Katalog izložbe sadrži kolaž novinskih izrezaka s temom Splita kroz desetljeća.

Kolaž izrezaka iz dnevnih novina o događanjima na splitskoj rivi

Tijekom proslave Sudamje u Splitu, početkom svibnja 2021.g. otvorena je izložba “Jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split” koju prati istoimeni katalog. Autor izložbe je dr.sc. Silvio Braica, dok je autor kataloga dugogodišnji suradnik muzeja prof. Goran Borčić, do umirovljenja kustos Muzeja grada Splita koji je, između ostalog, bio voditelj zbirke oružja u matičnom muzeju. Suradnja dvojice autora počela je početkom devedesetih, gdje je Braica skupljao eksponate i pretraživao njihove tehničke podatke dok se Borčić bavio povijesnom problematikom, u ovome slučaju orijentalnog oružja. Prvi rezultati mogu se vidjeti u arhivskom spisu koji obrađuje hladno oružje Etnografskog muzeja Split, datirano 1991. godinom. Tek je prije tri godine pao konačni dogovor te se krenulo u realizaciju izložbe i, što je još važnije, kataloga ove zbirke. Braica preuzima tehničke, organizacijske i financijske poslove dok Borčić iznova iščitava literaturu i bavi se povijesnim i teorijskim problemima. Prvi i najveći posao u katalogu bilo je snimiti na ujednačen način sve primjerke oružja koji ulaze u kataloški dio obrade i taj posao je predan splitskom fotografu i stalnom suradniku Muzeja Branku Braliću. Ovaj mukotrpan posao je uspješno doveden do kraja i nakon godine i po dana snimljeno je 975 kvalitetnih visokorezolutnih fotografija, od kojih je manji dio objavljen u katalogu. Međutim, još veća vrijednost tih fotografija je trajna uspomena na predmete koji se sada mogu istraživati digitalnim pristupom, bez da ih se dodiruje. Autori su željeli revidirati Borčićeve prijevode arabičkih tekstova i napisa koji se nalaze na brojnim jataganima. U tu svrhu je angažirana orijentalna filologinja iz Arhiva HAZU dr.sc. Tatjana Paić-Vukić, ali joj u početnom stadiju nije bilo rečeno da je posao prevođenja već devedesetih napravio Borčić. Na kraju su se kolegica Paić-Vukić i Borčić usuglasili oko svih prijevoda, a Paić-Vukić je konačno i priredila transliteraciju i prijevode natpisa s arapskog i turskog jezika za objavljivanje u katalogu. Zašto većinu prostora posvećujemo autorima i suradnicima a ne samome katalogu? Upravo zato jer kvaliteta i znanje određenih suradnika jamči kvalitetu svih predočenih elemenata kataloga zbirke/izložbe. U ovome pravcu treba spomenuti i muzejske restauratore, koji su doveli veliki broj predmeta u izvorno stanje, što se može vidjeti na velikom broju fotografiranih eksponata te na cijeloj izložbi. Primjerice, na samoj izložbi izloženo je 40 komada oružja i 30 komada dodatne opreme (većinom korica jatagana, noževa i bodeža), koji su u cijelosti restaurirani u muzejskim radionicama. Taj posao nije završio otvaranjem izložbe, već se nastavio i dalje dok se baš svi najvrjedniji primjerci ne dovedu u stanje izlaganja, a za to su zaduženi konzervator-restaurator Jerko Matoš i restaurator tehničar Sandro Vimer. Time bi svi stručni poslovi pri izradi i pisanju kataloga, te pripreme izložbe bili spomenuti. Sama struktura kataloga se sastoji iz nekoliko dijelova. Prvi je, naravno, tekst kataloga u kojemu su obrađena sva relevantna pitanja – od podrijetla imena jatagan, podrijetla samoga jatagana, njegovih dijelova, izrade, oružarskih centara, materijala i ukrašavanja. Posebno važan dio u tekstu je tipologija jatagana Etnografskog muzeja Split, koji se dijele na one srebrnog drška, koštanog i mjedenog drška sa svim svojim podvrstama. Vrijednost jatagana i noževa kreće se prema materijalu od kojeg je primarno držak izrađen: tako su najvrjedniji primjerci kojima su dršci napravljeni od srebra i srebrnog lima, nakon njih slijede oni s koštanim dršcima te na kraju jatagani s mjedenim dršcima. Ovaj prikaz materijala govori, u najvećem broju slučajeva, koje radionice su ih izrađivale. Poznati oružarski centri Osmanskog Carstva su bili u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. Posebno vrijedan dio kataloga su prikazi žigova majstorskih radionica, zatim popis majstora jatagana, popis datiranih jatagana te kratice vlasnika datiranih jatagana. Pri tome valja spomenuti da se ovakvi podatci rijetko mogu naći u dostupnoj literaturi. Nakon ovog, rekli bismo, općeg povijesnog i teorijskog dijela, te razrade problematike same Zbirke oružja u Etnografskom muzeju Split dolazimo do drugoga, koji će biti zanimljiv skupljačima, kolekcionarima i muzejskim stručnjacima raznih profila, naime, do kataloškog dijela u kojemu su pobrojani jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split. Svakom predmetu, od njih 106 pobrojanih u katalogu, određen je vremenski okvir ili konkretna godina nastanka, mjesto izrade, dimenzije, način ili vrijeme nabave te inventarni broj. Slijedi opis cijeloga predmeta i pripadajućih korica (ako postoje). Posebni dio ovoga opisa je prikaz izvornog natpisa na sječivu, te njegova transliteracija i prijevod. I kao treća cjelina svakog opisa predmeta su fotografije sječiva, drška, korica, ukrasa i pečata. Spomenimo na kraju da su pod brojem 1. i 2. u ovom kataloškom prikazu opisana dva jatagana s koricama iz 1559./60. godine a koji su svjetski rariteti što se starosti ovakvih predmeta tiče. Za njihovo čuvanje u jednom hrvatskom muzeju zaslužan je Kamilo Tončić, osnivač i dugogodišnji direktor ovoga muzeja. (Ravnatelj Etnografskog muzeja Split Silvio Braica) Preuzeto iz: https://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-1-6-2021/#jatagani

Krajem 2004. godine Muzej grada Splita priredio je izložbu o Marjanu nastavljajući time (nakon izložbi o Pjaci, Bačvicama i Rivi) izložbenu prezentaciju specifičnih odlika grada Splita i okolice. Izuzetnost Marjana ogleda se u bogatim prirodnim ljepotama, flori, fauni, vidikovcima, kupalištima, umjetničkim spomenicima i jedinstvenim smještajem izoliranim od gradske vreve, prometa, industrije i buke. Zbog tih svojih osobitosti Marjan je 1964. godine, zajedno sa Sustjepanom, proglašen posebnim zaštićenim objektom prirode. Autor izložbe i popratnog kataloga Goran Borčić, ravnatelj Muzeja grada Splita, na izložbi je prezentirao 180 fotografija u nekoliko tematskih cjelina: zračne snimke, lokaliteti, ugostiteljski objekti, kupališta, sakralni objekti, športski objekti i dr. Fotografije obuhvaćaju razdoblje od samih početaka fotografije u Splitu, oko 1870. godine, do kraja 20. stoljeća. U katalogu izložbe te su fotografije popraćene povijesnom pričom o Marjanu, njegovoj prošlosti, kulturnoj i prirodnoj baštini.

Izbor članaka iz perioda od preko 130 godina splitskih novina predočit će povijest Marjana kroz razna tematska poglavlja: politički događaji, crkve i procesije na Marjanu, marjanski spomenici, kulturno -znanstvene institucije i škole, marjanska groblja, kupališta, zanimljivosti, lov, Društvo 'Marjan', obilježavanje Dana Marjana, kritike i osvrti, šport i mnoge druge teme. Muzejski savjetnik Goran Borčić je uredio tematski izgled novina, načinio izbor članaka i izabrao odgovarajuće fotografije za njih. Veliki posao za pripremu ovoga posebnog izdanja obavile su suradnice Ingrid Pečarević i Alenka Šundov iz Javne ustanove Park šume Marjan digitalizirajući preko 26.000 članaka i obavijesti o Marjanu iz starih splitskih novina. Grafički urednik je Žarko Tičinović.