HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: MuseumDepotShop

Muzej neudomljenih predmeta – inovativno rješenje za otpisanu muzejsku građu

U nizozemskom gradu Leidenu prošli se tjedan otvorio Muzej neudomljenih predmeta, zamišljen kao promjenjivi postav i putujuća izložba muzejskih predmeta otpisanih iz nizozemskih muzeja i zbirki. Riječ je o inovativnom rješenju čiji je cilj pomoći muzejima zbrinuti višak građe nudeći je javnosti na prodaju, a istodobno pružiti predmetima priliku za drugim životom izvan nepristupačnih i pretrpanih čuvaonica u kojima su dotad bili nevidljivi.

Nazvan Museum of Orphaned Objects (MOO), „pop-up“ postav otvorio se 29. ožujka u Leidenu, gdje će do 21. travnja uživo predstavljati raznolike predmete koji su prethodno činili dio muzejskih fundusa. Svi predmeti ovog „muzeja“ namijenjeni su za prodaju, a obuhvaćaju šarolik izbor slika, skulptura i grafika do uporabnih predmeta poput čajnika, satova, torbica, fotoaparata, svjetiljki, kolijevki, stolica i drugog namještaja. Što je posebno važno, prihodi od prodaje predmeta nakon plaćanja troškova vraćaju se uključenim muzejima i dalje ulažu u poboljšanje njihovih zbirki, čime kupci izravno podupiru rad muzeja novčanim sredstvima, utječu na oslobađanje prostora u njihovim čuvaonicama te sudjeluju u održivosti. Nakon Leidena MOO će pod sloganom „izložbe koja se uvijek mijenja“ nastaviti svoj rad putujući po Nizozemskoj, dajući priliku široj publici da izbliza pogleda predmete i sazna o njihovoj povijesti prije odluke o kupnji.

Ideja o fizičkom prostoru nastavak je na razvijenu mrežnu platformu MuseumDepotShop na kojoj nizozemski muzeji gotovo pet godina nude na prodaju otpisanu građu iz svojih zbirki. Ova jedinstvena inicijativa djeluje pod istoimenom neprofitnom zakladom koju je pokrenula tvrtka Art & facts, koja je i prije pružala muzejima usluge klimatiziranih čuvaonica, prijevoza i digitalizacije muzejske građe, a na molbu muzeja, koji sve veću važnost pridaju izlučivanju, odlučila je pokrenuti platformu za prodaju. Iz zaklade naglašavaju da platforma nije zamišljena kao aukcija za one s najdebljim novčanikom, već kao trgovina u kojoj si svatko može priuštiti ono što želi te u svijetu masovne proizvodnje kupiti originalnu umjetninu po pristupačnoj cijeni za svoju zbirku, uređenje doma ili kao poklon koji u sebi čuva povijest i kulturu.

Iako na prvu djeluje kontroverzno, sama prodaja „neželjenih“ predmeta zainteresiranoj javnosti zadnji je korak u promišljenom postupku izlučivanja iz nizozemskih muzeja. Naime, muzeji se moraju pridržavati Smjernica za izlučivanje muzejskih predmeta (nizoz. skraćeno LAMO) koje je donijelo Nizozemsko muzejsko društvo, čija je revidirana inačica objavljena 2023. godine. Razrađenim višerazinskim protokolom za svaki se predmet pomno utvrđuju mogućnosti izlučivanja kako bi se osiguralo da nema pravnih, etičkih ili drugih prepreka tom postupku. Primjerice, razmatraju se ograničenja koja su možda bila nametnuta pri prvotnom doniranju građe muzeju, uz obavještavanje živućeg umjetnika, donatora ili nasljednika o namjeri izlučivanja kako bi se provjerilo žele li preuzeti predmet natrag. Muzeji zatim u javno dostupnoj bazi podataka objavljuju predmete koje namjeravaju izlučiti, nudeći ih prvo drugim baštinskim ustanovama. Tijekom dva mjeseca drugi se muzeji i srodne ustanove mogu izjasniti žele li preuzeti predmet u svoj fundus (takvih je u praksi manje od 5 % predmeta), a uz zainteresiranu javnost mogu dojaviti ako smatraju da je predmet još uvijek vrijedan zaštite kao kulturno dobro, zbog čega ne smije napustiti kulturni sektor i ući u privatno vlasništvo. U tom slučaju posebno stručno povjerenstvo donosi konačnu odluku – izlučivanje u odgovarajuću baštinsku ustanovu ako se predmet i dalje štiti ili mogući otpis izvan javne, muzejske domene ako više ne uživa zaštitu. Tek nakon dva mjeseca pažljiva odlučivanja muzejima je dopušteno predmete posve otpisati iz muzejskog sektora, prodajom ili darovanjem pojedincima i tvrtkama.

Na platformi MuseumDepotShop trenutačno je zastupljeno dvadesetak općih i specijaliziranih muzeja, među kojima su Muzej Rotterdama, Nacionalni muzej starina u Leidenu, Muzej povijesti duhana u Delftu, Nizozemski muzej fotografije u Rotterdamu, Centar za vizualne umjetnosti u Amsterdamu, Nizozemski institut za zvuk i sliku i dr., ali i nekoliko sveučilišnih, općinskih i privatnih zbirki. Zaklada je zadužena za cijeli tijek prodaje, od prijevoza predmeta iz muzeja do njihova fotografiranja, opisivanja, postavljanja na platformu i konačne dostave kupcu, što muzejima olakšava sudjelovanje, a višak sredstava namjenjuje se poticanju drugih muzeja koji sami nemaju financijsku podlogu za uključivanje u ovaj proces.

Praksa u hrvatskim muzejima, za razliku od nizozemske, pokazuje da se tek rijetki aktivno bave izlučivanjem muzejske građe, što je potvrdilo i MDC-ovo istraživanje o muzejskim čuvaonicama. Neka od iskustava i savjeti okupljeni su na održanoj radionici o politici skupljanja građe koja ide ruku pod ruku s politikom izlučivanja. Ipak, ova tema sve je važnija s obzirom na sve veći rast muzejskih fundusa u sve manje dostupnog prostora i neće se riješiti guranjem pod tepih, stoga joj treba što prije planski pristupiti i učiti od uhodanih i promišljenih praksi poput ove nizozemske, omogućujući muzejskim zbirkama rast u kvaliteti, ne samo u kvantiteti.

(Dunja Vranešević)

 

Fotografirala: Dunja Vranešević

Muzej grada Zagreba – održan skup posvećen ženama u muzejima i muzejima o ženama

Ožujak u Muzeju grada Zagreba protekao je u znaku žena, a među događanjima koja su tematizirala feminizam, umjetnice i rodnu perspektivu u muzejima bio je Međunarodni skup „Umjetnice i muzeji: prema novom muzeju umjetnica u Zagrebu“ održan 26. ožujka, na kojem su istaknute teoretičarke, istraživačice i kustosice govorile o ženskim i rodnim muzejima, njihovoj ulozi u današnjem društvu, ali i o feminizmu u muzejima i načinima na koje muzeji mogu postati platforme za promicanje društvene jednakosti.

Austrijska istraživačica i profesorica na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti Elke Krasny u svom se izlaganju osvrnula na pojavu institucije građanstva i muzeja kao dva proizvoda Francuske revolucije dovodeći u vezu androcentrične temelje pojma građanstva iz Deklaracije o pravima čovjeka i građanina (1789.) koji su ideološki odredili muzeje, poput Louvrea otvorenog 1793. Žene, kao i robovi te osobe koje rade za nadnicu, bile su isključene iz aktivnog građanstva jer su smatrane ovisnima, odnosno bez autonomije, što je značilo da su bile isključene iz muzeja. Među primjerima kako povratiti i ponovno zauzeti takve prostore nastale na vrijednostim kolonijalizma, patrijarhata i ljudske iznimnosti navela je izložbu All this belongs to you koja je postavljena u Muzeju Viktorije i Alberta kao i izložbu Wer hat Angst vor dem Museum? – Una excavación de las Heridas Coloniales u bečkom Weltmuseumu iz 2015. Spomenula je i različite feminističke prakse u muzejima, poput dekolonijalnog feminizma, ekofeminizma, feminizma reproduktivnih prava i dr.

Darlene Clover sa Sveučilišta Viktorije u Kanadi koja se između ostalog bavi feminističkom (re)edukacijom odraslih također ističe razliku između između s jedne strane tradicionalnih, „srednjostrujaških“ muzeja, deklarativno nepristranih proizvođača znanja koji uživaju povjerenje publike, ali i perpetuiraju rodnu i druge oblike nepravede te, s druge strane, ženskih i rodnih muzeja koji su po prirodi aktivistički i disruptivni. U svom izlaganju govorila je o feminističkim strategijama kritike i mogućnosti u muzejima, kao što su (re)historicising/herstorying na primjeru izložbe Neposlušne žene; (re)naming na primjeru instalacije postavljene u Muzeju žena u Argentini koja uključuje imena svih ubijenih žena za vrijeme pandemije COVID-19; (re)considering na primjeru kritičke izložbe o negativnom utjecaju mode održane kao reakcija na popularnu izložbu o Christianu Dioru.

Nekoliko izlaganja se fokusiralo na temu ženskih muzeja. Meral Akkent iz Muzeja roda u Istanbulu dala je povijesni pregled nastanka i razvoja ženskih i rodnih muzeja, čiji se početci mogu naći još 1929. otvaranjem Muzeja pilotkinja u Oklahomi kojeg je osnovalo 99 pilotkinja radi prezentacije povijesti žena u zrakoplovstvu. Fenomen ženskih kuća slavnih otvaranih diljem SAD-a također je prethodio pojavi ženskih muzeja od kojih je prvi osnovan 1981. u Bonnu, a iste je godine u Washingtonu osnovan Nacionalni muzej žena u umjetnosti. U 21.stoljeću se počinju osnivati rodni muzeji, od kojih su neki ranije bili ženski muzeji, poput Danskog muzeja roda, a koji prikupljaju građu koja ukazuje na proces konstrukcije roda i rodna pitanja koja nisu samo problem žena, već i društva u cjelini. Više o okolnostima osnivanja Ženskog muzeja u Bonnu i njegovom aktualnom djelovanju govorila je Bettina Bab.

Ženski muzeji osnovani diljem svijeta najčešće su se razvijali neovisno jedni o drugima i često nisu znali ništa jedni o drugima. Upravo Međunarodno udruženje ženskih muzeja (IAWM) osnovano 2012. u Australiji ima za cilj njihovo povezivanje i međusobnu potporu.Razne aktivnosti koje Udruženje provodi predstavila je njegova predsjednica, Gaby Franger (Muzej ženskih kultura, Fürth), među kojima su vođenje baze podataka ženskih i rodnih muzeja (fizičkih i virtualnih) diljem svijeta, promocija njihovog rada, organizacija kongresa te poticanje suradnje između članova kroz razmjenu i zajedničke projekte. Franger je narednog dana održala i predavanje o svom istraživanju zaboravljene umjetnice Else Oppler.

U posljednjem izlaganju kustosica Harriet Loffler predstavila je jednu od najvećih europskih zbirki umjetnica koja je izložena na Koledžu Murray Edward u Cambridgeu, osvrnuvši se na izazove izlaganja u negalerijskom kontekstu kao i razvoj zbirke. Zbirka umjetnica, akreditirani muzej od 2018., sadrži oko 600 radova vodećih umjetnica kao što su Barbara Hepworth, Faith Ringgold, Tracey Emin i Cindy Sherman, od čega je čak 90 % u stalnom postavu. Ova tema bliska je samom organizatoru skupa, Muzeju grada Zagreba, koji od kraja 2022. upravlja Zbirkom hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću koju je profesor književnosti i kolekcionar dr. sc. Josip Kovačić 1988. darovao Gradu Zagrebu.

(Ivona Marić)

 

Fotografirao: Edvard Šušak / Hina

Zagreb – otvorena Kuća karikature Oto Reisinger

U Radićevoj ulici u Zagrebu otvorena je Kuća karikature Oto Reisinger koja posjetiteljima predstavlja izbor iz stvaralaštva našeg poznatog karikaturista Ota Reisingera u svim njegovim tematskim odrednicama, britkog i duhovitog komentatora svakodnevice čiji radovi danas predstavljaju dio građanske kulture grada Zagreba.

Otvorenje "Kuće karikature” koincidiralo je s godišnjicom zagrebačkog potresa, simbolično obogaćujući gradsku scenu nečim pozitivnim usred sjećanja na teške trenutke, a postav je uz umjetnikovu obitelj osmislio je povjesničar umjetnosti Frano Dulibić koji zbog univerzalnosti tema golemi Reisingerov crtački opus smatra i danas važnim i aktualnim, i to ne samo domaćoj publici nego i turistima iz cijelog svijeta.

Oto Reisinger bio je izvanredan crtač, a u svome stvaralaštvu bavio se i ilustracijom, opremom knjiga, oblikovanjem plakata, pa čak i crtanim filmom, pokazujući svestranost istinskoga likovnjaka koji je u kolektivnoj svijesti ostao je zapamćen kao britki komentator svakodnevice, ali i lokalnih i svjetskih političkih događaja. Još kao studenta arhitekture, talent ga je odveo u karikaturu, a njegovi radovi u Vjesniku u kojima kroz glavne likove Peru, Klaru i Štefeka duhovito komentira društvene pojave, zorni su prikaz kako njegovoj kritičkoj oštrici nije mogao pobjeći nijedan fenomen, društvena skupina ili ljudska osobina.

 

Fotografirao: Edvard Šušak / Hina

Izbor iz radova pokriva teme svakodnevice kroz lik Pere kojim je duhovito komentirao aktualne događaje u društvu, kritički sagledavao društvene probleme i brige malog čovjeka, opservirajući kroz šalu vječno aktualne situacije u kojima se svatko (i danas) može prepoznati. Zastupljene su i političke teme te sport, ekologija i erotika. Manji dio posvećen je stripovima o Štefeku koji su objavljivani u Plavom vjesniku doživjevši veliku popularnost među mlađim generacijama, dok poseban segment izložbe publici približava Reisingera kao osobu, njegov način rada te brojna priznanja i nagrade.

Umjetnikov unuk Marko Reisinger rekao je da je Oto bio "jednostavan i duhovit čovjek" te da je želja obitelji bila da Kuća karikature "upije njegov nepretenciozni karakter".

"S idejom smo krenuli kad je Oto bio u domu i htjeli smo napraviti mjesto gdje će njegovi radovi biti izloženi, a ne stajati u kutijama. On to, nažalost, nije dočekao. Nismo dobili pomoć od državnih i gradskih institucija, već smo zakupili privatnom inicijativom trošnu kuću koja je postala još trošnija nakon potresa. Renovacija je potrajala, ali rezultat je na kraju odličan. Cilj nam je bio da se ovim prostorom unese dodana vrijednost kulturnoj ponudi Zagreba i želimo da naši gosti izađu zadovoljni i s osmijehom na licu", rekao je Marko Reisinger na otvorenju.

Zbog velikog broja djela - više od 50.000 crteža - postav će se mijenjati periodički, a planirane su i izložbe umjetnika mlađe generacije koji danas obuhvaćaju pravce u kojima je Reisinger radio poput karikature, stripa, ilustracija i animacija.

(I.G.)

 

Izvor: Spomen-dom Dragutina Tadijanovića

„Tvoj prijatelj“ – izložba o velikom prijateljstvu Ivana Gorana Kovačića i Dragutina Tadijanovića

Zbog velikog interesa javnosti, jednu od najposjećenijih izložbi Spomen-doma Dragutina Tadijanovića „Tvoj prijatelj: priča o prijateljstvu Ivana Gorana Kovačića i Dragutina Tadijanovića“ koja tematizira intenzivno i iskreno prijateljstvo dvojice značajnih pjesnika, odlučili smo produžiti do 15. listopada 2024.

Početak svakog mjeseca studenog je u Slavonskom Brodu rezerviran za „Tadijine jeseni“, književnu manifestaciju koja se održava u čast proslave rođendana Dragutina Tadijanovića, našeg velikog pjesnika, ravnatelja Instituta za književnost, predsjednika Društva književnika Hrvatske i počasnog građanina niza hrvatskih gradova koji se tu rodio davne 1905.g. U svom 102 godine dugom životu održavao je bliska prijateljstva s brojnim istaknutim književnicima i umjetnicima. Trag o svakom takvom prijateljstvu danas se nalazi u Spomen-domu Dragutin Tadijanovića, mjestu gdje se čuva pjesnikova ostavština koja je među sličnima jedina cjelovita, jedinstvena i smještena na jednom mjestu – u ulici Ante Starčevića 8 u Slavonskom Brodu.

Izložba „Tvoj prijatelj: priča o prijateljstvu Ivana Gorana Kovačića i Dragutina Tadijanovića“ posjetiteljima približava upravo jedno takvo duboko i intimno prijateljstvo koje je započelo u lipnju 1933. isprikom Ivana Gorana Kovačića koji je u jednoj kritici negativno procijenio pjesme Dragutina Tadijanovića, i trajalo idućih deset godina, dok Goran nije otišao u partizane gdje je ubijen od četničke ruke.

 

Izvor: Spomen-dom Dragutina Tadijanovića

Nakon što je napisao relativno negativnu kritiku (no iskreno ne misleći tako!) te ne znajući kako da mu priđe i prizna svoje pravo mišljenje i naklonost, Kovačić 9. lipnja 1933. piše pismo i baca ga kroz razbijeno okno njegova Đačkog doma u Runjaninovoj 4. Upravo to pismo je poslužilo kao polazišna točka za temu izložbe, a originalni rukopis izložen je u postavu. U idućih osam godina Goran je Tadiji poslao 38 pisama, a u prvim godinama prijateljevanja posjećivao je Jelu i Tadiju gotovo svakodnevno.

To prijateljstvo je nešto što mi živimo sa svakom posjetom Spomen-domu, gdje se gotovo u svakoj prostoriji postava nalazi i spominje nešto Goranovo; najdojmljiviji barokni Goranovi anđeli koji se nalaze na policama Južne sobe, Goranovi portreti Jerolima Miše, Antuna Mejzdića i Miljenka Stančića, bakrene skice Vojina Bakića za Goranovu spomen-ploču i poprsje, grafička mapa Jame s originalnim potpisima Ede Murtića i Zlatka Price samo su jedni od zaista vrijednih izloženih eksponata, i upravo ta Tadijina bogata ostavština je poslužila da priredimo jednu iscrpnu izložbu o Ivanu Goranu Kovačiću.

Arhiv Dragutina Tadijanovića najbogatija je i najveća zbirka ostavštine Dragutina i Jele Tadijanović, a dio o Goranu zauzima čak 5 ladica punih fotografija, obiteljske korespondencije, službene dokumentacije, hemeroteke brojnih proslava Goranovih proljeća, bezbrojne prijepise Goranovih rukopisa rukom i pisaćom mašinom, izvorne tiskovine prvih Goranovih izdanja, kao i uostalom sve što je mogao naći o Goranu.

Tadijanović, detaljist kakav je bio, čuvao je sve i ništa nije bacao, te se nakon Goranove smrti obvezao da Goranov cjelokupni književni rad koji se sastojao u pisanju novela, pjesama, eseja, prikaza, referata, kao i njegovih prijevoda poezije, proze i raznih članaka iz stranih književnosti sakupi na jedno mjesto. Kao ravnatelj Instituta za književnost JAZU desetljećima se bavio sakupljanjem i uređivanjem Goranove pisane riječi (kao i drugih hrvatskih književnika) te mu je 1983.g. podigao najtrajniji spomenik, kao jedan pjesnik drugome, uredivši Sabrana djela Ivana Gorana Kovačića u pet svezaka.

Jedan od najzanimljivijih eksponata na izložbi je svakako Goranov vijenac koji je Tadija dobio 1982.g., o kojem sam kaže: „Goranov vijenac za mene znači priznanje moga književnog djela, ali priznanje koje nosi ime mog prijatelja Gorana, i ono mi je zato najdraže, premda me je stiglo u poznoj dobi. No Goran je meni dao svoj vijenac već davne 1936. godine napisavši briljantni esej o mojoj poeziji… “

Uz vijenac tu su Goranovi anđeli, originalni Goranov govor koji je održao na Akademiji u Bihaću 5.siječnja 1943.g., intimne fotografije Gorana iz Tadijina arhiva kao i Goranova zbirka zagonetki (manje poznata informacija je da se bavio i enigmatikom).

Bez imalo skromnosti možemo reći da izložba „Tvoj prijatelj“ do sada nijednog posjetitelja nije ostavila ravnodušnim. A s dolaskom proljeća i 61.„Goranovim proljećem“ pozivamo sve zainteresirane da dođu u Starčevićevu 8 u Slavonski Brod i upoznaju se s Ivanom Goranom Kovačićem, prije nego se ova vrijedna i zanimljiva građa pohrani u arhivske kutije na idućih par desetljeća.

(Dajana Breznik, voditeljica Spomen-doma Dragutin Tadijanović)

 

Od segestanskih ratnika do rimskih legionara – u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorena izložba „Segestika i Siscija“

U Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba „Segestika i Siscija - naselje s početka povijesti“ koja publici približava preobrazbu malog brončanodobnog naselja s kraja 2. tisućljeća prije Krista u jedan od najvažnijih željeznodobnih centara u međurječju Save i Drave, prateći njegov razvoj sve do 35. godine prije Krista kada to naselje osvajaju rimske legije predvođene Oktavijanom, budućim carem Augustom.

Na prvom katu zagrebačkog muzeja izloženo je dvjestotinjak predmeta iz zbirki Arheološkog muzeja u Zagrebu, Gradskog muzeja Sisak i Mađarskog nacionalnog muzeja, popraćenih rezultatima suvremenih arheoloških istraživanja koji daju uvid u nastanak i razvoj naselja koje je u antičkim pisanim izvorima zabilježeno pod imenima Segestika i Siscija. Publici je približen svakodnevni život njegovih stanovnika, njihova nošnja i ratnička oprema, prehrana, kao i gospodarske i trgovačke aktivnosti te duhovni život.

U uvodnom dijelu posjetitelji mogu vidjeti dva napisa iz rimskog razdoblja na kojima su zabilježena imena Segestika i Sicija – olovnu pločicu iz 1. st. korištenu u proizvodnji i prodaji tkanina koja predstavlja jedini poznati epigrafički spomen Segestike, te natpis s amfore za prijevoz ribljeg umaka na kojem piše da je proizvod isporučen Aulu Kordiju u Sisciju, najraniji epigrafički spomen Siscije.

Na izložbi su prvi put u Hrvatskoj predstavljeni ekskluzivni predmeti porijeklom iz Siska koji se od kraja 19. stoljeća nalaze u zbirci Mađarskog narodnog muzeja - zlatne ogrlice (torkvesi) izrađene od upletene i prekovane zlatne žice u pozamenterijskom stilu karakterističnom za razdoblje kasnog brončanog doba.

Izložena je brojna oprema koja je pripadala ratničkoj vojnoj aristokraciji koja je, za razliku od puka koji se bavio poljoprivredom, obrtom i trgovinom, živjela od kontrole materijalnih dobara, ratovanja i pljačke. Segestanski ratnici najčešće su bili naoružani kopljima i bojnim noževima, na rukama nosili narukvice, na nogama nanogvice, dok su odjeću vezivali lijepim i izražajnijim kopčama, tzv fibulama. Posebno je zanimljiva ilirska brončana kaciga pronađena u rijeci Kupi koja nije bila samo dio naoružanja, već je nosila simoboličnu poruku o visokom statusu nositelja u u društvenoj hijerarhiji.

O rimskom pohodu na Ilirik iz 35. god. pr. Kr. kojim je Oktavijan želio uvježbati vojsku za nadolazeći sukob s Markom Antonijom i uspostaviti logističke baze za rat protiv Dačana, svjedoči oprema rimskih legionara koji su sudjelovali u tridesetodnevnoj opsadi snažno utvrđenog naselja, ali i kasnijim događajima poput velikog Batonovog ustanka iz 6. – 9. godine. Izloženi su brončana kacige tipa Buggenum, dijelovi karičastih oklopa, mačevi (gladii), protupješačke zamke tzv. tribuli, željezni balistički projektili te vrhovi rimskih strijela loše izrade što upućuje na ubrzanu izradu u ratnim okolnostima.

Postav nadopunjuju iIustracije Simona Bogojevića Naratha, rekonstrukcija nastambe Vedrana Mesarića, kao i rekonstrukcije oružja iz filma Illyricum.

Autor izložbe je Ivan Drnić, a izložba se može razgledati u Arheološkom muzeju u Zagrebu do 4. svibnja 2024.

(Ivan Guberina)

 

Izvor: Muzej antičkog stakla

„Frakture vremena“ u Muzeju antičkog stakla – restauracija i prezentacija vrijedne staklene građe Arheološkog muzeja u Splitu

U Muzeju antičkog stakla u Zadru nedavno je otvorena izložba „Frakture vremena - restauracija i prezentacija vrijedne staklene građe iz čuvaonica Arheološkog muzeja u Splitu“ autora dr. sc. Šime Perovića čiji je cilj podizanje svijesti stručne i šire javnosti o specifičnosti i zahtjevnosti konzervatorsko restauratorskih postupaka.

Veza splitskog i zadarskog muzeja na polju restauracije arheološke građe započela je još 2009. godine prilikom otvaranja Muzeja antičkog stakla u Zadru. Naime, svečanost inauguracije pratila je i gostujuća izložba pod nazivom Antičko staklo Hrvatske – izbor, koja je predstavljala selekciju antičkog stakla iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološkog muzeja Istre u Puli, Muzeja grada Šibenika i Muzeja Slavonije u Osijeku, te je za tu prigodu u restauratorskoj radionici MAS-a izvršena rekompozicija pticolike staklene posude iz fundusa splitskog muzeja.

Na tragu tog predmeta selektirane su i dvije skupine arheološke staklene građe koje su obrađivane 2023. godine u zajedničkom konzervatorsko-restauratorskom projektu te izložbi koju ovdje predstavljamo. Prvu skupinu čini selekcija ranocarskih staklenih predmeta koji su dio Rimsko-provincijalne zbirke Arheološkog muzeja u Splitu. Riječ je o tipološki raznolikim predmetima koji su određenu konzervatorsko-restauratorsku obradu prošli za potrebe pripremanja doktorske disertacije Z. Buljević, pod nazivom „Ranorimsko salonitansko i tilurijsko stakleno posuđe u kontekstu nalaza s područja provincije Dalmacije“, a koji su dodatno restauratorski obrađeni za potrebe izložbe Frakture vremena – restauracija i prezentacija vrijedne staklene građe iz čuvaonica Arheološkog muzeja u Splitu. Drugu skupinu predmeta predstavljenih na istoj izložbi sačinjava pak dvadeset oblikom ujednačenih staklenih boca iz kasnoantičkog razdoblja. Riječ je o bocama s karakterističnim trbušastim tijelima, dugim cilindričnim vratovima i široko ljevkasto proširenim obodom koje se datira u kasno 3. i 4. stoljeće.

 

Izvor: Muzej antičkog stakla

U skupini antičke građe prevladavaju primjerci koloriranog stakla, od kojih su neki izrađeni posebno složenim tehnikama poput mozaičnog stakla ili lijevanja i dorađivanja hladnim tehnikama, a koje ubrajamo u ekskluzivne proizvode rimskog staklarstva.

Konzervatorsko-restauratorski postupak koji je bio proveden na svim predmetima je konzervacijsko čišćenje. Modaliteti njegova provođenja usmjereni su nasumičnim mikroskopskim pregledom uzoraka, čime su detektirane blaže izražene degradacijske promjene površine koje nazivamo irizacija. Upravo na temelju takve dijagnoze obavljeno je mehaničko čišćenje svih primjeraka. Po obavljenom čišćenju svi su predmeti zaštićeni apliciranjem silikonskog aerosola.

Restauratorska metoda rekompozicije iskorištena je za integraciju oštećenih fragmenata urne kvadratičnog tijela, balzamarija u obliku ptice te dvaju bikoničnih balzamarija od plavkasta stakla. Kod tih predmeta ulomci su mehanički očišćeni te fiksirani u pravilan položaj upotrebom ljepljivih vrpci apliciranih na površine stijenki, nakon čega je u same frakture loma naneseno ljepilo na bazi epoksida.

Složenim restauratorskim postupcima izrade odljeva od sintetičkih materijala postigla se estetska integracija zdjelice od tamnozelenog stakla, urne kvadratičnog tijela i zvonolike boce.

Kopiranjem otisaka sa sačuvanih dijelova tih predmeta izrađeni su silikonski kalupi s pomoću kojih je, uz upotrebu akrilne mase, oblikovan privremeni pozitiv fragmenta koji nedostaje. Naknadno je od lijevanog adicijskog silikona, prateći formu privremenog pozitiva, izrađen kalup u koji je ulivena dvokomponentna epoksidna masa pigmentirana u ton izvornika. Nakon katalizacije odlivenog ulomka, isti je fiksiran na originalnu poziciju te zalijepljen i ispoliran.

S ciljem preventivne zaštite, odnosno zbog nemogućnosti donošenja predmeta u muzej kod jednog se predmeta pristupilo izradi vjerodostojne reprodukcije cjelovitog izvornika. Reprodukcija staklenog brodića od tamnozelenog stakla, iz 1. st. poslije Krista, izrađena je kao sintetička kopija, tzv. imitat kojim se prenose prvenstveno vizualne odlike originala, što je zadovoljilo potrebu tipološkog kompariranja te omogućilo ostvarivanje vizualne interakcije između posjetitelja i predmeta. Taj je odljev izrađen od sporokatalizirajuće epoksidne mase upotrebom odvojenog bipartitnog kalupa. S dobro očuvanog izvornika uzeti su otisci obiju strana predmeta i tako su formirani silikonski kalupi u koje je ulivena pigmentirana epoksidna smjesa.

Izložba se može razgledati u Muzeju antičkog stakla do 15. rujna 2024.

(dr. sc. Šime Perović)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr