MUVI 07 / 2018 kratki sadržaj filmova

HR, produkcija: Muzej Cetinske krajine – Sinj

KRATKI OPIS

Nijemo kolo Dalmatinske zagore vrsta je plesa jedinstvena po načinu izvođenja bez glazbene pratnje. Nalazi se na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara na temelju stručnog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu.

Od 2011. godine nijemo kolo uvršteno je i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što je izuzetna osebujnost u oblikovanju identiteta Dalmatinske zagore, dakle i područja Cetinske krajine. Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća oblikovano je kao umjetničko ostvarenje u kojemu se plesne figure i pokreti izvode ujednačeno, a u nekim selima Dalmatinske zagore zadržao se još uvijek stariji način spontanog izvođenja plesnih elemenata prema staroj tradicijskoj glazbenoj baštini. (Anita Librenjak, Muzej Cetinske krajine – Sinj, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Ante Gugić
SCENARIJ Daria Domazet, Danijela Petričević Banović, Anita Librenjak i Angela Vrca
KAMERA Ante Gugić
MONTAŽA Ante Gugić
TRAJANJE 1'30''
IZVORNI FORMAT 1920 x 1080 FHD
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej betinske drvene brodogradnje, Betina

KRATKI OPIS

Film Betinski pir snimljen je 2015. godine radi tumačenja betinskih svadbenih običaja te je uklopljen u stalni postav Muzeja betinske drvene brodogradnje. Snimljen je prema autentičnim običajima betinskog pirovanja i uz veliku pomoć mještana Betine i mjesnog KUD-a koji su sami glumili u filmu te su pred kamerom ovjekovječili mjesnu tradiciju. Film se danas projicira na zakrivljenom sučelju izrađenom od hrastovih dasaka radi autentičnosti i uklopljenosti u postav, i to u dijelu postava posvećenom etnologiji.

REŽIJA, SCENARIJ Marko Barišić i Jelena Devčić
KAMERA Marko Barišić i Marin Rakić
MONTAŽA Marin Rakić
GLAZBA Isola del Morte Crew, Stjepan Skenderović i Grgo Gulin
TRAJANJE 4'52''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej Cetinske krajine – Sinj

KRATKI OPIS

Postojanje lončarske tradicije u Cetinskoj krajini povezano je s najstarijim slojevima prapovijesnih razdoblja. Priprema jela na otvorenom ognjištu tisućljetna je tradicija našeg područja o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. Postupak izrade glinenog posuđa zahtijevao je veliku vještinu, a posude su bile namijenjene kuhanju i pohrani hrane. Glineni predmet osobitog oblika i namjene bila je peka, plitka zvonolika posuda za pečenje kruha, mesa i drugih namirnica. Hrana se stavljala na ognjište, poklapala pekom te prekrivala žeravicom. Peka se izrađivala na ručnome lončarskom kolu.

Tradicijsko nasljeđe izrade lončarskih proizvoda zadržalo se u Potravlju, jednom od lončarskih središta u Cetinskoj krajini, koje je upisano na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. (Anita Librenjak, Muzej Cetinske krajine – Sinj, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Ante Gugić
SCENARIJ Daria Domazet, Danijela Petričević Banović, Anita Librenjak i Angela Vrca
KAMERA Ante Gugić
MONTAŽA Ante Gugić
GLUMCI Iva Kondić, Martina Vučković i Katarina Župić
TRAJANJE 3'22''
IZVORNI FORMAT 1920 x 1080 FHD
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Pazi što jedeš laboratorij (PSJ LAB), Etnografski muzej Istre, u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

KRATKI OPIS

Film Ravioli/Rafioli nastao je u okviru projekta Pazi što jedeš laboratorij (PSJ LAB) koji je organizirao Etnografski muzej Istre u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Snimljen je u Pićnu u Istri.

Film usporedno (dva istodobna kadra) prikazuje suvremenu pripremu tradicijskoga istarskog jela u profesionalnoj restoranskoj kuhinji (raviola) i u privatnom domu (rafiola).Raviole/rafiole, istarsku tradicijsku tjesteninu punjenu svježim sirom, pripremaju lokalni stanovnici, a kamerom bilježe studenti i stručni suradnici. Filmom se dokumentira način izrade tradicijskog jela, ali se film ne zaustavlja na dokumentaciji, već problematizira i tumači generacijske i rodne uloge te posebnosti izrade i prezentacije tradicijskog jela. Apostrofira se tko, kako i za koga izrađuje raviole/rafiole. Također se predstavlja i problematizira nazočnost istraživača i videokamere u snimateljskome i istraživačkom procesu. (dr. sc. Tanja Kocković Zaborski, Etnografski muzej Istre / Museo Etnografico dell’Istria, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA produkcijski tim projekta Pazi što jedeš laboratorij (PSJ LAB)
SCENARIJ produkcijski tim projekta Pazi što jedeš laboratorij (PSJ LAB)
KAMERA, MONTAŽA Matija Kralj
OSTALI AUTORI Maja Drobac, Matija Kralj, Martina Petrović, Lea Šprajc i Klara Zečević Bogojević; dr. sc. Tanja Kocković Zaborski, Etnografski muzej Istre / Museo Etnografico dell’Istria (voditeljica projekta PSJ LAB); dr. sc. Tihana Rubić, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (voditeljica studentskog tima)
TRAJANJE 17'
IZVORNI FORMAT H264
kolor

HR, Artiimi video produkcija, Pula

KRATKI OPIS

Glavna nit vodilja ovog filma je očuvanje nematerijalne kulturne baštine u Istri – tradicijske igre s kamenjem. Riječ je o igrama prvenstveno iz ruralnih sredina koje su nestale u od 50-70 –tih godina 20.st. Zahvaljujući kazivačima starije generacije igre su zapisane i uz njihovu pomoć obnovljene kako bi se prenijele na sadašnje i buduće generacije. Prva igra je pljočkanje (bacanje i izbijanje plosnatih kamena veličine dlana) koja je zahvaljujući udrugama koje njeguju tradicijske sportove, danas popularizirana kroz mnogobrojne turnire. Druga igra je prahćanje – igra s kamenom i drvenim palicama slična današnjem hokeju na travi. Film kroz naraciju, opis pravila i samu igru gledatelja uvodi u svijet ovih nekad pastirskih igara. (Mirjana Margetić, Muzej Etnografski muzej Istre/Museo ernografico dell'Istria, Pazin – sadržaj filma i tehnički podaci)

PRODUKCIJA Artiimi video produkcija, Pula
REŽIJA Mirjana Margetić, Etnografski muzej Istre/Museo ernografico dell'Istria
SCENARIJ Mirjana Margetić
KAMERA Marko Račan
MONTAŽA Mirjana Margetić, Marko Račan
TRAJANJE 7'30''
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Općina Kršan i Udruga Spod Učke

KRATKI OPIS

U pričama kazivača, od kojih su neki i sami bili sudionici, donosimo intrigantnu priču o „kontrabandu“ – krijumčarenju koje se odvijalo za vrijeme talijanske vladavine u Istri i na Kvarneru. Tridesetih godina prošlog stoljeća, na dijelu Kvarnerske pokrajine, proglašena je „zona franca“, odnosno bescarinska zona. U zoni je roba široke potrošnje bila znatno jeftinija. Lokalno je stanovništvo u novonastaloj situaciji vidjelo priliku za unosan način preživljavanja švercanjem robe iz slobodne zone. Gorskim putovima preko Učke nosila se roba i preprodavala. To je bio opasan i težak „posao“. Bilo je i pucnjave, pa su tijekom krijumčarenja i bježanja pred „financom“ neki „kontrabandijeri“ i stradali.

Snimili smo šest kratkih dokumentarnih filmova po tri minute koji će biti prikazivani kao videoizlošci u Ekomuzeju Vlaški puti u Šušnjevici.

Film Gromača govori o krijumčaru koji je nastradao od groma, Kafe donosi priču o najšvercanijem proizvodu – kavi, Marić Veli i Jože Paka opisuje dogodovštine dvaju krijumčara, Preko gore govori o mjestima na kojima su se odmarali krijumčari, Puti kontrabanda o morskim i gorskim putovima kojima se krijumčarilo, a Zona franca o tome koji je kraj obuhvaćala bescarinska zona i što je značila.

REŽIJA Viviana Brkarić i Valter Stojšić
SCENARIJ Viviana Brkarić
KAMERA Valter Stojšić
MONTAŽA Valter Stojšić
GLAZBA Noel Šuran
TRAJANJE Zona franca 3'35''; Preko gore 3'35''
IZVORNI FORMAT HD 1920 x 1080
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Etnografski muzej Zagreb (Goranka Horjan) i produkcija Artdizajn (Nikola Šiško)

KRATKI OPIS

Pet, kratkometražni dokumentarni film, sastoji se od pet priča o suživotu ljudi i kućnih životinja u urbanoj sredini Zagreba danas.

Prva priča Nevenov svijet uvodi gledatelje u egzotični svijet zmija iza vrata jednog naizgled običnoga zagrebačkog stana. Slijede Damir i Tango, čovjek i pas, par koji dijeli sve, život, stan, tanjur, krevet i – osjećaj. Marinina mačkopriča govori o posebnosti svakodnevice 40-ak mačaka i osmero ljudi, članova jedne obitelji, a Vedranova kocka veselja o zaljubljeniku u meditativno ozračje akvaristike i njezinoj ulozi u očuvanju vrsta koje više nije moguće pronaći u prirodi. Za kraj, Evo ga, Grga! – afrička siva papiga priča sama za sebe. Film je snimljen za izložbu O životinjama i ljudima (Etnografski muzej Zagreb, 22. travnja – 12. listopada 2017.). Nastanak je omogućilo Ministarstvo kulture RH. (Gordana Viljetić, Etnografski muzej Zagreb, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Nikola Šiško
SCENARIJ Gordana Viljetić i Tea Rittig Šiško
KAMERA Nikola Šiško
MONTAŽA Nikola Šiško
TRAJANJE 30'
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej Međimurja Čakovec i LM Komunikacije d.o.o., Čakovec

KRATKI OPIS

Umijeće vađenja zlata: Zlatarenje u Međimurju prvi je film u projektu Nematerijalna baština Međimurja koji provodi Muzej Međimurja Čakovec.

Zlatarenje, odnosno ispiranje zlatnih listića iz sprudova rijeka Drave i Mure, u Međimurje su donijeli Rimljani početkom naše ere. Sve do ranoga novog vijeka podatci o zlatarenju na području Međimurja su posredni, a otad nadalje možemo pratiti pisane i materijalne dokaze o ovoj vještini. Do zamiranja zlatarenja došlo je u drugoj polovici 20. stoljeća kada je ono postalo potpuno neisplativo zbog umjetne regulacije rijeka. Danas ovu vještinu čuva udruga Vidovski zlatari sa sjedištem u Donjem Vidovcu, središtu zlatarenja. Velika je vrijednost ovog filma sudjelovanje Mateja Horvata, 93-godišnjeg zlatara koji je tada bio jedini koji je o zlatarenju mogao govoriti iz prve ruke. (Janja Kovač, Muzej Međimurja Čakovec, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Benjamin Hamer
SCENARIJ Janja Kovač
KAMERA Danijel Kozar, Zoran Fras i Benjamin Hamer
MONTAŽA Benjamin Hamer
TRAJANJE 9'31''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
Kolor

HR, produkcija: Muzej Međimurja Čakovec i Strix d.o.o.

KRATKI OPIS

Umijeće izrade i sviranja cimbala u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju treći je film u projektu Nematerijalna baština MeđimurjaCimbal je bio dio međimurske tradicijske glazbe od ranog 19. stoljeća sve do sredine

20. stoljeća kada ga potiskuje popularnija tamburica. Otad bilježimo pad broja cimbalista, a cimbal kao instrument ostaje po strani. Od ranih 2000-ih pojavljuje se mlađa generacija svirača te se cimbal vraća na scenu međimurske tradicijske i popularne glazbe.koji provodi Muzej Međimurja Čakovec. Cilj je projekta istražiti i dokumentirati trenutačno stanje svih nematerijalnih dobara na području Međimurja.

U filmu su zabilježena četiri aktivna cimbalista Dražen Balog, Nikola Barićević, Vilim Čituš i Neven Kolarić te najmlađa cimbalistica Mia Perenc. O povijesti cimbala kao instrumenta i njegovoj ulozi u međimurskoj tradicijskoj glazbi govore profesor Branimir Magdalenić i kustosica Janja Kovač. (Janja Kovač, Muzej Međimurja Čakovec, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Danijel Janković i Zoran Fras
SCENARIJ Danijel Janković
KAMERA Zoran Fras
MONTAŽA Danijel Janković
TRAJANJE 9'41''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Goran Vuković

KRATKI OPIS

U dokumentarnom filmu Arheološki muzej Narona: ideja, projekt, realizacija prikazana je povijest antičke Narone te začetak, razvoj i ostvarenje zamisli da se u Vidu kod Metkovića, mjestu nastalom nad razvalinama toga rimskog utvrđenog grada, izgradi arheološki muzej. Do nje je došlo nakon što su 1995. i 1996. godine u središtu Vida otkriveni ostatci hrama posvećenog prvomu rimskom caru Augustu i jedinstvena zbirka skulptura pripadnika julijevsko-klaudijevske i flavijevske vladarske dinastije.

O tim događajima u filmu govore njihovi glavni protagonisti – arheolog Emilio Marin koji je pronašao Augusteum, projektant muzeja Goran Rako i ministar kulture u vrijeme planiranja i gradnje Muzeja Božo Biškupić, a prvi put se mogu vidjeti i materijali iz projektantove arhive koji osvjetljavaju arhitektonsku genezu toga višestruko nagrađivanog objekta. (Goran Vuković, Arheološki muzej Narona, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA, SCENARIJ Goran Vuković
KAMERA Miljenko Bernfest
MONTAŽA Antonija Mamić Vukičević
OSTALI AUTORI (fotografija) Damir Fabijanić, Boris Cvjetanović, Miljenko Bernfest, Boris Kragić i Ana Taslak Prusac
GRAFIČKO OBLIKOVANJE Damir Gamulin
GLAZBA Žarko Hajdarhodžić (flauta i bas-flauta)
NARATOR Maro Martinović
SNIMATELJI ZVUKA Viktor Lipić i Anes Hasanović
TRAJANJE 14'34''
TRAJANJE QuickTime
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej grada Kaštela, Kaštel-Lukšić

KRATKI OPIS

Video-razglednica kaštela Vitturi i Muzeja grada Kaštela promocijski je video Muzeja izrađen u povodu teme Međunarodnog dana muzeja 2018. Hiper-povezani muzeji: novi pristupi, nova publika. Muzej se priključio ICOM-ovoj manifestaciji izradom engleske inačice videorazglednice kaštela Vitturi i Muzeja grada Kaštela. Video se može pogledati na mobitelu i tabletu na kanalu Muzeja grada Kaštela na YouTubeu skeniranjem markera QR koda u kaštelu Vitturi, Muzeju i na promocijskim materijalima.

U filmu se donosi prostorno-povijesni okvir kaštela i Kaštel-Lukšića. Uz brojne današnje zračne snimke Kaštela donosi se više 3D prikaza pretpostavljenog stanja naselja Kaštel-Lukšića iz 16. stoljeća. Neizostavno je spomenuta legenda ljubavnog para Miljenka i Dobrile povezana s ovim prostorom, kao i današnji izgled, funkcija, sadržaji i događanja u Muzeju grada Kaštela.

Film se nalazi na mrežnoj stranici Muzeja grada Kaštela u maksimalnoj rezoluciji 720p50 HD. (Mario Klaić, Muzej grada Kaštela, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA, SCENARIJ Mario Klaić
KAMERA (preuzete videosnimke) www.kastela.com, Parchy Computers; Foto Dalmacija, Split; Studio Smile, Split; arhiva Muzeja grada Kaštela
SCENARISTI Studio KA – LU i Patrik Grgurić
MONTAŽA Ida Skoko, Darko Škrobonja
OSTALI AUTORI Katja Marasović i Sanja Koren (3D prikazi pretpostavljenog stanja naselja Kaštel-Lukšića iz 16. st.); Tonko Bartulović, Mario Klaić, Helena Martinac i Ivan Šuta (fotografije); Mario Klaić; Dominik Žanić (prijevod tekst) i Jelena Buljan (tekst čitala)
GLAZBA Marica Tadin (Kaštelanska narodna četvorka, obrada za mandolinski orkestar) i mandolinski orkestar KUD-a Ante Zaninović (izvodi)
TRAJANJE 4'16''
ZVUK
kolor i c/b rekonstrukcije

HR, produkcija: Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića i Applicon d.o.o., Samobor

KRATKI OPIS

U sklopu projekta STUDIO GAA, ostvarenog sredstvima fondova Europske unije od 2014. do 2016., Galerija Antuna Augustinčića u Klanjcu u suradnji s tvrtkom Applicon d.o.o. osmislila je i ostvarila multimedijske sadržaje u cilju kontekstualizacije Augustinčićeva opusa i muzejskog fundusa te unapređenja komunikacije s posjetiteljima.

Dio tih multimedijskih sadržaja, postavljenih na mrežne stranice Galerije i interaktivne kioske u stalnom postavu Galerije, jesu i videouradci u kojima se govori o Antunu Augustinčiću i njegovu kiparskom radu, Majstorskoj radionici na zagrebačkom Jabukovcu, Galeriji u Klanjcu te restauraciji muzejskog fundusa koja je izvršena u sklopu spomenutog projekta.

U ovom videu kustos Galerije govori o njezinu nastanku, izgradnji i smještaju u nekadašnjem voćnjaku obližnjega franjevačkog samostana u Klanjcu. (Davorin Vujčić, Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Marin Kolega i Davorin Vujčić
SCENARIJ Davorin Vujčić
KAMERA Marin Kolega
MONTAŽA Marin Kolega
TRAJANJE 3'03''
IZVORNI FORMAT 1920 x 1080 MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

KRATKI OPIS

Kratki film snimkom muzejskog interijera i eksterijera bespilotnom letjelicom i animiranim fotografijama predmeta i njihovih dijelova iz fundusa na moderan i ritmički način pokušava pomiješati trenutačni izgled Muzeja s njegovom važnošću za grad Rijeku i njezinu okolicu, ističući vrijednost predmeta izloženih u njemu.

Isticanjem jednog od najistaknutijih predmeta iz fundusa, prsluka za spašavanje s parobroda Titanic, te njegovim povezivanjem s „plovećom“ maketom parobroda, pokušava se postići analogija onih koji su bili, prisjećajući se...

REŽIJA, SCENARIJ, KAMERA, MONTAŽA Ukus
TRAJANJE 1'05''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej Staroga Grada

KRATKI OPIS

Film je nastao radi promidžbe izložbe Od barake do fabrike, o preradi ribe na otoku Hvaru, koja se održala u Muzeju Staroga Grada od 14. kolovoza do 30. rujna 2018.

Autorica filma je umjetnica Andrea Palašti koja je kao multimedijska suradnica sudjelovala u pripremi i nastanku izložbe. Nastalim videoradom koristilo se na stranicama društvenih mreža i službenoj mrežnoj stranici Muzeja Staroga Grada kao svojevrsnim mamcem, promocijskom najavom za izložbu. Dokumentirajući procese nastanka izložbe u suradnji s kustosicom, od fotografiranja sakupljene građe, popratnih aktivnosti (soljenje ribe u drvenim bačvicama) pa do odabira sakupljenih arhivskih materijala, autorica je proizvela rad koji funkcionira kao promocijski multimedijski materijal u službi muzejskog marketinga jednako kao i samostalni umjetnički rad. (Veronika Gamulin, Muzej Staroga Grada, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Andrea Palašti
SCENARIJ Andrea Palašti
KAMERA Andrea Palašti
MONTAŽA Andrea Palašti
OSTALI AUTORI arhivski videomaterijali iz privatnog vlasništva
TRAJANJE 1' 55''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej moderne i suvremene umjetnosti i projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture

KRATKI OPIS

Četiri promocijska videa (najave) nastala su u povodu retrospektivne izložbe Tomislav Gotovac: Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte, koja se od 22. rujna do 26. studenoga 2017. održavala u novootvorenoj zgradi Muzeja moderne i suvremene umjetnosti na lokaciji Benčić. Za tri najave autori Sara Salamon i Zoran Medved izabrali su isječke iz filmova Plastični Isus i Dead Man Walking u kojima se u različitim radnjama kao glavni protagonist pojavljuje Tomislav Gotovac.

Tomislav Gotovac (1937. - 2010.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća, koji je obilježio filmsku, likovnu i izvođačku praksu, te je ostavio neizbrisiv trag na generacije umjetnika. Balansirajući između različitih medija ostvario je intrigantan opus baziran na proklamaciji da nema razlike između života i umjetnosti. Ili, njegovim riječima, Kad ujutro otvorim oči, ja vidim film. Posljednjih petnaestak godina njegov je opus dobio zasluženu valorizaciju na internacionalnoj umjetničkoj sceni, a njegova djela su postala dio kolekcija istaknutih muzeja, poput Centre Pompidou u Parizu, Museum of Modern Art u New Yorku i Art Institute of Chicago. Njegova djela su po prvi put bio cjelovito predstavljena na retrospektivnoj izložbi održanoj u MMSU-u u Rijeci 2017. godine.

AUTORI Sara Salamon i Zoran Medved
TRAJANJE 4 x 30''
IZVORNI FORMAT QuickTime
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzeji Ivana Meštrovića, Zagreb/Split i TV Akademija

KRATKI OPIS

Film je snimljen kao prateći videosadržaj izložbe Umjetnik kod Meštrovića – Kažimir Hraste, postavljene u Galeriji Meštrović od srpnja do rujna 2016. godine.

Ciklus Umjetnik kod Meštrovića svakog ljeta u prostor Meštrovićeve vile na Mejama dovodi jednoga suvremenog umjetnika. Kažimir Hraste svoje je skulpture postavio na stubište pred ulazom u Galeriju, koristeći se pritom jedinstvenom scenografijom fasade Meštrovićeve vile s jedne strane i morskog prolaza Splitska vrata s druge strane.

Film prati proces nastajanja skulptura namijenjenih jedinstvenom izlaganju u prostoru Galerije Meštrović, od samog početka u splitskom brodogradilištu do njihove instalacije u vrtu Galerije. U filmu autor iznosi svoje doživljaje stvaralačkog procesa.

REŽIJA Goran Čače
SCENARIJ Kažimir Hraste i Goran Čače
KAMERA Toni Bašić
MONTAŽA Goran Čače
OSTALI AUTORI Tea Paravia (novinarka) i Vesna Bulić Baketić (autorica izložbe)
TRAJANJE 7'28''
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića i Applicon d.o.o., Samobor

KRATKI OPIS

U sklopu projekta STUDIO GAA, ostvarenog sredstvima fondova Europske unije od 2014. do 2016., Galerija Antuna Augustinčića u Klanjcu u suradnji s tvrtkom Applicon d.o.o. osmislila je i ostvarila multimedijske sadržaje u cilju kontekstualizacije Augustinčićeva opusa i muzejskog fundusa te unapređenja komunikacije s posjetiteljima.

Dio tih multimedijskih sadržaja, postavljenih na mrežne stranice Galerije i interaktivne kioske u stalnom postavu Galerije, jesu i videouradci u kojima se govori o Antunu Augustinčiću i njegovu kiparskom radu, Majstorskoj radionici na zagrebačkom Jabukovcu, Galeriji u Klanjcu te restauraciji muzejskog fundusa koja je izvršena u sklopu spomenutog projekta. Za ovu priliku odabrana su dva videozapisa o Galeriji i restauraciji fundusa koju je vodio Augustinčićev đak, ak. kipar i restaurator Radivoje Jovičić. (Davorin Vujčić, Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Marin Kolega i Davorin Vujčić
SCENARIJ Davorin Vujčić
KAMERA, MONTAŽA Marin Kolega
OSTALI AUTORI Radivoje Jovičić
TRAJANJE 7'01''
IZVORNI FORMAT FHD 1920 x 1080 MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec

KRATKI OPIS

Animirani film nastao je na radionici u Studiju Galerije Antuna Augustinčića, održanoj 7. srpnja 2018., na kojoj je sudjelovala manja skupina klanječkih osnovnoškolaca. Oblikovanjem gline i slikanjem temperama po drvenim pločama, uz dobru ideju, strpljenje, fotoaparat i nešto vremena, tehnikom snimanja kadar po kadar ili stop-animacijom stvorena je iluzija kretanja. Svaka promjena položaja i oblika, nastala stvaralaštvom Matee Toth, Ane Grahovac i Franke Poslek, zabilježena je fotografijom i montirana u videoprojekciju računalnim programom (Windows Movie Maker), tvoreći tako njihov prvi animirani film.

REŽIJA Adrijana Čelec, Matea Toth, Ana Grahovac i Franka Poslek
SCENARIJ Adrijana Čelec, Matea Toth, Ana Grahovac i Franka Poslek
KAMERA Adrijana Čelec
MONTAŽA Adrijana Čelec
TRAJANJE 1'
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej antičkog stakla u Zadru

KRATKI OPIS

U radionici Muzeja antičkog stakla u Zadru 2017. godine snimljen je kratki film Eksperimentalna arheologija u Muzeju antičkog stakla u Zadru, kao jedan u nizu filmova koji se bave načinom izrade predmeta iz stalnog postava Muzeja antičkog stakla u Zadru. Muzej antičkog stakla u Zadru arheološki je muzej specijaliziran za antičko staklo od 1. do 5. stoljeća, po čemu je zaista jedinstven u svjetskim razmjerima.

U stalnom postavu Muzeja izloženo je oko 2000 cjelovitih antičkih staklenih izrađevina, a u čuvaonicama je još oko 3000 staklenih predmeta. Dodana vrijednost cijelog Muzeja je svakako demonstracijska radionica izrade staklenih predmeta u kojoj se svakodnevno izrađuju replike izvornih antičkih predmeta iz stalnog postava. Ova radionica izvrstan je način rada na eksperimentalnoj arheologiji jer uključuje i promišljanje kustosa o načinu izrade i pojedinim tehnikama rada sa staklom. U ovom filmu staklopuhač Marko Štefanac demonstrira izradu triju predmeta iz stalnog postava, i to vrčića konična tijela s narebrenom ručkom iz 1. st., kapaljke pticolika tijela iz 2. st. te vretenaste boce iz 4. st.

U filmu je prikazan iscrpan proces izrade svakoga pojedinog predmeta, a nakon završetka svake izrade replika se uspoređuje s izvornim predmetom iz postava. (Jadranka Belevski, Muzej antičkog stakla u Zadru, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Berislav Štefanac
SCENARIJ Berislav Štefanac i Marko Štefanac
KAMERA Marin Gospić
MONTAŽA Marin Gospić
GLAZBA Milko Belevski
TRAJANJE 6'' 51''''
IZVORNI FORMAT MPEG-4 1920 X 1080 @ 25 FPS
ZVUK
kolor

HR, produkcija: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

KRATKI OPIS

Muzej suvremene umjetnosti Zagreb 2011. – 2017. kratki je promocijski film koji je nastao u produkciji Audiovizualnog odjela MSU-a kojemu je cilj već dvadeset godina, koliko ima od osnutka, sustavno videodokumentiranje muzejskog programa s naglaskom na izložbene projekte. Video je nastao kao rezultat pomnog odabira videomaterijala snimljenih izložbi u proteklih sedam godina, održanih u prostoru za povremene izložbe te u MSU-ovoj galeriji, a montiran u cjelinu daje uvid u dinamičnu izmjenu raznolikoga muzejskog programa. Autorica je svih snimljenih kratkih dokumentarnih videomaterijala, a ujedno i promocijskog filma, diplomirana snimateljica, videoumjetnica i fotografkinja Ana Opalić. (Ivana Kancir, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, sadržaj filma i tehnički podatci)

REŽIJA Ana Opalić
SCENARIJ Ana Opalić
KAMERA Ana Opalić
MONTAŽA Ana Opalić
TRAJANJE 3'08''
IZVORNI FORMAT MP4
ZVUK
kolor

HR, produkcija Sandro Đukić/CCN-images

KRATKI OPIS

Dokumentarni film o procesu snimanja filmskog uprizorenje "Legende o Picokima"(making off) je sedam minutni dokument o dvodnevnom snimanju filmskih materijala za potrebe multimedijalnih instalacija Interpretacijskog centra Picokijade.

Film prikazuje bitku Turaka i branitelja grada Đurđevca u ozračju ranoga jutarnjeg sunca i podravske ranojutarnje magle. Scene akcija, bogatih kostima i vještih konjičkih i mačevalačkih zahvata isprepleću se s poznatom pričom o đurđevačkom picoku koji je spasio grad od sigurne turske pobjede.

REŽIJA, KAMERA I MONTAŽA Domagoj Vicković
U dokumentarnom filmu korišteni materijali filmskog uprizorenja "Legende o Picokima":
PRODUKCIJA I REŽIJA Saša Kavić
KAMERA Boris Kavić, Antonio Bronić, Roko Birmiša
SCENARIJ (dijalozi naratora): Branka Cvjetičanin
RAZRADA KNJIGE SNIMANJA Simon Bogojević Narath
MONTAŽA Mislav Moretić
GLAZBA Marko Gaćina
KOSTIMI Katja Kliba
SPECIJALNI EFEKTI Branko Repalust
TRAJANJE 7'
IZVORNI FORMAT FullHD
stereo zvuk
kolor

HR, produkcija: DESIGN STUDIO D

KRATKI OPIS

Od samih svojih početaka čovjek usmjerava pogled prema nebeskom svodu. U tom se pogledu zapravo izražava iskonska čovjekova potreba da nadiđe granice svoje zemaljske uvjetovanosti, ali istodobno i težnja prema vječnomu i nadnaravnomu, želja za susretom sa svojim Stvoriteljem. S druge strane, nebeski je svod duboko ukorijenjen u našu svakodnevicu. Najstarije simbole zvijezda, preciznije zviježđa, pronalazimo upravo u vučedolskoj kulturi. Vučedolski astronomi, radi lakše orijentacije, dodijelili su zviježđima određeni piktogramski pojednostavnjeni oblik prema najsjajnijim zvijezdama i putanjama planeta. Za razliku od zvijezda njih su posebice promatrali kao nebeska tijela koja putuju. Vučedolci su prvi narod koji je pokorio vrijeme. Prva kultura koja je stvorila kalendar! Prvi astronomi koji su iščitali tajne neba. Danas je upravo pogubno koliko malo znamo o slici iznad sebe... Nebeski svod ni ne vidimo od svjetlosnog zagađenja, a u prapovijesti je to bio prizor u kojemu su svi uživali i divili mu se. Nebo, zviježđa, planeti.

Desna je obala Dunava u istočnoj Hrvatskoj bila naseljena populacijom vučedolske kulture na početku trećeg tisućljeća prije Krista. Taj je dominantni kulturni fenomen između 3000. i 2500. godine prije Krista imao velik utjecaj na ostale tadašnje kulture te ostavio znatne tragove na sveukupno europsko nasljeđe. Ta je kultura postojala u vrijeme sumerskog razdoblja u Mezopotamiji, doba piramida u Egiptu i rane Troje. Cjelokupni je raspon ukrasa na vučedolskim posudama zasnovan na Suncu i astralnom simbolizmu te osobito na Veneri i Marsu. Izniman spektar nalaza keramike vučedolske kulture omogućuje nam uvid u odmak od same elementarne egzistencije, koji mnoge kulture nemaju, jer ti nalazi nude brojne pokazatelje koji nas usmjeravaju k društvenim odnosima, mitologiji i religijskim značajkama populacije.

Vučedolska se kultura osobito izdvaja od prethodnika po tehnološkom skoku u metalurgiji. Prva serijska proizvodnja metala, prva pila i prva prava bronca u svjetskim relacijama dogodile su se u njihovim naseljima. Sve su to kao dugu tradiciju zabilježili starogrčki zapisi i mitologija. U sezoni 1985. godine na položaju Vinograd Streim arheološkog nalazišta Vučedol otvorena je nova sonda veličine 20 x 20 metara. Na relativnoj dubini od 60 cm, u visini podova vučedolske kulture, počele su se pojavljivati duboke cilindrične jame – ostave.

Jama 6, koja je zbog okolnosti poslije prenumerirana u grob 3, ukopana je četiri metra od ruba najnižeg poda vučedolske kulture. U grobu, točnije pravoj grobnici, nađeno je ukupno osam pokojnika. Nalazili su se na samom dnu i bili su potpuno zatrpani komadima drvenog ugljena. U tom je sloju nađeno osam cijelih kostura. U dnu tog sloja, a na vrhu sloja s drvenim ugljenom, nađena je jedna velika terina s neobično bogatim ukrasom.

Izrađujući antropološke analize, Maria Teschler-Nicola ustanovila je da se na gotovo svim lubanjama iz groba 3 mogu jasno razaznati neobične udubine promjera desetak milimetara na vrhu čeone kosti i na spoju tjemenih kostiju. Pokusom smo u ljevaonici utvrdili da je takva udubina mogla nastati jedino kapljom rastopljena bakra. Da ne dođe do oštećenja mozga zbog jake temperature, ta se kaplja mogla zadržati na lubanji najviše osam sekundi. To je bilo sasvim dovoljno da se napravi takva trajna depresija. Svi su „obilježeniˮ preživjeli taj postupak – nesumnjivo svojevrsnu inicijaciju. Među većim brojem keramičkih nalaza izdvaja se terina, najživopisnije ukrašena od svih dosad poznatih u vučedolskoj kulturi. Rastvoreni plašt ove terine pokazuje da ukras nije potpuno simetričan. Znakom koji izgleda poput romba prikazan je simbol jedinoga „ženskogˮ planeta Venere, a brojne analogije iz Mezopotamije povezane s kultom božice Ištar u Assuru prikazuju ženski spolni organ na isti način. Znak prikazan s više upisanih koncentričnih krugova, uhvaćen u Plejade, na drugoj središnjoj slici jest planet Mars.

Čini se da su Plejade među prvim zviježđima koja se spominju u astronomskoj literaturi. U indijskoj mitologiji, u vedskim tekstovima, Mars je rodilo šest majki, a u babilonskoj je jedini planetarni zastupnik Plejada.

Položaj sahranjenih osoba u grobu 3/1985 može odrediti muškarca kao zastupnika Marsa, izdvojenu ženu s dva ožiljka kao Alkionu, najsjajniju među Plejadama, a ženu s jednim ožiljkom kao Veneru koja se ugnijezdila među ostalim Plejadama. Tako možemo zaključiti da je ljudska žrtva na Vučedolu pala u slavu kojega vučedolskog boga vatre koji je imao svoje zemaljske zastupnike, a povod joj je mogao biti rijedak nebeski događaj u kojemu je i taj bog sudjelovao. Budući da je teško pretpostaviti da su Vučedolci to mogli predvidjeti, malo je vjerojatno da je posuda napravljena uoči tog događaja ili na sam taj dan. Vjerodostojniji je zaključak da je izrađena u spomen tog događaja, a da se sa samom žrtvom pričekalo dok posuda nije potpuno dovršena. Položaj pokojnika u grobu i jedinstvena posuda upućuju na vezu između događaja na nebu.

Na terini su piktografskim pismom zabilježeni najstariji definirani datumi u prapovijesti: ulazak Marsa u Plejade (7. veljače 2889. godine pr. Kr.), ulazak Venere u Plejade (22. veljače 2889. godine pr. Kr.) i ulazak planeta u konjunkciju (9. ožujka 2889. godine pr. Kr.) kada je između njih prošao komet Encke. U noći 9. ožujka 2889. pr. Kr., netom nakon što su prošli kroz zviježđe Plejada, planeti Venera i Mars našli su se u konjunkciji vidljivoj sa Zemlje kao preklapanje ili tzv. ljubavni položaj. U narodnoj tradiciji taj se događaj tumači kao carska sudbina osobi koja se rodi te noći.

Dugogodišnji istraživač Vučedola, prof. dr. sc. Aleksandar Durman, tako je otkrio najstariji točan datum u svjetskoj prapovijesti, čime je dokazao da terina na sebi nosi piktografsko pismo.

REŽIJA Darko Puharić
SCENARIJ Aleksandar Durman
KAMERA Hrvoje Cvitanović, Darko Puharić i Darko Vukadinović
MONTAŽA Darko Puharić
OSTALI AUTORI Mirela Hutinec (stručna suradnica) i Marina Milićević Bradač, prof. (stručna suradnica)
TRAJANJE 33’
IZVORNI FORMAT 4K UHD 2160p
ZVUK
kolor