Hrvatski muzej naivne umjetnosti u Zagrebu je, kako ističe autor koncepcije stalnog postava u predgovoru vodiča Franjo Mrzljak, najstariji muzej naivne umjetnosti na svijetu - otvoren je 1. studenog 1952. kao Seljačka umjetnička galerija. Danas posjeduje oko 1500 djela domaćih i stranih umjetnika, a stalni postav otvoren je 9. srpnja 1996. godine izložbom hrvatskih autora koji su se afirmirali od početka 30-ih do početka 70-ih godina 20. stoljeća. Ovaj monografski prikaz autora Vladimira Crnkovića, voditelja Muzeja, je vodič stalnim postavom, ali i osnova za razumijevanje i vrednovanje naivne umjetnosti u cjelini. Prvi dio knjige sadrži povijesni pregled od pojave naivnog slikarstva, njegove definicije, škola i majstorskih radionica, likovne kritike, a drugim dijelom predstavljeni su hrvatski umjetnici iz fundusa muzeja. U monografiji su reproducirana antologijska djela birana po, kako ističe Franjo Mrzljak, strogim estetskim kriterijima.

Najnoviji vodič Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti (HMNU) „Hrvatski muzej naivne umjetnosti: vodič kroz muzejsku zbirku naiva, art brut i autsajderska umjetnost: antologija“ Vladimira Crnkovića, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i teoretičara te ravnatelja HMNU-a objavljen je 2012. godine, dvanaest godina nakon prvog vodiča kroz svoju zbirku umjetnina što ga je objavio HMNU. Vodič donosi izbor najboljih umjetnika iz fundusa muzeja te njihova najkarakterističnija i najvrsnija ostvarenja. Obuhvaćeno je ukupno 48 hrvatskih i stranih umjetnika sa 187 vrhunskih umjetnina, zbog čega vodič u svojemu podnaslovu i nosi naziv antologija. Tekst vodiča autor je koncipirao u nekoliko tematskih cjelina: „O pojmu naiva ili naivna umjetnost“; „Bilješke uz kronologiju hrvatske naive“, „Umjetnici Hlebinske škole ili slikarstvo na staklu“, „Nezavisni umjetnici / Hrvatski slikari i kipari / Naiva i likovna kritika“, „Strani umjetnici iz kolekcije Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti / Naiva, art brut i autsajderska umjetnost“, „Crteži, akvareli i grafike hrvatske naive“, „Predšasnici Hlebinske škole“. Poglavlje „Dokumentacija“ donosi popis reproduciranih djela, popis osnovne literature, kao i literaturu o pučkim sakralnim slikama na staklu te literaturu o Udruženju umjetnika „Zemlja“. Recenzenti knjige su Tonko Maroević, Franjo Mrzljak i Marijan Špoljar.