Nakon izložaba Zagreb, kak imam te rad (Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1994.) i Ikonografija grada u hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća (Moderna galerija, 2010.), grad Zagreb je ponovo bio tema jedne likovne izložbe. Ovaj put u izložbenoj koncepciji Željke Kolveshi, umirovljene muzejske savjetnice i dugogodišnje voditeljice Zbirke slikarstva, grafike i primijenjene grafike Muzeja grada Zagreba. Nakon četiri desetljeća njezina stručnoga rada i „suživota“ s predmetima iz Zbirke, na oproštajnoj izložbi održanoj u 2019. godini Zagreb - Grad. Ljudi. Život , Kolveshi je predstavila pomno izabrane predmete koji svjedoče o kulturno-povijesnoj baštini grada Zagreba, bez pretenzija sveobuhvatnog prikaza kompleksnog fenomena, kao što je grad Zagreb, u likovnoj umjetnosti. Osim likovnih djela, tu su i karikature te efemerilije poput tiskanica, nacrta, oslikanih cimera. Autorica u zaključnome dijelu istoimenoga, popratnoga, monografskog kataloga izložbe, ističe: „Izborom heterogenih likovnih djela (u zbroju, na okupu) i istraživanje njihove provenijencije usmjerilo je interpretaciju na različite aspekte života i događanja tijekom 20. stoljeća u Zagrebu. Primjenom interdisciplinarne metodologije istraživanja željelo se naglasiti kulturno-povijesni aspekt, tj. višeznačnu muzealnu vrijednost likovnih djela.“ (Vizualne pripovijesti od kontekstualizacije do rekontekstualizacije u muzeju, str. 218.). Tako je uz svaki izloženi predmet objedinjen njegov primarni (izvorni) i sekundarni (muzejski) kulturno-povijesni kontekst, odnosno, dana je slika njegova značenja „(...) u zagrebačkoj mikrosredini nekad i danas, u vrijeme njihovog nastanka i izvornog korištenja i kasnije, nakon ulaska u zbirku Muzeja.“. Jer, kako je Kolveshi i citirala Susan Vogel kao moto na početnim stranicama kataloga: „Gotovo ništa od onoga što je izloženo u muzejima nije nastalo da bi se nalazilo u njima“. Katalog izložbe, objavljen u 2021. godini, prati autoričinu idejnu koncepciju i u strukturi sadržaja. Nakon uvodnoga poglavlja „O izložbi“ slijede tri velike cjeline koje donose male zagrebačke priče: „Zagreb – grad“; „Zagreb – ljudi“ i „Zagreb – život“. Neke od pričica prve cjeline su: Zagrebačke likovne vinjete; Jedan motiv, razni slikari, drugo vrijeme; Malo poznati slikari Zagreba, i dr. Među njima je i „Sanjkanje na Pantovčaku“ Naste Rojc, ulje na platnu nastalo za vrijeme njezina pohađanja privatne slikarske škole Otona Ivekovića u Zagrebu (1900.g.). Portret Janka Holjca s izrezbarenim grbom grada Zagreba na naslonu stolca, nastao u ulju na platnu Vlahe Bukovca iz 1910.; tri portreta Vladimira Lunačeka, uvijek s mašnom ili leptir kravatom; Olga Ključec, pastel zaljubljenoga Otta Antoninija koji svoju izabranicu vidi kao Pierrota; Šohajev portret Dobriše Cesarića iz 1943. godine darovan muzeju od Else Šohaj Cesarić – supruge Dobriše Cesarića i sestre Slavka Šohaja ... neki su od radova predstavljeni u drugoj tematskoj cjelini „Zagreb – ljudi“. Noćni život Ritz bara, popularnog lokala u Petrinjskoj ulici u crtežima nepoznatog portretista; satiričko kazalište „Jazavac“ i stolnjak iz kazališne kavana s ilustracijama Ice Voljevice; Grga i Pero – poznati likovi karikatura i komentatori zagrebačkih, ali i univerzalnih životnih tema; vizualni identitet zagrebačkih tvrtki na uplatnicama računa; oslikani cimeri kao živopisna obilježja na zagrebačkim ulicama u međuratnom razdoblju – neke su od tema treće cjeline. Svaki je izložak predstavljen ilustracijom i osnovnim kataloškim podacima te popraćen sažetim, informativnim tekstom koji objašnjava okolnosti njegova nastanka, način na koji je dospio u muzej, kontekst unutar kojeg je predmet bio dio svakodnevice prije njegova muzealiziranja te obveznim popratnim bilješkama s podatcima o izvorima. Sve navedeno pridonosi dojmu kod čitatelja kako pred sobom nema katalog izložbe već ilustriranu monografiju o gradu Zagrebu – njegovim ulicama, kvartovima i zgradama, ljudima koji su u njemu živjeli i o tome kako su živjeli. U prilozima kataloga je popis izvora i literature, zaključni tekst autorice te kataloški popis izložaka. Recenzenti knjige bili su dr. sc. Marina Bregovac Pisk, muzejska savjetnica u mirovini te muzealac i kustos Nikola Albaneže. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

Poradi detaljnog interdisciplinarnog istraživanja svakog plakata – od njegove likovnosti i ikonografije, identificiranja tiskara do analiziranja i kontekstualiziranja povoda, odnosno društvenog događanja ili fenomena u čijoj službi je plakat objavljen, katalog ima karakter znanstvene monografije. Naravno da ona na svoj način – iz perspektive plakata kao medija komunikacije – govori o povijesti Zagreba od kraja 19. st. do početka onog 21. Istovremeno shvaćam ovaj tekst i kao reviziju i bitnu dopunu povijesti plakata u Hrvatskoj. U svakom slučaju, riječ je o primjeru koji dokazuje da je moguće strpljivim istraživanjem i kontekstualizacijom muzejske građe, odnosno plošnih i dvodimenzionalnih objekata koji toliko znaju namučiti i muzejske profesionalce i dizajnere izložaba, dobiti znanstveno relevantnu, a prosječnom čitatelju privlačnu muzejsku publikaciju. (iz recenzije dr. sc. Žarke Vujić)

Opsežan katalog izložbe održane u Muzeju grada Zagreba (prosinac 1994. - veljača 1995.) donosi 11 stručnih tekstova renomiranih arheologa i istraživača stariej povijesti. Predstavljanjem i analizom arheoloških izložaka, javnost je upoznata s arheološkom baštinom i starinom grada Zagreba.