U Rotterdamu, najvećoj europskoj luci, na istim dokovima s kojih su milijuni ljudi započinjali nove živote odlazeći prema američkom kontinentu ili pristižući iz Kine i drugih zemalja, otvoren je Fenix – muzej posvećen temi migracija kao sastavnom dijelu ljudskog iskustva. Muzej u čijem postavu se može vidjeti njujorški autobus u prirodnoj veličini ispunjen živopisnim putnicima od tkanine, kao i tisuće darovanih kovčega, službeno je otvorila nizozemska kraljica Máxima, i sama migrantica rođena u Argentini.

Zgrada Muzeja Fenix nekadašnje je prekrcajno skladište brodske linije Holland Amerika izgrađeno 1923. u Katendrechtu, jednoj od prvih kineskih četvrti u Europi i bivšoj crvenoj četvrti Rotterdama. Prenamjenu u moderan muzejski prostor s površinom od 16 tisuća četvornih metara proveo je roterdamski Bureau Polderman, dok je kineski arhitekt Ma Yansong dizajnirao takozvani Tornado, stubište od nehrđajućeg čelika visoko 30 metara s čijeg vrha se pruža prekrasan pogled na rijeku Nieuwe Maas, a koji svojom dvostrukom spiralnom formom pridonosi kako prepoznatljivosti Muzeja, tako i same gradske panorame.

Fenix, pogled na ulaz i stubište Tornado / Fotografirao: Iwan Baan

U prizemlju zgrade posjetitelji Fenixa mogu razgledati dvije izložbe. Prva je izložba The Family of Migrants koja je inspirirana, prema nekima, najvećom fotografskom izložbom svih vremena The Family of Man Edwarda Steichena, postavljenoj 1955. u njujorškoj MoMA-i. Obrađujući teme poput obitelji, ljubavi, opasnosti putovanja i rastanaka, The Family of Migrants donosi izbor od gotovo dvije stotine fotografija koje su nastale od 1905. do danas, a uključuju dokumentarne fotografije, portrete i novinske fotografije koje potječu iz međunarodnih arhiva, muzejskih zbirki, slikovnih baza, novina i društvenih mreža. Posjetitelji mogu vidjeti neke od kultnih fotografija poput Majke migrantice (1936.), poznate snimke Florence Owens Thompson koju je tijekom Velike depresije načinila Dorothea Lange, kao i portreta dvanaestogodišnje izbjeglice Sharbat Gule iz 1984. Stevea McCurryja, poznatog kao Afganistanska djevojka, koji danas slovi kao najprepoznatljivija fotografija i naslovnica u povijesti časopisa National Geographic.

Druga izložba u prizemlju je „labirint“ sastavljen od preko dvije tisuće istrošenih kovčega, od kojih je najstariji iz 1898. godine, kroz kojeg posjetitelji mogu prolaziti i uz audio vodstvo nešto više doznati o pričama njihovih bivših vlasnika.

U dvorani na katu postavljena je glavna izložba All Directions: Art That Moves You na kojoj je izložen veći dio međunarodne kolekcije Muzeja Fenix koja trenutačno broji četristotinjak djela. Izloženi radovi kreću se od velikih instalacija do video projekcija te od slika do skulptura, a podijeljeni su u 6 tema (Migracija, Identitet, Bogatstvo, Granica, Bijeg i Dom). Neki od izložaka uključuju vrijedna likovna djela poput slike Man in Wainscott (1969.) Willema de Kooninga, slikara nizozemskog porijekla koji je sam emigrirao u SAD. Ravnateljica Muzeja Fenix Anne Kremers ističe kako je De Kooningova emigrantska priča jednako je šarena kao i njegov rad. „Život je započeo u siromaštvu u sjevernom Rotterdamu, ukrcao se na brod prije gotovo stotinu godina kao slijepi putnik bez valjane karte, a završio je kao proslavljeni umjetnik u New Yorku.“

Postav izložbe All Directions / Fotografirao: Iwan Baan

Tu je i novootkriveni portret Erazma Roterdamskog nastao oko 1532. godine u radionici Hansa Holbeina Mlađeg, koji se krajem 2022. pojavio na aukciji u kući Christie's u Londonu. „Ja sam građanin svijeta, svugdje kod kuće, ili bolje rečeno, stranac svima“, napisao je Erazmo u pismu svom kolegi teologu Zwingliju, a istinitost ove tvrdnje dokazivao je tijekom cijelog života, putujući po cijelom europskom kontinentu od Rotterdama i Deventera do Pariza, Louvaina, Londona, Lyona i Italije.

Središnje mjesto u dvorani zauzima djelo Red Groomsa iz 1995. godine, pop-art konstrukcija „Autobus“, koji je napravljen od tkanine u prirodnoj veličini u kojeg posjetitelji mogu ući i sjesti se na prazno mjesto pored ostalih putnika. Zanimljiva je i serija fotografija Almerisa (1994. – 2008.) koje je izradila Rineke Dijkstra. Prva u nizu fotografija snimljena 14. ožujka 1994. prikazuje petogodišnju bosansku djevojčicu Almerisu koja je preko Austrije i Njemačke izbjegla u Nizozemsku. Ostale fotografije snimljene su u razmaku od jedne ili dvije godine, a svaka prikazuje kako se Almerisin izgled mijenjao kroz odrastanje i prilagodbu nizozemskoj kulturi.

Red Grooms: The Bus, 1995, Collection Fenix ©TITIA HAHNE

Osim umjetničkih djela izložene su i osobne uspomene prikupljene od stanovnika Rotterdama koje pričaju o migraciji, dokumenti osoba bez državljanstva, ali i važni povijesni artefakti poput dijela Berlinskog zida – fizičke prepreke kretanju Nijemaca tijekom Hladnog rata.

Iza Muzeja migracije Fenix stoji Zaklada Droom en Daad i njezin upravitelj Wim Pijbes, nekadašnji generalni direktor Rijksmuseuma. Pijbes je počeo raditi na Muzeju 2018. godine, a njegovo nedavno otvaranje događa se u vremenu sve veće politizacije i podjele društva oko teme migracija. U samoj Nizozemskoj vlada je nedavno uvela, kako je rečeno, „najstrožu politiku azila u povijesti Nizozemske“. No, Pijbes navodi kako Fenix nije muzej o politici, već o iskustvu čovječanstva od njegovih samih početaka. „Bilo da se radilo o hugenotima, Židovima, Albancima ili protestantima, ljudi su oduvijek bili u pokretu, iz loših razloga – zbog rata ili ugnjetavanja – ali i iz ljubavi, ili u potrazi za boljom budućnošću, ili samo iz znatiželje, da isprobaju nešto novo“, dodao je Pijbes.

(I.M.)

Izvor: Dubrovački muzeji

Dubrovački muzeji – približena slojevitost nakita starih Rimljana