U Gradskom muzeju Karlovac nedavno je predstavljen „Pametni Muzej“ - projekt Grada Karlovca, Muzeja grada Karlovca, tvrtki Odašiljači i veze, KONČAR – Elektronika i informatika i KONČAR – Digital koji koristi naprednu informacijsku tehnologiju temeljenu na IoT (Internet of Things) platformi za zaštitu muzejske građe.
Gradski muzej Karlovac i Galerija „Vjekoslav Karas“ su realizacijom projekta opremljeni pametnim sustavima za mjerenje i daljinsko očitanje i praćenja međuovisnosti uvjeta u prostoru (temperatura, vlažnost) i posljedično potrošnje energije gdje su krajnji ciljevi projekta povećanje sigurnosti muzejske građe te energetska i financijska ušteda. Pametni sustav podrazumijeva korištenje senzora detekcije pokreta, temperature i vlage u prostorijama i izložbenim vitrinama, IoT mreže za prijenos podataka te softverske platforme i korisničkog sučelja za nadzor i analizu podataka.
Ravnateljica Muzeja grada Karlovca Hrvojka Božić istaknula je važnost projekta za Muzeje te pojasnila da ovakvi inovativni projekti u Muzejima grada Karlovca teže kvalitetnijoj brizi za muzejsku građu i napretku muzejske prakse u Hrvatskoj. Muzejski predmeti su posebno osjetljivi, čak i na najmanje fluktuacije vlažnosti, temperature i svjetla. Dugotrajno izlaganje neadekvatnim uvjetima može dovesti do raznih problema. Kroz pametni sustav zaposleni mogu prikupljati i analizirati kritične podatke o okruženju u kojem se predmeti nalaze u stvarnom vremenu, što omogućava brže i preciznije prilagođavanje uvjeta, smanjuje troškove rada i učestalost restauratorskih projekata.
Sustav za prikupljanje i analizu podataka omogućava praćenje klimatskih uvjeta u izložbenom prostoru i čuvaonicama te alarmiranje u slučaju odstupanja od prosječne grijane temperature prostora (previsoka ili preniska temperatura) te vlažnosti, a sve u svrhu što bolje zaštite muzejske građe. Senzori za detekciju pokreta služe alarmiranju osoblja muzeja o prisutnosti posjetitelja u blizini nezaštićenih izložaka.
Branimir Šteko, direktor Sektora prodaje i razvoja poslovanja Končar – Digitala pojasnio je kako funkcionira softverska platforma koja se u sklopu projekta „Pametni muzej“ koristi na lokacijama Muzeja grada Karlovca.
– Ova otvorena i modularna platforma omogućava nadzor, upravljanje, analizu i izvještavanje u realnom vremenu i već se koristi u elektroenergetici, vodoopskrbi i odvodnji, javnoj rasvjeti, parkiralištima i punionicama električnih vozila te za detekciju gubitaka i energetsku učinkovitost. Na području okoliša koristi se najčešće za nadzor buke i kvalitete zraka, gospodarenje otpadom i druga područja. Platforma osigurava integritet podataka i rad s kibernetički sigurnim sustavima – rekao je Šteko dodavši kako vjeruje da će pametna rješenja koja nudi karlovački projekt biti primjer za nacionalnu strategiju zaštite muzejske građe.
U Muzeju Grada Đurđevca u travnju se otvorila izložba „Hundertwasser i Hasegawa: Orijent & Okcident“. Naziv izložbe nadahnut je Hasegawinom izjavom da njegov umjetnički izraz leži između Istoka i Zapada, što se može primijeniti i na Hundertwassera. To ne govori samo o porijeklu ovih dvaju umjetnika, jednome iz Austrije, drugome iz Japana, već i o izvoru njihovih inspiracija i umjetničkim putanjama koje su ih odvele na druge krajeve svijeta.
Friedensreich Hundertwasser (1928.-2000.), rođeni Bečanin pravoga imena Friedrich Stowasser, slikar, arhitekt i ekološki aktivist, 1961. prvi je put posjetio Japan te izlagao u Galeriji u Tokiju. Tijekom života njegova su djela još nekoliko puta gostovala u Japanu, ponegdje i postali dio muzejskog fundusa, a trag je ostavio i u arhitekturi dizajniravši spalionicu otpada u Osaki. Inspiraciju za svoja djela crpio je uvelike iz japanskih drvoreza. S druge strane, njegov vršnjak Shoichi Hasegawa (1929.), koji je započeo s realističnim, figurativnim prikazima, posjetio je izložbu u Tokiju 1961., ali ga je ljubav prema bakropisu, tehnici koju je mogao dobro izučiti jedino izvan Japana, odvela prema zapadu, točnije u Francusku, gdje je ostao živjeti.
Ulaskom u izložbeni prostor Donacije Ivana Lackovića Croate u Muzeju Grada Đurđevca s lijeve strane možemo vidjeti niz Hundertwasserovih djela, a s desne Hasegawinih. Ovakvim postavom posjetitelji su stavljeni između dva usporedna toka sačinjena od ukupno stotinjak djela. Njima je inscenirana međuigra boja i oblika, artikulirana kroz apstraktne dekoracije i figurativne asocijacije, većinom grafičkim tehnikama poput bakropisa, drvoreza , litografija, serigrafija te akvarelima.
Šarenilo je jedna od najupečatljivijih značajki izloženih djela, ali se ono kod obojice umjetnika manifestira na različit način. Kod Hundertwassera je njegov tzv. dunkelbunt (tamnošareno) izveden kao silovita nazočnost boja, a kod Hasegawe je umjerenije, pretežno pastelno i gotovo magličasto te tvori atmosferične kompozicije u kojima boje prodiru, miješaju se i pretaču jedna u drugu, što odgovara tehnikama akvarela i bakropisa, nerijetko imajući ulogu podloge na kojoj su „tetovirane“ linije. Ta određena nenametljivost možda je i trag kulture iz koje Hasegawa izniknuo. U prilog tome ide i činjenica da, iako ga je nadživio za sada već više od 20 godina, nema takav publicitet i komercijalne dosege kao što je Hundertwasser imao (i još uvijek ima), sinkronizirajući umjetnost s ekološki i aktivistički nastrojenim djelovanjem i životnim stilom.
Fotografirao: Jurica Lisac
Uz grafike i slike izloženi su i neki drugi predmeti. Djelo „Oči grada“, izrađeno od nekoliko materijala, prikazuje dio pročelja zgrade Kunst Haus Wien koju je Hundertwasser projektirao, a u kojoj se nalazi prvi bečki zeleni muzej. Hundertwasser je dizajnirao i poštanske markice, a neke od njih prezentirane su i na izložbi. Izloženi su i porculanski predmeti nastali prema njegovim predlošcima, proizvedeni u ograničenom broju primjeraka. Zanimljiv je vrč u obliku puža, s praktičnim sustavom za održavanje napitka toplim pomoću svijeće. Puž je svojevrsni simbol termalnog kupališta Rogner Bad Blumau u Austriji kojega je Hundertwasser projektirao. Na izložbi se nalazi i Biblija koju je dizajnirao, inače izvedena u više primjeraka, a svaki je poseban jer ima drugačiju boju uveza načinjenog od tkanine ukrašene baršunastim slovima i metalnim detaljima.
Fotografirao: Jurica Lisac
Ovo je peta inozemna izložba Muzeja Grada Đurđevca nastala u suorganizaciji s Kontakt Verlag (Njemačka), a djela su došla iz zbirke kolekcionara Richarda H. Mayera (Kunstgalerien Böttingerhaus, Bamberg), koji je osobno poznavao Hundertwassera te primijetio i primijenio poveznicu ovih dvaju umjetnika kao dovoljno značajnu da budu izloženi „licem u lice“. Iz iste zbirke posuđena su i djela Pabla Picassa, Marca Chagalla, Salvadora Dalíja i mnogih drugih umjetnika za tri izložbe održane u ovome muzeju tijekom 2018. i 2019. godine.
Uz izložbu je izašao i trojezični katalog čiji su autori tekstova ravnateljica Muzeja Grada Đurđevca i kustosica izložbe Edita Janković Hapavel, sveučilišni profesor Krunoslav Kamenov i pjesnikinja Božica Jelušić. Uz reprodukcije djela koja su odabrana za izložbu, iz tekstova i kronološki posloženih biografskih crtica Hundertwassera i Hasegawe može se saznati o utjecaju drugih umjetnika i umjetničkih pravaca na njihov rad te zanimljivostima iz ostalih sfera njihovih života. A da ova dva umjetnika danas nadahnjuju mlađe generacije govore djela učenika Osnovne škole Đurđevac nastala povodom izložbe i izložena u veži Staroga grada Đurđevca u kojem je smješten Muzej.
Izložba traje do 30. listopada 2022. (Zrinka Marković)
Fotografirao: Goran Vranić
NMMU – izložba „Transformacija drva“
Tematika izložbe Transformacija drva otvorene u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (NMMU) izrasla je na povezanosti čovjeka i prirode kao ultimativnog preduvjeta ljudske egzistencije sagledavane kroz prizmu umjetničkog stvaralaštva u drvu. Na izložbi su prezentirana 44 autora i 62 djela nastala od secesije do suvremenosti, a integralni dio izložbe su i 19 djela koja se nalaze u kronološkom postavu NMMU-a.
Koncepcija izložbe temeljene na fundusu Muzeja čija je autorica muzejska savjetnica Tatijana Gareljić, potaknuta je arhitektonikom stabla i podijeljena na tri tematske cjeline: Korijeni, Deblo – jedinstvo mase, Grane – konstrukcija i dekonstrukcija drva.
Povratak iskonskom umjetničkom izričaju u doba moderne ponovno je afirmiralo drvo kao materijal koji pruža raznovrsnost u oblikovanju. Korijeni NMMU-a temelje se na tri prvonabavljena djela za fundus tadašnje Moderne galerije 1905. godine od kojih je jedno simbolički reljef u drvu Isus i Marija Magdalene (1901. – 1902.) češkog umjetnika Františeka Bileka. Najveći hrvatski kipar prve polovice 20. stoljeća Ivan Meštrović utjecao je na mnoge svoje suvremenike. U svojoj arhajskoj fazi ostvario je simbolične i religiozne reljefe i skulpture secesijskih premisa istesane u drvu kao što je skulptura Karijatida (oko 1908.). Pod Meštrovićevim utjecajem Juraj Škarpa (Glava Krista, 1925.; drveni reljefni stup Ljudi, 1940.) i Marin Studin (Ženska glava, oko 1925.; izduženi drveni reljef Proljeće (Gnijezdo), 1942.) formiraju svoj izričaj između secesije i ekspresionizma. U ovome dijelu ističu se Glava dječaka (1913.) Ferde Ćusa koji unosi elemente kubizma kao i nepatvorene drvene skulpture naivnih samoukih kipara Petra Smajića (Adam i Eva, 1936.; Eva, 1954.) i Sofije Naletilić Penavuše (Čaplja, 1984.; Sve moje životinje, 1988.). Izložena su i rijetka medaljerska djela u drvu iz prve polovice 20. stoljeća kao što su medalje izvedene za Auto – klub nepoznatog autora i plaketa kipara Grge Antunca posvećena slikaru Mirku Račkom.
Fotografirao: Goran Vranić
Tematska cjelina Deblo posvećena je umjetnicima s početka druge polovice 20. stoljeća koji su u volumenu središnjeg dijela stabla pronašli inspiracije za oblikovanje suvremenih kompaktnih kiparskih djela pročišćenih formi i sažetih oblika. Po svojim opusima prednjače Ksenija Kantoci (Glava ovna, 1952.; Figura, 1962.), Branko Ružić (Korablja, 1966.; Canto Jondo, 1988.) i Šime Vulas (Dalmatinka, 1961.; Kosa jedra, 1967.) sa svojim organičkim, arhetipskim i totemskim drvenim skulpturama. Kompaktna svojstva drva i njegove mase bili su izazovi Dušanu Džamonji (Metalna skulptura 3, 1959.), Anti Starčeviću (Bik, 1961.), Ivanu Kožariću (Oblik prostora, 1962.), Josipu Zemanu (San o mjesecu, 1955.) i Anti Jakiću (Spona, 1970.).
U razgranatoj tematskoj cjelini Grane – konstrukcija i dekonstrukcija drva pojavljuju se Ivan Picelj (Naru 2, 1969.), Aleksandar Srnec (Prostorni modulator, 1953.) i Juraj Dobrović (Prostorna konstrukcija, 1966.) koji su radikalno transformirali prirodna svojstva materijala izradivši pomoću drva apstraktne, geometrijske i konstruktivističke objekte u duhu Exata i Novih tendencija. Odjeci apstraktne avangarde s obojenim drvom i geometrijskim formama proširuju kategorije slikarstva i kiparstva te nastaje nova sintagma „slike – objekta“ u interakciji boje i volumena, uočljivo na razigranim polikromiranim djelima Miroslava Šuteja (Bum-bum, 1968.), u duhovitim figurama sportaša Vaska Lipovca (Kuglaš, 1971.), u organičkim djelima Josipa Diminića (Zeleno i bijelo, 1973.) ili na slikama – objektima geometrijskog oblika i naglašenog kolorita Joška Eterovića (Za mog prijatelja, 1976.). Vinko Fišter istraživao je nadilaženje prostornih ograničenja unutar drvenih okvira (ciklus Biobjekti, 1978.), dok su likovna preokupacija Damira Sokića geometrijski prostor, slike i instalacije s referencijama na siromašnu umjetnost (Panorama, 1986.).
Fotografirao: Goran Vranić
Drvo kao podatni biomorfni materijal izazov je i mnogim hrvatskim kiparima koji su unutar svojih opusa i općenito kiparstva postmodernih tendencija ostvarili mnogostrukost stilova i poetika u okrilju nove umjetničke prakse. Zlatko Zlatić (Skupina, 1978.), Dora Kovačević (Izvor, 1951.) i Šime Perić (Znamen, 1993.) u bajcanom drvu oblikuju dinamične stilizirane forme, Izvor Oreb (Mačak, 1977.) i Dalibor Stošić (Sova, 2007., Cvrčak, 2008.) rade zoomorfna djela, a ženske figure u drvu izrezbarili su Boris Brzić (Žena u pokretu, 1976.) i Ivan Lovrenčić (Djevojka, 1990.). Ivan Kožarić eksperimentirao je s različitim materijalima i tehnikama po principima preoblikovanja različitih uporabnih predmeta, kao i vlastitih skulptura, a recikliranjem drva stvarao je „ludističku arhitekturu“ (Reagiranja, 1956. – 1978.; Spontana skulptura / Pokušaj gradnje, 1985.).
Fotografirao: Goran Vranić
Djela mitoloških, religioznih, asocijativnih, biomorfnih, organičkih i konstruktivističkih premisa izvedenih korištenjem drva u fokusu su kiparstva Ljube de Karine (Plava vertikala, 1989.; Maska – Macmalić G., 1999.), Peruška Bogdanića (Prvi heretik, 1990.), Kuzme Kovačića (Za tijelo, 1985.; Velegorko, 1988.), Kažimira Hraste (L, 1989.) Petra Barišića (Drvena sonata III, 1989.; Složenica, 2003.), Mirka Zrinšćaka (Sveti Aridotto Volcano Kozjak, 1992.) i Matka Mijića (Noni Filomeni u spomen, 2013.). Arhetipske forme u djelu Porodična fotografija (1991.) Gorana Štimca vraćaju nas u obiteljsko okruženje djetinjstva, a pomoću drva Iris Bondora Dvornik (Mali relikvijar I, 2012.) i Dubravka Lošić (Rozarij, 2005.) ostvarile su u svojim kolažiranim djelima šarenu poetiku egzistencijalističkog suzvučja.
Drvo kao medij umjetničkih aspiracija pokazalo se podatnim za uspostavu dijaloga između svjesnog i nesvjesnog, imaginacije i materijalnog. Od tradicionalnog oblikovanja skulptura ili reljefa do postmodernističkih konstrukcija, izuzetna vitalnost i opstojnost drva zamjetna je u brojnim kiparskim rješenjima od figuracije do apstrakcije. Drvo je iznjedrilo djela čvrstih i jasnih volumena, geometrijske apstrakcije, organskih formi i fragilnih konstrukcija egzistencijalističkih konotacija i osobnih poetika umjetnika.
Izložba Transformacija drva može se pogledati do 4. rujna 2022.
(Tatijana Gareljić)
Judy Chicago, The Creation, 1985. Foto © The Trustees of the British Museum
„Feminine power“ u Britanskom muzeju – mnoga lica i poimanja ženske moći
Britanski muzej u Londonu otvorio je prošlog mjeseca izložbu Feminine power: the divine to the demonic koja se bavi prikazima žena i ženskih arhetipova od prošlih civilizacija do danas, ukazujući na raznolikost načina na koji se ženska moć slavila ili predstavljala izvor straha. Na izložbi je predstavljeno više od 80 predmeta iz bogatog muzejskog fundusa – od oslikanih svitka iz Tibeta, rimske skulpture, egipatskih amajlija, japanske grafike i indijske reljefnog rezbarstva pa sve do suvremene skulpture. Kustosice izložbe su Belinda Crerar and Lucy Dahlsen.
Izložba je podijeljena u pet dijelova od kojih se svaki bavi temom univerzalnog značenja za ljudsko iskustvo i vjerovanje (Creation and Nature, Passion and Desire, Magic and Malice, Justice and Defence, Compassion and Salvation). Svaka od pet tematskih dionica okuplja predmete iz različitih kultura i tradicija kako bi se istražile zajedničke točke i kontrasti u poimanjima ženskog autoriteta. Zaobilazeći stereotipne kategorije kao što su majka, djevica i kurva izložba prati način na koji se uloge ponekad preklapaju.
Zbog svog tijela podređenog reprodukciji vrste, žena je dugo vremena simbolizirala moć prirode. Tako je Judy Chicago na grafici The Creation iz 1985. simbolički prikazala stvaranje svijeta kao ženu koja rađa. U havajskoj religiji Pele predstavlja božicu vulkana i vatre koja je erupcijom stvorila havajsko otočje te se na nju se gleda kao na silu uništenja i stvaranja. Tu dvostruku prirodu sugerira skulptura Pele Toma Pica iz 2001. izrađena od havajskog drveta 'ohi'a prirodno crvenkaste nijanse koje raste na tokovima lave. Umjetnik je na jednoj strani skulpture ostavio prirodno grubu teksturu drva dok je druga strana uglačana.
Kaushik Ghosh, Kali Murti, 2022. Foto © The Trustees of the British Museum
U židovskoj demonologiji Lilit je poznata kao prva Adamova žena koja se odbila podrediti tijekom seksa pa je napustila raj i postala Sotonina supruga. Jedan od izložaka je keramička zdjela za inkantaciju iz Iraka s rijetkim ranim prikazom Lilit u ženskom obliku nastalu između 500. i 800. godine nove ere. Ovakve zdjele ispisane magijskim tekstovima bi se zakapale naopačke ispod pragova kuća kako bi „ulovile“ demone. Osim ovog prikaza na izložbi se pojavljuje i brončana skulptura Lilith iz 1994. američke umjetnice Kiki Smith koja je posuđena je iz Muzeja Metropolitan. Smith prikazuje Lilit kako čuči na sve četiri visoko uz zid, prkoseći gravitaciji. Njezino golo tijelo nije moguće u potpunosti vidjeti, no zato njene prodorne oči od plavog stakla sugeriraju živ i zastrašujući pogled.
Kiki Smith, Lilith, 1994. Foto © Pace Gallery
Likovi poput Lilit utjelovljuju suprotstavljanje patrijarhalnim moralnim očekivanjima ženske pokornosti koja je idealizirana u mnogim kulturama tijekom povijesti. Ženski autoritet koji se povezuje s opasnošću i zlom namjerom predstavljen je i u figuri vještica, najčešće nezavisnih, neudatih žena bez djece za koje se vjeruje da posjeduju ezoterično znanje i magične moći. Na slici Johna Williama Waterhousea (Circe Offering the Cup to Ulysses, 1891.) dominira lik čarobnice Kirke koja u ruci uzdignutoj u zrak drži otrov dok se zrcalni odraz pognutog Odiseja jedva nazire u pozadini. Kirka je prikazana kao „femme fatale“, odjevena u prozirnu haljinu što ju čini objektom muškog pogleda. Ipak, grupa suvremenih vještica Children of Artemis s kojom je muzej surađivao na ovoj izložbi potvrdila je kako one mnoge svoje magijske prakse izvode gole.
Nasuprot seksualnih ženskih likova na izložbi su prisutne i žene koje utjelovljuju kult djevičanstva, kao na primjer Marija koja je štovana u kršćanstvu, ali i u islamu kao Merjem – jedina žena imenom spomenuta u Kur'anu i „najbolja od svih žena“. Izložen kaligrafski rad sudanskog umjetnika Osmana Waqialle Kaf ha ya 'ayn sad iz 1980. sastoji se od pet ispisanih slova koja se pojavljuju na početku sure 19. Merjem. Tijekom izložbe ostvarena je suradnja s grupom muslimanskih žena koje su govorile o tome što Marija njima znači kao uzor snage i inspiracija u teškim vremenima, posebice pri porađaju. U kineskom budizmu bodisatva suosjećanja Guanyin tradicionalno se prikazuje u ženskom obliku. Statueta Guanyin iz 18. stoljeća prikazuje božicu milosti kako sjedi na lotosu i drži simbol blagoslova u svakoj od svojih 18 ruku, sa svakim sićušnim prstom čudesno oblikovanim u porculanu.
Posebno za ovu izložbu izrađena je skulptura hinduističke božice Kali koju je Britanski muzej naručio od umjetnika Kaushika Ghosha. Kali, krvoločnu ratnicu i božicu uništenja i spasenja koja nadilazi vrijeme i smrt štovalo se, ali ujedino i bojalo zbog njezine moći i agresije. Ona pobjeđuje demonske sile kaosa, uništava neznanje i svoje sljedbenike vodi do prosvjetljenja oslobađajući ih od njihovog ega što je na skulpturi prikazano kao niz odsječenih glava oko njenog vrata.
Kako pojašnjava kustosica izložbe Belinda Crerar, izložba je „putovanje kroz povijest i svijet kako bi se vidjeli različiti načini na koje se ženska moć i autoritet percipiraju u duhovnom vjerovanju. Raznolikost ovih božica, duhova, prosvijetljenih bića i svetica, te njihov duboki utjecaj na živote ljudi danas i u prošlosti omogućuje nam da razmislimo o tome kako se ženstvenost – kao i muževnost – definiraju i cijene sada i u budućnosti.“
Izložba Feminine power: the divine to the demonic otvorena je do 25. rujna 2022.
(Ivona Marić)
Vodič po postavu za mlade i koji se tako osjećaju, autora Marijana Bogatića, višeg muzejskog pedagoga Gradskog muzeja Sisak, nedavno je predstavljan javnosti u Info centru industrijske baštine Holandska kuća u Sisku.
Vodič, u izdanju Gradskog muzeja Sisak, uz autora su predstavili Sanja Basta, voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja razredne nastave – Grad Sisak, dr.sc. Danko Dujmović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci i Ana Šegović iz Maximative.
Vodič po postavu na jednostavan i zabavan način najmlađe korisnike vodi kroz povijest grada Siska, a pisan je iskustvom stručnih vodstava školskih grupa i aktualizacije muzejskih predmeta sa školskim gradivom. Namijenjen je prvenstveno učenicima osnovnih škola, ali korist od njega mogu imati svi zaljubljenici u bogatu baštinsku ostavštinu grada Siska. U njemu se nalazi pregled povijesti grada Siska – od mlađeg kamenog doba i izgradnje prvih sojenica na desnoj obali Kupe na području današnjeg Pogorelca, preko dolaska keltskih plemena u 4. stoljeću prije Krista i naslijeđa Rimskog Carstva koje možemo pronaći u brojnim ostatcima antičke Siscije, pa sve do razvoja Siska u današnjemu smislu koji započinje u 18. stoljeću kada se grad počeo afirmirati kao pretovarno središte na žitnome putu, što je rezultiralo proglašenjem prvo slobodnog kraljevskog trgovišta 1838. i slobodnim gradom 1874. godine.
Korisnicima je prezentirana tradicijska ostavština Posavine i Pokuplja uz prikaz najzanimljivijih eksponata iz zbirki Gradskog muzeja Sisak, prvenstveno svečanih odjevnih predmeta i predmeta za svakodnevnu uporabu izrađenih od drva poput zipke za dijete iz Hotnje ili posude za vino koja potječe iz Nebojana. Dizajn i pripremu za tisak izradila je Ana Šegović iz Maximative, koja je na zanimljiv i svima pristupačan način razigrala vizualno bitne fakte kao i fotografije koje čitatelju omogućuju jednostavno usvajanje novih pojmova.
Većina teksta odgovara na pitanja znatiželjnih posjetitelja o muzejskim predmetima prilikom stručnih vodstava po postavu. Kako je postav stradao u razornom potresu u prosincu 2020., a Vodič je već tada bio spreman za tisak, pričekali smo s njegovom objavom i sada ga pretvorili u jedini cjeloviti i tiskani pregled baštinske ostavštine grada Siska i obavezno štivo za mlade istraživače, ali i one koji se tako osjećaju. Trinaest poglavlja, pored povijesnog razvoja Siska, čitatelju približava osnovne funkcije muzeja, prezentira povijest Gradskog muzeja Sisak kojem je prethodilo osnivanje društva Muzej i knjižnica grada Siska čiji su članovi postavljali izložbe u Starom gradu i hotelu Turist, odnosno pojašnjava važnost muzejske pedagogije i prilagođavanja informacija dobnom uzrastu i stupnju obrazovanja kako bi se djeca i odrasli što lakše upoznali s muzejskim svijetom, važnosti očuvanja baštine i samim prostorom muzeja.
Vodič je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Siska i Gradskog muzeja Sisak. (Marijan Bogatić, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak)
Vodič po postavu za mlade i koji se tako osjećaju
Nakladnik: Gradski muzej Sisak
Autor: Marijan Bogatić
Oblikovanje i grafička priprema: Maximativa
Tisak: Maximativa
Naklada: 300 primjeraka
ISBN 978-953-8389-05-4