrtke Ivan Paspa i sinovi (IPIS), gramofoni tvrtke Edison-Bell-Penkala… zapravo je teško izdvojiti neke predmete jer su svi interesantni na svoj način i pričaju priču o razvoju i primjeni uređaja za reprodukciju zvučnih zapisa u svijetu, ali i Hrvatskoj.

Ovakva glazbeno-tehnička zbirka koju čine stari gramofoni, fonografi, radio uređaji kao i mehanički nosači zvučnih zapisa u obliku gramofonskih ploča i fonografskih valjaka specifičan je oblik kulturne i tehničke baštine, a ujedno i kombinacija materijalne i nematerijalne baštine. Koncepcija trajnog izlaganja takve zbirke zasniva se na ispreplitanju tehničkoga, kulturnoga, povijesnog i društvenog aspekta postavši tako trajni spomenik ljudskoga napretka kroz usavršavanje tehnologije i industrijskoga dizajna, ali i svojevrsno svjedočanstvo o popularnoj kulturi prošlih vremena. (dr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr