U Umjetničkom je paviljonu u Zagrebu potkraj 2007. i početkom 2008. godine izloženo sto vrhunskih umjetnina hrvatskih umjetnika iz fundusa Narodnog muzeja u Beogradu. To je prva izložba takve vrste koja je dala cjelovit uvid u opus hrvatskih umjetnika u vlasništvu beogradskog muzeja. Autori izložbe Ljubica Miljković, kustosica i voditeljica Zbirke jugoslavenskog slikarstva 20. vijeka Narodnog muzeja u Beogradu, i Zvonko Maković, renomirani hrvatski povjesničar umjetnosti, napravili su izbor stotinu iznimno vrijednih ostvarenja i ključnih remek-djela četrdesetak vodećih hrvatskih umjetnika, od kojih većina nije izlagana u Hrvatskoj, a čine jedinstven korpus nacionalne umjetnosti 20. stoljeća. Izložba u širokom rasponu stilova i poetika prati najznačajnija ostvarenja cijele plejade hrvatskih umjetnika, od Karasa, Bukovca, ranih djela Meštrovića te Račića, Kraljevića i Becića, preko Gecana, Tartaglie, Uzelca, Joba i Kršinića, do Plančića, Radauša, Seissela, Vidovića i Knifera, te brojnih drugih koji su svojim djelom obilježili modernu epohu. Uvodni tekst popratnog kataloga izložbe Radovana Vukovića, ravnatelja Umjetničkog paviljona, tumači navedene ciljeve i koncepciju izložbe. Katalog donosi i tekstove Zvonka Makovića te Ljubice Miljković. Kataloški dio čine kvalitetne reprodukcije umjetnina u boji s njihovim kataloškim opisima i biografskim podacima o autorima. Tekst je objavljen usporedo na hrvatskome i engleskom jeziku.

Svečanim otkrivanjem biste Franje Buntaka, dugogodišnjeg ravnatelja Muzeja grada Zagreba, te objavljivanjem i promocijom monografije "Stoljeće Muzeja grada Zagreba 1907.-2007." u siječnju 2008.g. završen je bogati program obilježavanja stote obljetnice Muzeja grada Zagreba. Monografija "Stoljeće Muzeja grada Zagreba", koju je uredio kustos Goran Arčabić, podijeljena je na osam dijelova. Obrađena je povijesti Muzeja (Vinko Ivić, Nada Premerl), obrađena kronologija događaja (Kristian Strukić i Danijel Vojak), naveden popis izložaba (Dajana Batinić i Dubravka Zaninović-Stančec), sastavljene biografije i popis djelatnika (Goran Arčabić i Branko Beštak), napravljena bibliografija izdanja (Slobodanka Radovčić), popis donatora Muzeja i knjižnice Muzeja (Marina Perica-Krapljanov) te važnijih nagrada Muzeju, njegovim djelatnicima i suradnicima. U uvodniku monografije, urednik je naglasio: "Monografija o stoljeću djelovanja Muzeja grada Zagreba svojevrsni je osobni karton te ustanove, kojom želimo opravdati dosadašnji rad i legitimitet postojanja, te na određeni način tražiti blagoslov za njegov nastavak." Uz opsežne tekstove, toj je zadaći pridonio i izbor dokumentarnih fotografija i ostaloga ilustrativnog materijala.

U nizu svojih tematskih izložaba, kojima, u nedostatku stalnog postava, posjetiteljima omogućuje opsežniji uvid u pojedina razdoblja i događaje iz hrvatske prošlosti, Hrvatski povijesni muzej (HPM) priredio je izložbu "El Shatt - zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat (1944. – 1946.)" (12. prosinca 2007. - 1. rujna 2008.). Izložbom i popratnim katalogom obrađena je izdvojena tematska cjelina u sklopu velike povijesne teme Drugoga svjetskog rata koja predstavlja izbjegličke logore podignute u Sinajskoj pustinji, u predjelu El Shatta i El Khatabe u Egiptu, u koje je zbog vojnih akcija na području dalmatinske obale i zaleđa, a u organizaciji Saveznika i NKOJ-a, od veljače 1944. do ožujka 1946. godine evakuirano više od 30 000 ljudi iz Hrvatske. To je bio ne samo jedan od prvih logora hrvatskog stanovništva, već jedan od prvih logora Drugoga svjetskog rata uopće. Izložba na temelju stručnih i znanstvenih istraživanja te putem raznovrsne originalne muzejske građe (više od 900 predmeta) koja se čuva u Hrvatskomu povijesnomu muzeju, kao i posuđene građe iz drugih muzejskih institucija i arhiva, prezentira organizaciju života u logoru El Shatt, u literaturi poznatome kao "grad u pustinji" ili "platneni grad". Autorica izložbene koncepcije i urednica dvojezično pisanoga kataloga izložbe jest Nataša Mataušić, a autorice uvodnih tekstova su mr. sc. Rhea Ivanuš, mr. sc. Snježana Pavičić i mr. sc. Dubravka Peić-Čaldarović. Katalog izložbe dobio je počasnu diplomu ZGRAF-a, a izložba nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za izložbeni projekt 2007. godine.

Kuća terora (Terror Haza) u Budimpešti (Mađarska) memorijalni je muzej žrtava diktatorskih režima 20. st. (fašizma i komunizma) u Mađarskoj. Otvoren je 2002. godine u renoviranoj zgradi na adresi Andrassy ut 60, koja je bila sjedište policijskoga i zatvorskog sustava obaju režima. Muzej je proglašen mađarskim muzejom godine 2004., kada je dobio i Posebno priznanje EMY-ja. Suvremenim, vrsno dizajniranim muzejskim postavom namijenjen je ponajprije novim naraštajima mladih ljudi koji ne poznaju prezentirana povijesna razdoblja te im se obraća na njima najrazumljivijem jeziku, s pomoću novih medija i multimedijskih pomagala, slika, filmova, tekstova, autentičnih dokumenata i zapisanih iskaza svjedoka. Muzej je objavio vodič na engleskome jeziku u kojemu tumači sadržaj izložbenih cjelina stalnog postava. Izdvojeni citati iz svjedočanstava preživjelih sudionika prijelomnih događaja u novijoj mađarskoj povijesti i vrsne ilustracije izložbenog postava u boji, vrlo uspješno dočaravaju atmosferu i poruke muzeja. Sadržaj je dostupan i na web stranicama Muzeja URL:http://www.terrorhaza.hu/

DDR muzej u Berlinu otvoren je 2006. godine. Svojim stalnim postavom "A hands-on experience of everyday life in the GDR" ("Alltag eines vergangenen Staats zum Anfassen") obrađuje noviju povijest Njemačke. Naime, muzejski postav, kao i bogato ilustrirani tekst vodiča kroz stalni postav DDR muzeja, donosi priču o svakidašnjem životu u Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR – Deutsche Demokratische Republik), koja je kao komunistička država postojala od 1949. do 1990. godine, tj. do ponovnoga ujedinjenja Njemačke nakon pada Berlinskoga zida. No muzejski postav tek posredno, prikazom života pojedinaca i njihova mikrosvijeta, upućuje na povijest jednoga političkog sustava i njegove ideologije. U središtu je muzeološke prezentacije obiteljski život, školovanje, rad, opremanje stanova, automobili i prijevoz, glazba i zabava, proizvodnja i potrošnja i svi ostali važniji i manje važni aspekti svakidašnjeg života. Vodič pregledno i sažeto objašnjava pojedine izložbene tematske cjeline, uz ilustrativnu građu i tlocrte muzejskih prostora.

Katalog pod naslovom "Ukiyo-e / Slike plutajućeg svijeta" pratio je izložbu drvoreza iz Zbirke Ukiyo-e Akinsha, kojom je predstavljena kolekcija umjetnina dr. Konstantina Akinshe, što ju je, oduševljen otokom Hvarom, ljubazno ponudio na posudbu Muzeju Staroga Grada. Zbirka sadržava 17 originalnih japanskih drvoreza nastalih između 17. i 20. st., a djela su velikih japanskih starih majstora. U Japanu se drvorezi nazivaju Ukiyo-e, što u doslovnom prijevodu znači "slike plutajućeg svijeta", a na njima su najčešće prikazani prekrasni krajolici, scene iz svakidašnjeg života, kabuki glumice, likovi iz bajke, lijepe žene i sl. Izložba Ukiyo-e bila je postavljena u Starome Gradu na Hvaru, u Galeriji "Juraj Plančić", od 10. kolovoza do 10. listopada 2008. godine. Lijepo oblikovan katalog tiskan je na 46 stranica vrlo kvalitetnog papira i ilustriran je fotografijama u boji iz Zbirke Ukiyo-e Akinsha. Predgovor katalogu napisao je Tetsuhisa Shirakawa, veleposlanik Japana u Republici Hrvatskoj, a Tonči Tadić, član Hrvatsko-japanskoga kulturnog i gospodarskog društva sjajnim i sažetim tekstom upoznao nas je sa značenjem pojma Ukiyo-e, podrijetlom i razvojem Ukiyo-e drvoreza, tiskarskim tehnikama i biografijama najpoznatijih umjetnika te s njihovim utjecajem na impresioniste. Naime, impresionisti su bili fascinacinirani jednostavnošću linija i boja te ljepotom kompozicije Ukiyo-e drvoreza. Katalog je tiskan dvojezično (na hrvatskome i engleskom jeziku), a donosi kataloške jedinice i opširan opis svakog drvoreza. Uz glavnog urednika kataloga i kustosa te nadasve neobične izložbe Alda Čavića, svakako treba spomenuti i autora vrlo uspjelih fotografija Zorana Alajbega te Viktora Popovića, koji je grafički oblikovao vrlo lijep katalog te iznimne zbirke. (Jozefina Dautbegović)