Povjesničarka umjetnosti i viša kustosica Muzeja za umjetnost i obrt mr. sc. Marina Bagarić autorica je opsežne monografije o arhitektu Ignjatu Fischeru. Monografija je objavljena 2011. godine u suizdavaštvu s MUO i nakladničkom kućom Meandar, a nagrađena je Nagradom „Jutarnjeg lista“ za najbolju publicistiku te arhitektonskom nagradom „Neven Šegvić“. Razlog svojega studioznog istraživanja života i rada arhitekta Ignjata Fischera (Zagreb, 1870. - 1948.) autorica je nastojala obrazložiti u uvodnim poglavljima monografije. Na to ju je ponajprije potaknula njegova intenzivna i kreativna 40-godišnja prisutnost na arhitektonskoj sceni, koja je, među ostalim, ostavila snažan pečat na arhitektonsku sliku grada Zagreba (trg ispred Hrvatskoga narodnog kazališta, prostor Gradske kavane ili pak interijer Name u Ilici i dr.). Fischer je autor niza raznovrsnih projekta, među kojima su i prvijenci u zagrebačkoj i hrvatskoj arhitekturi: prva zgrada kino-kazališta, prva privatna poliklinika, prva moderna robna kuća... Opsežna građa u monografiji koncipirana je u nekoliko tematskih poglavlja: „Biografija“, „Atelijer Fischer & Hrubý 1897. - 1898.“, „O strukturalnoj iskrenosti: radovi Ignjata Fischera između 1899. i 1918.“, „Od novog klasicizma do funkcionalizma: Ignjat Fischer i njegov atelijer od 1918. do 1939.“. Monografija donosi i katalog Fischerovih djela, izvore i literaturu, sažetak na engleskom jeziku, kazalo i priloge.

Umjetnički paviljon u Zagrebu svoju je izložbenu aktivnost u 2012. godini započeo kritičkom retrospektivom likovnog umjetnika Bele Csikosa Sesije (Osijek, 1864. - Zagreb, 1931.) nastavljajući tako izložbeno valoriziranje opusa velikana hrvatske moderne umjetnosti. Izložba autora akademika i uglednog povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića, održana od 19. siječnja do 11. ožujka 2012., nastojanje je da se prvi put primjereno predstavi jedan od ishodišnih opusa hrvatske moderne umjetnosti, opus Bele Csikosa Sesije. Izložba je popraćena katalogom koji donosi opsežnu Maroevićevu studiju „Za psihom, sliko! Motivski zov i izrazni izazov Čikoševa slikarstva“. U njezinim je uvodnim poglavljima Maroević istaknuo: „Ime Bele Čikoša Sesije opravdano odzvanja u svim pregledima hrvatskog slikarstva, njegov stvaralački prinos odmah je prepoznat u razdoblju prodora modernije likovne osjetljivosti na prelasku iz 19. u 20. stoljeće, stanovit broj njegovih radova je ne samo antologijski verificiran nego služi i kao miljokaz ili reper u panorami stilskih oscilacija i iskustveno-tehničkih tekovina slikarskog umijeća u nacionalnom kontekstu.“ Tekst je ilustriran reprodukcijama izloženih umjetnina u boji i popratnim legendama. Kataloški dio sadržava popis 175 izloženih umjetnina, a u prilozima je dana umjetnikova biografija i izbor iz bibliografije (1891. - 1977.). Tekst cijele publikacije objavljen je usporedno na hrvatskome i engleskom jeziku.

Monografija je objavljena uz izložbu održanu u Berlinische Galerie, Landesmuseum für Moderne Kunst, Fotografie und Architektur (Berlin) od veljače do svibnja 2012. Posvećena je Borisu Mikhailovu (Kharkov, Ukrajina, 1938.), jednome od najznačajnijih suvremenih fotografa. Otkako se sredinom 1960-ih počeo baviti fotografijom, Mikhailov je izgradio opsežan i višeznačan fotografski opus. U svome umjetničkom izričaju na različite se načine koristio medijima kako bi izrazio i naglasio svoj ironičan odnos prema okolini. Svoj kritički odnos izražavao je konceptualnim fotografskim stvaralaštvom, ali i dokumentarnim snimkama iz svakodnevnog života. Na izložbi je, kao i u popratnoj monografiji, okupljen izbor njegovih radova, od onih nastalih u eksperimentalnoj, ranoj fazi stvaralaštva do najnovijih radova ostvarenih u Berlinu, gdje umjetnik živi i radi. Uvodne tekstove u monografiji napisali su Thomas Köhler, Christina Landbrecht, Inka Schube i Jan Verwoert. Drugi dio monografije donosi reprodukcije Mikhailovih fotografija u šest tematskih serija, a treći dio obuhvaća umjetnikovu biografiju i bibliografiju te popis samostalnih i grupnih izložaba. Tekst monografije napisan je usporedno na njemačkome i engleskom jeziku.

Julie Anne Sadie, prva ravnateljica Muzeja Handela u Londonu, i Stanley Sadie, ugledni glazbeni leksikograf, autori su vodiča kroz europske muzeje i spomen-kuće skladatelja pod naslovom „Posjeti skladateljima“ („Calling on the composer“). Naime, diljem Europe djeluje više od tri stotine memorijalnih muzeja glazbene baštine i kuća u kojima su živjeli i radili poznati skladatelji. Knjiga koja ih popisuje jedinstveni je muzeološki vodič kroz te specijalizirane vrste muzeja i muzejske zbirke, ali i itinerar za poklonike kulturnog turizma i ljubitelje glazbene baštine. Uvodni dio knjige donosi teorijske tekstove o glazbenoj baštini u kojima se definiraju muzeji skladatelja i memorijalne cjeline te daje povijesni pregled stvaranja memorije o glazbeniku, opisuju postupci prikupljanja glazbene baštine te načini njezina izlaganja i prezentacije. Drugi, opsežniji dio sadržava vodič kroz kuće i muzeje skladatelja, i to prema zemljama u kojima se muzeji nalaze te abecednim slijedom imena i prezimena skladatelja i glazbenika. Opisi muzeja i kraći životopisi glazbenika navedeni su prema abecednom redu skladatelja i glazbenika. Hrvatsko glazbeno stvaralaštvo zastupljeno je glazbenom baštinom Josipa Slavenskog (Muzej Međimurja, Čakovec), Gjure Prejca (Veliki Tabor, Desinić), Dore Pejačević (Zavičajni muzej Našice), Ivana Matečića-Ronjgova (Spomen-dom Ronjgi, Viškovo), Ferde Livadića (Samoborski muzej, Samobor) i Ivana Zajca (Muzej grada Zagreba, Zagreb). U prilogu su kazalo mjesta i kazalo imena. Tekst knjige djelomično je ilustriran crno-bijelim reprodukcijama.

Časopis „Curator“ donosi tekstove muzejskih profesionalaca namijenjene muzejskim profesionalcima. Zamišljen je kao forum za istraživanja i raspravu o recentnim muzeološkim i muzejskim teorijskim i praktičnim pitanjima koja se odnose na muzejsko upravljanje i poslovanje, istraživanje i izlaganje, odnos prema posjetiteljima, ulogu u društvenoj zajednici, zaštitu, edukaciju, nabavnu politiku i druge sastavnice muzejskog rada. Obično cijeli pojedinačni sveščići časopisa obrađuju jednu od aktualnih tema. Tako je prvi sveščić 55. sveska u 2012. godini posvećen temi „Zajednica i muzeji“ („Communities and museums“) i nastoji odgovoriti na pitanje je li se, i kako, promijenila komunikacijska uloga muzeja u vremenu kada su mobilni uređaji i elektronički servisi te brojne društvene mreže postali mjesta brze izmjene i razmjene ideja, prenošenja poruka i informacija. Autori priloga nastojali su primjerima prezentacije afričke, azijske ili latinoameričke kulture dokazati da su muzejski predmeti i živa riječ osnovni nositelji znanja i informacija iako se sve prednosti suvremene tehnologije primjenjuju u muzejskoj komunikaciji. Treći sveščić posvećen je muzejima kao promicateljima ljudskih prava i jednakosti („Museums and international human rights“). Tema je obrađena na poticaj FIHRM-a (The Federation of International Human Rights Museums), nove međunarodne muzejske inicijative koju koordinira Nacionalni muzej iz Liverpoola (više na mrežnim stranicama http://www.fihrm.org/). Sveščić donosi priloge s druge konferencije FIHRM-a održane 2011. u Međunarodnome muzeju ropstva (International Slavery Museum) u Liverpoolu. Drugi i četvrti sveščić svoje priloge donose u ustaljenim rubrikama („Forum“; „Promišljanja“; „Članci“; „Digitalizacija“; „Istraživanja“; „Izložbe“; „Knjige“). Tekstovi su popraćeni crno-bijelim ilustracijama te potkrijepljeni bogatim bibliografskim bilješkama i literaturom.

Timothy C. Hohn, instruktor na Odsjeku za hortikulturu Edmonds Community Collegea, autor je knjige „Kustoska praksa za botaničke vrtove“ („Curatorial practices for botanical gardens“). U knjizi je iznio osnovne teorijske postavke s nizom praktičnih savjeta i naputaka za ustroj, rad i očuvanje botaničkih vrtova, a sva su iskustva utemeljena i na kustoskoj praksi koju je stekao radom u Zoološkom vrtu Bronxa. Autor je krenuo od osnovne pretpostavke da su botanički vrtovi vrsta živog muzeja, muzeja na otvorenome (living museum). Stoga je i polazište njegova priručnika muzeološko, a osnovna je poruka da su muzejske zbirke i njihovo izlaganje svjetsko prirodno i kulturno bogatstvo. Knjiga je koncipirana u sedam poglavlja. U prvom poglavlju s naslovom „Uvod: muzeji, javni vrtovi i zbirke“ („Introduction: Museums, Public Gardens and Collections“) autor donosi teorijske premise. Drugim poglavljem - „Upravljanje zbirkama“ („Governing Collections“) autor naglašava važnost donošenja i usvajanja temeljnih dokumenata o uspostavi zbirke, o upravljanju njome te plana upravljanja. Naglasak poglavlja „Ustroj zbirki“ („Building Collections“) stavljen je na nužnost kontinuirane nabave i popunjavanja zbirke kako bi se osigurala njezina budućnost i opstanak. Izrada informacija o zbirkama i pojedinim predmetima obrađena je u poglavlju „Dokumentacija zbirki“ („Documenting Collections“), a u poglavlju „Zaštita zbirki“ („Preserving Collections“) istaknuta je nužnost njezine preventivne zaštite i kontinuirane brige. Kao osnovnu djelatnost botaničkih vrtova opisanu u poglavlju „Istraživanje zbirki“ (Collections Research“) autor ističe istraživački rad te interpretaciju novih spoznaja. Posljednjim poglavljem - „Zbirke i javni programi“ („Collections and Public Programs“) naglašena je važnost suradnje s publikom i usuglašavanje s javnim potrebama. Knjiga je popraćena i bibliografijom te kazalom pojmova.