Špilja sv. Ante smještena je u stijenama jugoistočne obale Kanala sv. Ante, na 12 metara nadmorske visine. U srednjem vijeku, najkasnije u 14. stoljeću, špilja je sakralizirana i pretvorena u crkvu posvećenu sv. Anti pustinjaku. Od početka 15. stoljeća ta špiljska crkva se u arhivskim dokumentima spominje i kao eremitorij – mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Unutrašnjost crkve omeđuje prirodna stijena, a otvor djelomično prikriva kameni zid. Od crkvenog interijera vidljiva su dva devastirana oltara i kamenica uvijek puna pitke vode, koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje. Crkva u špilji sv. Ante bila je korištena do prve polovice dvadesetog stoljeća. Oko 1930. godine špilja gubi svoj sakralni značaj i pretvorena je u vojni bunker.

Stanko Bačić autor je biobibliografije kojom je čitalacku javnost upoznao sa don Krstom Stošićem, neumornim istraživačem šibenske i dalmatinske kulturne baštine, autorom velikog broja rukopisa koji se danas čuvaju u Muzeju grada Šibenika koji je osnovan zahvaljujuci njegovoj inicijativi i brojnim donacijama.